petak, 31.01.2014.
"Plastični" foto-natječaj
Blog "Plastično je fantastično", Foto klub Rijeka i Društvo za plastiku i gumu, organiziraju međunarodni fotografski natječaj na temu "Plastika i plastični proizvodi oko nas"
Natječaj traje od 1. veljače do 30. travnja 2014.
Pravila natjecanja kao i sve druge potrebne informacije vezane uz isti:
FOTO NATJEČAJ "Plastika i plastični proizvodi oko nas"
nedjelja, 26.01.2014.
Auschwitz u slikama
Najbrojnije fotografije nastale u Auschwitzu, svakako su one koje je za vrijeme svojeg zarobljeništva, kao službeni logorski fotograf, snimio Wilhelm Brasse. No osim tih mnogobrojnih identifikacijskih fotografija, postoje i druge fotografije koje prikazuju što se sve događalo u Auschwitzu. Od toga su među značajnijim otkrivenim fotografijama svakako "Album iz Auschwitza", "Hoeckerov album", te "špijunske" fotografije koje su snimili sami logoraši, pripadnici tzv. "sonderkommando" grupe.
"ALBUM IZ AUSCHWITZA" I "HOECKEROV ALBUM"
Jedna od rijetkih fotografskih kolekcija, i dokaza o onome što se događalo u logoru Auschwitz-Birkenau, predstavlja tzv. "Album iz Auschwitza". Radi se o albumu s fotografijama koji je pronađen nakon rata, a u kojemu se nalaze fotografije koje prikazuju ljude transportirane vlakom u logor Auschwitz-Birkenau, njihovu selekciju prije odlaska u plinske komore, te razvrstavanje njihovih osobnih stvari.
Postoje neka nagađanja o tome tko bi mogao biti autor tih fotografija, no njih je nemoguće potvrditi.
The Auschwitz Album
Osim "Albuma iz Auschwitza", otkriven je još jedan, tzv. "Hoeckerov album". Dobio je naziv po Karlu-Friedrichu Hoecekeru, SS-oficiru koji se pojavljuje na većini fotografija. Za razliku od "Albuma iz Auschwitza" Hoeckerov album ne prikazuje logoraše, već rukovodeće osoblje logora (SS oficire) u raznim formalnim i neformalnim situacijama, u logoru i izvan njega. Između ostalih, na nekim fotografijama se mogu vidjeti i zapovjednici logora Auschwitz Richard Baer i Rudolf Hoess te zloglasni "doktor" Josef Mengele.
The Album
SONDERKOMMANDO FOTOGRAFIJE
Osim ovih albuma, gdje su fotgrafije snimali SS-ovci, postoji i nekoliko fotografija koje su potajno, prokrijumčarenim fotoaparatom, snimili pripadnici Sonderkommando grupe. (Sonderkommando, tj. "grupa za posebne namjene", bila je skupina logoraša zadužena za uklanjanje trupala iz plinskih komora i njihovo spaljivanje.)
(public domain)
Prve dvije fotografije prikazuju spaljivanje trupala na otvorenom, dok treća, loše kadrirana, prikazuje skupinu ljudi u raznim fazama razodijevanja. Postoji također i četvrta fotografija snimljena tom prilikom, ali je toliko loše kadrirana da ne prikazuje ništa značajno (samo nebo i drveće).
The Sonderkommando Photos
Ove fotografije su nakon završetka rata bile korištene kao dokazni materijal na suđenjima ratnim zločincima.
subota, 25.01.2014.
Poznate fotografije - Tank Man
Nakon žestokih studentskih prosvijeda 1989. godine, na trgu Tiananmen u Pekingu dogodio se nesvakidašnji prizor. Jedan čovjek je sam samcat uspio zaustaviti čitavu kolonu tenkova. Najpoznatije slike tog prizora ubrzo su obišle svijet, no malo je poznato da su ga istovremeno snimala 4 fotografa, iz jednog hotela, sa udaljenosti od gotovo kilometar:
CHARLIE COLE (Newsweek)
Njegova fotografija je snimljena sa balkona na 5. katu hotela Beijing. Prikazuje čovjeka i tri tenka u dijagonali, u uskom kadru.
STUART FRANKLIN (Magnum photos)
Njegova fotografija, snimljena sa istog balkona na 5. katu hotela, prikazuje puno širi kadar, koji uključuje velik dio ulice te spaljeni autobus u pozadini.
JEFF WIDENER (Associated Press)
Njegova fotografija, koja je snimljena sa 6. kata hotela, prikazuje čovjeka i četiri tenka u dijagonali, sa uličnom svjetiljkom u prvom planu.
ARTHUR TSANG HIN WAH (Reuters)
Njegova fotografija koja nije toliko poznata kao prethodne tri, snimljena je nešto ranije, dok kolona tenkova nije bila sasvim formirana.
S obzirom na situaciju, bilo je za očekivati da će kineske sigurnosne službe doći u hotel i pokušati zapljeniti filmove (što se ubrzo i dogodilo), pa su sva četvorica fotografa tom prilikom odmah ili sakrili filmove ili se pak pobrinuli da netko što prije iznese filmove iz hotela, dok su agentima podmetnuli ili prazne role filma ili su "žrtvovali" flmove sa manje važnim snimkama.
Također, tek je nedavno otkrivena i objavljena fotografija koju je snimio Terril Jones (Associated Press), koja je snimljena na ulici nedaleko mjesta događaja. Otkriveno je da se i na njoj, u pozadini, vidi isti čovjek kako stoji na ulici, ali prije nego što je kolona tenkova stigla do njega.
Identitet kao i sudbina čovjeka na slici su do današnjeg dana nepoznati.
petak, 24.01.2014.
Pretučena jer je upala u kadar?
Prije cca. mjesec dana proširila se vijest kako je došlo do obračuna vatrenim oružjem zbog tzv. "fotobombe" (nepoželjnog uletavanja u kadar), u kojoj je "deblji kraj" izvukao fotograf koji se krenuo obračunavati sa "fotobomberom", koji je izvukao oružje i počeo pucati.
Nova vijest koja stiže iz Amerike je ta da se ponovo dogodio sličan slučaj. No ovaj put je "deblji kraj" izvukla studentica koja se, ispred jednog noćnog kluba, nekome našla u kadru. Nakon prepirke, pretučena je na smrt. I to čini se od strane više ljudi.
Premlatili je na smrt jer je slučajno upala u kadar
Beaten to death for walking in front of a camera
Čini se da opet neki imaju gadnih problema sa shvaćanjem da je zapravo najmanji problem ponoviti poziranu fotografiju, ako ju netko upropasti tako da uleti u kadar. No kod raznih egotriperaša to naravno nije opcija, već oni standardno imaju potrebu dizat galamu ili čak "kažnjavat" ljude zbog toga...
A naravno, kako su zaredali takvi slučajevi, sad još samo treba neki dušebrižnik na temelju par takvih izoliranih slučajeva nasilja početi sa demagoškim bajkama kako su "svi fotografi nekakvi nasilnici" i "izazivaju nevolje". Jednako kao što se to već standardno radi zbog nekoliko "fotografa" koji su kršili zakon snimajući voajerske snimke, pa su u očima raznih dušebrižnika svi fotografi "voajeri"...
Lažni moralizam dežurnih dušebrižnika...
Dušebrižnici vole u svemu vidjeti nekakve probleme. Ako pravog problema nema, ili je problem zanemariv, onda su skloni sami izmišljati probleme i preuveličati ih, kako bi sami sebi pronalazili posao, a što uglavnom uključuje i nametanje vlastitih rješenja za upravo te izmišljene i preuveličane probleme. Ta "rješenja" su gotovo isključivo zabrane i cenzura. Naravno, "iz sigurnosnih razloga".
Dotični su često uvjereni kako su jedino njihovi svjetonazori ispravni, i kada bi svi drugi imali takve svjetonazore da bi svijet bio savršen. Upravo u tu svrhu dotični vole ljudima soliti pamet po pitanju "etike" i "morala", te izigravaju lažne autoritete (tvrde da su autoritet za nešto, a o tome realno vrlo malo znaju, ako uopće), nesvjesni da često primjenjuju sistem dvostrukih pravila, ili pak baljezgaju totalne (logički besmislene) gluposti. Kako vrijeme prolazi, čini se da ta pojava uzima sve više maha.
Tako po njihovim svjetonazorima nebi trebalo snimati sve ono što oni misile da nebi trebalo snimati. A to su uglavnom bilo kakave nezgode, patnje, ratovi, smrt, ili pak bilo kakva golotinja. Naime snimanje nezgoda, patnji, ratova i sličnog su po njima "neetički" i "izrabljivački", a bilo kakva golotinja (ne nužno pornografija!) je po njima automatski "razvrat, blud i nemoral" (a ako su koji slučajem i djeca na slici, onda je to već automatski i "zlostavljanje").
Isto tako smatraju kako nebi trebalo javno prikazivat sve ono što oni, prema svojim poimanjima "etike" i "morala", misle da nebi trebalo prikazivati. Opet se tu radi o raznim slikama ratova, patnje i sličnog jer bi takvi prizori "nekoga mogli uznemiriti", dok po pitanju golotinje već standardno da takav "nemoral", po njihovim uvjerenjima, automatski "potiče ljude na seksualno devijantna ponašanja, silovanja i slično".
Štoviše, ono što je posebno zanimljivo, postoje dušebrižnici koji iz nekog razloga imaju toliku fiksaciju na seks i spolnost, da bi fanatično zabranjivali sve ono što bi moglo imati iole veze sa time (čak i kada nema), dok na slike nasilja, smrti i krvi uopće ni ne obraćaju pažnju! Gotovo po sistemu da je seks zlo, a nasilje savsim prihvaljivo.
Nadalje, ako se već nešto, što po njihovim poimanjima nije "etički" ili "moralno", mora objaviti, onda bi svakako sve ono što oni smatraju "nepoćudnim" moralo obavezno biti cenzurirano (ne upozorenjem "uznemirujuće", već zamagljeno ili zacrnjeno na samoj slici). Iz "etičkih", "moralnih" ili "zaštitničkih" razloga. Da se netko nebi uznemirio gledajući "nepoćudni i uznemirujući dio slike" ili pak da netko od ljudi na slici ne bi slučajno bio "zlostavljan gledanjem slike".
Općenito, da je po njihovome, nitko nikada nebi vidio fotografiju Kim Phuc, iz razloga što gola djevojčica, s opeklinama trećeg stupnja, trči cestom. Isto tako, nitko nikada nebi vidio snimku pogubljenja vijetkongovca na ulici, jer eto prikazuje pogubljenje. Bilo je halabuke oko "etičnosti" i "moralnosti" fotografije koja prikazuje izgladnjelo dijete i lešinara. Općenito nitko nikada nebi vidio sve strahote ratova (slike koje uključuju trupla, egzekucije i slično). Isto tako, izložbe fotografija aktova i slične golotinje (ne pornografije!) bile bi zabranjene. Štoviše, čak se pokušavalo literarna djela zabranjivati, tvrdeći kako su pornografska... Treba li možda još nabrajati primjere?
četvrtak, 23.01.2014.
Google Glass
Google Glass je novotarija koja se pojavila prije godinu-dvije, i koja u spravici veličine i oblika naočala sadrži kameru, monitor i minijaturni kompjuter. Naravno, čim se pojavila, za dotičnom spravom su poludjeli manje-više svi oni koji imaju potrebu nabavljati najnovije komade opreme kako bi "bili u trendu".
No, istovremeno, pojavili su se i oni koji su dignuli veliku paniku oko dotičnog uređaja. Naravno, zbog "mogućeg narušavanja privatnosti", jer "bi ih netko mogao tajno snimati dotičnim uređajem bez da oni to znaju" (iako svakodnevno prolaze ispod nadzornih kamera). Štoviše, neki kafići i restorani su čak zabranili ulaz ljudima koji nose Google Glass zbog "sigurnosnih razloga" i "zaštite privatnosti" (iako vrlo vjerojatno "iz sigurnosnih razloga" oni sami imaju video nadzor).
No kao to obično biva po pitanju svega nepoznatoga, diže se paranoja oko gluposti... naime, dok je Google Glass lako vidjeti i raspoznati, one prave špijunske kamere za tajno snimanje se ne vide, a znaju biti skrivene u predmetima za koje netko neupućen uopće nebi bio ni svijestan da je u njima moguće sakriti kameru.
Dogodio se u Americi čak i nekoliko slučajeva gdje su ljudi samo zbog nošenja Google Glass-a (i već poslovične paranoje), imali gadnih problema.
Tako je jedna žena zbog toga što je za vrijeme vožnje nosila Google glass, dobila kaznu za prometni prekršaj. Kazna je poništena samo iz razloga što policija nije mogla dokazati je li uređaj bio upaljen za vrijeme vožnje.
Žena koja je vozila s Google Glassom pobijedila je na sudu
Drugi, malo ekstremniji slučaj, dogodio se čovjeku koji je sa obitelji otišao u kino, noseći Google Glass sa ugrađenim dioptrijskim lećama. Naime, usred projekcije, federalni agenti su ga izvukli van, vjerojatno zbog sumnje da ovaj u svrhu piratstva snima film sa filmskog platna.
Priveli ga u kinu zbog Google Glass naočala i ispitivali 2 sata
AMC movie theater calls “federal agents” to arrest a Google Glass user
Inače, iako je paranoja vezana za dotičnu spravu po običaju prenapuhana, stvar je zapravo vrlo jednostavna - u nekim situacijama, ako se Glass ne koristi, onda zapravo i nema neke pretjerane potrebe stalno dotičnu spravu nositi na nosu.
Na kraju je tu i pitanje same funkcionalnosti i korisnosti Google Glass-a, jer je očito da ima i daleko upotrebljivijih uređaja (počevši od "multipraktik" mobilnih telefona, pa nadalje). No dotični "mobitelasti" uređaji u usporedbi s ovim hi-tech naočalama vjerojatno nisu dovoljno "cool"...
utorak, 21.01.2014.
Da netko ovako nešto ide snimati danas...
...garant bi ga rulja linčovala.
(Ili bi u najboljem slučaju morao potrošiti više vremena na raznu "papirologiju", te cenzuru "nepoćudnih dijelova tijela" i/ili dječjih lica, nego na samo snimanje.)
ponedjeljak, 20.01.2014.
"Interesi djece" kao "argument"
Spominjanje "interesa djece" postalo je u današnje vrijeme, standardni "argument" u gotovo svim raspravama.
Kad god treba nešto zabraniti, ozakoniti, podići paniku, prisiliti da po svaku cijenu bude po nečijim željama ili tek opravdati svoj stav, navode se nekakvi "interesi djece". Često izmišljeni na licu mjesta (tzv. ad hoc) samo za tu svrhu, čak i u situacijama koje se uopće ne tiču djece direktno, ili se djece čak uopće ne tiču.
Tu se zapravo ne radi o nikakvim pravim interesima djece, već samo o pokušajima izbjegavanja i zaobilaženja bilo kakve smislene, logičke i racionalne rasprave, a koja bi u suprotnom vrlo vjerojatno bila izgubljena zbog nedostatka pravih argumenata. To naravno ne znači da onaj tko spominje "interese djece" automatski u pravu, već samo pokazuje da mu je nestalo (pravih) konkretnih argumenata.
Navođenje interesa djece je u većini slučajeva tek pokušaj igranja na ljudske emocije. Naime, roditeljski (majčinski) instinkt je u svojoj osnovi iracionalan prirodni nagon, impuls koji teži zaštiti potomstva, jednako kao i emocije vezane uz njega, te mu je kao takvom teško odoljeti. Štoviše, oni koji se sami ravnaju po takvim impulsima redovito očekuju da će i drugi reagirati na jednak (iracionalni) način, tj, da će popustiti čim se spomenu djeca.
Tako je već postalo standardno u raspravama čuti kako sve živo i neživo na neki (zapravo često vrlo apstraktan ili imaginaran način potencijalno) "ugrožava djecu", a da sve što treba napraviti radi se isključivo "zbog djece"
Tu je naravno već standardna floskula za dodatno dizanje panike "mislite na zdravlje/sigurnost svoje djece" kojom se rado koriste manje-više svi, od državnih institucija, do šarlatana.
Isto tako u medijima je vrlo česta praksa da se neka krizna situacija pokušava prikazati puno gorom nego što jest, na način da se obavezno mora posebno naglašavati ako je između ostalih stradalo i neko dijete (otprilike po sistemu da je "smrt djeteta tragedija, dok je smrt odraslog tek statistika").
Štoviše, u nekim situacijama se "interesi djece" čak koriste i kao metoda skretanja pažnje sa nekih puno važnijih stvari (kao npr. u situaciji kada se, kako bi se skrenula pažnja sa pronevjere, lažno optuži fotoreportere da snimaju djecu u pornografske svrhe).
Tu je naravno več i čitav "arsenal" raznih fraza kojima se, citiranjem "interesa djece" za potrebe demagogije, pokušava fotografiju prikazati kao nešto "opasno" ili "loše", odnosno nešto što "ugrožava djecu"... metode kojima se jako vole koristiti razni dušebrižnici.
I na kraju, tu je naravno onaj famozni ad hominem iz okolnosti da onaj tko nema djecu "nema pravo raspravljati o tim temama". S druge strane, ako je to uvijet za racionalnost, smislenost, logičnost i činjeničnost, onda je možda to čak i bolje...
nedjelja, 19.01.2014.
Terorizam u Rusiji
Rusi u zadnje vrijeme muku muče sa teroristima. Naime, kako se približavaju Olimpijske igre u Sočiju, lokalne islamističke militantne terorističke skupine sve više prijete. No osim samih prijetnji, dogodilo se i nekoliko terorističkih napada. Do sada je svakako najznačajniji onaj u Volgogradu, kada se jedan bombaš samoubojica raznio u predvorju željezničke postaje, a drugi bombaš dan kasnije raznio autobus. U napadima je ukupno 32 ljudi poginulo i 85 ranjeno.
Postoje čak i video snimke napada. Onaj na željezničkom kolodvoru su zabilježile nadzorne kamere.
Eksploziju autobusa zabilježile su kamere u automobilima vozača koji su vozili iza.
Koliko god tragičan događaj bio, može se doći do samo jednog zaključka. Napade se nije moglo spriječiti. Bez obzira na sve "sigurnosne mjere", a koje posvuda u svijetu već standardno na prvom mjestu uključuju tlačenje fotografa (tj. zabranu fotografiranja), samo zbog idiotske pretpostavke da svatko tko misli poduzeti teroristički napad obavezno mora prvo "snimati za potrebe izviđanja" (kao da prosječni terorist nema pamćenje da upamti detalje vezane uz neku lokaciju).
Zašto je bombašima uspjelo izvasti napade? Prvenstveno zato jer ni na koji način nisu na sebe nekim vanjskim pokazateljima značajno privlačili pozornost - nije im pisalo na čelu da su bombaši samoubojice, niti su nosili bombu na način da je vidljiva svima.
Kada je otkriveno da se radi o teroristima samoubojicama? Ni manje ni više nego u trenutku kada su detonirali bombe.
Je li postojao neki način da ih se u tome spriječi? Nije.
No svejedno je za očekivati da će se (kao i u americi i Engleskoj), "poštriti mjere sigurnosti", što je već najavljeno od strane vladajućih. Hoće li to uključivati i povećano tlačenje fotografa? Vrlo vjerojatno...
srijeda, 15.01.2014.
Naramak fotografskih linkova 3
** Legenda hrvatske fotografije, Marija Braut, dobila je svoju web stranicu...
Marija Braut i njen crno-bijeli svijet
** Stranice Arhiva Tošo Dabac, sa galerijom...
Arhiv Tošo Dabac
** Nedavno je obnovljena web stranica fotografkinje Vivian Maier...
Vivian Maier Photographer
utorak, 14.01.2014.
Apsurdistan?... ili je to slaba riječ?
Prije nekog vremena, mediji su pisali o nekoliko slučajeva iz "crne kronnike" koji sami po sebi nameću pitanje u kakvoj mi to državi zapravo živimo...
Prvi slučaj je slučaj mladića kojem je stigla kazna za komunalni prekršaj od 900kn zbog toga što je na "nepropisan" način sjedio na klupi. Konkretno, dotični je sjedio na klupi u parku na način da je sjedio na naslonu, a noge držao na površini za sjedenje, kada je naišla policijska ophodnja, te legitimirala njega i ostatak njegovog društva. Dotičnom je nakon toga stigao prekršajni nalog, ne za prekršaj protiv javnog reda i mira već za onaj komunalni, jer je "onečistio klupu".
Mora platiti 900 kn kazne jer je 'neprimjereno' sjedio na klupi
Čini se da nikome nije palo napamet da je lako moguće da je dotični sjeo na naslon klupe upravo zato jer je klupa već od ranije bila prljava, stvar kojaje redovita pojava u većini parkova...
Drugi slučaj odnosi se na onaj u kojemu je neki nasilnik napao ženu koja je šetala psa. Konkretno, dotični je već i ranije ženi (ali navodno i drugim susjedima) upućivao prijetnje nasiljem zbog toga što je šetala psa po livadi ispred njegove kuće, a on "ne voli životinje". Dotični je za napad na ženu i njenog psa dobio - prekršajnu prijavu za remećenje javnog reda i mira! Tek naknadno je podignuta i kaznena prijava, ali ne zbog prijetnji ili napada na ženu i nanošenja ozlijeda, već zbog - okrutnosti nad životinjama.
Muškarac je ispunio prijetnje: ‘Prebio me jer sam šetala psa’
Udario psa i njegovu vlasnicu: Nasilnik dobio kaznenu prijavu
Kaznenu prijavu za nanošenje ozlijeda ženi nije dobio vjerojatno zato jer su, prema pisanju medija, ozlijede okarakterizirane kao "lakše" (kontuzije, modrice, ogrebotine... isl.), pa po trenutnom kaznenom zakonu čini se ova mora pokretati prvatne tužbe. Uz to, čini se da kazneno djelo nasilničkog ponašanja više ne postoji u novoj verziji kaznenog zakona, koja bi ovakve nasilnike nakon ovakvih ekscesa vrlo vjerojatno strpala iza rešetaka barem do kraja istrage.
Treći slučaj je onaj od prije par mjeseci u kojem su fotoreporteri ekspresno odvedeni u policiju pod sumnjom da snimaju dječju pornografiju, zbog - snimanja turističkog vlakića punog djece. I to samo iz razloga što je netko (čini se anoniman) policiji dojavio kako "netko snima djecu".
Novinar Jutarnjeg pod istragom za pedofiliju zbog ove fotografije
‘Da, protiv novinara Jutarnjeg proveli smo izvide. Morali smo’
Zaključakk koji se sam od sebe nameće je slijedeći: Ispada da, po trenutnim važećim zakonima i pravilnicima, čim netko negdje spomene kako "netko snima djecu", bez obzira na ostale okolnosti (prvenstveno to jesu li djeca gola ili ne) organi reda odmah idu provjeravati što se događa, dotične "sumnjivce" se privodi, pregledavaju mu se snimljene fotografije, ponekad čak događa i pretres stana, no isto tako izgleda da izostanu pravne akcije protiv dojavljivača ako se utvrdi da je neka takva prijava podnesena lažno, iz čiste obijesti i nesimpatije prema nekome, ili pak puke potrebe da se pažnja skrene sa pravih problema. (tzv. lažna prijava kaznenog djela).
No, kada razno razni poremećeni nasilnici godinama maltretiraju susjede, prijete nasiljem i ubojstvima, te izvode razne druge protuzakonite krivine, češto se dogodi da se državni aparat pokrene tek onda kad netko strada - iako se stvar zapravo mogla spriječiti i ranije na način da se takve ljude zatvori u psihijatrijsku ustanovu na promatranje, konkretne mjere protiv takvih nasilnika se događaju samo onda ako netko uslijed njihovog napada ili pogine ili ostane (potencijalni) invalid... Štoviše, iz gornjeg slučaja ispada da je danas život životinja postao važniji i vrijediji od života ljudi...
Treća stvar je već dobro uhodana praksa punjenja državnog proračuna kaznama za sitne prekršaje, koje se danas mogu pisati doslovno za svaku glupost, a koja je postala daleko važnija od stvarne (be)značajnosti takvih prekršaja, počevši od "pogrešnog" sjedenja na klupi, preko kažnjavanja ljudi koji mokre u grmlju (jer nemaju gdje drugdje, osim u gaće), pa do revnog naplaćivanja kazni za krivo parkiranje pomoću nadzornih kamera.
subota, 11.01.2014.
Murphyjevi zakoni fotografije
Murphyjevi zakoni, dobili su ime po kapetanu Edwardu Murphyju, koji je krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća radio kao inženjer u američkoj vojsci. U jednom trenutku došao je do zaključka da "ako nešto može poći naopako, poći će naopako". S vremenom je iz ovoga osnovnog "zakona" nastalo mnogo korolara (nadopuna). Isti su, naravno sasvim primjenjvivi i na fotografiju...
Glavni Murphyjev zakon:
Ako nešto može poći naopako, poći će naopako.
Korolari (nadopune):
** Ništa nije tako lako snimiti kao što izgleda.
** Svaka priprema za snimanje zahtjeva više vremena od samog snimanja.
** Ako uočiš četiri stvari koje ti mogu upropastiti fotografiju i izbjegneš ih, pojavit će se peta.
** Uvijek postoji lakši način da se nešto snimi. Ako gledaš u taj lakši način dovoljno dugo, nećeš ga vidjeti.
** Ako fotografski zadatak izgleda lako, težak je. Ako izgleda teško, onda je vraški nemoguć.
** Fotografska oprema će prilikom pada biti oštećena upravno proporcionalno svojoj vrijednosti.
** Fotoaparat će uvijek pasti tako da prouzroči najveću moguću štetu.
** Pokušaj hvatanja padajućeg komada opreme izazvati će na njoj veću štetu, nego da si ju samo pustio da padne.
** Čist i suh fotoaparat najviše na sebe privlači vlagu i prašinu.
** Kada kiši, onda pljušti, i namoči svu opremu.
** Poklopac objektiva će uvijek pasti u blato na onu stranu koja ide prema objektivu.
** Na fotografskom natječaju će pobjediti totalna neznalica koja je pukom srećom baš tada napravila dobru fotografiju.
** Prijavu fotografije na natječaj preduhitrit će prijava slične fotografije na natječaj od strane drugog fotografa.
** Na natječajima negativna očekivanja daju negativne rezultate. Pozitivna očekivanja daju negativne rezultate.
** Fotografije će drugi uvijek vidjeti i doživjeti drugačije nego što ih vidi i doživljava fotograf.
** Najgore fotografsko smeće nastoji sa foto-portala istisnuti obično fotografsko smeće.
** Niti jedna fotografija nije toliko dobra da nakon obrade ne može biti upropaštena.
** Niti jedna fotografija nije toliko loša da nakon obrade ne može biti još gora.
** Kvaliteta fotografije obrnuto je proporcionalna njenoj važnosti.
** Svaka fotografija smanjena na potrebnu veličinu biti će premalena.
** Svaka fotografija povećana na potrebnu veličinu biti će nedovoljno kvalitetna.
** Greška na fotografiji će biti uočena tek nakon što ova bude poslana naručiocu ili na natječaj.
** Odličnu fotografiju snimiti ćeš dan nakon što si na natječaj već posalo prosječnu.
** Posuđivanjem se fotografske knjige i časopisi ne gube, osim onih koje baš želiš zadržati.
** Ako ti nedostaje jedan broj fotografskog časopisa, to će biti baš onaj broj u kojem je članak koji si najviše želio pročitati. Svi tvoji prijatelji ili ga nisu ni imali, ili su ga izgubili, ili bacili.
** Čuvaš li neki komad foto opreme dovoljno dugo, možeš ga baciti. Baciš li ga, zatrebat će ti čim ti više ne bude pri ruci.
** Ma koliko dugo i naporno tražio neki komad opreme, nakon što ga kupiš, pojavit će se isti jeftinije na nekoj rasprodaji.
** Uočena korisnost komada foto opreme obrnuto je proporcionalna njegovoj stvarnoj upotreblivosti nakon što ga se kupi i plati.
** Količina fotografske opreme ima tendenciju povećavanja, sve dok ne popuni sav raspoloživi prostor za njen smještaj.
** Jedan fotoaparat nije dovoljan. Dva su previše.
** Nikad nema vremena da se od prve snimi kako treba, ali uvijek ima vremena za ponavljanje ili popravljanje u photoshopu.
** Film sa najboljim i najvažnijim fotografijama ima najveću šansu da bude osvijetljen ili upropašten prilikom razvijanja.
** Memorijska kartica sa najboljim i najvažnijim fotografijama ima najveću šansu da bude slučajno izbrisana ili izgubljena.
** Prilikom snimanja serije fotografija, trenutak koji si želio snimiti dogoditi će se između dva okidanja.
** U seriji snimljenih fotografija, ona fotografija koja je po sadržaju najbolja biti će najgore tehnički izvedena.
** Uvijek će ti trebati baš onaj komad opreme kojeg si ostavio kod kuće, zbog pretpostavke da ti neće trebati.
** Poneseš li sa sobom gomilu foto opreme zbog pretpostave da će ti trebati, većinu opreme nećeš uopće koristiti.
** Onaj dio opreme koji tražiš uvijek ćeš naći na zadnjem mjestu na kojem si tražio.
** Onaj dio opreme koji nikako ne možeš pronaći, pronaći ćeš tek nakon što kupiš novi.
** U trgovini foto opremom nikada nema baš one stvari koja ti hitno i neodgodivo treba. Svi prijatelji ili je nemaju, ili je i sami u tom trenutku koriste.
** Nakon dugog putovanja do mjesta snimanja, otkriti ćeš da si zaboravio upravo onaj dio opreme bez kojeg je snimanje nemoguće.
** Prilika za dobru fotografiju se uvijek pojavljuje u najnepovoljnijem mogućem trenutku.
** Dobri kadrovi se pojavljuju samo onda kada fotoaparat nije pri ruci, kad nema filma ili su baterije prazne, a nestanu čim je fotoaparat spreman za snimanje.
** Najljepše panorame u sebi sadrže najviše žica od dalekovoda.
** Najljepše panorame i zalazci sunca događaju se kada se voziš u vlaku ili autobusu.
** Ako se tokom više mjeseci dogode tri događaja vrijedna fotografiranja, svi će se dogoditi istog dana u isto vrijeme.
** Nezapamćeni niz lijepih dana bit će prekinut kišom baš na onaj dan kad planiraš snimati na otvorenom.
** Na mjestima ili događajima koji su najbolji za fotografiranje, fotografiranje će biti zabranjeno od strane uprave ili organizatora.
** Vjerojatnost da netko ili nešto uleti u kadar u obrnutoj je proporcionalnosti sa poželjnošću istog.
** Fotografska oprema se uvijek pokvari dan prije važnog snimanja ili dan nakon isteka garancije.
** Oprema koja je kod kuće na probi savršeno funkcionirala, na mjestu snimanja neće raditi, ili je uopće neće biti moguće sastaviti.
** Ako slučajno istovremeno pritisneš dvije tipke na fotoaparatu da bi aktivirao neku funkciju, aktivirati će se ona funkcija koju nisi htio aktivirati.
** Svaki komad fotografske opreme se raspadne prije ili kasnije.
** Neispravni komad foto opreme proraditi će sam od sebe u trenutku kada ga doneseš u servis.
** Vrijeme se uvijek drastično pogorša kada dođeš na lokaciju snimanja.
** Fotoaparat koji je napravljen da ga budala može koristiti će samo budala i htjeti koristiti.
** Što se više funkcija traži od nekog fotoaparata, to će ih on lošje obavljati.
** Ako neki komad foto-opreme nitko ne koristi, za to postoji razlog.
** Autofokus uvijek prvo fokusira na ono što ne treba biti u fokusu.
** Svaka uputa koju daš ljudima oko sebe koja se može pogrešno shvatiti, pogrešno će se shvatiti.
** Svi imaju vremena i volje davati savjete koje nisi tražio. Nitko nema vremena i volje dati savjete onda kada ih sam zatražiš.
** Odradiš li predobro neki fotografski posao, očekivati će se od tebe da radiš samo tu vrstu fotografskog posla.
** Količina fotografija koje treba obraditi je obrnuto proporcionalna vremenskom roku u kojemu ih treba obraditi.
** Uspjeh se događa kad nitko ne gleda, a kad je klijent prisutan ništa ne ide od ruke.
** Kod fotografiranja grupe, naći će se barem jedna osoba u grupi koja je protiv toga.
** Kod fotografiranja grupe, uvijek će barem jedna osoba trepnuti prilikom okidanja.
** Kreativnost fotografa je obrnuto proporcionalna broju ljudi koji su uključeni u foto-projekt.
** Najvažniji detalj plana snimanja ima najveće šanse da bude zaboravljen ili zanemaren.
** Ako fotografski projekt koji kasni pojačaš dodatnim fotografima, kasniti će još više.
** Ako je za fotografski projekt potrebno "n" fotografija, biti će ih snimljeno ili dostupno "n-1"
** Nesreće na snimanjima se događaju kad dva fotografa nastoje biti previše kreativni u isto vrijeme.
** Što više bezveznih fotografskih poslova podnosiš, to ćeš više bezveznih fotografskih poslova dobivati.
** Najuporniji i najdosadniji klijenti su oni sa najmanje važnim i najmanje kvalitetnim fotografijama.
** Hitnost nekog fotografskog posla je obrnuto proporcionalna njegovoj važnosti.
** Telefon nikad ne zvoni kad nemaš fotoaparat u rukama.
** Koga želiš snimiti, tvrditi će da se ne voli snimati. Koga ne želiš snimati, gurati će se pred fotoaparat.
** U fotografiranje se uvijek bolje razumije osoba koja je ispred fotoaparata.
** Onaj tko o fotografiji zna najmanje, to zna najglasnije.
** Najgori fotografi najčešće zauzmu najbolja mjesta za fotografiranje.
** Fotografiranje koja zahtijeva veliku koncentraciju uvijek se događa u kaotičnom i bučnom ambijentu.
** Svaki put kad ti na pamet padne izvrsna ideja za fotografiju, otkriješ da je to već netko snimio.
** Moraš li nešto snimiti i to odgađaš dovoljno dugo, ima nade da će to snimiti netko drugi umjesto tebe.
** Veću popularnost kod ljudi ima fotograf sa boljim imidžem, a ne fotograf sa boljim fotografijama.
** Ako na fotografskom tečaju koji želiš pohađati ima mjesta za dvadeset ljudi, bit ćeš dvadeset prvi koji se prijavio.
** Što je foto-tečaj općenitiji, manje ćeš naučiti na njemu. Što je specijaliziraniji, manje ćeš ga moći kasnije iskoristiti.
** Fotografije koje su zanimljive fotografu, dosadne su publici.
** Sve vrste fotografija se mogu strpati pod razno.
** Bez obzira kakva bila fotografija, uvijek će se naći netko spreman da je pogrešno interpretira, imitira, ili vjeruje da je nastala prema njegovoj vlastitoj ideji.
** Ljudi koji si najmanje mogu priuštiti kupnju nove fotografske opreme, kupuju novu fotografsku opremu. Ljudi koji si najviše mogu priuštiti kupnju nove opreme, kupuju rabljenu ili je posuđuju od drugih.
** Kada od skromne plaće napokon uštediš za fotoaparat, dobiti ćeš otkaz.
** Količina fotografske kvalitete na planeti je konstanta. Broj fotografa raste.
...
I na kraju famozni O'Tooleov komentar Murphyjevog zakona:
Murphy je bio optimist!
petak, 10.01.2014.
Najava za Worldwide Pinhole Photography Day 2014.
I ove godine će se, zadnje nedjelje u travnju (27. 4. 2014.), održati Worldwide Pinhole Photography Day, tj. svijetski dan fotografiranja camerom obscurom.
Kako napraviti cameru obscuru?
Nekoliko ideja za izradu: prva, druga, treća...
srijeda, 08.01.2014.
Blow-up (2)
Još jedan isječak iz filma "Blow-up" Michelangela Antonionia...
(1)
utorak, 07.01.2014.
Chimping
Chimping je, u fotografskom žargonu, kratica za "checking image preview" - provjeravanje snimljene fotografije na ekranu digitalnog fotoaparata.
Ovaj izraz se korsiti uglavnom sa negativnim konotacijama, od strane onih koji, iz nekog samo njima znanog razloga, ne odobravaju praksu provjeravanja snimljene fotografije nakon svakog ili gotovo svakog okidanja. No, bez obzira na to što takvu praksu neki kritiziraju, mnogi fotografi, uklučujući i one profesionalne, uvelike se oslanjaju na "chimping" prilikom snimanja.
Naime, kako digitalna fotografija omogućava da se na licu mjesta može provjeriti da li je fotografija dobro snimljena, tražiti razloga zašto se to ne bi trebalo činiti je zapravo vrlo blesavo. Provjerom snimke na ekranu može se odmah vidjeti dobiveni rezultat, te po potrebi (i mogućnosti) ponovo snimiti.
Prije, u doba filma, rezultati snimanja su se mogli vidjeti tek u tamnoj komori, a što je ponekad značilo da loše snimljene fotografije (mutne i pogrešno eksponirane) nije bilo moguće ponoviti, pogotovo kad je bila u pitanju dokumentarna i novinska fotografija).
ponedjeljak, 06.01.2014.
Još malo o self-shotovima
Self-shotovi, tj. fotografije gdje osoba snima samu sebe, bilo direktno, bilo u ogledalu, su danas jako u modi. No problem je, što sve pojave koje su "u modi" nakon nekog vremena postanu poprilično iritantne...
Senzacija! Poznata osoba napravila self-shot!
Čini se da su mediji u zadnje vrijeme počeli stvarno pisati o glupostima; iako se svakoga dana štanca na tone self-shotova koji završavaju na Facebooku, Instagramu i sličnim (ne)društvenim mrežama, u zadnje vrijeme su "velike vijesti" postale situacije u kojima je neka "poznata osoba" napravila "selfie".
Počevši od Obame na komemoraciji za Mandelu (koja je naišla na burne reakcije, jer su dežurni "moralisti" smatrali tako nešto "neprimjernim"), pa do toga da je engleski princ Wiliam uslikao sebe i obožavateljicu.
Ad apsurdum et ad nauseam
Isto tako, nedavno je vijest u medijima bila i otkriće čovjeka koji je svoj vlastiti Instagram profil doslovno zatrpao self-shotovima. Identični kadar, gotovo isti izraz lica. U nekoliko stotina primjeraka.
Glupost? Genijalnost? Teško se odlučiti. Možda zapravo i svojevrsni protest protiv apsurdnog pomodrstva u kojoj doslovno svaka šuša s mobitelom misli da je sama sebi najbolji fotgraf, i da samo na takvim fotografijama dobro ispadne.
Detektor ljudske gluposti?
Čisto kao ilustracija opsjednutosti self-shotovima kao pokazatelja ljudske gluposti može poslužiti jedna situacija sa jednog koncerta na otvorenom: Dvije djevojke su sjedile na zemlji i pokušavale mobitelom (zna se kojim, op.a.) snimiti same sebe. Ni nakon nekoliko pokušaja to im nije pošlo za rukom. Tik do njih stajao je fotograf (sa SLR aparatom) i, vidjevši da se ove toliko muče, ponudio curama da ih on snimi njihovim mobitelom. Na to je "fotografkinja" odgovorila "Ne volim se slikat!"... i nastavila dalje s pokušajima snimanja.
Može li self-shot ipak biti koristan?
Da self-shot može u rijetkim i iznimnim situacijama biti itekako koristan pokazuje nedavni slučaj gdje je jednoj ženi u Americi self-shot doslovno spasio život. Naime, nakon nasilnog okršaja sa ljubomornim mužem, koji ju je premlatio, te uz to onesposobio telefonske linije, nije imala signala na mobitelu, no uspjela se spojiti na Wi-Fi te poslati na Facebook svoj krvavi self-shot i poruku u kojoj traži pomoć.
nedjelja, 05.01.2014.
Horst Faas
Horst Faas (1933.– 2012.) bio je njemački fotoreporter i dvostruki dobitnik Pulitzerove nagrade. Njegove najpoznatije fotografije nastale su za vrijeme vijetnamskog rata.
Photographer Collection: Horst Faas in Vietnam
subota, 04.01.2014.
Dva testa ličnosti
Iako glavne crte ličnosti i poremećaje ličnosti mogu najbolje dijagnosticirati psiholozi i psihijatri, evo dva testa koji mogu biti prilično dobari alati za one koji žele sami sebi napraviti dijagnozu.
JUNG-BRIGGS-MYERSOV TEST LIČNOSTI
Pomoću Jung-Briggs-Myersovog testa mogu se utvrditi osnovne crte ličnosti pojedinca; je li osoba introvertirana ili ekstrovertirana, na koji način prikuplja informnacije iz okoline, da li odluke donosi na temelju emocija ili racionalnog razmišljanja.... Rezultati testa daju 16 mogućih kombinacija kojima se opisuje nečiji karakter, a svaka kombinacija je specifična i međusobno se razlikuje od ostalih.
Free personality test
TEST POREMEĆAJA LIČNOSTI
Poremećaji ličnosti su stalni abnormalni načini ponašanja pojedinaca. Iako svaka osoba u određenim situacijama može ispoljavati neki simtom nekog poremećaja ličnosti, problem je tek onda kada neka osoba takve simptome ispoljava stalno. Postoji mnogo poremećaja ličnosti od kojih su najčešći narcisoidni, histrionski, paranoidni, antisocijalni, granični... a koji uvelike otežavaju interakciju pojedinca s okolinim ili točnije okoline sa pojedincim koji pati od nekog takvog poremećaja.
Personality Disorder Test
petak, 03.01.2014.
Seljačine
Prema osnovnoj definiciji pojmova, "seljak" je osoba koja živi na selu i uglavnom se bavi poljoprivredom. Uz to, većina seljaka su uglavnom ljubazni, pristojni, skromi i radišni ljudi. S druge strane, "seljačina" je naziv za karakternu osobinu koja označava osobu primitivnih, egoističnih i nasilnih svjetonazora. Seljačine, za razliku od seljaka, ne samo da nisu skromni (upravo suprotno), već su po pitanju rada uglavnom jaki samo na jeziku, a "ljubaznost" im se svodi na bahatost i aroganciju. To što je netko seljačina, ne znači da živi na selu, štoviše, ima ih posvuda, i na selu i u gradu, do mjere da ih se gotovo ne može izbjeći.
Ono što karakterizira jednu tipičnu seljačinu je slijedeće:
1. Prepotencija
Puni sebe, narcisoidni, s manijom važnosti i veličine, sami sebi predstavljaju centar svijeta i okolice, i sve oko sebe gledaju prema nekim svojim subjektivnim mjerilima i vlastitim interesima. Misle da se cijeli svijet vrti oko njih i zbog njih, i da su oni "bog i batina" koja ima ekskluzivno pravo kontrolirati što se oko njih (ne)smije događati. Naravno, ne treba ni spominjati da smatraju kako se sve što se događa u njihovoj blizini "događa se baš njima".
Tu svoju prepotenciju često pokušavaju prikriti kao "brigu" za nekoga ili nešto, ili se njome koriste da bi se pravili važni i pametni, pa se u nekim situacijama sami nameću kao dežurni samozvani redari. Pa se tako npr. od njih u situacijama čak i kada nisu nekome u kadru, i kada ih se uopće ne tiče, može čuti "ej ti tamo, što snimaš? ko ti je dozvolio..?" ili pak na neki drugi način ometaju i dodijavaju fotografu.
Zbog prepotencije s dotičnima nema baš smislapreviše raspravljati; bilo kakva diskusija s njima ne vodi nikuda jer "oni su uvijek u pravu". Štoviše, često u startu agresivnim nastupom pokušavaju ostaviti dojam nekakvog "autoriteta", a ljude često oko sebe gledaju s visoka i etiketiraju (ili točnije - klasificiraju) u određene uglavnom nepoželjne i manje vrijedne kategorije.
2. Nedostatak elementarnog bon-tona i opće kulture
Za takve arogantne ljude je karakteristično to da im je i onaj elementarni bon-ton uglavnom totalna nepoznanica. Počevši od toga da se nepoznatim osobama uvijek obraćaju sa "ti", umjesto (ispravno) "vi", bez obzira s kime razgovarali, pa nadalje... (treba li možda spominjati situacije npr. u dućanu ili kafiću kad se od takvih umjesto "dobar dan, molim vas..." može čuti "ej, dat ćeš mi...", op.a.).
Inače, ne treba ni spominjati da oni sami sebe, zbog vlastite narcisoidnosti, zapravo smatraju "najpristojnijim" i "najkulturnijim" osobama na svijetu, no u bilo kakvoj diskusiji s dotičnima vrlo lako je uočljivo to da sve neistomišljenike, već u startu bez pardona rado časte raznim uvredama i pogrdnim etiketama, po ad hominem sistemu bez ikakvih pravih argumenata.
Inače, što se opće kulture tiče, poznato je da je fotografija je umjetnost, a svaka umjetnost je dio kulture. No to je prosječnim balkanskim seljačinama velika nepoznanica s obzirom da je najčešće jedina kultura koju ti dotični ljudi imaju - bakterije.
3. Intelektualna prikraćenost
"Ja znam da sve znam, i ništa me drugo ne zanima." je fraza kojom se može najbolje opisati intelektualno stanje svake prosječne seljačine. Drugim riječima, uvjereni kako "sve znaju" redovito glume najveće eksperte za ono o čemu zapravo nemaju blagog pojma, i "sole pamet" ljudima kojima je to nešto o čemu pametuju ili prava struka (npr. profesionalni fotoreporteri) ili su u to daleko više upućeni od njih (npr. ozbiljni foto-amateri). Štoviše, u većini slučajeva njihovo "znanje" se uglavnom svodi ili na neka njihova vlastita utopistička nerealna očekivanja, ili pak na razne predrasude i stereotipe, a argumenti se svode na ad homineme i druge logičke nebuloze. Općenito, imaju u glavama zacrtano kako (bi) nešto mora(lo) biti, i kada su u krivu nikakva količina logičkog uvjeravanja ne može im dokazati ili ih uvjeriti da su u krivu.
Tako npr. ako netko ima SLR aparat, taj je automatski "novinar" i nema te sile koja može ovome dokazati suprotno, pogotovo ako ovaj ne voli novinare. Ili ako je netko nepoznat s fotoaparatom blizu djece, taj je automatski "pedofil", itd... a vrhunac gluposti je to da nikako nisu u stanju shvatiti da svaki fotoaparat bilježi sliku, bez obzira na veličinu ili oblik, pa se obrušavaju uglavnom na one sa SLR aparatima... itd.
Štoviše, jedan od najčešćih oblika "diskusije" sa dotičnima bazira se na tome da ovi bez ikakvih pravih argumenata, nastoje "ispasti pametni" samo na način da uvijek tvrde suprotno od onoga što se zbiva u nekoj situaciji ili onoga što netko tvrdi. Tipičan ilustrativni primjer jedne takve diskusije izgleda otprilike ovako: "- Ko ti je dozvolio da slikaš?" " - Gdje piše da je zabranjeno?" " - A gdje piše da je dozvoljeno?"... i tome slično.
Osim toga, kako su na Balkanu dosta dugo vladali totalitarni režimi, tako se i u balkanskom mentalitetu, zahvaljujući raznim tadašnjim demagogijama, poprilično udomaćilo i narodno vjerovanje da su "fotografi opasni". Prije je to bilo zbog "špijuna", "unutarnjih neprijatelja", "kontratrevolucionarnih elemenata" i "subverzivnih akcija", danas je, zbog nove demagogije, to već standardno "teroristi", "voajeri", "pedofili" ili "zli novinari".
4. Sklonost nasilju "u ime pravde"
Glavna metoda "uvjeravanja" i "dokazivanja", kada "diskusija" arogancijom i vrijeđanjem ne izazove željeni rezultat, a koju tipične seljačine vole koristiti je argument sile - ili mora bit po njihovom, kako su si oni zamislili, ili se prijeti nekim oblikom nasilja. Taj argument sile može biti od famoznog da će "zvati policiju" (što je česta metoda "plašenja" nepoželjnih, uvjereni da "policija mora bespogovorno bit na nihovoj strani"), pa do direktnih prijetnji nasiljem, razbijanjem opreme ili fizičkim razračunavanjem.
Iako se se tu radi o kaznenim djelima (uvrede, prijetnje, nasilništva, uništavanja imovine itd.), oni pri tome sami sebe i okolinu uvjeravaju kako se "u tim slučajevima ti zakoni ne bi trebali odnositi na njih" jer oni "istjeruju (neku svoju) pravdu". Štoviše, često vole sami izmišljati neke svoje zakone, i to uglavnom prema onome kako im u nekom trenutku odgovara.
Štoviše, omiljeni obrazac djelovanja im je upravo onaj "prvo pucaj, a pitanja postavljaj kasnije", a što naravno često zna rezultirati da "u ime pravde" napadnu i premlate nekoga ni krivog ni dužnog (kao što je bilo slučajeva premlaćivanja fotografa). Čak i ako otkriju da su pogriješili, onda takvi najčešće traže nekakve isprike u kojima naravno "nisu oni krivi" jer "nisu mogli znati" (a zapravo se ili nisu ni trudili saznati, niti im se njihova zabluda zbog fanatičnog vjerovanja u pretpostavke i stereotipe uopće i mogla dokazati).
Uz to, ako im se sve to ipak nekim slučajem obije o glavu, pa budu zakonski sankcionirani, onda naravno slijede i one famozne racionalizacije kak su "čitavo društvo i čitav pravni sustav defektni" jer su se "urotilii protiv njih".
četvrtak, 02.01.2014.
"Provokatori"
Jedna od češćih i žešćih gluposti koje se mogu čuti od ljudi koji patološki mrze fotografe da ih zbog toga imaju potrebu maltretirati čim im se za to pruži prilka (ili pak opravdavaju njihovo maltretiranje kad to čini netko drugi), jest ta da fotografi "provociraju". Tako sami sebe uvjeravaju i drugima tvrde kako "fotograf koji nekoga ili nešto snima jedino ima za cilj provocirati i izazvati sukob."
Takva tvrdnja je ortodoksna glupost! Moglo bi se čak reći i halucinacija bolesnog uma.
Naime, onaj tko nekoga ili nešto snima jedino što želi je (vjerovali ili ne) - snimiti fotografiju.
Štoviše, sve sukobe u takvim situacijama nikada ne izazivaju sami fotografi, već upravo takvi (psihopati) koji zapravo "iz ničega" izmisle savršeni razlog (u ovom slučaju "provokaciju") jer im "jako smetaju fotografi"; do sukoba nebi ni došlo da dotični nasilnici ne reagiraju, no s obzirom da jednostavno ne mogu odoljeti svojim impulsima, tada sve pokušavaju izokrenuti i sebe u čitavoj situaciji prikazati kao nekakvu "žrtvu" (koju netko "provocira pogledom"),
Štoviše, među njima čak ima i onih koji svoje i tuđe napade na fotografe vole nazivati "samoobranom". No dotičnima, koji valjda naivno misle da svi vjeruju u te njihove gluposti, očito nije poznato da se samoobranom može nazvati samo ona obrana koja ima za cilj zaustaviti protuzakoniti napad (fizički ilioružjem...). Fotografiranje to nije. Osim u nečijoj bolesnoj bujnoj mašti.
srijeda, 01.01.2014.
Referendumski egzibicionizam
Referendum o ustavnoj definiciji braka (kao zajednice muškarca i žene) je iza nas. No zanimljivo je koliko je "predizborna kampanja" po pitanju dotičnog referenduma zapravo bila izvrstan pokazatelj ljudske potrebe za egzibicionizmom i privlačenjem pažnje. Pogotovo što se tiče internetskih pojava.
Naime, svakome tko koristi Facebook na našim prostorima moglo je vrlo lako upasti u oči koliko su revno neki korisnici Facebooka kitili svoje fotografije profila natpisima "za" ili "protiv". Naravno oni koji su imali neodoljivu potrebu svima putem profilne slike pokazati kako su "liberalni", "tolerantni" itsl. su uglavnom bili "protiv", dok su oni koji su svima željeli pokazati koliko se zalažu za "tradicionalizam" i "prave obiteljske vrijednosti", uglavnom su bili "za".
No takvo javno izjašnjavanje putem natpisa na slikama, nje učinilo ništa pretjerano korisnog, već je zapravo samo dalo materijala "onima iz suprotnog tabora" za razna etiketiranja, omalovažavanja, vrijeđanja i slično, ali koje je iz nekog čudnog razloga, čini se, većinom pristizalo upravo iz "vrlo tolerantnog" tabora onih koji su bili "protiv" na račun onih koji su bili "za"... (navodno je bilo je čak i fizičkih okršaja na ulici, incidenata na štandovima na kojima su se sakupljali potpisi za raspisivanje referenduma)...
Nadalje, problem je i taj što su, ma koliko se svi ljudi ponosno busali u prsa da "nije sve crno-bijelo", zapravo sami sebe doveli u takvu situaciju, stavljajući na profilne slike dotične natpise, eksplicitno se svrstavajući u jedan ili drugi tabor. Iz čiste potrebe za egzibicionizmom. Uostalom, ne kaže se uzalud da "ne laje pas radi sela već radi sebe..."
Osim toga, za sve one koji očito ne znaju, glasanje na izborima bi trebalo biti tajno...!
-----------------
[Kolega bloger Igniss je još prije referenduma napisao članak upravo u vezi nekih bitnih stvari vezanih za sam referendum: LINK ]
