utorak, 31.12.2013.
Sretna nova 2014. godina...
...svim fotografima, blogerima, foto-blogerima, i onima koji će to tek postati.
Svima želim puno sreće, zdravlja, veselja, dobrog svijetla i dobrih fotki, te što manje problema sa foto-opremom i budalama.
(public domain)
Novogodišnji planovi
Kako mnogi rade liste želja i planova za novu godinu, evo moje "skromne" liste od 5 želja i planova za novu 2014. godinu:
1. Fotkati više nego prošle godine
2. Fotkati kvalitetnije nego prošle godine
3. Nabaviti novi komad foto opreme
4. Napraviti (svoju prvu) izložbu fotografija
5. Pokrenuti vlastitu web stranicu
Naravno, pitanje što će se od toga ispuniti,...
... ako će se uopće išta od toga ispuniti.
ponedjeljak, 30.12.2013.
100 godina stari negativi
Grupa istraživača i restauratora sa Novog Zelanda pronašla je nedavno na Antartici kutiju sa 100 godina starim filmovima.
100-Year-Old Box of Negatives Discovered by Conservators in Antarctica
On Ice: 100 year-old negatives discovered in Antarctic
Masters of Photography - Frank Hurley
Frank Hurley
(preporučljivo gledati u punoj veličini)
nedjelja, 29.12.2013.
Ženska "logika"
Tko god da je ikada imao priliku negdje fotografirati neku pripadnicu "ljepšeg spola", bilo na ulici, zabavi ili negdje drugdje, mogao je primjetiti da sa njima gotovo uvijek ima nekakvih problema. Od toga da se "njih ne smije slikat", pa do toga da dobiju slom živaca i zahtjevaju ili brisanje slike ili u najboljem slučaju "photoshopiranje" ak im na slici jedna dlaka krivo stoji...
Evo samo nekoliko uobičajenih primjera:
** Tvrdi kako se "ne voli slikati", a svakodnevno štanca tone self-shotova za "fejs", blog ili slične sajtove.
** Tvrdi kako uvijek "ispada loše na slikama", a namjerno izvodi nekakve grimase pred objektivom.
** "Za to što ispada debelo na fotografijama kriv je fotograf/fotoaparat", a ne njen velik apetit, fizička neaktivnost i nerealno poimanje vlastitog tijela.
** Tvrdi da najbolje ispada na slici "kad ju netko uhvati spontano, bez da zna da ju se slika", ali se uvijek buni kako je "snimanje bez pitanja nepristojno/iritantno/protuzakonito".
** Zbog egzibicionističkih poriva namjerno nosi oskudnu odjeću koja više pokazuje nego skriva, ali se buni ako joj netko snimi tako otkrivene djelove tijela i tvrdi da je to "bezobrazluk" i "voajerizam".
** Self-shotovi u kupaonici u donjem vešu (ili bez njega) su "sasvim OK slike za pokazivanje ljudima na fejsu/blogu", ali snimka na ulici kad je zakopčana do grla je "narušavanje privatnosti".
** Svaku sliku sebe ili svojih bližnjih koju je snimila revno distribuira internetom, ali se buni kad ju netko drugi snima jer "tko zna gdje bi te slike mogle završiti!?"
...itd.
subota, 28.12.2013.
Obračun zbog "foto-bombe"?
Foto-bomba (engl: photobomb) je fotografija koja je upropaštena zbog nečeg nepoželjnog što se u trenutku snimanja našlo u kadru i svojom prisutnošću na slici upropastilo snimljeni prizor. To može biti ili rezultat puke slučajnosti, ili pak nečijeg namjernog uletavanja u kadar.
Ne može se poreći činjenica da ponekad upravo takve "upropaštene" fotografije znaju biti upravo zbog toga i vrlo smiješne (1, 2, 3)
Međutim, navodno se nedavno u Americi dogodio krvavi obračun zbog jedne "foto-bombe". Naime, kako pišu mediji, jedan muškarc je uletio u kadar ekipi koja se odlučila fotografirati, te su se fotograf i njegova ekipa zbog toga odlučili fizički razračunati sa "fotobomberom" (iako su ovi zasigurno mogli i ponovo snimiti fotografiju). Situacija je završila tako da je "fotobomber", nakon što je dobio batina, izvukao oružje i počeo pucati...
Napravio 'fotobombu', dobio batine pa sve pokušao riješiti poluautomatskom puškom
petak, 20.12.2013.
Josef Sudek
četvrtak, 19.12.2013.
30 vrsta fotografa...?
Svaki ozbiljniji fotograf ima svoju specijalizaciju, tj. vrstu fotografije kojom se najradije bavi.
Evo kakvih sve fotografa ima... (iako možda ima i više od 30 nabrojanih kategorija, op.a.)
30 Types of Photographers Exposed – Which One Are You?
srijeda, 18.12.2013.
Kamera u autu?
Većina automobila u Rusiji ima ugrađene kamere koje za vrijeme vožnje snimaju prostor ispred automobila. Navodno je razlog zbog kojeg se takve kamere ugrađuju u aute taj što ruske osiguravajuće kuće neće isplatiti odštetu ako ne postoji čvrst dokaz o odgovornosti za nesreću, odnosno da se nesreća uopće dogodila (po sistemu "ako nema snimke, nije se dogodilo").
Osim toga, dotične kamere zasigurno policiji i sudovima olakšavaju posao, s obzirom da su takve snimke puno bolji dokaz što se u nekoj situaciji zapravo dogodilo od eventualnih izjava ili pouzdavanja u fiksne nadzorne kamere kojih ne mora nužno biti na mjestu događaja.
Evo samo nekoliko primjera iskopanih na YouTube-u što su takve kamere sve u stanju zabilježiti - od "običnih" slučajnih nesreća, pa do slučajeva ekstremnog idiotizma u prometu (od strane pješaka i vozača) i cestovnog divljaštva ("road rage"):
Car Crash Compilation HD #1
Car Crash Compilation HD #28
Car Crash Compilation HD #31
Car Crash Compilation HD #34
A isto tako ima i onih koji pokušavaju namjerno lažirati nesreću, sa jedinim ciljem prevare, kako bi izvukli novčanu korist od odštete.
Možda nebi bilo na odmet i kod nas uvesti sličnu praksu, s obzirom na situacije kakve se viđaju na domaćim cestama, ali koje uglavnom do šire domaće javnosti putem medija dospiju samo onda ako ih je snimila neka fiksna nadzorna kamera...
utorak, 17.12.2013.
Nove registarske pločice
Ulazkom Hrvatske u EU jedna od stvari koja nas čeka je promjena registarskih pločica ("tablica") na automobilima novima, koje su u skladu sa EU standardima. To uključuje detalj na tablicama koji se sastoji od plave pozadine, sa EU zvijezdicama i kraticom države. Iako bi "najbezbolniji" način bio jednostavno uklopiti dotični detalj u već postojeće tablice (što su neki nadobudni vozači već učinili naljepnicama, ali što je de facto krivotvorenje službene isprave), mjerodavni u MUP-u su se odlučili za sasvim novi dizajn, te u javnost izbacili svoje prijedloge dizajna.
Problem je taj što je novi predloženi dizajn, s grafičkog gledišta, vrlo loš, a uslijed čega su se pobunili i poznati domaći dizajneri, koji su, usput rečeno, dali prijedlog koji mnogo bolje funkcionira od prijedloga "mjedrodavnih".
POBUNA DIZAJNERA Pljušte žestoke kritike na loše policijsko rješenje za tablice
Osim pitanja dizajna postavljeno je i pitanje da li treba na tablicama ostaviti oznaku grada, ili ju izbaciti. Po svemu sudeći, oznaku grada bi trebalo svakako izbaciti iz dizajna. Kao prvo, dosta država (u EU i izvan nje) nema na tablicama oznake grada, već se tablice sastoje samo od kombinacije brojki i slova (npr. BiH je takav primjer, a sličnih ima i u Velikoj Britaniji, Americi...). Osim toga, u Hrvatskoj, pokazalo se, da je bilo puno slučajeva gdje su ljudi, samo zbog oznake grada na registraciji, doživljavali to da im auto bude žrtva nečijeg lokal-patriotski usmjerenog vandalizma (npr. auto sa ZG tablicama u Splitu ili obratno...).
Iako javna rasprava na MUP-ovim stranicama i dalje traje, očito je da se u Hrvatskoj već standardno ne sluša struka (koja god bila) već se gleda samo politička/funkcionerska podobnost. Štoviše, ovdje se upravo dogodila situacija da se ljudi iz MUP-a ne bave onim čime bi se zapravo trebali baviti (suzbijanjem zločina, održavanjem reda i sličnim), nego se bave nečime čime se uopće ni ne bi trebali baviti (dizajniranje).
Isto tako, pitanje je zašto ovdje nije raspisan javni natječaj za prijedlog novog dizajna? (je li razlog da država i tu uštedi, da ne mora kojim slučajem plaćati tantijeme dizajneru koji pobjedi na natječaju? op.a.).
A treba li na kraju još uopće spominjati i činjenicu da je danas u Hrvatskoj situacija takva da školovani grafičari ne mogu naći posao u struci, upravo zbog onih koji misle da su grafičari samo iz razloga što imaju kompjuter sa photoshopom i debelu vezu...?
Stanko Abadžić
Pariz kroz objektiv Stanka Abadžića...
subota, 14.12.2013.
Adagio
Barberov Adagio i slike krajobraza...
petak, 13.12.2013.
Poznate fotografije - na vrhu Mt. Everesta
Prvi uspješni uspon na Mt. Everest (29.5.1953.), obavili su Sir Edmund Hillary i Tenzing Norgay. Tom prilikom nastala je i fotografija snimljenana samom vrhu Mt. Everesta, koja se pojavljivala u enciklopedijama i udžbenicima povijesti kao ilustracija dotičnog događaja.
FOTOGRAFIJA
Iako postoje oni koji vjeruju kako je na slici Hillary, zapravo se na njoj nalazi Norgay. Naime, Tenzing Norgay nije znao kako se koristi fotoaparat, pa je sve slike završnog uspona snimao Hillary...
Inače, osim ove fotografije, postoje i druge (ali nepoznate) fotografije nastale prilikom dotičnog uspona:
LINK
srijeda, 11.12.2013.
Weegee
Weegee, pravim imenom Arthur Fellig (1899. – 1968.), bio je fotograf i fotoreporter poznat po uličnoj i dokumentarnoj fotografiji. Njegove najpoznatije fotografije nastale su 30-tih i 40-tih godina, kada je radeći kao novinski fotograf, snimao mjesta zločina i drugih nesreća ("crnu kroniku").
utorak, 10.12.2013.
Napad ispred hotela Sheraton - nastavak
Nastavak na članak vezan za napad na snimateljicu mirnog prosvijeda, koji se dogodio jučer ispred zagrebačkog hotela Sheraton.
Kako mediji javljaju, osoba osumnjičena za napad je privedena u policiju, no još nije jasno što će biti dalje po pitanju prekršajne i/ili kaznene odgovornosti...
Priveden muškarac zbog napada na aktivisticu Građanske akcije; Riječ je o HDZ-ovcu
Incident kraj Sheratona: Napao volonterku, završio na policiji
Međutim, na Facebooku, na stracinama Građanske akcije osvanula je informacija, popraćena fotografijom policijskog obrazca, prema kojem je - napadnuta snimateljica osumnjičena za narušavanje javnog reda i mira!?! Opet pitanje, tko je tu lud!?
I ovo se događa u Americi...
Još par vijesti iz Amerike, o američkoj paranoji, bolesnoj bujnoj mašti i općenito beskonačnoj ljudskoj gluposti...
** Jedan fotograf iz Los Angelesa umalo je završio u zatvoru pod optužbom za seksualno napastovanje svojih 20-mesečnih kćeri, jer je - na Facebooku objavio fotografiju na kojoj se svi troje kupaju u kadi. Naime, iako slika ne prikazuje nikakvo seksualno zlostavljanje, svejedno su neki članovi njegove rodbine u dotičnoj fotografiji vidjeli "silovanje" i prijavili dotičnoga policiji. Inače, čovjek je homoseksualac i samohrani roditelj. Nakon što se uspostavilo da je nevin, dotični je podigao tužbu protiv ljudi koji su ga lažno optužili.
Gay father wrongly accused of raping twin daughters after posting photo on Facebook
** Policija u Virginiji je klasičnu priču o "opasnim fotografima-teroristima" uzdigla na novu razinu. Naime, uz već standardni poziv ljudima da fotografiraju "sumnjive fotografe" u ime "sigurnosti" i "borbe protiv terorizma", čak je razvijena i posebna aplikacija za "pametne" telefone (i glupe naivne ljude, op.a.), pomoću koje bi ljudi takve fotografije "opasnih fotografa" mogli poslati direktno policiji...
Virginia Cops Encouraging Citizens to Take Photos of Other Citizens Taking Photos
** Zaštitari, očito upitnih intelektualnih kapaciteta, u muzeju Smithsonian’s Air and Space Museum su prvo napali fotoreportera, da bi ga kasnije i izbacili.
Smithsonian Security Guards Attack Photographer
ponedjeljak, 09.12.2013.
Napad ispred Hotela Sheraton?
Kako javljaju domaći novinski portali, ispred Hotela Sheraton u Zagrebu dogodio se napad na aktivisticu udruge "Građanska akcija". Razlog napada? Snimanje.
Napao aktivisticu Građanske akcije i razbio joj kameru
HDZ-ovac bacio aktivisticu Građanske akcije na pod i gazio ju nogom: "Kurva me snimala".
Volonterku Građanske akcije HDZ-ovac gazio nogom i vikao: 'Kurva me snima!'
Ne ulazeći u političke diskusije oko toga tko je u pravu a tko u krivu po pitanju svojih političkih opredjeljenja, poanta je u tome da se dogodio napad jedne osobe na drugu, te uništenje imovine, prema već "klasičnom" obrazcu da je "nekome jako smetalo to što netko snima" pa je taj išao silom "istjerivati neku svoju pravdu" jer je smatrao da "na to ima pravo".
Čitava situacija je završila na tome da je jedna žena ozlijeđena, te da joj je razbijena kamera, a da policija (za sada), čini se nije privela počinitelja.
No ako se doista dogodilo to što se dogodilo zbog snimanja na javnom mjestu, tu svakako ima mjesta za legalne akcije. Počevši od narušavanja javnog reda i mira (tučnjava i svađanje na javnom mjestu), pa do kaznenih djela nanošenja tjelesnih ozlijeda i oštećenja tuđe stvari.
Uz to, posebno su zanimljivi komentari čitatelja ispod članka objavljenog na portalu Index.hr - u nekim komentarima se pokušava opravdavati nasilje, u nekima se čak i poziva na nasilje, dok u većini dominira obilna količina gluposti od strane "velikih poznavatelja zakona i prava"....
nedjelja, 08.12.2013.
Umjetnost samoobmane
Ljudi su oduvijek radije vjerovali u ugodnu obmanu (tj. laž) nego bili spremni prihvatiti neugodnu istinu. Oni koji su se u startu spremni suočavati sa istinom su rijetki i uglavnom iznimke koje potvrđuju pravilo, a u većini ljudi koji vjeruju u obmane su često takvi velika smetnja (otprilike na način da "ludim smatraju onoga čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine" op.a.)
Jedna od metoda stvaranja "ugodnih obmana", između ostaloga je i samoobmana - uvjeravanje sammih sebe da stvarnost nije onakva kakva doista jest, već da je onakva kakva želimo da bude. To naravno rezultira vrlo iskrivljenom precepcijm stvarnosti i problemima u komunikaciji s okolinom.
Štoviše, mnoge samoobmane nisu rezultat nekog trenutka, već ih ljudi nose u sebi čak još od ranog djetinjstva, dovoljno dugo da im se čine istinitima, iako je riječ o lažima.
PERSONALIZACIJA
Personalizacija je doživljavanje svega na osobnoj razini. Osoba sklona personalizaciji, vjeruje da sve što se događa, događa se baš samo njoj ili zbog nje, odnosno što ljudi oko nje rade, da rade njoj osobno. Uglavnom, što su ljudi veći egoisti, tim više se događa ova pojava, odnosno skloni su više stvari doživljavati osobno.
Naravno, to sve ne znači da bi trebalo baš sasvim nehajno reagirati na sve ono što se događa u okolini, no pretjerana sklonost personalizaciji nečijih postupaka samo navodi na pretjeranu reakciju, a osim što otežava rješavanje problema, može u krajnjem slučaju inače sasvim nevažnu i potpuno bezazlenu situaciju (na koju zapravo ne treba previše obraćati pažnju), pretvoriti u (verbalni ili čak fizički) obračun.
Da se navede primjer iz fotografskog svijeta, to je onaj famozni primjer kad se netko obruši na fotografa koji snima, sa primjedbom da što on ima "baš njega snimati" (ili snimati uopće) samo zato jer mu se zatekao u kadru, iako je ovaj snimio i još 50 drugih ljudi, od kojih nitko nije imao ni najmanju primjedbu.
EMOCIONALNO REZONIRANJE
Emocionalno rezoniranje je iskrivljavanje stvarnosti po principu "Zato što ja osjećam da je nešto istina, to mora biti istina". Odnosno, u ovom slučaju, osoba smatra da su osjećaji jednako važni kao činjenice, ako ne čak i važniji od pravih činjenica.
Međutim, glavni problem sa osjećajima je taj što se osjećaji mogu poprilično mijenjati i često su teško predvidljivi, a najčešće proizlaze iz iracionalnih, impulzivnih i nerealnih načina razmišljanja i osobnih svjetonazora (predrasuda, stereotipa, iskustava i trauma...). Čak štoviše, često mogu biti direktna suprotnost činjenicama. Dodatni problem je i taj što se u knjigama koje se bave modernom popularnom psihologijom, a koje pojedini uzimaju zdravo za gotovo, ljudima uporno pokušava nametnuti besmislica kako "moramo bezuvijetno vjerovati svojim osjećajima" jer su "osjećaji najbolji vodič (za donošenje odluka)". Ovo je zapravo najbolji put prema emocionalnoj nestabilnosti i potpunom kaosu u interakciji sa okolinom (takve pojave bi se mogle čak nazvati "emocionalnim fah-idiotizmom", op.a.)
Tako npr. osjećaji straha, često vezani uz paranoju, znaju se javljati kod pojedinaca kada je u pitanju fotografiranje, pogotovo ako su ti pojedinci odrastali u sredinama gdje su fotografi bili glavni objekt nekog oblika demoniziranja, pa se netko iz takvog nekog razloga upravo zbog straha "ne voli slikat". Naravno, suprotan ishod uzrokuje frustracije, a što onda uzrokuje i aktiviranje obrambenih mehanizama, od racionalizacija i projekcija, pa do agresije.
PREUVELIČAVANJE
Preuveličavanje je jedan je od češćih načina na koji ljudi iskrivljuju stvarnost. Često sitne i nevažne događaje, raznim logičkim i iracionalnim iskrivljavanjem, pretvaraju u "goleme" i "važne" događaje. Ili kako bi se reklo, "od buhe se radi slona".
Općenito, svaki čovjek tjekom života neizbježno doživi stvari koje uzrokuju frustracije: na tisuće sitnih neugodnih i razdražujućih stvari (banalan primjer npr. kad čovjek s punom košaricom čeka u redu za na brzoj blagajni), stotine većih događaja (primjerice, gubitak posla), i nekoliko životnih tragedija (npr. smrt člana obitelji ili voljene osobe). Kada bi se sve to zbrojilo, život ispada vrlo težak i problematičan. No osoba koja svakom od tih događaja, a pogotovo onim sitnim, mentalno pridaje još veće značenje, čini život još nepodnošljivijim, kako sebi tako i svojoj okolini. Za zdrave i normalne odnose s drugima, treba buhe vidjeti kao buhe, a slonove kao slonove.
Jedna od sitnica koja mnogima smeta je kada se slučajno nađu u kadru (i na slici) nekog fotografa, pa zbog svoje bujne mašte iza toga već u startu (a priori) automatski vide "jako velike (i opasne) stvari", katastrofične ishode i slično...
CRNO-BIJELA POLARIZACIJA
Osoba sklona polarizaciji stvarnost pretvara u crno-bijele ekstreme. To uglavnom funkcionira po principu "sve ili ništa", "sjajno ili grozno", "nikad ili uvijek", bez ikakve mogućnosti gradacije između ta dva ekstrema. Jedan od najgorih, ali nažalost i najčešćih načina polarzacije, je dijeljenje ljudi na "gadove" i "svece".
No problem je u tome što nitko nije niti potpuni gad niti potpuni svetac, tj. nitko nije onoliko loš koliko bi mogao biti, niti onoliko dobar koliko bi mogao biti. Etiketirati nekoga jednim ili drugim ekstremom samo znači ne sagledati cijelu osobu. Štoviše, tu su najgori oni slučajevi kada pojedinci već na temelju jedne jedine nečije osobine, trpaju ljude u jednu ili drugu kategoriju.
Čisto primjera radi, često se događa da ako čovjek ima aparat i iz hobija se bavi fotografijom, kod ljudi sklonih takvoj polarizaciji koji ne vole fotografe, takav je "voajer", "dosadnjaković", provokator", "kriminalac" (iako se se možda radi o sasvim normalnoj, kulturnoj i pristojnoj osobi), ili je pak drugi ekstrem, kod onih koj vole fotografe, da je takav "najbolji fotograf svijeta i okolice" (iako je ostatak osobe možda i više nego substandardan po pitanju kulture ni ophođenja.)
SELEKTIVNE APSTRAKCIJE
Selektivna apstrakcija je način iskrivljavanja stvarnosti koji dovodi do toga da čovjek toliko usmjerava svoju pažnju na jedan mali dio nečega, da više ne vidi cjelinu. Odnosno, "zbog stabla ne vidi šumu". (Ovo je suprotno od onoga kada se "od šume ne vidi stablo" - kad se ljudi bave gomiletinom trivijalnih stvari zbog kojih im promaknu one važne; ovdje se bave jednom nevažnom stvari koja im toliko zaokupi pažnju da ne vide veću, puno važniju stvar.)
Primjeri iz svakodnevnice kojima se može ilustrirati ovaj princip su mnogobrojni, kao npr. kada šef uopće ne obraća pažnju na svoje radnike većinu vremena kada dobro rade, ali ih "drži pod povećalom" čim naprave i najmanju grešku. Ili kada čovjek čitav dan čisti kuću i napravi 99% posla, ali si razbija glavu samo sa onih 1% koji je preostao.
Na potpuno istom principu se bazira pojava kada ljudi (uključujući i organe reda) negdje u javnosti, na nekom događaju, ili negdje drugdje, uvijek svoju pažnju u potpunosti usredotoče na jednog čovjeka sa SLR-aparatom, no nitko od njih ni najmanje ne obraća pažnju na čitavu gomilu ostalih ljudi koji snimaju sa foto-mobitelima i kompaktnim fotoaparatima.
----------------------
(uz dozvolu autora, sastavljeno na temelju feljtona o samoobmanama Nebojše Buđanovca, baziranog na knjizi Chrisa Thurmana).
petak, 06.12.2013.
Rene Burri
"Six Photographs": René Burri from PORT on Vimeo.
četvrtak, 05.12.2013.
Lomografske "perverzije"
Lomografija je "pokret" u fotografiji koji se svodi na snimanje najrazličitijih motiva jeftinim i nekvalitetnim kamerama, bez previše razmišljanja o kadru i svijetlu, otprilike na način "što ispadne- ispadne".
Pobornici lomografije su s vremenom svoje navike saželi u tzv. "10 pravila lomografije".
10 pravila lomografije
Kako se Lomografija snima isljučivo na film, u svrhu dobivanja "umjetničkih efekata" kao izbor filmova za lomografiju najčešće se koriste najjeftiniji (najnekvalitetniji) dostupni filmovi, zatim filmovi kojima je značajno prošao rok trajanja, ili se pak filmovi namjerno razvijaju na pogrešan način (npr. koristi se "cross-process" - gdje se negativ filmovi razvijaju u pottupku namjenjenom za dijapozitive i tome slično).
Isto tako, greške pri snimanju popt dvostrukih ekspozicija, ili pak pojave poput one da aparat propušta svijetlo na vratašciam za punjenje filmom, ekstremno vinjetiranje i slično, ne smatraju se defektima, već naprotiv, stvarima u službi umjetnosti.
Neke od vrlo popularnih kamera za lomografiju su svakako Lomo LC po kojem je lomografija i dobila naziv, te razne druge uglavnom "istočne" kamere kao što su Smena, Lubitel, Holga, Diana , kao i razne druge "toy kamere" (kamere igračke). Ono što je značajno, sve navedene kamere moguće je po vrlo niskim cjenama naći gotovo na svakom sajmu stare krame ili fotosajmu.
Međutim, kako lomografija u zadnje vrijeme dosta dobiva na popularnosti, tako su se pojavili proizvođači koji na tržište izbacuju replike starih "lomo" kamera, ali po brutalno visokim cijenama. Neki čak nude i Lomo "setove" (kameru za lomografiju u kompletu sa gomilom dodataka - filterima, bleskalicama i sličnim). Naravno, tko voli neka izvoli, no mnogi "tradicionalisti" će se radije držati jeftinih originala...
srijeda, 04.12.2013.
Poznate fotografije - sam u gomili
Jedna o poznatijih fotografija nastalih za vrijeme Hitlerove Njemačke, je fotografiaja snimljena 13.6.1936., prilikom porinuća jednog broda. Fotografija prikazuje gomilu ljudi kako pozdravlja nacističkim pozdravom, no jedan čovjek u gomili stoji prekriženih ruku.
FOTOGRAFIJA
Osoba koja je u gomili stajala prekriženih ruku, umjesto ruke dignute u fašistički pozdrav, bio je August Landmesser, radnik u brodogradilištu Blohm + Voss.
Dotični je kasnije zbog raznih optužbi (uglavnom vezanih za tadašnju rasnu politiku) završio u logorima, da bi na kraju bio unovačen u kažnjeničku vojnu postrojbu. Smatra se nestalim u akciji, a pretpostavlja se da je poginuo u borbi negdje na području današnje Hrvatske, 1944. godine.
utorak, 03.12.2013.
Jedno neugodno isksutvo
Prije nekog vremena objavio sam poziv svim čitateljima, da opišu svoja neugodna iskustva koja su im se dogodila zbog toga što je nekome smetalo što fotografiraju.
Tako mi je prije par dana u inbox stigao mail u kojem je jedna žena (koja je željela ostati anonimna) opisala što se jednom prilikom dogodilo njenoj kćeri:
ponedjeljak, 02.12.2013.
Neželjena pošta
E-mailovi sa "vijestima" i "reklamama", koji često znaju ljudima stizati u sandučiće elektroničke pošte, znaju biti itekako iritantni. Pogotovo ako sadrže "vijesti" i "reklame" o stvarima koje primatelja uopće ne zanimaju.
Naime, raznim web-stranicama koje zahtjevaju registraciju, bilo da se radi o nekom foto-servisu, on-line časopisu, web-igrici, internetskom forumu ili društvenoj mreži poput Facebooka, zajedničko je to da zahtjevaju registraciju, kako bi ih se moglo koristiti. Prilikom registracije, često je potrebno od podataka upisati i e-mail adresu. No vrlo često nakon registracije počnu problemi u vidu pristizanja poprilične količine bezveznih e-mailova. Počevši od "e-maila dobrodošlice", pa do toga da stiže e-mail za svaku trivijalnu stvar, a što zna prerasti u doslovno zatrpavanje "inboxa" smećem.
Iako na većini legitimnih "newslettera" i "reklama" uvijek negdje postoji opcija tipa "klikni ovdje da više ne primaš obavijesti" ili već uputstvo što učinti, ponekad takve stvari jednostavno ne djeluju.
Još veći problem sami sebi naprave oni koji negdje na internetu javno objave svoju e-mail adresu. Takvima svatko može u inbox poslati doslovno što god želi (uključjući i viruse, trojance...)
Inače je rješenje protiv takve vrste spama zapravo vrlo jednostavno, no zahtjeva određenu pripremu. Ta priprema se sastoji u tome da se na nekom besplatnom mail serveru najprije otvori druga ("sekundarna") e-mail adresa, čija je jedina namjena da služi upravo za takve situacije - registracije na stranicama gdje treba upisati i e-mail adresu, ili pak za potrebe objavljivanja kontakt adrese (npr. na nekom blogu). Uz to, takvoj e-mail adresi bi trebalo pristupati isključivo preko web-browsera, a ne e-mail programa (koji downloadaju e-mailove na računalo, zbog eventualnih virusa, trojanaca i sličnog, što nitko normalan ne želi na svome računalu...).
nedjelja, 01.12.2013.
PINAC report
Evo par novijih vijesti sa bloga PINAC:
** U jednom shopping-centru u Indiani dogodio se popriličan "overkill", kada se navodno čak 7 zaštitara obrušilo na 11-godišnju djevojčicu zbog toga što je okinula nekoliko fotografija Taco-Bell restorana brze prehrane. Sve zbog toga što "uprava ne dozvoljava bilo kakvo snimanje unutar shopping centra"...
Indiana Mother Livid at Taco Bell and Shopping Mall for Intimidating Daughter Over Photo
** Evo jednog lijepog primjera prepotencije političara koji misle da su iznad zakona - nekakav vijećnik iz južne Kalifornije nije mogao jednostavno ignorirati pitanje novinara, sjesti u auto i odvesti se, već je, da pokaže svoju važnost, napao novinara (guranjem, unošenjem u lice i pokušajima blokiranja kamere). Kasnije, kad je novinar otišao prijaviti incident na policiju, ne samo da su ga ignorirali, već su mu naknadno napisali kaznu za nepropisno prelaženje ulice.
Southern California Councilman Assaults News Videographer
