Viatrix
24.06.2019., ponedjeljak
Zvjezdarnica Višnjan – čuvarica neba
Na cesti Ž5042 koja povezuje ceste D75, kod porečkog prigradskog naselja Vranići, i Ž5007 u naselju Karojba, pored čvora Višnjan na A9 (Istarski ipsilon), nalazi se naselje Višnjan (694 stanovnika – 2011. g.). Višnjan je sjedište istoimene općine (2.274 stanovnika – 2011. g.).
 Šetnju smo započeli na središnjem trgu gdje se nalazi župna crkva sv. Kvirika i Julite sa zvonikom visokim 27 metara. Župna crkva prvi put se spominje 1203. godine, a današnji oblik poprima 1833. godine. Na trgu se još nalaze cisterna i gradska loža koja je izgrađena u 17. stoljeću na mjestu nekadašnje kule.  S trga smo prošli kroz gradska vrata i popločenom ulicom smo se spustili do Zagrebačke ulice.  Na raskršću sa Zagrebačkom ulicom nalazi se crkva sv. Antuna opata. Crkva je izgrađena na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće, a freske su iz 1550. godine.  Nakon nekih pedesetak metara skrenuli smo lijevo u ulicu Rade Končara, s kojom smo došli do zgrade gdje se nalazi zvjezdarnica Višnjan. Zvjezdarnica je osnovana 1992. godine. Glavno područje rada zvjezdarnice su mala tijela Sunčeva sustava i njihove interakcije sa Zemljom (komete, asteroidi i meteoriti).  Pored zvjezdarnice se nalazi trg na kojem je 21.03.2007. godine, na dan proljetnog ekvinocija (noć i dan traju po 12 sati), postavljena skulptura Sunčev tron. Sunčev tron je impresivna Sunčana ura (sat).  Dalje smo nastavili autom cestom Ž5042 prema sjeveroistoku. Nakon nekih dva kilometara skrenuli smo lijevo na usku asfaltiranu cestu prema naselju Tičan (ili Tićan). Naselje se nalazi na istoimenom brdu visokom 360 metara, u općini Višnjan.  Na brdu se nalazi crkva sv. Pantaleona iz 17. stoljeća. U blizini crkve je 2009. godine započela s radom zvjezdarnica Tičan. Zvjezdarnica je otvorena zbog porasta svjetlosnog onečišćenja na području naselja Višnjana. U osam metarskoj kupoli zvjezdarnice montiran je teleskop imena Dagor (promjera 1 metar), koji se je nekad nalazio u talijanskoj zvjezdarnici Basovizza, pored Trsta.  Zvjezdarnica Višnjan je jedna od uspješnijih svjetskih zvjezdarnica u pronalasku malih svemirskih tijela, koji predstavljaju potencijalnu opasnost za Zemlju.  Karta s posjećenim lokacijama.  |
19.06.2019., srijeda
Vižula – arheološki park
Vižula je poluotok kraj Medulina koji je bio naseljen od neolitika do ranog srednjeg vijeka.
 Na poluotoku se nalazi novootvoreni Arheološki park Vižula. Šetnju smo započeli na samom ulazu u park.  Na ulazu se nalazi tabla s mapom arheološkog parka, a ispred koje je metalna maketa poluotoka.  Pratili smo stazu koja prolazi uz more, uz koju je se svako toliko nalaze klupe za odmor s poučnom tablom.  Staza završava malo prije šljunčane plaže. Od plaže u pravcu jugozapad, na samoj granici kopna i mora, nalazi se restaurirani zid.  Dalje smo šetali uz zid i došli smo do ostataka rimske vile (1.-2. st.). Građevina je terasasto smještena do mora, i njeni najniži dijelovi su danas potopljeni.  Od rimske vile krenuli smo stazom u pravcu sjeveroistok.  Stazom smo došli do raskršća na kojem se nalazi objekt označen kao „škola arheologije“. Nakon “učenja“ u „školi arheologije“ krenuli smo stazom na jug.  Nakon nekoliko minuta hoda, s desne strane staze, ugledali smo rupu nekadašnjeg kamenoloma. U kamenolomu je uređena ljetna pozornica.  Nakon kamenoloma staza se opet približila moru, u kojem su potopljeni ostaci rimske luke.  Staza dalje prolazi uz dječje igralište i antički vrt. U antičkom vrtu su posađene biljke koje su ljudi uzgajali u ono vrijeme.  Kada smo došli do jugoistočnog dijela poluotoka, otvorio se pogled na suprotnu obalu morskog prolaza (ulaz u medulinsku luku) gdje se nalaze dva medulinska mlina na vjetar, od kojih je jedan obnovljen.  Staza dalje vodi uz more na sjever sve do ulaza/izlaza arheološkog parka, gdje smo izašli iz parka.  Karta s lokacijom poluotoka Vižula.  Dužina rute 2,32 km.  |
12.06.2019., srijeda
Obrambeni okrug I – središte fortifikacijskog sustava grada Pule za vrijeme Austro-Ugarske monarhije
Obrambeni okrug I, fortifikacijskog sustava Pule, bilo je kružno područje u kojem se nalazio čitav grad Pula. Središte se nalazilo u Mletačkoj utvrdi. Važniji očuvani objekti okruga su: utvrda Casoni Vecchi (ili utvrda Monte Paradiso), utvrda San Michele, utvrda Monvidal i utvrda San Giorgio.
 Prvo smo posjetili Mletačku utvrdu koja se nalazi na brežuljku (32 mnv) u samom središtu grada. Utvrda je izgrađena u 17. stoljeću na mjestu na kojem su Histri imali gradinu, Rimljani castrum, a obitelj Castropola srednjovjekovni kaštel.  U utvrdi se nalazi toranj s kojega se pruža prekrasan pogled na središte grada i na Pulski zaljev.  Danas se u utvrdi nalazi Povijesni i pomorski muzej Istre.  Slijedeća utvrda koju smo posjetili je utvrda Casoni Vecchi. Utvrda je izgrađena 1853. godine na brežuljku u gradskoj četvrti Vidikovac. Utvrdu smo obišli samo izvana, jer je zatvorena.  S Vidikovca smo otišli do susjednog brežuljka Svetog Mihovila gdje se nalazi Opća bolnica Pula. U kompleksu bolnice nalazi se utvrda San Michele koja je izgrađena krajem 19. stoljeća na mjestu gdje se nalazila opatija sv. Mihovila. U opatiji je navodno boravio Dante Alighieri. U utvrdu nije moguće ući jer danas služi kao skladište bolnice.  Šetnju brežuljcima Pule nastavljamo na brežuljku Monvidal, u istoimenoj gradskoj četvrti. Na vrhu brežuljka između 1852. i 1856. godine izgrađena je utvrda Monvidal. U utvrdi se nalazi antena, koja narušava izgled utvrde. Utvrda je zatvorena i pod nadzorom je Ministarstva obrane Republike Hrvatske.  Posljednja u nizu utvrda koju smo posjetili je utvrda San Giorgio, koja je izgrađena između 1852. i 1854. godine na brežuljku Monte Ghiro (48 mnv). Pored utvrde se nalazi gradsko groblje. Utvrda je otvorena, tako da je moguće razgledati njenu unutrašnjost i popesti se na krov, s kojega se pruža lijep pogled na Pulu.  Ovim izletom smo posjetili pet od sedam pulskih brežuljaka (Pula je grad na sedam brežuljaka, kao i drevni Rim). Ostala dva, po meni (postoje mnoga različita tumačenja), brežuljka su brežuljak Monte Zaro i brežuljak iznad rimskog amfiteatra Arena.  Karta s lokacijama posjećenih utvrda.  |
06.06.2019., četvrtak
Raša – najmlađi „grad“ u Istri
Raša je naselje od 1.440 stanovnika (2011. godine), koji je i sjedište istoimene općine (3.183. stanovnika - 2011. godine). Naselje je projektirao arhitektonski studio Pulitzer iz Trsta, te je svečano otvoreno 4. studenog 1937. godine, za potrebe stanovanja rudara koji su radili u obližnjim rudnicima ugljena.
 Na Trgu Gustavo Pulitzer Finali (nazvan po glavnom arhitektu koji je projektirao naselje Raša – Trst, 17.10.1887.-Genova, 16.04.1967.) nalazi se parking na kojem smo parkirali auto. S trga se stepeništem stiže do župne crkva sv. Barbare izgrađene 1937. godine i koja „dominira“ trgom. Uz nju se nalazi kamena okrugla fontana. U središtu trga se nalazi kameni blok na kojem se nalaze rudarski vagon i pneumatski čekić. Sve zajedno daje sliku rudarske povijesti naselja.  S trga smo skrenuli lijevo i na slijedećem raskršću desno, u ulicu Maršala Tita. Ulicu Maršala Tita smo napustili na idućem raskršću, na kojemu smo produžili ravno u ulicu Matije Vlačića Ilirika, koju smo pratili do kraja. Na kraju ulice se nalazi raskršće na kojem smo skrenuli lijevo i došli smo do mosta, na kojem prestaje asfaltirana cesta i počinje makadamska cesta. Mostom smo prešli preko potoka i otvario se pogled prema Raškom polju, koje je nastalo isušivanjem močvarnog područja uz rijeku Rašu, koje je počelo 1928. godine.  Cestom smo došli do ruševnog objekta, koji je izgubio funkciju kada je rudnik Raša zatvoren. Rudnik je otvoren 1928. godine i zatvoren 1966. godine.  Nastavili smo makadamskom cestom sve do Štalija, do raskršća s cestom D421, koja povezuje Most-Rašu s lukom Bršica. Cesta D421 je izagrađena paralelno s rijekom Rašom.  Na raskršću smo skrenuli desno i šetnju nastavili po zatvorenoj pruzi Lupoglav-Štalije.  Na tom dijelu pruge je izgrađeno više mostova koji premošćuju kanale za navodnjavanje. Najinteresantniji je željezni most kojeg smo prvog prošli. Drugi most u nizu je manji i teže uočljiv izdaleka.  Na nekim dijelovima je pruga teško uočiva, jer je obrasla vegetacijom.  Prugu, koja dalje nastavlja prema obližnjem naselju Most-Raša, napustili smo prije trećeg mosta u nizu skrenuvši desno na nasip, koji štiti od prelijevanja kanala za navodnjavanje.  Nasipom smo šetali sve dok ga cesta D66 (Pula-Matulji) nije presjekla. Spustili smo se desno niz nasip na puteljak koji vodi paralelno s cestom sve do makadamske ceste gdje smo skrenuli desno.  S jedne strane ceste se nalazi nasip, dok je s druge visoka trstika.  Vratili smo se ponovno na nasip kada je cesta postajala sve lošija. Nasip smo ponovno napustili na mjestu gdje kanal više nije imao vode. Na tom mjestu spustili smo se u kanal. Iz kanala smo odmah izašli uspinjući se puteljkom do ceste D66.  Uz D66 smo šetali sve do prvog raskršća gdje cesta ulazi u mjesto Rašu, na slijedećem raskršću skrenuli smo lijevo u ulicu Maršala Tita, koju smo pratili dokle je išla ravno. Kada više nismo mogli ići ravno, skrenuli smo lijevo prema D66, potom desno na pločnik.  Na slijedećem raskršću skrenuli smo desno, potom lijevo na Trg Gustavo Pulitzer Finali.  Karta područja.  Dužina rute 11,1 km.  |
