Lomografija je "pokret" u fotografiji koji se svodi na snimanje najrazličitijih motiva jeftinim i nekvalitetnim kamerama, bez previše razmišljanja o kadru i svijetlu, otprilike na način "što ispadne- ispadne".
Pobornici lomografije su s vremenom svoje navike saželi u tzv. "10 pravila lomografije".
10 pravila lomografije
Kako se Lomografija snima isljučivo na film, u svrhu dobivanja "umjetničkih efekata" kao izbor filmova za lomografiju najčešće se koriste najjeftiniji (najnekvalitetniji) dostupni filmovi, zatim filmovi kojima je značajno prošao rok trajanja, ili se pak filmovi namjerno razvijaju na pogrešan način (npr. koristi se "cross-process" - gdje se negativ filmovi razvijaju u pottupku namjenjenom za dijapozitive i tome slično).
Isto tako, greške pri snimanju popt dvostrukih ekspozicija, ili pak pojave poput one da aparat propušta svijetlo na vratašciam za punjenje filmom, ekstremno vinjetiranje i slično, ne smatraju se defektima, već naprotiv, stvarima u službi umjetnosti.
Neke od vrlo popularnih kamera za lomografiju su svakako Lomo LC po kojem je lomografija i dobila naziv, te razne druge uglavnom "istočne" kamere kao što su Smena, Lubitel, Holga, Diana , kao i razne druge "toy kamere" (kamere igračke). Ono što je značajno, sve navedene kamere moguće je po vrlo niskim cjenama naći gotovo na svakom sajmu stare krame ili fotosajmu.
Međutim, kako lomografija u zadnje vrijeme dosta dobiva na popularnosti, tako su se pojavili proizvođači koji na tržište izbacuju replike starih "lomo" kamera, ali po brutalno visokim cijenama. Neki čak nude i Lomo "setove" (kameru za lomografiju u kompletu sa gomilom dodataka - filterima, bleskalicama i sličnim). Naravno, tko voli neka izvoli, no mnogi "tradicionalisti" će se radije držati jeftinih originala...
Post je objavljen 05.12.2013. u 00:03 sati.