Ime bloga, TINOLOVKA, nastalo je prema meni omiljenom filmu, Stevena Spielberga,
SNOVOLOVKA ( roman, Stephena Kinga )...
THE BEST OF TINOLOVKA...
Tinolovka u Banskim dvorima
Tinolovka - doček Nove godine
Tinolovka - Veliko istraživanje - anketa
Tinolovka - Indira: Za Novu godinu spavamo
Tinolovka - Vukovar - Kolona sječanja
Tinolovka - Muzej suvremene umjetnosti
Tinolovka - Obljetnica smrti Franje Tuđmana
Tinolovka - Ispračaj Vjekoslava Šuteja
Tinolovka - Josipović na Interliberu
Tinolovka - Predsjednički kandidat Ante Gotovac
Tinolovka - Krenuo i Milan Bandić
Tinolovka - Otvoren zagrebački plesni centar
Tinolovka - Kosor otvorila Ambientu
Tinolovka - Kosturnica Sedlec
Tinolovka - Bozanić u Jasenovcu
Tinolovka - Moto spektakl Bilice
Tinolovka - Ispračaj Savke Dabčević Kučar
Tinolovka - Na koncertu U2
Tinolovka - Spektakl na rijeci - Petrinja
Tinolovka - Dan državnosti Republike Hrvatske
Tinolovka - Od Brezovice do Jazovke
Tinolovka - Branko Lustig i Ivo Sanader
Tinolovka - Marija Terezija u Bjelovaru
Tinolovka - Koncert Marka Perkovića Thompsona
Tinolovka - Dan oružanih snaga RH - Karlovac 2009.
Tinolovka - Mesić i Bandić otvorili Floraart
Tinolovka - Dan mladosti - Kumrovec
Tinolovka - Proslava sv. Duje - Split 2009.
Tinolovka - Čigoć - Gdje stanuju rode
Tinolovka - Pisanice za Sanadera
Tinolovka - Chicago grad nebodera
Tinolovka - Zurich
Tinolovka - Drugi rođendan portala javno.hr
Tinolovka - Zagreb hair show
Tinolovka - Genetske predispozicije Saše Broz
Tinolovka - Božićna bajka
Tinolovka - Posljednji ispračaj Ivane Hodak
Tinolovka - Tisuću plakata za Luku Ritza<
Tinolovka - Posljednji ispračaj Dine Dvornika
Tinolovka - Iron Maiden u Splitu
Tinolovka - Modna revija - Centar svijeta u Ludbregu
Tinolovka - Verona
Tinolovka - Slaven Bilić u Sheratonu
Tinolovka - Fešta hrvatskog rukometa - Colonia
Tinolovka - Đakovački vezovi
Tinolovka - Colonia VW Tuning show Karlovac
Tinolovka na Bleiburgu
Tinolovka - Koncert Severine Vučković
Tinolovka - Povratak naših olimpijaca - Zagreb - Pleso
Tinolovka - Šibenik
Tinolovka - Na Farmi NOVE TV - Colonia
VAŽNO:
Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...Indira i Ivana...
...Indira, Ivanina seka...
...Ivana i Kameny...
...Cijela ekipa...Slađa, Josipa, Ivana, Dragan, Sanja, Mirela...
...plesaćice, ja, zagreb...
< | siječanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (4)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (21)
Veljača 2010 (66)
Siječanj 2010 (40)
Prosinac 2009 (24)
Studeni 2009 (14)
Listopad 2009 (21)
Rujan 2009 (19)
Kolovoz 2009 (18)
Srpanj 2009 (18)
Lipanj 2009 (13)
Svibanj 2009 (16)
Travanj 2009 (9)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (7)
Rujan 2008 (6)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (8)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (10)
U S K O RO ! ! !
Portal - Tinolovka - news
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga
Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
Svojedobno je u Zagrebu održana hvale vrijedna izložba pod pokroviteljstvom Hrvatskog Sabora " Zajedno protiv raka-zajedno za život ", iako pd tako viskom pokroviteljszvom prošla je poprilično nezapaženo u našim medijima, što osobito čudi ako znamo da je izložba posvećena najopakijoj bolesti današnjice, bolesti koja se uspješno liječi u nekim varijantama, ali bolesti koja uvijek iznova mutira, multiplicira se i nažalos u dobrom dijelu slučajeva postaje smrtonosna. Naravno, govorimo o raku i strašnim posljedicama koja ta bolest nosi sa sobom, a koja čovjeka jednostavno razara.
U Gliptoteci u Zagrebu, ne tako davno, Ivica Propadalo postavio je pomalo neobičnu izložbu, ali edukativnog karaktera. Naime, izložene su voštane lutke na kojima su prikazane najčešće vrste rakova. Rakje naziv za više od dvjesto različitih vrsta zloćudnih tumorskih bolesti, a nastaje bujanjem stanica koje su izmakle kontrolnim mehanizmima diobe stanica.
RAK DEBELOG CRIJEVA
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2005. godine u Hrvatskoj je otkriveno gotovo 3 000 novih bolesnika s rakom debelog crijeva, a on je 2. po učestalosti zloćudnih bolesti.
Čimbenici rizika su:
-rak debelog crijeva u obitelji
-pušenje -prehrana bogata masnoćama
-konzumiranje alkohola
Neki od simtoma raka debelog crijeva:
-promjena u načinu pražnjenja stolice
-krvava stolica
-crna stolica
-gubitak težine
-proljev
Liječenje raka debelog crijeva je složen zadatak, a moguće je kirurški, kemoterapijom, zračenjem i ciljanom biološkom terapijom, ovisno o veličini tumora. Posebno rizična dobna skupina je ona iznad 50 godina, te im se preporuča pregled debelog crijeva.Riječ je o izliječivom raku, ali ako se otkrije na vrijeme.
RAK PLUĆA
Godišnje u svijetu od raka pluća umre 1 400 000 ljudi, a u 2005. zabilježeno je 3 000 novih slučajeva.
Čimbenici rizika:
-pušenje,pasivno pušenje
-zagađeni zrak, azbest, kristalni silikati i ostali čimbenici u okolini
Simptomi su:
-teško disanje
-krv u iskašljavanju
-kronični kašalj
-gubitak težine
Liječi se istim metodama kao i rak debelog crijeva, naravno sa drugim lijekovima. Za prevenciju je bitan prestanak pušenja ili izbjegavanja pasivnog pušenja.
RAK DOJKE
Kod žena je to najčešći zloćudni tumor, a godišnje se u Hrvatskoj dijagnosticira više od 2 00 zloćudnih tumora dojke.
Simptomi su:
-čvor u dojci
-upala kože
-bol u bradavici
-iscjedak iz bradavice
-osjetljivost dojke
-promjena oblika
-sušenje dojke
Čimbenici rizika:
-povećanje tjelesne težine
-izostanak dojenja
-alkoholizam
-nerađanje
-kasna menopauza
Temelj modernog liječanja jest histološka dijagnoza. Ako je tumor ustanovljen u ranom stadiju uklanja se samo tumor,a ako postoji rizik od širenja nakon toga slijede i tretmani lijekovima i kemoterapija. Samopregled je jako bitan jer je liječenje puno lakše što se rak ranije otkrije.
LIMFOM
Limfom je zloćudni tumor koji nastaje u limfnom sustavu, a zahvaća njego stanice.
Njegovi simptomi su pomalo drugačiji:
-povećanje limfnog čvora
-povišena temperatura bez razloga
-jako noćno znojenje
-bezrazložan gubitak tjelesne težine
-umor
-gubitak apetita
-stalni svrbež kože
I dijagnoza i liječenje kod limfoma su jako teški. Temelj liječenja je kemoterapija, ali nova ciljana terapija je pokazala iznimne rezultate.
RAK BUBREGA
Rak bubrega načešće se razvija u osoba starijih od 40 godina i to češće kod muškaraca nego kod žena. 2005. godine u Hrvatskoj je otkriveno 615 novih slučajeva raka bubrega.
Čimbenici rizika su:
-pušenje
-debljina
-pojačana konzumacija kofeina
-visoki krvni tlak
-infekcija mokraćnih puteva
Simptomi:
-krv u mokraći
-bol u predjelu bubrega
-opipljiv tumor
-slabokrvnost
-visoki krvni tlak
Prestankom pušenja mogao bi se izbjeći nastanak jedne trećine raka bubrega, a umjerena konzumacija kave, zdrava prehrana, redovita tjelesna aktivnost i liječenje visokog krvnog tlaka mogu smanjiti šansu pojave raka bubrega.
Rak je sve češća bolest u današnje vrijeme stoga je prevencija vrlo bitna, kao i rano otkrivanje raka. Čovjek u srazu s rakom izgubi bitku onog trenutka kada prestane brinuti o sebi, s obzirom kako je svaki trenutak dragocjen, bez obzira o kojoj se bolesti radi, a pogotovo ovako opakoj, svaka zakašnjela reakcija može biti pogubna.
BUNTIĆ, ALILOVIĆ, ČILIĆ...
Vjerojatno čak i oni koji manje prate sport prepoznaju tri mušketira, trenutno tri ponajveće zvijezde hrvatskog sporta.
Kako je Hrvatska, s obzirom na broj stanovnika, sportska velesila, pomalo bi smiješno bilo izdvajati nekoga ponaosob, da se ne radi o Hercegovcima.
Naime, Denis Buntić, Mirko Alilović te Marin Čilić, vodeći sportski trojac u Hrvata, svoje porijeklo vuče sa kamenog hercegovačkog krša.
Iako se radi o " čobanima iz Herccegovine ", čak i notorni primitivci, " zlostavljači s Facebooka ", kao i štovano ( Bože sačuvaj ) uredništvo blog.hr servisa predvođeno sa svojim, jedva pismenim, sljedbenicima, teško nalaze riječi zamjerke spomenutoj trojici, a nije da se nisu trudili.
" Odgojen sam u katoličkom duhu "
Možda im tek za trenutak zasmeta pomalo euforična izjava desetog tenisača svijeta i polufinaliste Australien Opena, Marina Čilića, koji se javno drznuo izjaviti kako je Hrvat, a k tome i katolik, da stvar bude još gora, on je Hercegovac odgojen u katoličkom duhu koji se ni jednog trenutka nije dvoumio nastupiti za reprezentativnu vrstu Hrvatske.
Težak je to krimen, neoprostiv grijeh kod notorne i mržnjom zadojene primitivne balkanske manjine koju je eto, sasvim neočekivano, na samom startu iznevjerio i novoizabrani predsjednik države, koji se neprimjereno " ulizuje desnici ".
Normalno da je to prema njihovom mentalnom sklopu ogromna pogeška, očekivalo se da bi Josipović samim svojim izborom u startu organizirao masovna vješanja na trgu, međutim to se izjalovilo, pa sada očajni balkanci nemaju prevelikog izbora, osim da uživaju u pornografiji te međusobnom dodvoravanju.
Usprkos svemu, ogroman pomak je napravljen, nitko nesavladivom vrataru rukometne reprezentacije ne prigovara, dapače nitko se čak i ne usudi spomenuti mu pogrešno mjesto rođenja, za Denisa Buntića važe ista pravila.
Što mislite tko će se u prvim redovima slikati prilikom dočeka naših rukometaša nakon što se medaljom ovjenčani vrate u domovinu? Što mislite koga ćemo mi svojim foto aparatima zabilježiti u prvim redovima i tko će najglasnije " derati glasnice ", " jaaaavi se ", kao iz bunara zaurlati će povampirene seljačine, koje ni danas ne mogu prežaliti spektakularne dvoboje takozvane velike nogometne četvorke.
Neosnovana mržnja prema svemu i svakome tko ne pripada mentalnom sklopu određene grupe ljudi rezultat je kolektivne svijesti, srećom manjinske, unutar te kancerogene grupacije, njihov svijet se srušio usporedo s padom komunističke Jugoslavije.
U međuvremenu neka pišu peticije, a mogu zajedno i u krčmu
Njima ne smetaju Hercegovci koji donose medalje, koji sa sobom donose spektakl, glamur, zabavu, ne smetaju im Hercegovci koji predstavljaju onaj uspješni, ponosni dio Hrvatske, makar bili odgojeni u katoličkom duhu. Njih naravno smetaju prosječni ljudi koji trbuhom za kruhom iz Ljubuškog, Tomislav grada ili Gruda potraže svoju sreću u hrvatskoj metropoli, takve naime nazivaju " čobanima ". Nema većeg " čobana " i nema goreg nasilnika koji svoju frustraciju, svoju mržnju i svoj neuspjeh ispoljava prema drugoj osobi, ma otkuda god ona dolazila.
Srećom malo ih je, da bi, kao neonacisti Dresdenom, marširali Zagrebom, stoga svoj bijes, svoju nemoć liječe u virtualnom prostoru, olakotna okolnost po njih je što su tu pronašili itekako dobrog saveznika, " jednom primitivac, vazda primitivac ".
Koliko god njihov intelektualni sklop bio ograničen, ipak su se pokazali dovoljno pamentim da se u jednom takvom nacionalnom zanosu povuku na rezervne položaje te se brže bolje asimiliraju, točnije prilagode situaciji, baš kao i devedesetih, čekajući naravno bolja vremena i neku novu prigodu kako bi se opet istakli svojim primitivizmom na užas velike većine hrvatskoga naroda.
Ako se prilagodio jedan notorni " newseditor " te već dva dana nije artikulirao svoju mržnju prema Crkvi i predmetu svoje opsesije, Zlatku Sudcu, onda to samo pokazuje kako i za njih ima nade, nakon što okaju grijehe, nakon što prođu stanovitu psihoterapiju i naravno nakon što kroz institucije ove zemlje odgovaraju za sve ono što su napravili u svom sumanutom rušilačkom pohodu.
No, budimo darežljivi, budimo milostivi, ipak je između " nas " i uvjetno rečeno, " njih " ogromna civilizacijska razlika, pustimo ih da malo tuguju, Hrvatska je demokratska zemlja, imaju na sve pravo, pa i na tugu.
Hrvatska je u novom finalu, nakon Danske, pala je i Poljska, sasvim dovoljan razlog za jedan miran te više nego lijep vikend.
Kada se sve malo smiri, ako i ne dođe njihovo vrijeme, uvijek im ostaje hodočašće u " Republiku Srpsku ", Milorad Dodik ih željno očekuje. U međuvremenu neka se posvete onome što im najbolje ide, potpisivanju peticije, jednom su uspjeli, " zlostavljač sa Facebooka " rado prima dobronamjerne savjete, " ima tko je u ovoj zemlji zadužen za istinu ", rekao bi jedan od njih.
U Gradskom muzeju u Sisku po peti puta upriličena je Noć muzeja, tradicija koja svakom novom godinom ima sve više poklonika.
Preko 200.000 posjetitelja prošle sezone raskošan i bogat program Noći muzeja, manifestacije koja se pretvorila u nacionalni kulturni događaj u našoj zemlji prve kategorije. Radi se o noći kada je ulaz u muzeje, skoro diljem Hrvatske, potpuno besplatan.
Povijesni prikaz Siska u starim razglednicama
Svaki muzej uz tradicionalne izložbe te noći, koja obično traje između 18 i jedan sat iza ponoći, ponudi nešto posebno, neki program kojim dodatno zaokuplja veliki broj posjetitelja kojih je svakom godinom sve više.
Tako je ovog 29. siječnja, prohladne zimske večeri u Gradskom muzeju u Sisku organizirano strućno vodstvo po svakom postavu, što je naravno apsolutno besplatno.
Tema ovogodišnje Noći muzeja u najvećem gradu na Banovini bila je središnja izložba razglednica iz fundusa Gradskog muzeja Sisak uz poseban dodatak spomenutoj izložbi kao što su razglednice sakupljene od sisačkih kolekcionara kojih doisata u ovom gradu na obalama rijeke Kupe ima dosta, razglednice su nastajale u razdoblju od 19. stoljeća pa sve do početka Drugog svjetskog rata.
Izložba se naravno zove u skladu sa opisanim u prethodnim rečenicama : " Pozdrav iz Siska, Sisak na starim razglednicama iz zbirke Gradskog muzeja Sisak ".
Nešto kasnije, iza 20 sati imali smo predstavljanje monografije: " Pozdrav iz Siska, Sisak na starim razglednicama iz zbirke Gradskog muzeja Sisak ".
Radi se o monografijama dvoje autora, Davorke Obradović i Vlatka Čakširana, u kojoj se prikazuje grad Sisak kroz razglednice iz fundusa Gradskog muzeja Sisak, u izdanju Gradskog muzeja Sisak. Nastale u sisačkim tiskarama u razdoblju od kraja 19 stoljeća pa sve tamo do konca tridesetih godina prošlog vijeka.
Radi se o svojevrsnom i vrlo vjernom povijesnom prikazu grada Siska kroz spomenuto razdoblje. Ova izložba sjajno je prohvaćena kod starijih posjetitelja, ali i kod onih mlađih, jer baciti pogled unatrag stotinu godina i vidjeti svoj grad na starim fotografijama jedinstvena je prilika koja se ne viđa svaki dan. Razumljivo je oduševljenje Siščana jednom, slobodno možemo reči, tradicijom koja u ovom gradu traje sada već petu godinu za redom.
Možda je ipak središnji događaj večeri otpočet nešto poslije 21 sat, kada je organizirana prigodna tribina: " Sakupljanje - hobi i profesija ", drugim riječima, predstavlja se sama bit i namjena muzeja, kao što je sakupljanje, obrada, čuvanje i prezentacija očuvanih umjetnina u samom muzeju, kako bi one bile dostupne svim zainteresiranim građanima i sačuvane za buduće generacije, kao što je netko za nas očuvao primjerke koje smo večeras mogli vidjeti u Gradskom muzeju u Sisku, očuvane unatoč protoku vremena.
Stoga, zaključno, diljem Hrvatske ovakva manifestacija naišla je na nepodijeljene simpatije javnosti što nam ipak govori kako su hrvatski građani željni kulturnih manifestacija, iako ih ponekada treba malo " potaknuti ".
FOTO ZAPIS: Fotografije iz Gradskog muzeja Sisak - 2010. Kao i multimedija iz istog muzeja...
Premijerka Kosor sa konferencije je poručila da se žene ne smiju obeshrabriti, te da samo radom i borbom mogu postići uspjeh.
U zagrebačkom hotelu The Regent Esplanade održana je konferencija ''Žene - lideri u politici''. Na samom otvorenju konferencije bilo je prisutno mnogo žena iz politike, a među njima predsjednica Vlade Jadranka Kosor koja je i otvorila konferenciju, kao i Dorica Nikolić, ali i ministar Biškupić, te gošća Doris Pack. Konferencija je održana pod pokroviteljstvom zaklade Konrad Adenauer.
Kosor: Ženama treba dati pravo mjesto
Jasna Fila, direktorica Media servisa objasnila je kako su mediji moćno oružje koje predstavlja političare, ali je i najavila rasprave na konferenciji među kojima treba istaknuti onu o manjini žena tamo gdje se donose važne odluke. Govornik je bio i ravnatelj Zaklade hrvatskog društvenog zavjeta Srećko Prusina koji je rekao kako će kroz program cjeloživotnog učenja nastojati motivirati žene da se politički angažiraju, a pohvalio je i premijerkin rad dok je još bila ministrica, posebno naglasivši rad na ravnopravnosti spolova.
- Ženama naprosto treba dati pravo mjesto, a iz iskustva znam da se žene moraju izboriti za to. U Hrvatskoj ipak imamo dobru situaciju na nekim područjima, pogledajte pravosuđe, pogledajte da je u sudovima većina žena, pogledajte u Hrvatskom Saboru, sada je to zastupljenost od 24 posto. To je nedovoljno, ali savim sigurno bolje od onih prvih izbora kada je žena bilo 5 posto. Naš cilj je 50 posto - rekla je premijerka Kosor te je ispričala kako su na šefovskim mjestima uglavnom muškarci. Također je rekla kako je najčešće pitanje kad je postala premijerka bilo da li se boji, a da se to nijednog muškarca ne pita.
Ženama je poručila: '' Činjenica je da se često u žene u političkom životu sumnja, i sumnja se u njihovu sposobnost, ali poruka je - nemojte se obeshrabriti ni kada vas nazivaju zapisničarkom i kuharicom, i kad vas nazivaju čuvaricom ognjišta i kad vas nazivaju Suzanom. Nemojte se obeshrabriti, sve je to prolazno, nasmijte se i krenite dalje.''
Kosor je govorila i o problemima kod zapošljavanja žena jer ih se pita da li planiraju proširiti obitelj, no smatra da su muškarci ipak počeli s većom participacijom oko tog dijela jer sve veći broj njih koristi porodiljni dopust. Također je rekla kako čini sve kako bi žene ravnopravno participirale u svim poslovima. Naglasila je i da je ravnopravnost spolova jedna od najvećih vrednota hrvatskog Ustava i te vrijednosti su pretočene u razne zakone, između ostalih postoji i u zakon koji vrlo jasno propisuje da se u trećem izbornom razdoblju mora dosegnuti najmanje 40 posto zastupljenosti žena, od lokalne do državne. Kosor je spomenula i dvije žene europske politike, njemačku kancelarku Angelu Merkel i Margaret Tatcher, te je napomenula kako se s Angelom Merkel sastaje 3. veljače u Berlinu.
Predsjednica Odbora za obrazovanje i kulturu Europskog parlamenta i predsjednica Zajednice žena Europske pučke stranke Doris Pack rekla je da žene u politici za razliku od muškaraca bolje prepoznaju važnost odgoja i obrazovanja za budućnost, pronalaze pragmatičnija rješenja i ciljeve ostvaruju zaobilaznim putem. Zatim je dodala: ''Žene nemaju straha od vizija, a ako nemate viziju živite od danas do sutra", dodala je Pack. Istaknula je da svim ženama uzor može biti njemačka kancelarka koja je svjesna moći koju ima, ali pažljivo promišlja svoje odluke te nije pretenciozna, tašta i samouvjerena.''
Za kraj je pohvalila predsjednicu Vlade Jadranku Kosor rekavši kako ona Hrvatskoj daje prekrasno novo lice.
FOTO ZAPIS:
Izgleda da je gostovanje Indexovog komentatora u emisiji Ace Stankovića ostavilo trajne posljedice po njegovo psihičko stanje.
Gostovanje komentatora " Crvenog portala ", Tomislava Klauškog, koji je kako znamo u vlasništvu " kvartovskog jebača ", odnosno " pedofila s Madagaskara ", u emisiji Ace Stankovića, Nu2, imalo je itekakve posljedice po psihu spomenutog kolumniste, iako su se već i znatno ranije mogla detektirati određena psihička oštećenja.
Tko je Bandića doveo na vlast?
Naime, u svom najnovijem, " rušilačkom ", komentaru u nedostatku dokaza i već prema ustajalom običaju, Klauški je kao argumente " potegnuo " čiste laži, spočitnuvši prije svega vladajućoj stranci kako se eto nikada nisu obrušili na Bandića i kako nisu gradonačelnika Zagreba pokušali SDP-u nametnuti kao krimen, kao uteg oko vrata!
Očito kako Klauški baš i nije previše upućen u politička zbivanja ili s godinama osim kose gubi i lucidnost, pod uvjetom da je on ikada bio lucidan. Naime, kada je HDZ išao oštro na Milana Bandića, Klauški i čitav polusvijet oko njega čvrsto su držali štangu nesuđenom predsjedniku države.
Bila su to vremena kada je Bandić djelomično financirao " Stojedinicu ", a HDZ se tek oporavljao od debakla na parlamentarnim izborima. Nije Bandića na vlast dovela desnica, nije ga doveo ni HDZ, apsolutno je jasno čiji je produkt Milan Bandić i na koji način je ovladao metropolom, no to je ipak neka druga tema.
Ono što definitivno može zabrinuti jeste lakoća kojom " elitni " hrvatski kolumnisti potežu neistinu, dapače notornu laž, kao "argument istine " a sve da bi takvu manipulaciju iskoristili za vlastiti politički obračun sa nepoćudnim pojedincem.
Kako Klauški laže?
" Mediji, nevladine organizacije, javnost, stranačko članstvo, visoki dužnosnici SDP-a, svi su oni godinama tražili da se Bandića ukloni ", možete li zamisliti da ovako nešto napiše osoba koja ima ambiciju zvati se novinarom?
Klauški u svom pamfletu spominje neke vrane, pa recimo ovako " crvenorepa vrana " zaboravlja, naravno namjerno, da je upravo Zoran Milanović predložio i podržao kandidaturu Milana Bandića na lokalnim izborima kao kandidata SDP-a za gradonačelnika, " vrana " ( smatra se da su vrane poprilično neinteligentne ptice, ako je tome tako usporedba sa Klauškim nije neumjesna, odnosno neutemeljena ) to zna ili ne zna?
Ono što je učinio Milanović 2009. godine, jednako tako, samo znatno odlučnije učinio je Ivica Račan i to u više navrata.
Mediji? Što mislite koga su mediji podržali u političkom sukobu 2000. godine, Zlatka Canjugu ili Milana Bandića?
" HDZ nikada nije SDP-u na nos nabacio Bandića ", opet će Klauški, međutim upravo je suprotno, vrlo vjerojatno kako " salonski novinar " ne zna ili nije dovoljno upućen u predsjedničku kampanju Andrije Hebranga ( nikada ga nismo vidjeli niti na jednom skupu ), nije bilo predizbornog skupa a da Hebrang se s najvećom žestinom nije obrušio na Bandića, " hobotnica koja se uspinje prema Pantovčaku ", Hebrangova je sintagma, a naravno možemo ju povezati s gradonačelnikom Zagreba.
U Saboru muke po Bandiću
Glede rasprava u parlamentu, dok je Bandić bio na vrhuncu moći i uživao zaštitu Račanovog te kasnije Milanovićevog političkog plašta, saborski zastupnici vladajuće stranke rešetali su SDP-ovce upravo pokušavajući navodne Bandićeve afere povezati, poistovjetiti sa SDP-om.
Pregledavši arhivske snimke unazad samo dvije godine, parlamentarci vladajuće stranke 28 puta spočitnuli su SDP-u Bandićeve " marifetluke ", najaktivniji, ujedno najuporniji u tome bio je saborski zastupnik HDZ-a, Krunoslav Markovinović.
Što mislite tko je Bandića najupornije branio? Nisu to ni Milanović, ni Pančić, naime pogađate, govorimo o hrabrom vitezu bez konja, borcu za pravdu ( stranačku ), Nenadu Staziću.
Koji je što indrektno, što direktno bio najvjerniji i najučinkovitiji odvjetnik Milana Bandića u Saboru. Bandića naravno to nije ni zanimalo, on ionako nikada nije došao u parlament zabavljen dužnostima koje ima kao gradonačelnik jednog, za naše prilike, velegrada.
Kada sve ovo znamo, a znamo ( bilo je vrlo jednostavno pobiti " argumente " komentatora koji ovakvim pamfletom ne postiže ništa drugo doli jefitinog politikanstva kratkog daha ), teško je shvatiti prave motive za jednu konstrukciju, koja čak ni minimalno ne može biti istinita.
Raduje se Hrvatska, raduju se ljubitelji sporta u našoj zemlji, slavi svaki normalni Hrvat, međutim ima ih koji tuguju, neka im je, neka tuguju...
Večeras tuguje " stoka sitnog zuba ", čuju se jadikovke iz Butkovićeva podruma koji u jeftinom vinu utapa novu Červarovu pobjedu, ne bi nas začudilo da ekipa s Indexa izvrši kolektivno samoubojstvo, mada nismo mi te sreće, rekli bi neki.
Deset Červarovih godina
Međutim, Hrvatska slavi, koliko god patetično zvučalo, ovo je desetljeće omalenog trenerskog diva iz najvećeg hrvatskog polutoka, iz hrvatske Istre. " Mago di Umago " odnio je novu, možda najveću trenersku pobjedu u karijeri, naime, Hrvatska je na ovom prvenstvu izvršila apsolutnu smjenu generacije a ujedno ostala u vrhu.
Još jednom ponovimo, samo Hrvatska i Francuska. Sve se mijenja, režimi dolaze i prolaze, predsjednici poput pokislih kopriva nestaju pod stampedom vremena, ali hrvatski rukomet nastavlja pobjedničkom stazom, utabanom stazom slave i tako već deset godina, deset Červarovih zlatnih godina. Ponovimo još jednom i tako po sto puta, Hrvatska je uvjerljivo najmlađa reorezentacija europskog prvenstva u Austriji koja je izborila plasman u završnicu.
Budućnost je već počela
Kako mladi reprezentativac, Jakov Lavljeg srca, Jakov Gojun kaže, " ponosan sam što sam Hrvat "!
Doista, Hrvatska, sportska Hrvatska, građanska, istinski demokratska Hrvatska, oslobođena malograđanske mitomanije, sasvim sigurno može biti ponosna na svoje mladiće, koji će, uvjerni smo, predvođeni Linom Červarom već na Olimpijskim igrama u maglovitom Londonu ponovo razveseliti hrvatski sportski puk.
Navijači? Sjajni, pravi, pravcati hrvatski navijači u najboljem svijetlu, rukomet je pokazao i dokazao kako se može bez nasilja, bez huligana ali sa ogromnim srcem, hrvatskim srcem, besprijekorno predstavljati zemlju, rukomet je pokazao put i ostalim sportovima, samo je pitanje koliko su razni Mamići, Filipovići spremni kročiti putem za odabrane, putem kojim idu samo najbolji. Teško je ići stazama Šole, Balića, Gojuna, Buntića, Alilovića, Duvnjaka, Štrleka...Ćervara. Mnogi su pokušali, rijetkima je to uspjelo.
Kad sportaš da sve od sebe, ostavi srce na terenu, nema razloga da si bilo što prigovori. Naša rukometna reprezentacija uoči ovog europskog prvenstva nije ispraćena sa prevelikim optimizmom, naravno navijači su iznimka, oni uvijek s pravom očekuju najviše.
Međutim razni stručnjaci i dušebrižnici pokušali su utjecati na stabilnost momčadi, destabilizirati Linu Červara i dečke, Červar je proglašen bivšim, stručnjak kome igrači sastavljaju ekipu a asistenti vode treninge. Ipak kao u životu, tako i u sportu rad se isplati i dobro se dobrim vrati.
Ne bojimo se za budućnost, za rezultat u polufinalu, ako odigraju kao večeras, ako ostave srce na parketu nitko neće imati ni riječi prigovara, ni krivi pogled se vidjeti neće.
Nitko, jer to je sport, na putu do vrha, neophodna je doza sreće, a mi ćemo i dalje navijati za njih, živjeti sa njima, po " hajdučki ", i kad " gube i kad tuku ", jer, kao što sam nekoć zapisao, tako je to kad igra Hrvatska...
Na Pravnom fakultetu u Zagrebu održan je svečani prijem za novoizabranog predsjednika Ivu Josipovića, profesora s Pravnog fakulteta. U povodu pobjede na predsjedničkim izborima na Pravnom fakultetu u Zagrebu održano je svečano primanje za profesora Ivu Josipovića. Uz mnoštvo profesora s različitih fakulteta na svečanom primanju bili su prisutni rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, dekan Pravnog fakulteta Željko Potočnjak, te ravnatelj Muzičke akademije , kao i Josip Kregar. - Nadam se da će Ivo Josipović i dalje nastaviti pratiti naš rad i da ćemo biti aktivni u suradnji jedni s drugima - rekao je rektor Aleksa Bjeliš na početku se našalivši da sad nezna kako da ga zove jer ga je nekad zvao Ivo, a sada je predsjednik. Nazočnima se obratio i dekan Pravnog fakulteta Željko Potočnjak rekavši: ''Ivo Josipović je dokaz da je ovo što čini ovaj fakultet dobro i da su građani ove zemlje prepoznali te vrijednosti kao nešto što je vrijedno, što treba njegovati i ime Ive Josipovića kao jedan civilizacijski pomak, jedan kulturni odabir u trenutku koji je bremenit i težak. Kad se radi o Ivi Josipoviću njegov izbor treba istaknuti i s aspekta što on znači za naše studente. Ivo je bio odličan student i samnom je dijelio asistentske dane, a poslije i dobar dio karijere. Kroz to vrijeme je pokazao da se marljivim radom i predanošću, ljubavlju za svojim poslom može puno učiniti.'' Dekan Muzičke akademije Mladen Janjanin
- Otkada sam se upisao na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu niti jednog trenutka nisam odlazio s njega. Nakon mandata ću se vratiti, nadam se s ponosom na ono što sam učinio. Nećete me se tako lako riješiti - rekao je Ivo Josipović, novoizabrani hrvatski predsjednik, našalivši se s time na riječi dekana Pravnog fakulteta da se uvijek može vratiti tamo.
Josipović je također rekao: ''Pravni fakultet me naučio nekim vrijednostima,mogao bih reći poštenju, brizi za druge, poštivanju drugih, razumijevanju za druge. Na mnogim putovanjima na kojima sam bio uvijek sam s ponosom govorio da sam s Pravnog fakulteta u Zagrebu i Muzičke akademije. Siguran sam da i vi ostali s drugih fakulteta možete to isto s ponosom reći.''
- Svjestan sam velikih očekivanja koja su predamnom, ponosan sam na izborni rezultat koji sam ostvario. Znam, naravno, da se očekuje da doprinesem tome da Hrvatska uđe u Europsku uniju, da Hrvatska postane prosperitetna zemlja, da bude dom ljudskih prava, da bude dom prosperitetne ekonomije, ljudi koji imaju perspektivu i ljudi koji žele živjeti u Hrvatskoj kao u svom dobrom domu.''
FOTO ZAPIS:
Surfam ja tako internetom ( uz poruku zlostavljačima s Facebooka da svoju ljubav ne traže u virtualnom svijetu ), crveni se stranica " pedofilčine s Madagaskara ", više nego obraz spomenutog " kvartovskog jebača ".
Idem dalje, već poslovično, kava, light Marlboro i blog.hr, naslovnica, sama po sebi prepoznatljiva, trideset osmi post koji hvali Crkvu na sva zvona, hvali postupke i humanitarne napore Caritasa koji pomaže unesrećenom stanovništvu Haitija. Vrlo vjerojatno stoga, što naslovničar, urednik blog.hr servisa, humanitarac kakav jeste te osjetljiva duša i sam voli pomoći drugima. Pogotovo ako im je ta pomoć potrebna prilikom nabavke raznih opojnih sredstava ili pak ako im je " potrebita " za kupovinu ispita.
" Kupus od države " i kupus na internetu
Veliki naslov o " domoljubima " i domoljubima, jedni bez navodnika, drugi naravno s navodnicima, nemam uopće problema s time, sa takvim " člankom ", koji je u pravom smislu riječi artikulirani govor mržnje, zar Hrvatska za razliku od Jugoslavije nije demokratska zemlja?
Za takvo što se srećom u ovoj državi ne ide u zatvor, ne sazivaju se komunistički plenumi i ne montiraju se unaprijed presuđena suđenja. Problem nastaje onog trenutka kada se ne sudi " kvartovskim jebačima " odnosno Facebook zlostavljačima, možda smo samo i isključivo zbog toga " kupus od države ", iako naravno nismo zaduženi poput prijestolnice europskog turizma, Grčke, zapravo danas je Grčka dužna vrtoglavih 300 milijardi eura.
Međutim ono što može smetati jeste navika već spomenutog urednika blog.hr servisa da ima tu ubojitu crtu, taj instinkt kakav i inače imaju zlostavljači s Facebooka, a to je instinkt samopromotora i s neizbježnom crtom totalitarnog uma.
Već navikli na razne smicalice na internetu, u virtualnom prostoru koji je svoju pravu ekspanziju počeo doživljavati početkom ovog stoljeća kada su dvojica pionira virtualnih avantura krenuli u osvajački pohod, jedan je naravno " pedofil s Madagaskara ", alias Matija Babić, dok je drugi Dario Markuš, javnost zaista malo zna o čovjeku koji je kao " teeneger " zajedno s Krešimirom Drvarom krenuo u pustolovinu, doduše kasnije se to neraskidivo prijateljstvo raspuklo kao balon od sapunice.
Markuš je svoju ljubav pronašao također u virtualnom svijetu ( jedna blogerica ), malo bolji poznavatelji situacije na internetu, a ja si " utvaram " ( kako bi rekao Ćiro Blažević ) da sam jedan od takvih, smatraju da Markuš još uvijek traži " vječnu ljubav ", samo ovog puta na Facebooku.
Kaže Markuš kako je jadan nekoliko puta pozivan na obavijesni razgovor u policiju upravo zbog korisnika blog.hr servisa, servisa koji je nekoć bio u njegovom većinskom vlasništvu ( kao što rekoh prevrnuti ću nebo i zemlju, razgovarati sa svakim i sa svime, bez obzira kako se zove da otkrijem postoje li kakvi sakriveni marifetluci u potezima osobe koja je navodno otac blog.hr servisa ), uglavnom radi pornografije koju on ne podržava te je takav sadržaj na blogu zabranjen.
Međutim je li baš tako kako Markuš kaže ( između ostaloga današnji urednik dnevnik.hr portala dao je intervju i za portal javno prije tri godine )?
Naravno da nije, kako svatko traži što mu fali, tako i Markuš redovito obitava na prostoru gdje se neprestano " svekoliko čitateljstvo " izlaže eksplicitnim, doduše nepismenim, čak i anatomski netočnim, pornografskim sadržajima ( pogledajte samo naslovnice blog.hr servisa i dnevnik.hr portala ).
Vrlo vjerojano je to vrsta domoljublja na način kakav je prihvatljiv virtualnim zlostavljačima koji nažalost predstavljaju sasvim realnu prijetnju.
Imaju li Hercegovci " šiljaste uši " i " kockaste glave " ?
Neki nisu imali sreću da su zbrisali tijekom velikosrpske agresije u razne egzotične i one manje egzotične zemlje Europe ili su pak odmaglili preko oceana.
Danas se takvi vraćaju i naravno pretvaraju Hrvatsku u " kupus od države ", iako je zapravo Hrvatska fenomen, naime, Hrvatskoj je 18 godina, u tih 18 godina Hrvatska je obranila svoj teritorij, oslobodila ga i krenula put Euroatlantskih integracija, koliko god to patetično zvučalo, radi se o velikim postignućima.
Gdje je Jugoslavija bila 1963. ? Bila je mračna zemlja zabačenog Balkana u kojoj je carevala diktatura i u kojoj su ljudi ostajali bez glave zbog drugog i drugačijeg mišljenja.
Nije za zamjeriti pojedincima kada zadojeni mržnjom šire ksenofobične poruke o Hercegovcima " šiljastih ušiju i kockaste glave ", " neobrazovanim dinaroidima ", misleći pritom vjerojatno na Marina Čilića koji engleskim jezikom barata puno bolje od izvorne predstavnice hrvatske malograđanštine, profesorice Vesne Pusić, nije im za zamjeriti između ostaloga jer oni ne razumiju demokraciju, oni ne shvačaju da je jedan Feral Tribune, neumrla, srećom propala tiskovna, o pokojnom predsjedniku Tuđmanu pisao znatno više " bedastoća ", nego bi to " neradnici " iz Hrvatskog slova bili u stanju sve da do stoljeća tridesetog " pljuju " po Josipoviću, a i Tuđman je bio demokratski izabrani predsjednik, i to dva puta, oba puta u prvom krugu.
Kažu neki kako rade za nas, ovog puta sasvim osobno treba odgovoriti " virtualnom šljamu ", dok smo mi ( u prenesenom značenju, ja sam ipak bio premlad, no moja familija nije ) ginuli za " vas ", vi ste s roditeljima i jugo-oficirskom bandom, predvođeni Mirom Furlan i Radom Šerbedžijom zbrisali preko granice ili snajperima s prozora kuća ubijali vlastite susjede.
Zaista, Hrvatska jeste " kupus od države ", ali ponajprije stoga jer u zatvoru nisu ( dapače oni su nositelji medijske Hrvatske ) " pedofilčne s Madagaskara ", " zlostavljači s Facebooka " ili pak " ubojica dječjeg lica ", Ratko Čačić, koji je skrivio prometnu nezgodu u kojoj su smrtno stradale dvije osobe?
Čačić čak nije ni ponudio ostavku na mjesto predsjednika slabašne strančice kao što je HNS, međutim, kako Mađarska nije " kupus od države ", tako se treba nadati da Ratko neće umaći mađarskom pravosuđu, tim prije što, srećom, nema saborski imunitet.
Kažu neki kako " čobani iz Hercegovine " ( što je to ako ne eklatantni govor mžnje koji uporno forsira uredništvo blog.hr servisa ) tu i tamo " mlatnu ženu " iz hobja valjda, zaboravljajući koliko " intelektualna Hrvatska " ima tešku " pesnicu ".
Naime, sjetimo se nesuđenog ministra pravosuđa, Ante Nobila, koji svako malo nekoga premlati, uključujući i djecu od petnaestak godina, da stvar bude zanimljivija, on to čini javno, a da za takvo što nije kažnjen.
Prisjetimo se cirkusa koji je priredio Srećko Jurdana svojoj familiji i malodobnom sinu.
Još jedan intelektualac, a nije Hercegovac, već Petrinjac, Ljubomir Čučić također bi mogao ispričati svoju priču, od Francuske do Hrvatske.
Nemojmo zaboraviti rasistički spot Dalibora Matanića, " Očistimo Zagreb ", snimljen početkom ovog stoljeća, radi se o spotu kakvog se ni nacistički zločinac Goebbels ne bi posramio, i on bi iz toga mogao ponešto naučiti.
" Ubojicu dječjeg lica " već smo apsolvirali. " Pedofil iz Madagaskara " djelomično je postao legenda, a Facebook zlostavljač tek odnedavno je na tom tragu, samo zbog toga što tek, od jučer praktički, neki njegovi marifetluci sada izlaze na površinu.
Hrvatska neće biiti " kupus od države " ako prmjerice oni koji su pozivani na obavijesne razgovore napokon tamo i ostanu.
U vrijeme kada je Lino Červar preuzeo hrvatsku rukometnu reprezentaciju hrvatski rukomet doista je bio u europskom i svjetskom podrumu, u svojevrsnom nock-downu.
Nakon Atlante na dnu svjetskog rukometa
Nakon briljantnih rezultata naših najboljih reprezentativaca u prvoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća, koji su kulminirali zlatnom medaljom na Olimpijskim igrama u zemlji Rheta Batlera i besmrtne Scarlet, u Georgiji, Atlanta 1996. godine, kada su naši rukometaši predvođeni Velimirom Kljajićem, popularnim " Kljunom " protiv Šveđana dospijeli na sam vrh Mount Everesta, uslijedio je vrtoglavi pad.
Reprezentacija sastavljena od igrača, uglavnom poniklih u bivšoj državi, tonula je sve dublje, nije pomogao ni povratak Velimira Kljajića 1999. godine, kola su odavno krenula nizbrdo.
Nitko nije vidio svijetlo na kraju tunela, iako se u to vrijeme crvenom petkorakom nije mahalo kao danas, čak ni ona nije zasjala.
Zašto je tome tako? Ako biste se osvrnuli na bezbrojne analize pojedinih " bardova " sportskog novinarstva prerano ostarjelih ili nedovoljno educiranih ne biste uspjeli dokučiti razloge hrvatskoj rukometnoj kalvariji na prijelazu stoljeća.
Naime, vrlo jednostavno, Hrvatska nije uspjela na vrijeme provesti smjenu generacija, svaki igrač ima svoj početak i svoj kraj, zenit, ali i vrhunac karijere. Za Saračevića, Puca, Smajlagiča bile su to Olimpijske igre u već spomentuoj Atlanti.
Upravo danas, kada " anđeli garava lica " spočitavaju Červaru nepozivanje u reperezentaciju Metličića, Džombe i još nekih iskusnh internacionalaca, odnosno kada poprijeko gledaju na mladiće poput Štrleka, Čupića, Gojuna ili Kopljara, oni zaboravljaju, što namjerno, što zbog pomanjkanja intelektualne svijesti, sve ono što je naš rukomet prošao u vremienima kada smo završnice velikih natjecanja promatrali miljama udaljeni od sportskog borilišta.
Lino Červar, javnosti tada nepoznati trener, podigao je iz pepela hrvatski rukomet, razumije se, uz pomoć sjajne generacija koja upravo svoj labuđi pjeva, uz pomoć mladih glazbenika, proživljava na Europskom prvenstvu u Austriji.
Možda pjesma nije usklađena, možda ritam nije dorađen, možda glazba nije uhu mila, ali je rezultat sjajan. Hrvatska naime nije izgubila susret na Europskom prvenstvu iako je prošla kroz ruke svjetskih rukometnih divova poput Norveške, Rusije ili Islanda.
U čemu smo mi to još četvrti na svijetu ?
Prošlo je dugih osam godina od trenutka kada je " Mago di Umago " Urbi et orbi, u euforičnom raspoloženju, nakon jedne od utakmica svjetskog prvenstva i pobjedonosnog pohoda prema tituli, poručio Hrvatskoj: " Hrvatice i Hrvati "...
Nakon toga sva se sila medijskih čistunaca sručila na čovjeka koji javnost " truje radikalnim Tuđmanovskim vokabularom. " Pedofil s Madagaskara " svakodnevno na meti ima Linu Červara, te s takvog puta ne skreće ni danas. U ono vrijeme, siromašan poput crkvenog štakora i još uvijek ne " pedofil s Madagaskara " odredio je svojim novinarima kako se imaju ponašati, baš kao što danas jednakim žarom vodi Križarski pohod protiv Krunice.
Što se u međuvremenu promijenilo? " Kvartovski jebač " više nije ne živi poput štakora, barem ne crkvenog.
Međutim, hrvatski rukomet osvojio je sve što se u sportu osvojiti dade, između, ostaloga olimpijsko zlato, svjetsko zlato te europsko i svjetsko srebro.
Jedino Hrvati i Francuzi
No, ono što posebno imponira jesu rezultati hrvatskog reprezentativnog rukometa. Devet polufinala u posljednjih osam godina! U čemu smo mi to još četvrti na svijetu? Gdje su nestali rukometni svjetski divovi? Gdje je Rusija, gdje se skrivao Island? Što se danas događa sa Njemačkom, odnosno Španjolskom? Znate li tko je posljednih godina održao konstantu? Samo Hrvatska i Francuska! Na vrh je teško doći, međutim Olimp je još teže zadržati.
Znaju to svi oni koji su se ikada bavili sportom, pa čak i rekreativno.
Kažu neki da nema baš prevelikih zasluga u ovim uspjesima sam izbornik, navodno uspjehe pripisuju Irfanu Smailagiću. Međutim ti isti, što namjerno, što zbog senilnosti, zaboravljaju prošlo Svjetsko prvenstvu u Zagrebu i srebro zlatnog sjaja koje je kod nas, kako to kod nas i biva, dočekano podcjenjivački, ocvali novinari i neki bivši televizijski komentatori poveli su pravu medijsku kampanju protiv Červara.
Zašto'? Zato jer smo izgubili od Francuske. Francuza koji su u tom trenutku jednostavno bili superiorni, kvalitetniji. Sport je egzaktan, uvijek ne pobjeđuje bolji, ali na koncu svatko dobije ono što zaslužuje. Kostelići su ogledni primjer ovoj našoj tvrdnji.
Kada nogometna reprezentacija osvoji osmo mjesto u Europi to se smatra planetarnim dostignućem. Možda s pravom, jer nogomet je ipak najvažnija sporedna stvar na svijetu. U nogometu se vrti daleko veći novac, no novinari nisu izuzeti od njegovog opojnog mirisa, primjerice, jedan novinar, dapače kroničar blizak Zdravku Mamiću svijet je obišao upravo zahvaljujući spomenutom gazdi maksimirskih " modrih ".
27. SIJEČANJ - DAN KADA JE OSLOBOĐEN AUSCHWITZ
- U Hrvatskoj su u ime Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata počinjeni mnogi strašni zločini prema drugima samo zato što su različiti, Holokaust je najveće nasilje u povijesti čovječanstva - rekao je predsjednik države u odlasku i čovjek koji je javno pjevao ustaške pjesme prije samo šesnaestak godina, Stjepan Mesić.
" U ime Hrvatske počinjeni mnogi zločini "
U Židovskoj vjerskoj zajednici " Bet Israel " na svečanosti Međunarodnog dana obilježavanja Holokausta i drugi dan, uoči 27. siječnja kada se službeno u najvećem broju europskih zemalja prisječamo stravičnih zločina tijekom 12 godina nacističke vladavine, raspravljalo o mračnom dobu dvadesetog stoljeća, s pijetetom se prisječalo žrtava.
U Židovskoj vjerskoj zajednici i drugi dan zaredom nazočan je bio novoizabrani predsjednik, profesor Ivo Josipović, koji je uglavnom ponovio svoja stajališta od dan ranije. No, Josipović je ipak dodao: " U našem susjedstvu postoje još uvijek tragovi zla kojega nažalost nismo ni svjesni. Zločini fašizma se nikada ne smiju zaboraviti, jer je Holokaust poruka koju moramo nadvalati, radi svih nas ".
Predsjednik u odlasku i bivši poklonik ustaškog režima te autor tvrdnje o dvostrukoj hrvatskoj pobjedi u Drugom svjetskom ratu nakon što je doživio moralnu katarzu i preobraćanje u stilu svetog Pavla, obrušio se na udžbenike iz povijesti, iako ti isti udžbenici uglavnom o " partizanluku " ( nažalost, nakon mračnih godina ustaškog režima Hrvatsku i ove prostore obavio je isti takav režim s " ljudskim licem ", komunistički zločinački režim ) donose apsolutne hvalospjeve kakve " drumski razbojnici " ne zaslužuju.
- Kada takvo što pročitaju naši mladi u udžbenicima nije ni čudno zašto se ovako ponašaju kao što se ponašaju - rekao je predsjednik koji napokon odlazi sa hrvatske političke scene. Mesić se naravno prisjetio i vremena kada se vraćao Trg žrtava fašizma u Zagrebu te naglasio kako zbog neinformiranosti mladih dolazi do " rehabilitacije ustaštva ", a Josipović se " obrecnuo " na Milu Budaka, rekavši kako je neprimjereno veličanje tog čovjeka u demokratskoj Hrvatskoj.
I drugog dana u Židovskoj vjerskoj zajednici izaslanik predsjednice Vlade Republike Hrvatske Jadranke Kosor bio je ministar kulture Božo Biškupić.
Koji je spomenuo Spomen područje Jasenovac kao mjesto preispitivanja i istraživanja zločina i mjesto učenja novih, mladih generacija za nenasilje, demokraciju i ljudska prava.
Dan kada je oslobođen Auschwitz
Predstavnik Židovske vjerske zajednice, " Bet Israel ", Ivo Goldstein na početku svog obraćanja napravio je jedan manji, ali znakoviti lapsus, kada je dvojicu predsjednika, novizabranog predsjednika i predsjednika koji Bogu hvala odlazi, proglasio " dokazanim fašistima ", na što su se naravno nazočni slatko nasmijali, iako Mesić i nije daleko od takve nenamjerne tvrdnje, naime čovjek s ustaškim glazbenim repertoarom nikad ne može biti siguran kojoj starni će se prikloniti, ovisno odakle vjetar puše.
- 27. siječanj obilježavamo kao međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta jer se toga dana prisjećamo davne 1945. godine i tog 27. siječnja kada je oslobođen Auschwitz. Zahvaljujem se svima na dolasku a pogotovo predsjedniku Mesiću i novoizabranom predsjedniku Ivi Josipoviću, znam da su oni obojica antifašisti po svome dubokom uvjerenju. Znam da će na taj način biti sačuvano sjećanje na židovske patnje u Drugom svjetskom ratu, kao i da će biti štićena i sva njihova druga prava. Što je izuzetno značajno - rekao je između ostaloga Ivo Goldstein. Dok je drugi Goldstein, Slavko na kraju održao edukativno predavanje vezano uz Holokaust i žrtve Holokausta.
U Židovskoj vjerskoj zajednici, uz spomenute osobe iz samog državnog vrha Hrvatske, bio je i ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuchs te zamjenica gradonačelnika Zagreba Jelena Pavičić - Vukičević.
FOTO ZAPIS:
Video isječak Mesićevog govora u Židovskoj vjerskoj zajednici " Bet Israel ", mi smo naravno tek u tragovima izdvojili najvažnije, kako u tekstu, tako i na videu, dio poslušajte te naravno pogledajte.
Kako su brzo prohujali Božićni i novogodišnji blagdani takvom brzinom dolazi nam doba karnevala, u središnjoj Hrvatskoj to je naravno tradicionalni i veliki, nadaleko poznati Samoborski Fašnik.
Najvažnija atrakcija ovog kraja
Tako smo ovog utorka, 26. siječnja, u " Hostelu Samobor ", u Obrtničkoj ulici imali konferenciju za tisak povodom skorašnjeg početka 184. Samoborskog fašnika, koji je ujedno i najvažnija manifestacija grada Samobora te jedna od najstarijih pokladnih svečanosti u našoj zemlji.
Naravno organizator 184. Samoborskog fašnika je Turistička zajednica grada Samobora, a pokrovitelji Grad Samobor, Zagrebačka županija i Hrvatska turistička zajednica. Na sjajno organiziranoj tiskovnoj konferenciji, na koju su novinari imali organizirani prijevoz iz Zagreba ( naravno oni koji nisu imali vlastiti prijevoz ), iza Draženove dvorane na parkiralištu Ciboninog tornja, te povratak iz Samobora, manifestaciju su predstavili gđa. Zdravka Škugor Ferdebar, direktorica Turističke zajednice grada Samobora i gdin. Krešo Beljak, gradonačelnik Grada Samobor.
Koktel i druženje sa tradicionalnim likovima Samoborskog fašnika
Nakon čega je za novinare organizirano prigodno kušanje fašničkih koktela 15-ak
samoborskih ugostitelja koji će biti u ponudi istih ugostiteljskih objekata
tijekom Fašnika, fašnički ručak, krafne i neformalno druženje sa Srakom,
Princom Fašnikom, Sucem i Fiškalom, tradicionalnim likovima Samoborskog Fašnika.
No, to nije bilo sve, naime, nešto potom novinari su imali priliku i zadovoljstvo prisustvovati otvorenju Međunarodne izložbe karikatura " U se, na se i poda se “ u sklopu 184. samoborskog fašnika u 12:30 h u Samoborskom muzeju.
Na izložbi je prikazano 110 karikatura od isto toliko domaćih i stranih autora nastalih u suradnji s Hrvatskim društvom karikaturista. Cilj radova izloženih na ovoj izložbi je borba protiv svakodnevnih stresova, a smijeh kao i karikture i poklade ne poznaju granice. Izložba kroz temu „U se, na se i podase“ propituje osnovne ljudske potrebe, a u konačnici briše stres, izaziva puno smijeha i sve nas nasmijava! Ne znamo u kojoj mjeri karikatura može ponuditi rješenje izlaska iz krize, ali sigurano onim svojim duhovitim dijelom ukazuju na sve čovjekove slabosti koje su nas, svjesno ili nesvjesno, dovele u položaj žrtve pretjeranih želja ili žrtve vlastite pohlepe. Humor nikako nije uzrok svega toga, nego svojom iskričavošću pokazuje koliko smo ranjivi, a i nepobjedivi.
Kako bi Samoborci lijepo rekli, " bedaci noriju svaki dan, a pametni samo na Fašnik ", stoga ne oklijevate nego se pridružite 16. veljače na tradicionalnom, 184. Samoborskom fašniku, zabava kao i uvijek zajamčena, za sve uzraste, od vrtićkog dijeteta do naših baka i djedova.
FOTO ZAPIS:
Kako je to bilo prošle godine možete vidjeti na nekoliko naših priloženih fotografija....
--------------------------------------------------
Kako su " anđeli garava lica " i facebook manijaci, koji preko interneta i nekad i sad traže " svoju ljubav ", marginalizirali ovaj blog na uštrb svome srcu mile " klike ", ipak im moram poručiti, do posljednjeg daha boriti ću se protiv takvih, svim legalnim i demokratskim sredstvima da javnost vidi kakva svita, " svojta " obitava u zmijskom leglu, sve dok blog ne ugasim.
Na židovski dan žalosti, 27. siječnja, tj. Jom Hašoa 27. nisana, U povodu toga dana i u Hrvatskoj se organiziraju mnoge manifestacije - Holokaust je negacija demokratskog poretka. Dogodio se u kulturnoj Predstavnica židovske nacionalne manjine Sanja Zoričić Tabaković naglasila - Sjećanje na Holokaust promiče nastavak proučavanja povijesti i pridonosi Nazočnima se obratio i novoizabrani predsjednik Ivo Josipović prisjetivši FOTO ZAPIS:
Međunarodni dan sjećanja na Holokaust Židovi upućuju poruku poruku koju je rekao
Elie Wiesel: ''U Auschwitzu je umro ne samo čovjek, nego ideja čovjeka.'', a
koji je bio židovski borac za istinu o Holokaustu, preživjeli Holokausta i
dobitnik Nobelove nagrade za mir.
" Holokaust se ne smije izjednačavati sa zločinima totalitarnih režima "
povodim dana sjećanja, a pod imenom ''Dani tolerancije, jednakost u
različitosti''. Židovska općina Zagreb svečano je otvorila još jedne takve dane,
a uz prisutnost novoizabranog predsjednika Ive Josipovića, predsjednika Sabora
Luku Bebića,izaslanika predsjednice Vlade ministra kulture Bože Biškupića, te
gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića. Osim njih na otvorenju su prisutni
bili i potpredsjednik Vlade, Slobodan Uzelac, profeosorica Vesna Pusić i preživjeli Holokausta.
Europi dvadesetog stoljeća, u doba najvećog napretka znanja i demokracije kao
općeg poretka. Dogodio se programiranjem, sistematski, utemeljen državnom
politikom. Iza te racionalnosti krila se iracionalna mržnja i zločin kao metoda
uništenja jednog naroda da bi uspostavljen novi svjetski poredak u kojem bi
postojala samo rasa natčovjeka. Zato se Holokaust ne smije uspoređivati ni
izjednačavati sa zločinima koje su počinili totalitarni režimi. To znači
ublažavati monstruoznost nacističkog poretka utemeljenog na genocidu bez premca
- rekao je Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb.
je kako je u vrijeme Holokausta Europa bila razvijena i kulturna, pa možda je
upravo to razlog zašto nisu osjezili opasnost. Rekla je i kako je to dokaz da se
može dogoditi uvijek i svugdje i da je to razlog zbog kojeg se treba govoriti o
Holokaustu.
razvoju europske mreže mjesta sjećanja, pridonosi razvoju međusobnog
razumjevanja i povjerenja među narodima. Učenje i razumjevanje o sebi i drugima
postaje nešto bez čega je nezamisliv daljni napredak. Vrijeme u kojem narodi
živo komuniciraju, vrijeme u kojem pojedinci postaju nositelji brojnih obilježja
i višestrukih etiketa, vrijeme u kojem ubrzano nestaju zatvorene i izolirane
zajednice, a unutar zajednice vidimo mnoštvo novih identiteta koji stvaraju
jednu novu dinamiku, naučeni na toleranciju i dijalog na jedan potpuno novi
način - rekao je ministar kulture Božo Biškupić.
Josipović opisao svoj posjet Auschwitzu<
se svog posjeta Auschwitzu, rekavši kako mu je bilo stravično vidjeti naočale
ljudi koji su tamo ubijeni na hrpi, kao i njihove cipele, pa čak i kosu u
staklu. Zatim je dodao: ''Poruka tih strašnih mjesta, poruka koju nam šalju žrtve
tih strašnih logora je nešto što moramo imati u svom sjećanju, nešto što moramo
imati ne samo mi nego i buduće generacije dok je ljudskog roda. Holokaust je
nešto najstrašnije što se dogodilo u povijesti, Holokaust je jedan specifični
oblik genocida koji se nažalost javlja i danas u nekim dijelovima svijeta.
U Holokaustu se dogodilo zlo koje Zakonom moramo odrediti da nikada više ljudski rod ne dođe na ideju da jedan narod pokuša uništiti drugi, da pokuša uništiti onoga koji je drukčiji.''
Zaista, dvadeseto stoljeće, bilo je stoljeće genocida, stoljeće kada su brojni diktatori u ime vlastitih genocidnih aspiracija zamalo uništili čovječanstvo.
Hitler se dogodio u Europi koja je nakon Prvog svjetskog rata bila suočena sa nepravednim sankcijama Njemačkoj, teškom gospodarskom krizom i tek pozicioniranjem SAD-a kao nove i najveće vojne sile na svjetskoj karti. Zakašnjela rekacija svjetskih moćnika, pogotovo politika Nevillea Arthura Chamberlaina britanskog premijera do svibnja mjeseca 1940. godine, dala je nacističkim glavešinama dodatno vrijeme da bi proizveli i pokrenuli najveće zlo koje čovječanstvo pamti.U jednom takvom bezumlju od 1933. do 1945. godine, nakon 12 godina trajanja nacističkog režima preko šest milijuna Židova nestalo je u koncentracijskim logorima smrti, od kojih su nažalost neki bili smješteni i na teritoriji tadašnje, takozvane Nezavisne Države Hrvatske. Prije svega mislimo na Jasenovac.
Propada li još jedan medij, nakon Feral Tribuna, medij kojemu se u javnosti tepalo kako je istinski svjetionik demokracije, Radio 101? Nakon što su mjesecima lešinari nadlijetali HTV-ov zamak ( dvorac na Prisavlju ) zločesta vještica je ustuknula. Lešinari iznad Prisavlja Lešinari su prljave ptice, opake grabežljivice, međutim je li put novinarskim tajkunima nakon smjene " Zlice od opaka " otvoren? Ne bih se pretjerano radovali, naime, sve upućuje na činjenicu da bi novi br. 1 HTV-a mogao biti Franjo Maletić, a on kao što znamo dolazi iz super profitabilnog i visoko tiražnog Vjesnika. Stoga bi lešinari mogli napustiti svoju žrtvu čak i prije nego dokrajče njeno, naizgled beživotno, tijelo, baš kao u starim dobrim filmovima Johna Forda u kojima kršan momak, po svojoj prilici John Wayne, rezolutnim hicima iz winchesterke spasi oronulo tijelo jašući svog mustanga nepreglednim prerijama Texasa. U svakom slučaju, crne ptice zloslutnice naposljetku uvijek izvuku deblji kraj, na početku ili na koncu filma, sasvim svejedno. Vrlo vjerojatno kako je većina hrvatskog (malo)građanstva vidjela ili se barem susrela s osebujnim vapajem za pomoć propale i kontroverzne radio postaje 101. Jasno, govorimo o plakatu golog muškarca neobično sličnog Denisu Kuljišu. Uostalom tako nekako i bi, naime, danima ovaj plakat promatra građane te podsjeća (malo)građanstvo na iznimnu korisnost raznih UN-ovih dijeta, koliko god nam u prvi treuntak izgledalo neumjesno na ovaj način nastojati zadobiti pažnju javnosti, s vremenom ipak počente simpatizirati potez očajnika kako bi se održao na površini iako mu je voda odavno došla do grla, ponajprije zbog vlastitih nesposobnosti i ideološke zatupljenosti ( čitaj-isključivosti ). Ipak u jednom trenutku vam se lik, makar i bez odjeće može učiniti poznatim ( istine radi, fotografija je preuzeta sa stranice Naked People ), svojom konstitucijom neodoljivo podsjeća na spomenutog Kuljiša, osuđenog novinara koji je svojedobno otvorio nemilosrdni lov na jedva punoljetne djevojke nastojeći ih regrutirati za časopis Plaboy ( hrvatsko izdanje ) u kojem jedno vrijeme bio alfa i omega, ali kako možemo vidjeti sa plakata, bez potrebnog "alata ". Što se može, svatko u životu traži ono što mu nedostaje. No, ako bi se i uzdali u Kuljiševe sposobnosti ne bi daleko dospjeli, naime, sam Kuljiš svojedobno je imao vlastiti medijski projekt koji je neslavno propao, radi se o dvotjedniku Ultra, časopisu kojeg nije čitao ni čitav klan Kuljiš, kao ni kasta nataložena oko njega. Sličnosti radija 101 i Feral Tribuna Naravno, radio postaja, koja je u devedesetima stekla određeni krug slušatelja, još u vremenima kada se patetičnim glasom hrvatskim, ali pogotovo stranim medijma Zrinka Vrabec Mojzeš svakih pola sata ukazivala svojim dobrim poznatim uzvikom, " We will never surrender ", što je valjda trebalo pokazati odlučnost Stojedinice u borbi " protiv Tuđmanova režima ", s vremenom se pretvorila u svojinu iste te Zrinke, koja se ovjenčana slavom prošlih vremena postepeno poistovjetila sa čitavom Stojedinicom, po principu " radio to sam ja "! Nakon što ih je takva uređivačka i poslovna politika dovela na rub bankrota, između ostaloga i zato što na Stojedinici vedri i oblači " smrtonoša " ( vjesnik smrti, film Harry Pottera, " Zrinkica " je takav nadimak zaslužila nakon što je " ubila " Račana mjesec dana prije nego li je pokojni premijer doista umro ) piskutava glasa, ne konzultirajući ni sa kim, ni oko čega, kojoj se u eter javljaju jedni te isti, tri babe i dva muškarca u poznim godina života kako bi spomenutoj i nepokorenoj voditeljici " Zrinkici " ispjevali Odu radosti. Kako to već kod nas biva, za eventualnu i izvjesnu propast spomenutog radija, koji je trošio lovu kao nekoć Sanader na vrhuncu moći ( ne postoji mjesto na svijetu na koje nije " Zrinkica " otputovala zajedno s odlazećim predsjednikom i zagovarateljem vojne intervencije u BiH, naravno, ovu rastrošnost uz škrgut zuba i očaj ostalih uposlenika trpila je sama radio postaja koju su, ponovimo još jednom, avanture kćeri razmetne, na koncu stajale pogubne situacije iz koje se ne vidi izlaz, barem ne u skorije vrijeme ), vrlo brzo pronašlo se dežurnog krivca, tko je u ovom trenutku pogodniji za takvo što ako ne aktualni gradonačelnik i nesuđeni predsjednik države, Milan Bandić. Međutim, stvari su potpuno jasne u Europi, kojom su na tom radiju toliko opsjednuti, ukoliko nemaš publiku, ukoliko ne možeš prodati vlastiti proizvod, propadaš. Stojedinica nas neodoljovo podsjeća na još jedan " svjetionik demokracije ", neumrli, no ipak propali, Feral Tribune. Pornografska tiskovina koja je tu i tamo, ako bi im se omaklo ( riječi Dražena Budiše, 2001. godina, op. a. ), znala zaljuljati javnost ponekom fotomontažom, ilustracijom ili polustinom nikada rasvjetljenom do kraja, međutim, kako revolucija jede svoju djecu, tako su i Feral progutala njegova vlastita " zločesta djeca ". Naravno, ponajprije se to odnosi na " ljubavnike punog mjeseca ", vječti javno-tajni ljubavni par, Viktora Ivančića i Heni Erceg. Nezajažljivost i opsjednotost vlastitom veličinom odvelo je tu tiskovinu preko ruba, preko provalije iz koje više povrataka nije bilo. Naravno oni ( mlađahni par ) su izvukli sve ono što se iz posrnulog lista izvući moglo, o čemu svjedoči raskoš kojom su okruženi nesuđeni bračni partneri, za razliku od ostatka novinarske ekipe i ono malo normalnih profesionalaca zaposleih u toj kući a ostalih bez igdje ičega, tako da se jadnci moraju potucati po besupćima zemlje Srbije," tamo daleko, daleko od mora ".
Fotke snimljene u Klaićevoj u Zagrebu prilikom jednog od posjeta Jadranke Kosor...Fotografije su doista potresne, zaista ljude to može duboko pogoditi, no ipak nisu toliko " dobre ", toliko bitne, kao primjerice, hrpa snjega...To je ipak vrhunac, drugim riječima, ljudski život danas, u ova turbulentna vremena moralnih nakaza, što samo govori o tome kako u vrijeme nakaradnih ideologija i isto takvih pacifista koji se na zagrebačkim trgovima zaključavaju u kaveze, gdje im je naravno i mjesto, nema nikakvu vrijednost, nažalost..
Predsjednica Vlada, Jadranka Kosor, inače je stalna pokroviteljica a Odjela za onkologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj ulici, stoga su njeni redoviti posjeti tom Odjelu te redovito posjećuje mališane u bolnici. .
Vjerujemo da nije potrebno suviše govoriti, riječi više nisu dovoljne, potrebna su prije svega djela, riječi je ionako bilo previše, a bez konkretnog učinka...Gdje je Klaićeva bolnica, kako pomoći, te što konkretno treba učiniti, većini dobronamjernih ljudi je poznato.
Onim drugima? Za njih je, a pogotovo za djecu, najbolje da Klaićevu bolnicu i slične ustanove, u kojima se odvija neravnopravna i potresna bitka za život, preskoče...
------------------------
Ovih nekoliko postova, koje prije konačnog svršetka bloga ( prisilnog ) objavljujem, tek su postovi za koje osjećem određenu potrebu i dužnost ih objaviti, ujedno stoga su mi i najvažniji, zadnji pak post na ovom blogu biti će ipak u stilu i onakav kakav treba da bude, odnosno dok ne prikupim podatake o svojevrsnom virtualnom usponu, svojevrsnog urednika i donedavno većinskog, a sada tek manjinskog, vlasnika određenog blog servisa....
Ne postoji bolji i plemenitiji naslov za predzadnji post na ovom blogu ( u budućnosti se možemo čitati na portalu - www.tinolovka-news.com, koji starta od veljače ove godine ) nego što je onaj u kojima pozivamo, iskreno i od srca, da pomognu onima kojima je pomoć potrebna.
Dakle ne tražimo da se pomogne raznim " vagabundima " kako bi imali za trgovinu ispitima, ne molimo ljude da pomognu ni urednicima, oni su već odavno sami sebi pomogli, već prije svega molim sve " junake " mojh postove, mojih fotografija, da se uključe i da pomognu Dariji Šimunov, kojoj možete izravno pomoći uplatom svoga priloga na BROJ TEKUĆEG RAČUNA 2484008- 3211151757 kod Raiffeisen banke ili se javiti na broj: 098/ 1611-366.
Dragi likovi sa tisuću i jedne fotke, dragi Ivo i jedan i drugi, Sanader i Josipović, dragi odlazeći predsjedniče, draga premijerko Kosor, saborski zastupnici, ministre zdravstva i socijalne skrbi, gospodine Milinoviću, ako već niste donijeli adekvatne zakone u ovom trenutku možete odriješiti kesu i pomoći onome kome je pomoć doista potrebna.
Vi za takvo što imate mogućnosti, imate ogromna sredstva.
Imate li volje? Postoji li kod vas potrebita doza humanosti? Ili vam je politika totalno izokrenula prioritete.
Sve to, naravno, odnosi se i na vehementnog vođu opozicije, Zorana Milanovića i trenutačno mu mrskog, neuspješnog predsjedničkog kandidata, Milana Bandića, oni također imaju novaca, ovdje nisu potrebne lopte, ni naranče ni sokovi, već dobra volja i hitna reakcija...
Nemojte se vezati lancima, ne idite na splitsku rivu, iako je odavno " odzvonilo "...
Uz prisutnost gradonačelnika Milana Bandića, ministra Radovana Fuchsa i rektora Sveučilišta u Zagrebu Alekse Bjeliša otvorena je smotra. U Zagrebu je po 14. put svečano otvorena smotra Sveučilišta u Zagrebu koja svake godine okuplja sve veći broj zainteresiranih studenata, a ove godine se očekuje rekordan broj. - Nastojat ćemo ubuduće bolje prilagoditi našu smotru i vremenu i potrebama koje učenici imaju s obzirom na državnu maturu, tako da bi Sveučilište u Zagrebu po prvi put ove godine moglo imati dvije smotre u jednoj godini kako bi uhvatili tempo državne mature - rekao je rektor Sveučilišta u Zagrebu dr.sc. Aleksa Bjeliš na samom početku otvorenja. Nazočnima na otvorenju se obratila i prof.dr.sc. Ljiljana Pinter, prorektorica za studije i upravljanje kvalitetom, koja je rekla:'' Vjerujem da će naši budući studenti imati priliku naći odgovor na pitanje koji studijski program upisati, koji fakultet pohađati, kako će izgledati njihov preddiplomski studij, što će zapravo biti njihov poziv.'' - U ovim teškim vremenima i grad i Vlada daju maksimalna sredstva za obrazovanje, ali to ne znači da se u daljni razvoj nemože ulagati bolje i više. U tom kontekstu ovogodišnja smotra ima izrazito veliku vrijednost, ne samo za akademsku i studentsku populaciju već i za poduzetništvo i gospodarstvo u cjelini – rekao je gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić. Na otvorenju je prisutan bio i ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs koji je ispričao premijerkin nedolazak zbog sastanaka u Vladi iako bi ovo zapravo bio prvi put da netko na tako visokoj dužnosti dolazi na smotru. Rekao je i: ''Smotra je organizirana nešto ranije upravo imajući na umu da projekt državne mature kreće i da je bitno da se budući studenti upoznaju prije nego što do kraja izvrše svoj odabir svojih programa za koje će kandidirati. Vjerujem da će budući studenti naći odgovore koje traže ne samo po pitanju studijskih programa nego i da će na jednom velikom štandu dobiti odgovore i ako imaju dileme kako i na koji način polagati državnu maturu.'' Nakon govora uslijedio je prigodni program koji su zajedno pripremili studenti umjetničkih akademija i Tekstilno-tehnološkog fakulteta, a sve je kraju priveo plesni studio Step by step. Ove godine smotra Sveučilišta u Zagrebu se održava od 21. siječnja do 23. siječnja, što je nešto ranije nego prijašnjih godina, no sve je to zbog državne mature. Ranijim održavanjem smotre učenicima se omogućuje pravovremeno i kvalitetno informiranje o svim uvjetima upisa na fakultete i akademije. Kroz tri dana, koliko traje smotra, prostori će biti otvoreni kroz prva dva dana od 10-18h i zadnji dan od 9-15 sati. Posjetiteljima će se predstaviti 33 fakulteta i akademije, pedesetak veleučilišta, visokih škola i ostalih sudionika iz Hrvatske i inozemstva. Kako je velika potražnja bila za razgovorom s prof.dr.sc. Melitom Kovačević ona je odvojila neko vrijeme za medije te je rekla: ''Nadam se da je ovo samo jedno krizno razdoblje koje će se razrješiti u korist Ekonomskog fakulteta. Ova funkcija se nemože samo tako prihvatiti i nemože biti lako nikome tko se nađe u takvoj situaciji. Jučer u razgovorima s prodekanima i dekanom Ekonomskog fakulteta svaka druga moja rečenica je bila 'Svi smo se našli u neugodnoj situaciji.' Ideja Ljetne škole na Ekonomskom fakultetu je bila u redu,ali izvedba nije bila u redu. Bilo bi jako loše kada bi to tako ostalo i podržalo se jednostavno iz razloga što je puno toga prekršeno i mislim da ni uprava fakulteta to ne bi smjela dalje podržavati. Promjene i restrukturiranje Ljetne škole su ključni. Ja se nadam da ću ostati što kraće jer bi to značilo da su se stvari na neki način normalizirale i da fakultet ima dobar odnos prema promjenama kakve bi trebale biti,a u ovom sada razdoblju glavni zadatak je staviti stvari u normalu da fakultet normalno funkcionira i da ono što se događa na razini uprave na bilo koji način ne utječe na odvijanje ispita.'' FOTO ZAPIS: U znak potpore organizaciji Sea Shepard i za spas kitova aktivisti Prijatelja životinja održali su prosvjed ispred Veleposlanstva Japana. Naime, japanski unajmljeni zaštitarski brod Shonan Maru 2 napao je plovilo Ady Gil ekološke organizacije Sea Shepard kad je 5. siječnja sudarom prepolovio i potopio jedan od najbržih trimarana na svijetu. - Prijatelji životinja ovom se akcijom pridružuju prosvjedima diljem svijeta u borbi protiv kitolova koji uistinu mora biti zabranjen, a ne samo na papiru i također da pružimo potporu Sea Shepardu kome su ovaj mjesec prepolovili brod. Dakle, kitolovci su vrlo agresivni,a incident se dogodio tamo gdje je kitolov u potpunosti zabranjen. Rupe u zakonu nemogu biti opravdanje za istrebljenje vrste. Kitovi se ubijaju eksplozivnim harpunima gdje oni zapravo umiru satima,a njihova djeca plaču za njima. To je vrlo žalosna činjenica i ide na sramotu svih nas. Naime, mora i oceani nisu ničije vlasništvo i mi smo tu da ih čuvamo bez obzira na kojem dijelu svijeta se nalazili. Ovdje smo i da poručimo građanima da i oni mogu pomoći zauzimanjem jasnog stava protiv kitolova, ali također i promjenom vlastite prehrane i načina života jer se i kitolov događa zbog potražnje, zbog toga što netko hoće kitovo meso – rekao je predsjednik udruge Prijatelji životinja Luka Oman. Predsjednik prijatelja životinja rekao je i: '' Kitovima prijeti istrebljenje, more općenito je na rubu istrebljenja. Preko 80 posto života u moru je već istrebljeno, naravno prvenstveno našom ogromnom potražnjom i nedovoljnom političkom voljom da se zaustavi masakr. '' Za spas kitova u Japanu i u znak potpore organizaciji Sea Shepard aktivistica Prijatelja životinja ležala je ispred Veleposlanstva Japana ''probodena harpunom''. U vodi oko Antartika ta organizacija svojim brodovima redovito ometa japanski kitolov koji je inače na tom području i zakonom zabranjen. Tako su aktivisti Sea Sheparda i Greenpeacea samo u prošloj sezoni smanjivši planirani ulov kitolovaca na manje od pola, sa planiranih 1035 na 551. Na Ady Gilu u vrijeme nesreće se nalazilo četvero ljudi koji samo pukom srećom nisu poginuli, a sve zbog toga što meso kita koje završi na tržnicama Japan opravdava da kitovi završe na istraživanjima ''u znanstvene svrhe''. Kitovi bivaju ubijeni okrutnim metodama, a umiranje može trajati i do sat vremena. Uglavnom ih ubijaju harpunom čime se izazivaju velike ozljede, te veliki šoka za životinju. Neke vrste kitova su zbog izlova na rubu opstanka, a unatoč zabrani kitolova u mnogim zemljama, poput Japana i Norveške, te Islanda koriste se ''rupe u zakonu''. FOTO ZAPIS:
Prosvjed prijatelja životinja
FOTO: Prosvjed protiv kitolova
Uz lijepe želje predsjednica Vlade je otvorila novi pogon, naglasivši kako je to pokazatelj da se može bolje i jače unatoč recesiji. Elka kabeli, vodeća tvrtka za proizvodnju kabela u ovom dijelu Europe, svečano je otvorila novi pogon za proizvodnju energetskih kabela srednjeg i visokog napona. Novim pogonom Elka se svrstala u red malobrojnih svjetskih proizvođača kabela s mogućnošću proizvodnje energetskih kabela nivoa višeg od 36 kV, što će značajno povećati proizvodne i izvozne kapacitete, a na svečanom otvorenju prisutna je bila i predsjednica Vlade Jadranka Kosor te ministar financija Ivan Šuker i ministar gospodarstva Đuro Popijač. Nakon dolaska premijerke i razgledavanja pogona, te najsvečanijeg trenutka otvorenja - intoniranja državne himne, uslijedio je pozdravni govor direktora ELKA kabeli d.o.o., mr.sc. Darka Belića koji je rekao: ''Riječ je o važnom investicijskom projektu koji uz povećanje proizvodnih kapaciteta obogaćuje proizvodni asortiman Elke i visokonaponskim kabelima čime će se značajno proširiti mogućnosti izvoza u zemlje Europske unije ali i na tržišta diljem svijeta. Elka, kao jedan od najznačajnijih domaćih proizvođača i hrvatskih izvoznika, ovom investicijom potvrđuje nastavak kontinuiranog ulaganja u kvalitetu proizvoda te približavanje potrebama kupaca i partnera.'' - Ovaj potez je važan jer pokazuje da možemo u teškim vremenima ići prema razvojnim projektima, a za mene je to isto tako dokaz da ćemo savladati poteškoće i da će Hrvatska naravno izaći iz krize. Za to treba biti uporan i mislim da je to pravi i dobar primjer, te mi je izuzetna čast što sam ptrisutna na otvorenju ove investicije vrijedne oko 50 milijuna kuna u ovim recesijskim vremenima - rekla je premijerka Jadranka Kosor, te je dodala kako joj je iznimno drago s obzirom kako u Elki nije bilo otkaza unatoč recesiji i kako su se dogovorili s radnicima oko smanjenja plaća u cilju očuvanja radnih mjesta. Kosor je svima poželjela da 2010. godina bude bolja nego 2009., a zatim je dodala: ''Prošli tjedan donijeli smo važne odluke koje su stupovi naših programa u snaženju gospodarstva i čuvanju radnih mjesta. Želimo pomoći svima onima koji imaju šanse za preživjeti, koji imaju šanse za napredovanje, ali i koji imaju šanse za snaženje proizvodnje. U tom smislu Vlada Republike Hrvatske dati će maksimalnu potporu.'' Na kraju je opovrgnula napise u medijima o tome da je država dužna 10 milijardi rekavši kako je država podmirila i podmiruje sve svoje dugove na vrijeme te da o takvim dugovima ne može biti riječi. Nakon što je premijerka simbolično pokrenula proizvodnju održala je sastanak s čelnicima tvrtke, a zatim je dala i izjave za medije. - Imali smo vrlo dobar razgovor, na temelju kojeg ćemo vjerojatno već idući tjedan sazvati novi sastanak na koji ćemo pozvati mnoge, uključujući i čelnike javnih poduzeća oko jednog projekta - komentirala je premijerka netom završeni sastanak, a zatim je komentirala sutrašnji sastanak s oporbenim strankama rekavši: '' Za sutra sam pozvala prije svega predsjednike parlamentarnih stranaka, oporbenih stranaka, dakle najprije ćemo odraditi ustavne promjene, a nakon toga ćemo ići dalje sa drugim velikim poslovima u snaženju gospodarstva. Nemojte se brinuti, svi su pozvani i svi se mogu uključiti. '' Dodala je i kako naravno očekuje predsjednika SDP-a Zorana Milanovića na tom sastanku, te kako ga je obavijestila o temama sastanka. Osvrnula se i na riječi Darinka Kosora rekavši kako je ona več rekla sve što je imala za reći, te kako Vlada ima važnog posla u 2010. godini, i kako to svi u koaliciji moraju razumjeti,a ako ima ikakvih nejasnoća da se to treba rješavati na sastancima, a ne preko medija. Na pitanje o HSLS-ovom mogućem izlasku iz koalicije rekla je kako o tome neće razmišljati, kako je koalicija slobodno udruženje, " svatko je u koaliciji svojom voljom i nitko nikoga ni na što ne prisiljava, smisao koalicije je da služi svome narodu ". - Mislim da nije dobro da stalno visoki državni dužnosnici komentiraju u medijima jedni druge. Stajalište Vlade je u tom smislu poznato, mi apsolutno podupiremo opstojnost Bosne i Hercegovine kao državu tri konstutativna naroda i u tom smislu sve što radimo radimo u toj potpori, ali isto tako smo vrlo odlučni u potpori euroatlantskog puta Bosne i Hercegovine - komentirala je premijerka Kosor Mesićevu izjavu o mogućoj vojnoj intervenciji u susjednoj Bosni i Hercegovini. Novinari su spomenuli i koaliciju HDZ-SDP, na što je premijerka rekla: '' HDZ je velika stranka, kao što znate u ovom trenutku vodeća i u koaliciji, imamo veliku odgovornost za državu i sve ove poslove koje trebamo završiti, od borbe protiv korupcije do jačanja gospodarstva. SDP je vodeća oporbena stranka i mi smatramo da dvije stranke, jedna vladajuća i jedna oporbena, moraju naći prostora za ragovor o temeljnim i najvažnijim pitanjima za budućnost Hrvatske. Od samog početka govorim da mi nismo neprijatelji, mi smo samo politički suparnici koji se natječu. '' - Država je u ovom trenutku platila sve što treba platiti, mi ne dugujemo ništa, sa javnim poduzećima smo se dogovorili da taj stupanj likvidnosti uistinu bude na visokoj razini, pa se apsolutno o takvim dugovanjima nemože govoriti i nije dobro da se plasiraju netočne informacije - rekla je Kosor na pitanje o napisima u medijima o dugu od 10 milijardi kuna, te je nadodala poneku o parafiskalnim nametima, " ako bude prostora prvi ćemo donijeti odluku o smanjenju stope poreza ". Napomenimo još samo kako je nova linija za proizvodnju srednjenaponskih (SN) i visokonaponskih (VN) energetskih kabela do 110 kV smještena je u hali površine 1.830 četvornih metara. Vrijednost investicije iznosila je 50.000.000 kn te uključuje vrijednost izgradnje nove proizvodne hale i kupnje novih strojeva za izvlačenje žica, ekraniziranje i izoliranje SN i VN energetskih kabela do naponske razine od 110 kV. Ukupna investicija je osim vlastitim sredstvima, financirana djelomično i iz kreditnog programa HBOR-a putem Zagrebačke banke d.d. Zagreb a iz fondova Europske investicijske banke. FOTO ZAPIS:
" Možemo ići naprijed usprkos recesiji "
" SDP i HDZ nisu neprijatelji "
TAMNA I SVIJETLA STRANA SPORTA Ivica Kostelić fenomen je hrvatskog i svjetskog sporta, teško je zapravo popamtiti kakve sve ozljede nisu napale jednog od najboljih hrvatskih sportaša svih vremena, no ipak poput feniksa, brat legendarne Janice Kostelić, uvijek iznova vraćao bi se jači nego ikada. Najslavnija svjetska skijaška obitelj imala je neuobičajen put prema vrhu, prije petnaestak godina vjerojatno nitko nije vjerovao u ono što se danas događa i čemu smo bili svjedoci posljednjih desetak godina, nitko osim oca modernog hrvatskog alpinizma, Ante Kostelića. Aplske velesile ljubomorno čuvaju svoje prijestolje Ivica Kostelić, momak sa zagrebačkog Sljemena, svojim izjavama nerijetko je iritirao pojedine hrvatske kolumniste, međutim ni Ante Kostelić nije zaostajao, najzaslužniji za čudesni let do zvijezda Janice i Ivice, izjavama, koje su često u očaj bacale ekstremnu hrvatsku novinarsku elitu, nije prolazio ništa bolje, naprotiv, tisak ( sjetimo se kontroverznog članka Jurice Pavičića u Jutarnjem listu, " Antino plavo oko'' ) ga nije štedio, portali mu nisu bili skloni. No kako se uspjeh te silna popularnost koju je u narodu doživjela obitelj Koselić nije mogla ignorirati tako su polako ali sigurno otupjela pera dežurnih kritičara pa su Kostelići dobili svoje zasluženo mjestu među hrvatskim sportskim legendama. Gdje su omanuli naši pismoznanci, nisu strani putopisci. Wengen - Kultno mjesto na karti Svjetskog skijaškog kupa, Wengen je uz Kizbuhel " sveto mjesto " za sve skijaše kojima je oduvijek san osvojiti tron na ova dva neizbježna svjetska skijaška odredišta. San koji mnogi sanjaju, no rijetki imaju priliku živjeti svoje snove, mnoge alpske zemlje, velesile alpskog skijanja, usprkos brojnim pobjedama još uvijek ljubomorno čuvaju pobjedničko prijestolje na najvećim skijaškim destinacijama za svoje favorite. Austrijanci se dive Benjaminu Raichu, Amerikanci nisu zaboravili Body Milera, dok Švicarci i Šveđani još uvijek s nostalgijom se prisjećaju Pirmina Zurbrigena i Ingemara Stenmarka. Kako vrijeme neumitno prolazi tako legende ostaju živjeti u pjesmi i sjećanju, Talijani ne zaboravljaju Giorgia Roccu, međutim, kako sjajni talijanski skijaš zbog ozljeda i godina više ne ispunjava očekivanja, fanovi bijelog cirkusa u Italiji pronašli su nove junake, Manfreda Moelgga i Giuliana Rizzolia. Međutim, vrlo vrzo uslijedili su padovi, slalom je s pravom skijaška disciplina koja se nerijetko uspoređuje s ruletom, u ruletu vam je uvijek potrebna određena doza sreće uz obvezatnu skijašku tehniku i nedvojbeno umijeće. Nakon Zagreba Talijani se više nisu sastali s uspjehom, dok je tragičar ( u sportskom smislu s obzirom kako u sportu tragedije nema i ne bi smjelo biti ) u vlastitom dvorštu, Ivica Kostelić, najprije trećim mjestom, a zatim kolosalnom pobjedom u Wengenu iz dana u dan rastao u formi, ostavljajući iza sebe favorite brojnih svjetskih skijaških velesila, uključujući naravno i Italiju. Corriere della Sera nije u pravu - Pobjeda čista poput suze Talijanski dnevni list, koji nerijetko o Hrvatskoj donosi čitav niz kontroverznih tekstova, reportaža, nije izdržao, pa tako nakon Wengena Corriere della Sera jedini pokušava osporiti desetu pobjedu u Ivičinoj karijeri donoseći naslov " Krimić u Wengenu " , aludirajući na Ivičin ulazak u cilj, odnosno insinuirajući kako je Kostelić pritom promašio vrata, naravno, televizijska snimka, više puta pregledana neposredno nakon utrke, dokazala je ono što smo svi koji pratimo skijanje od samog početka znali. Ivica Kostelić sasvim regularno prošao je predzadnja vrata u Wengenu te njegovoj pobjedi prigovora nema. Emotivac kakav je Ivica nije želio komentirati ovakve napise, barem zasada, što je odličan potez koji pokazuje kako je Kostelić napokon sazrio i kao čovjek i kao sportaš te ga više slična podmetanja ne mogu omesti u onome što u ovom trenutku najviše voli i što najbolje radi, svjestan da su predstojeće Olimpijske igre vjerojatno posljednje igre na kojima on kao aktivni sportaš nastupa, a Ivica je oduvijek želio otići sa stilom. Ipak, talijanski dnevni list svojim tekstom insinuira Hrvatskoj i sportašima " sa ovih prostora " sklonost ka simuliranju, podmetanju i nesportskim potezima, maltene od stoljeća sedmog, što je opasna predrasuda koja je donekle generirana iz našeg dvorišta, no to je ipak neka druga tema. Ne zaboravimo, Eduarda i njegov pad protiv Celtica, Dudu je u strahu od nove ozljede pao kao pokošen iako je snimka pokazala da jedanaesterac kojeg je dosudio poprilično slabi sudac u toj utakmici nije postojao. Međutim, je li Eduardo simulirao pad ili je on bio više reakcija na ono što mu se dogodilo gotovo godinu dana ranije? Engleski tisak, engleski nogometaši gotovo su linčovali nesretnog Eduarda, još i danas se čudimo kako to da najbolji hrvatski golgeter nije obješen usred Londona. Što se dogodilo samo nekoliko mjeseci kasnije? Kako umire fair-play i hrvatski navijači Po mnogima najbolji francuski strijelac svih vremena, čovjek koji je sa Zidanovom Francuskom osvojio naslov svjetskog nogometnog prvaka na nezaboravnom Svjetskom prvenstvu odigranom upravo u Francuskoj, Thierry Henry, rukom je je postigao zgoditak koji je nesretne Irce lišio svake prilike da u normalnoj završnici odu u Južnu Afriku umjesto arogantnih Francuza. Čitav sportski svijet je to vidio, dobar dio sportaša osudio je ovakav postupak francuskog golgetera, usprkos očiglednoj " krađi ", usprkos nesportskom ponašanju te potezu koji graniči sa zdravim razumom, Henry nije kažnjen jer se igranje rukom u nogometu ne može okarakterizirati kao " težak prekršaj "!? Drugim riječima, Henry je mogao slobodno na centru uzeti loptu te je jednostavno rukom odnijeti u gol ako bi to spasilo bivšeg svjetskog prvaka u novom pohodu na svjetsku titulu. Kada ovaj slučaj usporedimo sa Eduardovim padom razlika je drastična, to Vam je isto kao da Hitler optužuje Churchila za ratne zločine. Svijet nije reagirao, Engleska je " šaptom pala ". Michael Platini ( čelni čovjek UEFE ), bez dvojbe jedan od najboljih nogometaša svih vremena, uz Maradonu i Pelea, odjednom je zašutio, mada se taj isti Platini tijekom svoje bogate karijere, u kojoj se nikada nije osladio titulom svjetskog reprezentativnog prvaka, ne može se pohvaliti kako se odveć slagao s fair-playom, naime, ako se sjetimo SP-a u Mexicu, zadnjem svjetskom prvenstvu na kojem je on kao igrač aktivno sudjelovao, onda se moramo prisjetiti utakmice za treće mjesto, nakon što je Zapadna Njemačka izbacila favorizirane Francuze sa 3-1 iz polufinala, utakmicu za treće mjesto odigrala je francuska reprezentacija bez velikog trojca, najjačeg trolista kojega su " pijetlovi " ikada imali, Tigane, Giresea i naravno Platinija, te su time direktno omalovažili svog protivnika za treće mjesto, reprezentaciju BELGIJE, ALI I ČITAVO TAKMIČENJE u Mexicu ( 1986. godina ). Ako ništa drugo, Hrvati su u ovih 20 godina, koliko se takmiče pod svojom zastavom, nebrojeno puta dokazali svoj takmičarski duh, svoj fer-play, naime, nismo kalkulirali ni kada smo na Wembleyu tukli, očajne nakon poraza, favorizirane Engleze, što nam ovi ni danas nisu oprostili, nismo to učinili ni kada smo " trebali " pustiti utakmicu u rukometu kako bi na OI izbjegli super protiv jake Francuze, nerijetko nam naš pošten pristup igri nije bio saveznik, ali smo do kraja igrali pošteno i zato i imamo velikane svjetskog sporta, zato smo imali Janicu, zato danas imamo Ivicu Kostelića i Blanku Vlašić, usprkos skromnom broju stanovnika i unatoč tiražnom talijanskom dnevnom listu. Sportski novinar HTV-a, Bruno Kovačević, kućni prijatelj obitelji Kostelić je apsolutno u pravu kada je u svom komentaru očitao " bukvicu " talijanskim kolegama, sjetivši se stare poslovice još iz vremena Marca Pola, " častan kao Hrvat ". Kada pak govorimo o hrvatskim navijačima, ovih dana neki pokušavaju navijače poistovjetiti s huliganima. To ne ide, i neće proći. Naime, ako već govorimo o hrvatskim navijačima kao nasilnicima koji su " osramotili Hrvatsku ", izuzimamo tu huligane koji imaju samo jedan zadatak, uništiti sve što im se nađe na putu, ne zaboravimo na sjajnu hokejašku publiku u Ledenoj dvorani Doma sportova, ne zaboravimo sjajnu publiku koja je potegnula do Austrije da bodri naše rukometaše na Europskom prvenstvu, ne zaboravimo sjajnu i već opjevanu atmosferu na Sljemenu, dame i gospodo, slavom ovjenčani komentatori, i to su hrvatski navijači, ti navijači su ponos Hrvatske i svakog hrvatskog sportaša, ma kako god se on zvao.
Talijanski dnevni list Corriere della Sera ima nepresušnu inspiraciju u Hrvatskoj, na redu je Ivica Kostelić, odnosno Wengen.
Zagreb je talijanskim, bez ikakve sumnje, vrhunskim skijašima, donio mnogo radosti i neočekivani uspjeh, pogotovo ako njihovu pobjedu sa Sljemena promatramo u kontekstu nadolazećih Olimpijskih igara u kanadskom Vancouveru.
U pravu je Ivica Kostelić kada Wengen, teniskim rječnikom rečeno, uspoređuje sa Wimbledonom, " sveta trava " stoljetnog All England Cluba doista budi respekt i kod najvećih, kod onih koji iza sebe imaju odavno sve što se u sportu osvojiti može.
Na predstavljanju publikacije prisutna je bila i potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešić, odnedavno i predsjednica Savjeta za mlade. Predstavljena je publikacija ''Politika za mlade - hrvatska i europska praksa'', od više mladih autora od kojih su glavni Emina Bužinkić i Nikola Buković. Na predstavljanju te okruglom stolu prisutna je bila i potpredsjednica Vlade i odnedavno predsjednica Savjeta za mlade Đurđa Adlešić. Ova publikacija nastala je u okviru jednogodišnjeg edukacijsko-istraživačko-zagovaračkog projekta ''Politika za mlade - korak dalje'', a koji je proveden uz potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a odlučeno je da će se ubuduće publicirati svi radov kako bi ljudi vidjeli na čemu se radi. Cilj toga projekta bio je potaknuti razvoj demokratskog građanstva putem sudjelovanja mladih u društvenim procesima, a koji se zapravo tiču unaprijeđenja kvalitete njihova života kroz doprinos razvoju politike za mlade u Hrvatskoj i na europskoj razini. - U tom projektu je sudjelovalo 15 mladih osoba iz različitih organizacija mladih i nekoliko njih je na predstavljanju ove publikacije. Oni su polazili tri edukacijska modula na kojima smo učili o politici za mlade, na kojima smo učili o tome što to jesu politike i na koji način se na njih može utjecati i u njima sudjelovati, kako ih se može pratiti i koliko je bitno raditi u lokalnim zajednicama. Radili smo i na učenju i razvijanju određenih vještina - rekla je Emina Bužinkić, jedna od autora publikacije. Drugi autor publikacije Nikola Buković rekao je kako zbog vremenskog ograničenja ima problem, pa je kako bi skratio svoj govor rekao kako će radije postaviti nekoliko pitanja za raspravu. Svojim govorom otvorio je i niz drugih tema o kojima bi se moglo govoriti puno duže nego što je ograničenje ovog okruglog stola to dopuštalo. Potaknuo je raspravu kojim bi se modelom mladi u hrvatskoj politici trebali organizirati nabrojavši nekoliko europskih modela, te je rekao kako bi mladi u hrvatskoj politici čak mogli imati svoj model. Potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešić ispričala se zbog kratkog kašnjenja rekavši kako kasni zbog rasprave o nedavno donešenom Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji, te kako je htjela čuti bar iskustva žena koje su je koristile, a kako su na sastanak došli i stručnjaci, kako iz Hrvatske, tako i iz susjednih zemalja. Rekla je i kako je sama htjela biti predsjednica Savjeta mladih, te kako joj je jako drago zbog toga i da neće samo reći što ima i otići nego da želi čuti razmišljanja mladih. - Ono što smo mi na Savjetu odredili kao jedan od prioriteta je problem koji se događa, tj. problem nasilja među mladima - rekla je potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešić te je sugerirala da i to bude jedna od tema napomenuvši crne statistike koje pokazuju ogroman broj mladih izloženih nasilju. Ovo je samo prvi korak, a svaki slijedeći bit će puno lakši. Mladima je bilo bitno početi, bitno je bilo da ih se čuje, a nakon toga sve drugo postaje lako, pod uvjetom da mladi doiista se žele aktivno uključiti u politiku, što je Hrvatskoj u ovom trenutku dosta neophodno. FOTO ZAPIS:
" Veliki problem predstavlja nasilje nad mladima "
Predsjednik Mesić nakon dva mandata " odlazi u povijest " ili u ropotarnicu povijesti, srećom, kamo odlazi neće sam odlučivati. Umro je doktor Franjo Tuđman. Hrvatska je u svojevrsnom kaosu zarobljena međusobnim frakcijskim, ideološkim, ali uglavnom interesnim borbama unutar raspadajućeg HDZ-a, više političkih opcija u vladajućoj stranci vodi nemilosrdnu borbu za opstanak i Tuđmanovo nasljeđe. Franjo Tuđman, kao inteligentna osoba, intelektualac i povijesničar, nije odredio svog prijestolonasljednika. S obzirom na aspirante u HDZ-u, vizonarski je postupio, ali i u skladu s demokratskim principima, jer Hrvatska niti je monarhija, niti je kraljevina, srećom Hrvatska nije ni sljednica komunističke Jugoslavije. Mesija na vidiku Približavaju se izbori, treći siječanj i trenutak prve velike smjene vlasti u državi koja je svoju slobodu stekla u nemilosrdnom, neravnopravnom ratu, koja je svoju neovisnost o bratskom zagrljaju istočnog susjeda izborila u turbulentnih deset godina koje je pokojni predsjednik ostavio iza sebe. Bez nekog posebnog vizonarskog talenta lako je za pretpostaviti smjenu vlasti i neke nove ljude na čelu države u kojoj se jedan politički model uistinu bio istrošio. Usprkos svemu, Hrvatska je ostvarila nekoliko najvažnijih ciljeva tijekom devedesetih, međunarodno priznanje, pobjedu u Domovinskom ratu, mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja i naposljetku vlastitim snagama obnovljena su ratom opustošena područja koja su se donedavno nalazila pod okupacijom velikosrpskih paravojnih formacija. Ipak, usprkos primanju u Vijeće Europe, Hrvatska nije u Europskoj uniji, neki kažu, Hrvatska je potpuno izolirana zemlja sa enormnim vanjskim dugom. Iz sveopćeg kaosa jedan čovjek kao feniks izdiže se iz pepela, obećavajući puku više nego svojedobno Mojsije Izabranom narodu, ukazuje se HDZ-ov disident i čovjek koji se sa HDZ-om rastao zbog pogrešne politike prema Bosni i Hercegovini te neprimjerene pretvorbe i privatizacije, čovjek koji je zajedno sa demokratskim propovijednikom Josipom Manolićem pokušao u Saboru organizirati puč i izazvati prijevremene parlamentarne izbore 1994. godine. Pretvorba i privatizacija uglavnom je okončana već 1992.-1993. godine, a " pogrešna politika " prema susjednoj BiH odvijala se dvije godine prije Mesićevog " preobraćenja ". Kako nikad nije kasno pokajati se, tako se i vjerni Tuđmanov sljedbenik, general mnogih bitaka, pa tako i onih kada se razračunavalo sa Dobroslavom Paragom i ostalim nepoželjnim elementima ili hodočastilo u susjednu državu, pokajao. Osvjedočeni ustaša, jedan od najmilozvučnijih ustaških glazbenika i kantautor ( šteta što svoje dijelo nije autorizirao kod ZAMPA ) tvrdnje o " dvostrukoj pobijedi hrvatskoga naroda ", postao je predvodnik nove Hrvatske, koji će narod i sve građane povesti ka europskom svijetlu, boljoj budućnosti, da, Hrvatska je dobila novog Mesiju. " Vratiti isisana sredstva " Razdragani puk je na nogama, on osjeća, zna da dolazi neko " Novo, novo vrijeme ". - Pašalića ćemo ograničiti, dobiti će novi, manji prostor, ograđen rešetkama - obećavao je novopečeni izbavitelj, opsjednut vječnom sjenom iz starih vremena, dr. Ivićem Pašalićem. - A Krpina, a Krpina - začulo se iz mnoštva. I za njega je nadolazeći lider imao birane riječi, " i za njega ćemo naći mjesta ". Kako su se predsjednički izbori približavali, a na parlamentarnim izborima već je bila ustoličena koalicija " žrtve i krvnika ", lider nove Hrvatske u očima građana je rastao, tek je bradica ostala kao podsjetnik na neka vremena u kojima nismo uspjeli saznati postoji li doista ispod guste brade istetovirano slovo " U " kojim se nekoć novopečeni demokrata toliko dičio, kako je rastao lider, tako su se gomilala obećanja. - Moramo vratiti isisane milijune, milijarde ( srećom da kampanja nije trajala kao za nedavnih predsjedničkih izbora, tko zna dokle bi evoluirala ta suma ) - kao u transu ponavljao je Stjepan Mesić, a narod opčinjen obećanjima hipnotizirano je promatrao novog vođu. - Nije teško pronaći ukradena sredstva, to su milijarde kojima bi napokon pokrenuli gospodarstvo, samo treba slijedti trag novca, koji vodi do Djevičanskih otoka, Kajmanskih otočja - pomalo djevičanski ponavljao je Mesić, dok je pored njega ponosno stajao jamac demokratskog poretka, čovjek s enormnim i neistraženim demokratskim potencijalom, Joža Manolić. Nije Mesić zaboravio ni Europu, u skladu s proklamiranim načelima trećesiječanjske koalicije, Mesić je obećao munjeviti ulazak u Europsku uniju, zajednicu plemenitih naroda i narodnosti koja je vođena isključivo na temelju milosrđa i solidarnosti. Tek je u tragovima nagovijestio kako i mi za tu Europu moramo neku sitnicu obaviti kako bi nas Europa tako ušminkane, proljepšane i demokratski umivene, objeručke prihvatila. Napokon je došao i taj dan ( ne, nije umro Partizan, on je nestao pod nogama Croatijinih nogometaša koju godinu ranije ), dan " festivala demokracije ", narod je masovno krenuo na izbore, HDZ-ov kandidat, Mate Granić, pometen unutrašnjim spletkama u nekoć moćnoj Tuđmanovoj stranci, jednostavno je isčezao s političke pozornice a naivni Dražen Budiša, ostavljen na milost i nemilost profesora Zdravka Tomca, očekivano, izgubio je izbore nemoćan da se ozbiljnije suprotstavi karizmatičnom vođi i obećanjima koja su golicala maštu građana žednih " pravde ". U drugom krugu Mesić je slavio gotovo istovjetnom razlikom kao Josipović deset godina kasnije ispred Milana Bandića. Hrvatsku je napokon obasjalo demokratsko sunce, procvjetalo je " tisuću cjetova demokracije ". Deset godina kasnije... " Mračna vremena " daleko su iza nas, Hrvatska je postala demokratska zemlja koju tek sitnica dijeli od Europske unije, a ta Europska unija, jednako kao i nekoć, i dalje je organizacija plemenitih naroda i narodnosti vođena čistim milosrđem, zasnovana na solidarnosti i jednakopravna za sve, koja samo čeka pravi trenutak i ispunjenje određenih manjih zahtjeva kako bi Hrvatsku objeručke primila pod svoje okrilje. Dakle, deset godina nakon smrti " glavnog kočničara demokracije " Hrvatska još čeka svoj red, ali smo vrlo blizu, gotovo je sigurno da u Europsku uniju ulazimo sredinom 2012. godine, ako već ne tada, a ono nagodinu zasigurno. Enormni vanjski dug iz " mračnih devedesetih " tek je minimalno udeseterostručen, no zato je postignut veliki napredak u odnosu prema hrvatskim braniteljima, njih je nikad više i u Domovini, ali bogami i Haagu. Postali smo dio demokratskog svijeta, uz određene sitnice, koje i nisu iziskivale veliki napor, uostalom, zašto bi generali hrvatske vojske kao sumanuti granatirali miroljubivo sjedište " Republike Srpske Krajine ", kada se s takvim mirotvorcima moglo pregovarati još barem pedeset godina. Zar uostalom i demokratski svijet ne kažnjava svoje vojskovođe koji pametnim raketama svako malo, sasvim slučajno, kolateralno, pogode neku svadbu ili dernek u Iraku. Nakon ovakvih uspjeha naše diplomacije, ali prije svega našeg lidera s početka priče, kao sukreatora vanjske politike, ne možemo se zaustaviti samo na, do sada, navedenom, bila bi nepravda ne spomenuti neka druga, povijesna dostignuća. Žestoki obračun s totalitarizmom i " nabujalim ustaštvom " odlučno je sasjećen u korijenu i to upravo s Pantovčaka, umjesto da se protiv ustašluka bori pjesmom, kao u prvoj polovici devedesetih, predsjednik, sada odlazeći, upregnuo je dio medija koji više nisu pod državnom kontrolom kao nekoć i više nema cenzure ( zato je nakon 2000-te masovno na HTV-u prikazivan film Jakova Sedlara o Bleiburgu, dok partizanskih, ideoloških uradaka uopće nije bilo, pogotovo ih nije bilo utorkom ). Manolić više ne batina hrvatske branitelje, predsjednik više ne tužaka hrvatske medije, kao svojedobno predsjednik Tuđman, koji je tužio cvijet hrvatske demokracije, neumrli, ali ipak propali, Feral Tribune i izgubio spor. To se u demokratskoj Hrvatskoj Stipe Mesića ne može dogoditi. Demokratska Hrvatska ne trpi vođe koji pogrdnim riječnikom etiketiraju svoje oponente, u tom kontekstu Mesić je puno naučio od prethodinka, višestruko ga nadmašivši. Drugim riječima, nakon demokratskog preporoda Hrvatska je postala ustaška zemlja, barem ako je vjerovati, a moramo vjerovati vođi, glavnom junaku naše priče. Stazama demokracije Da je tome tako pokazuju i nedavna ( onako za kraj, da se demokratičnost iskaže na dijelu ) odlikovanja zaslužnim odličnicima za stvaranje hrvatske države, sve ustaša do ustaše. Jedan od najzaslužnijh je nedvojbeno Budimir Lonačar u prijateljskim krugovima od milja zvan " Buda ", on je svoju vjernost Hrvatskoj dokazao baš kada je to najviše trebalo, žustro i rezolutno zagovarajući embargo na uvoz oružja Hrvatskoj kada je ta ista Hrvatska, zbog koje je i odlikovan, bila ugrožena od višestruko nadmoćnijeg agresora. Najveći uspjeh naš junak postigao je u obračunu s doktorom s " dva prezimena a bez imena ", Ivićem Pašalićem. Predmet njegove opsesije danas je jedan od najvećih graditelja i biznismena u Hrvatskoj, mada nije toliko moćan kao primjerice, uz teške muke pritvoreni, Hrvoje Petrač. Kao dokazani demokrata predsjednik u odlasku sasvim transparentno javnosti je podastrao donatore i sponzore obaju svojih kampanja, kako to i dolikuje demokratskom lideru, na toj listi su sve odreda " anđeli garava lica ", već spomenuti Petrač, Mladen Obrad, Darko Marinac...Naravno, nije mu odmogao, ni nekoć vrlo moćni, William Montgomery. S obzirom kako Mesić nije bio sklon aferama tako se nije odveć ljubio sa Sanaderom, mada mu je, kažu neki, a oni dobro znaju, bilo još teže sa pokojnim premijerom Ivicom Račanom, Račan mu je na vrat stavio ondašnjeg ministra obrane Jozu Radoša i naravno, svjestan Mesićevih demokratskih potencijala, smanjio mu ovlasti, na što je Mesić nevoljko pristao. Ukoliko bi se neki rođak bilo iz Cementare ili manipulator zemljištem, ili pak Podravke, odnosno " SMS-a " približio nedodirljivom okružju pitoresknih pašnjaka na Pantovčaku, predsjednik bi se automatski odrekao rodbine, ogradivši se od njih kao da se radi o rođacima iz stotog koljena. Novac " isisan tijekom devedesetih " iz Hrvatske masovno je vraćen matici zemlji, što svakodnevno možemo vidjeti na čitavom nizu primjera kada novopečeni heroji tranzicije kupuju sve što se kupiti dade, otimaju što još oteto nije. Nabrojavši sve uspjehe odlazećeg predsjednika, Stipe Mesić može biti miran, ostavio je Hrvatsku baš onakvu kakvu ju je našao, samo znatno zaduženiju, Hrvatsku u kojoj se nikada teže nije živjelo, u kojoj nikada nismo imali negativniju stopu BDP-a, veći broj nezaposlenih bio je samo tijekom 2002. godine. Ostavio je iza sebe brojne ustaše i partizane koji se sada " glođu " oko oglodale kosti bačene im od strane čovjeka koji je " demokratizirao zemlju ", da naravno, iza sebe ostavio je i revoltirane branitelje, međutim, u tom podvigu nije bio usamljen, znatno su mu na tom putu pripomogle sve hrvatske Vlade unazad posljednjih deset godina. Hrvatsku koja će zasigurno u Europsku uniju tijekom mandata trećeg hrvatskg predsjednika, kojeg je, kao što je to u demokraciji običaj, sam podržao za svog prijestolonasljednika. Što je Hrvatska ostavila Mesiću? Novi ured, doživotne tjelohranitelje, vozača i basnoslovna materijalna sredstva da se politikom bavi jednako uspješno u mirovni, kao što je to radio dok je bio aktivan. Da, zaista, bilo je to sjajnih deset godina, ne ponovilo se. I dalje naši najveći uspjesi su: pobjeda u Domovinskom ratu, međunarodno priznanje, mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja i obnova zemje. Mesiću unatoč.
U Hrvatskoj, osim možda Ace Stankovića, vjerojatno nema osobe koja toliko voli sebe samoga, kao što je to Matija Babić, široj javnosti poznat kao priučeni novinar ( on doista nema ni pravi fakultet završen ( ne mislim pri tome na studij novinarstva, to je manje-više nevažno, novinar ili ima ono nešto ili nema ), više je Đapić magistar, nego je Babić diplomirao na fakultetu ) i " pedofil na Madagaskaru " ( «…Ja se recimo palim na starije maloljetnice, to i nije neka tajna. 16+ ne odbijam. Neki će reći da je to skroz ok, neki će reći da je to gnjusno i da graniči s pedofilijom ili je čista pedofilija. Neki će reći da sto posto imam mali kurac…» ), te naravno vlasnik « Crvenog portala «, koji usprkos sveukupnoj krizi bilježi « rekordne uspjehe «, kao nekoć Gorbačov sa petoljetkom, godinu dana prije sloma komunističkog sustava.
Primitivci i " četničko uredništvo "
Da na Indexu rade « najveći jebači « mogli smo se uvjeriti i na vlastitoj koži ( do kraja ljeta objaviti ćemo sva imena i prezimena, svih naslovničara ( što je najvažnije urednika ) na blogeru, te poruke istih, koje će na najbolji način razotkriti kako to « jebači « « jebu druge «, makar imali i « mali kurac «, te čime se i inače hvali « četničko uredništvo blogera « ( ovo su doslovno prenesene riječi urednika bloger.hr servisa a koje je uputio na nekoliko adresa preko PP, tamo se funkcionira na principu kloniranja, uzmimo na primjer najljepši dio dana, « sumrak «, ili nešto slično, on u principu djeluje kao pristojna osoba, dok ne otkrijete pravu pozadinu priče, blogovi nestaju nasljedeći način: « počinju međusobne konzultacije «...jel oćemo danas malo zajebavati ustaše...«, nakon takve « signalizacije «, slijedi nevjerojatna tortura iz svih oružja, nakon koje slijedi drugi dio akcije i poruka uredništvu « okini ovog ustašu «, što je bio signal za eutanaziju, tako se vrtjelo iz dana u dan, doista « nemresbelivit « ), međutim, njihova potencija izuzetno je porasla u posljednjih nekoliko dana i to bez viagre, globalnoj krizi usprkos, barem ako je vjerovati ( a nije mu za vjerovati ) Matiji plemenitom ( «…tko u Argentini jebe 13-godišnjakinje bit kvartovski frajer…» ).
Naime, plemeniti nije izdržao ne pohvaliti se svojim seksualnim mogućnostima, «…Jedina grupa koja je jača od Indexa je Styria (815,188 posjetitelja), no tu treba uzeti u obzir da tu grupu sačinjavaju čak četiri različita web sitea, pa smo i od njih neusporedivo veći jebači….», drugim riječima, « pedofil sa Madagaskara « koristi potpuno nepouzdane informacije kao činjenicu, što naravno nije problem, svatko kao argument vlastitog uspjeha uvijek barata podacima koji mu odgovaraju, zaboravivši pri tome spomenuti kako se ti podaci suštinski ne mijenjaju već nekoliko godina, analogno tome i napredak nije veliki, dapače on je manji od Babićevog « penisa «, ukoliko je to uopće moguće. Ne zabrinjava ni retorika spomenutog novinara, osebujan stil balkanskog primitivca koji se jednako dobro snalazi u beogradskim birtijama i predsjedničkim dvorima je nešto što možemo prihvatiti sa odobravanjem ili žaljenjem, stvar osobnog izbora i afiniteta.
Nasilni " jebači "
Ne bi nas trebalo smetati ( ukoliko se ne želimo spustiti na njihovu razinu ) ako je Matija Babić "uspješan" u životu, što vozi dobar auto i što je, vrlo vjerojatno po njegovim izjavama, jako dobar "jebač", već nas je zasmetalo to što na njegovom portalu stoji video isječak ubojstva puna dva dana, a da nitko u medijima okom nije trepnuo. Naime radi se o video isječku koji de facto promovira nasilje, budući da video « RAM – Killing in te name – official video « nije neka namještaljka isprepletena specijalnim efektima, već se doista radi o ubojstvu, budući kako je osoba pogođena strijelom u tom video uistinu i mrtva ( komentar sa youtube – « Dimitri Rastov is meant to be the name of the dead guy...Apparently it's been in the Moscow newpapers .» ).
Ovakav eklatantan primjer promoviranja mržnje, zla, odnosno nasilja, zaista vam može pomoći da u jednom trenutku postanete « bolji jebač «, no u konačnici vodi ka totalnoj impotenciji. Slični trikovi nisu rijetka pojava kod hrvatskog, medijskog Robina Hooda ( sjetimo se kako je procijenio ljudski život na 50.000 kuna, zaista plemenito ), nakon pornografske epizode sa voajerskim prizvukom, odnosno Severinine promocije malog kućnog videa, na redu je druga vrsta ideologije, ideologije nasilja. I taj bi branio jednu nedužnu žrtvu, poput mladog maturanta, Zagrepčana, Luke Ritza, « ajte molim vas « - rekao bi Račan, a čak i on je ponekada znao biti u pravu. Stvarnu namjeru Matije plemenitog možemo prozreti ako samo izvadimo najvažnije činjenice iz njegova obraćanja svojim poslušnicima: « Naš cilj je zauzeti prvo mjesto na obje ljestvice, smijeniti Sanadera i suditi Todoriću.
Bit će zajebano jer na svakih 100,000 kuna koje mi ulažemo, neprijatelji mogu uložiti najmanje 1,000,000. Ali nema prodaje, nema predaje, idemo u dobrom smjeru «
Pozadina ove priče vuče svoje korijene u dubokoj frustraciji, odnosno kompleksu i osjećaju manje vrijednosti spomenutog vlasnika « Crvenog portala «, naime, kako « plemeniti « nije novinar, a većina kolega ga ne doživljava previše ozbiljno, on je ispred sebe postavio megalomanske ciljeve, sa minimalnim učinkom, niti je premijer otišao zbog « madagaskarskog pedofila «, niti će netko suditi Todoriću, a ponajmanje će to biti « najveći jebač « ovih prostora, Matija « plemeniti «.
Razlika između " porno dilera " s Crvenog portala i Ace Stankovića, " notornog primitivca ", koga nažalost iz nekih nedokučivih razloga plačaju svi hrvatski građani putem mjesečnog harača u vidu TV pretplate, gotovo da ne postoji, naime i jedan i drugi imaju iste sklonosti te istovjetne interese. Naime, Aco Stanković putem tajnih i " ortačkih ugovora " ima mjesečni prihod kao savjetnik u firmi Billa Gatesa, što je opasno i nemoralno, poglavito u vrijeme globalne recesije koja nije dotaknula očito samo glavešine na HTV-u i kolumniste pojedinih dnevnih novina koji majstorskim akrobacijama kupuju elitne vile iznad Zagreba usprkos sasvim prosječnoj plači koja nije dostatna ni za dvodnevni izlet u Sloveniju.
Što to o nama kao društvu govori? Možda upravo to da potencijalni kriminalci drmaju zemljom, drugim riječima i dalje preživljavaju dobri i loši kriminalci, iako je kriminalac, kriminalac, ma kakav god on bio, " naš " ili " njihov ".
Pitate se je li Stanković upitao Babićevog namjesnika, stidi ( iako je " Plemeniti " u pravu ako surovo tumačimo zakone ove zemlje, međutim radi se o vlasniku nekakvog medija, te je na taj način i dužan poštovati pravila igre koja postoje u takvom svijetu, tim prije što se u ovakvim slučajevima zakoni ne mogu primjenjivati neselektivno, već se radi od slučaja do slučaja, svaki zaseban za sebe ) li se raditi za " pedofila na Madagaskaru " i " kvartovskog jebača " u Argentini? Odgovor je naravno očekivan, nije, naime, nema razlike između Stankovića i Babića i jedan i drugi koriste rupe u zakonu kada god je to moguće, samo što je Stanković malo inteligentniji, otprilike koliko je Kerum ( stoga je Kerum na vlasti a Mosor je vječiti " grintavac " ) inteligentniji od Mosora, pa se svojim kvartovskim podvizima javno ne hvali, zato mu i građani putem harača svaki mjesec redovito plačaju odgovorajuću rentu.
------------------------------------------------------------------------------
Jedna poprilično trošna prostorija sa neuglednim šankom i skučenim prostorom. Očito da je preseljenje iz Novog Zagreba na Zavrtnicu bio pad sa konja na skakavca. Na samom ulazu stepenice vas vode(ne u nebo) do index-ove prostorije.
Tijekom izborne kampanje za predsjedničke izbore naslušali smo se i načitali svakakvih gluposti, podmetalo se Bandiću, podmetalo se bogami i Josipoviću, međutim Crkvu nitko nije štedio. Medijska balvan revolucija Najprije se optužilo Bozanića da ja dao podršku nezavisnom predsjedničkom kandidatu, Milanu Bandiću, iako Crkva, kao ni sam Bozanić, nikada eksplicitno nije poručila za koga glasovati, naprotiv. Istina, Crkva je dala određene smjernice i naputke za vjernike kakvim oni vide budućeg predsjednika Hrvatske, međutim to nije odlučilo ove izbore. Naprotiv, dio ekstremno liberalnih medija podršku Crkve iskoristio JE protiv Bandića. Naravno, kako bi se postigao cilj ne biraju se sredstva, nije bitno koliko je novinar ( ma kakav novinar )pismen, bitno je da se drži crvene niti Jakova Blaževića, ideologija ispred svega, partija iznad svega, za Bandićevih 40 posto krivi su " popovi ". Što su to " popovi " priznali? Nedvojbeno treba istaknuti autora ( nalogodavac tom tekstu se zna, autor je tek marioneta, lutka na koncu ) teksta koji jezikom mržnje piše o stvarima o kojima ima malo ili nimalo saznanja, naime, portal za(je)grebancija optužuje kler za nezakonito pomaganje Milanu Bandiću u kampanji, u svom nadnaslovu stoji bombastična teza koja sliči udbaškoj optužnici: " popovi priznali ". Kome su to " popovi " priznali? Josipu Manoliću? Josipu Boljkovcu? Što su to priznali i tko su " popovi " ? Naime, izraz " pop " za svećenika se ne koristi u hrvatskom jeziku, pravoslavni vjernici u većem dijelu Hrvatske takav izraz koriste za svećenike u pravoslavnoj vjeri i to se ne smatra ničim pogrdnim, međutim u katoličkoj vjeri takav izraz za svećenika koristili su samo polupismeni komunistički komesari koji nisu razlikovali knjigu od konja, knjižnicu od birtije, dobro od zla, zato su na Bleiburgu likvidirali veliki broj nedužnih ljudi, između ostaloga i " popova ". Kako bi se što više proskribirali " popovi " naslovu je dodano " šokantno priznanje ", međutim u samom tekstu, osim jeftinih floskula, nije obrazloženo što je tu sve šokantno i koga se htjelo šokirati. Naime, autor teksta ( autorica ) na temelju razgovora sa jednim svećenikom, koji je priznao da se držao naputaka Crkve o vrijednostima koje treba predsjednik Hrvatske imati prema njihovom viđenju, insinuira Crkvi nezakonito ponašanje. Ne postoji nezakonito ponašanje Crkve Međutim, što je sporno, ako prihvatimo činjenicu da Crkva ima pravo braniti svoja stajališta, zagovarati svoja stajališta, pa čak se i oprijedijeliti na izborima, što, ponovimo to po tko zna koji puta, Crkva nije učinila? Crkva kao institucija postoji preko 2000 godina, kroz taj ogroman vremenski period Crkva i " popovi " stvorili su i utemeljili čitav niz iznimno pozitivnih vrijednosti ( na stranu što se sama Crkva tih vrijednosti u mnogo slučajeva nije pridržavala, no to je ipak neka druga tema ), samim time Crlva ima pravo i obvezu da svojim vjernicima sugerira i pomogne pri izboru onog kandidata, za bilo koju važnu državu dužnost, koga smatra čovjekom koji će na najbolji mogući način provoditi te vrijednosti i koji ih simbolizira. Crkva na to ima pravo, i Crkva je to učinila. Međutim, ni Bozanić ni Crkva nisu eksplicitno poručili za koga glasovati, barem to nisu učinili imenom i prezimenom, a pogotovo to nisu uradili na nezakonit način, naime, na izborni dan dio svećenika sa svojih propovjedaonica govorio je o vrijednostima i načelima Crkve kompariravši te vrijednosti sa stajalištima koje zagovaraju predsjednički kandidati, međutim, svećenici imenom i prezimenom nisu sotonizirali kao ni glorificirali nikoga. Hrvatska je demokratska zemlja, usprkos Mesiću, usprkos odlikovanim odličnicima zaslužnim za stvaranje hrvatske države, kao što meteorolog ima zasluge za ljetnu kišu nakon dugotrajne suše, te dojučer vjernim vojnicima i ideolozima Titovog režima, Hrvatska je demokratska zemlja unatoč pokušajima da se Hrvatska vrati tridesetak godina unatrag kroz usta raznih analitičara sumnjivih " vrednota " i životnog stila. Josip Bozanić imao je pravo svakodnevno u zagrebačkoj katedrali poručivati, imenom i prezimenom, za koga bi vjernici trebali glasovati, imao je to pravo činiti devet puta na dan, ako želi, naravno jednim takvim postupkom Bozanić bi izgubio kredibilitet, vjerodostojnost, ogriješio bi se o moralna načela društva, a vjernici ga ionako ne bi poslušali, sve je to mogao a da opet ne bi došao pod udar zakonodavca. Bozanić, svjestan svega toga, to ipak nije učnio, manje nego ikad Crkva se miješala u izborni proces ove države. Naime,Crkva, ova ili ona, institucija, građani, grupe, u demokratskoj zemlji imaju pravo opredijeliti se, mogu to učiniti bez sankcija i bez straha od dežurnog cenzora, imaju pravo upravo stoga što je Hrvatska demokratska zemlja stvarana u vihoru rata, zemlja u kojoj je hrvatski narod opstao unatoč crvenom i crnom režimu, kroz stoljeća tuđinske vlasti, između ostaloga i zahvaljujući " popovima ". Čak i da je sve istina... Tijekom blagoslova kuća dio svećenika govorio je građanima, razgovarao s vjernicima, katkada na samo inzistiranje vjernika, ponekad na vlastitu inicijativu, razgovaralo se o predsjedničkim izborima, o vrijednostima koje vjera zagovara, ali se nisu dijelili leci, baš kao što se nisu spominjala konkretna imena. Drugim riječima, ne samo da nije bilo nekorektnosti, a pogotovo kršenja zakona, već je Crkva kao malo kada ostala po strani tijekom predsjedničkih izbora, između ostaloga i zato što su svjesni mijaturnih ovlasti koje ima hrvatski predsjednik, ma tko god on bio. Ukoliko bi prihvatili ( a nećemo to nikada prihvatiti jer poznajemo puno bolje situaciju u Crkvi i oko Crkve od nekih " stručnjaka " ) tezu iz Donje Dubrave , opet to nema veze sa ponašanjem čitave Crkve, a upravo se to u tekstu koji donosi portal za(je)grebancija predbacuje Crkvi ( " ...Tako je, uz nezakonitu pomoć Crkve, zagrebački gradonačelnik samo u Donjoj Dubravi uspio rezultate iz prvog kruga u drugom preokrenuti u svoju korist..." ). Crkva kao što znamo, nije jedan svećenik, Crkva nije ni kler, Crkva čak nisu ni Bozanić ni Sveti otac, Crkva, prije svega, su vjernici, laici, obični građani diljem svijeta, oni čine srž i samo srce Crkve i zato je Crkva opstala 2000 godina. Takva Crkva nije se nikada miješala u izborne procese, osim što je vršila građansku dužnost te pristupila glasovanju.
Kada malo bolje čovjek promisli, ovi izbori prošli su u demokratskoj atmosferi, možda čak više nego ikad do sada u povijesti mlade hrvatske države. Gradonačelnik Zagreba prividno je imao neograničena sredstva na raspolaganju, no zato je Josipović dobio neskrivenu podršku ogromne većine hrvatskih medija.
Kampanja je završila, u ovom trenutku vodi se " rat nakon rata ", sličan rat, samo oružanim sredstvima, vodili su " drumski razbojnici " nakon navodnog oslobođenja 1945. godine, ova bitka ipak se odvija sofisticiranijim sredstvima, kako bi vlasnik portala rekao, " podmuklo, kukavički, iza leđa ", drugim riječima, traje kampanja, nakon kampanje.
Protivnika nije dovoljno poraziti na demokratskim izborima, valja ga uništiti, valja partiji pripomoći da do kraja provede unutarstranačku čistku i odstrani " tumor " iz zdravog partijskog tkiva, jer neprijatelj nikada ne spava-rekli bi stari ideolozi, a oni su itekako dobro znali što govore.
Hrvatska 15. siječnja obilježava dva iznimno značajna datuma u svojoj povijesti, naime, prije osamnaest godina Hrvatska je stekla svoje međunarodno priznanje i legitimtet u Međunarodnoj zajednici, nakon više stoljeća Hrvatska je postala međunarodni subjekt i samostalna država. Drugim riječima, najveći cilj je ostvaren. Hrvatska se oslobodila Jugoslavije. Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar finacija Ivan Šuker, te voditelj Ureda Svjetske banke za Hrvatsku Andras Horvai u srijedu su potpisali Ugovor o zajmu u iznosu od 200 milijuna eura za razvojnu politiku u fiskalnom, socijalnom i financijskom sektoru Hrvatske , a kako bi se javnosti objasnilo kuda će ta svota novca otići u petak je održana konferencija za novinare. Voditelj Ureda Svjetske banke za Hrvatsku objasnio je kako je 2010. godina jako bitna i kako će trebati mudro postupiti kako bi se postavili uvjeti za snažniji gospodarski rast u nekoliko slijedećih godina. Rekao je i kako se ovim zajmom prepoznaju nastojanja hrvatske Vlade u smislu stabilnosti makroekonomskog okvira i financijskog sektora. Ministar Šuker prije samog objašnjenja nije mogao ne reći kako je Vlada u zadnjih šest mjeseci napravila neke poteze koji nisu bili popularni, ali kako je zahvaljujući njima Hrvatska zadržala makroekonomsku i financijsku stabilnost. Naglasio je i kako je taj zajam nagrada Vladi za sve što je učinila ranije, jer nijedna zemlja nije dobila kredit s takvim uvjetima, a da nije imala stand by aranžman s MMF-om. te je dodao kako je danas dobiti takav kredit mnogima samo san. - Ovaj novac uložit ćemo u tri namjene: jačanje i upravljanje javnim financijama, usmjeravanje sredstava najugroženijima i na kraju jačanje i učinkovitost financijskog sektora - rekao je ministar Šuker na konferenciji za medije, te je dodao:''Zajam Svjetske banke Hrvatskoj u iznosu 200 milijuna eura dijelom će se koristiti i za otplatu obveza koje dospijevaju u prva dva mjeseca ove godine.'' Na konferenciji je naglašeno kako će Hrvatskoj taj novac biti dostupan kad ga Sabor ratificira. Kamatna stopa zajma je promjenjiva, trenutno na razini oko 2 posto, a otplata slijedi nakon 15 i pol godina. Vlada je jučer prihvatila odluke o mjerama za gospodarski oporavak i razvitak s dva modela aktivnog uključivanja države u kreditiranje poduzeća, te o namjeri sudjelovanja u osnivanju fondova za gospodarsku suradnju. Horvai je to komentirao riječima: ''Očito postoji problem financiranja poduzeća iako postoji likvidnost u sustavu, dok s druge strane banke pokazuju veću nesklonost prihvaćanju rizika.'', dok je Šuker rekao da očekuje da bi HBOR mogao krenuti s prvim aukcijama za kredite i jamstva krajem veljače. Na pitanje o mogućem rebalansu proračuna rekao je kako ga neće biti jer nije potreban. FOTO ZAPIS:
Ovaj datum u Hrvatskoj je obilježen na sramotan način, kako od strane medija tako jednako, ako ne još i gore, od strane aktualnog držvnog vrha. Povodom međunarodnog priznanja nije bilo ni uobičajne svečane sjednice Hrvatskog sabora, dok je odlazeći predsjednik u svom uredu primio u oproštajni posjet Diplomatski zbor u RH, međutim, o hrvatskom priznanju nije bilo ni riječi.
Vlada je tek poslala na Mirogoj ministra branitelja Tomislava Ivića koji je tim povodom položio vijence kod Zida boli, te kod središnjeg križa na Mirogoju i na grobu prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana ( jedan izuzetan povijesni osvrt na te dane na svom blogu donio je " Crni blog komunizma " čiji tekstovi i inače imaju ilustrativnu povijesnu važnost lako čitljivu za sve naraštaje ove mlade države Hrvatske ).
Isto tako, 15. siječnja 1998. godine napokon je dovršena mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, što je ipak uspjeh u onim oklnostima kada nam je alternativa tom događaju bio rat sa mogućim krvavim raspletom i velikim brojem žrtava s obzirom na granicu sa Srbijom, Vukovaru nisu trebale nove patnje i nova razaranja.
Dok je Hrvatska, doduše stidljivo, obilježavala svoja dva značajna datuma u novijoj povijesti, naš ministar financija častio je hrvatske građane novim zaduženjem, radi sveopćeg boljitka i svekolikog naprtka naroda hrvatskog.
Baka Slavica je donirala svoju životnu ušteđevinu, 50.000 eura, kako bi pomogla djeci, a sad je konačno i vidjela gdje je otišlo uloženo. Gradonačelnik grada Zagreba, Milan Bandić zajedno je s donatoricom Slavicom Kanić - Detelić otvorio dječji vrtić Mala Mlaka, a koji pripada pod Dječji vrtić Botinec. Na otvorenju su bili prisutnipredsjednik Gradske skupštine grada Zagreba, Boris Šprem i Ivo Jelušić, Jadranko Baturić te mnogi drugi. Na samom početku otpjevana je himna, a nakon nje je govorila ravnateljica vrtića, Marijana Pernar koja je zahvalila u ime svih stanovnika zaslužnima za ostvarenje ovog iznimno važnog projekta, ali i ime djece, kojima je ovaj vrtić prvenstveno namjenjen. Predsjednik Gradske četvrti Novi Zagreb Zapad Jadranko Baturić održao je zanimljiv govor, prepun informacija, u kojem je naglasio kako je ovo jedina gradska četvrt koja dječje vrtiće gradi sama, a zahvalio se i gradu Zagrebu koji je kupio zemlju na kojoj se vrtić nalazi, te je dodao, " ponosan sam jer je to već drugi vrtić koji je moje vijeće podiglo od ukupno tri vrtića ", zatim je naglasio, " ove godine budu se gradila još dva vrtića čime će se postići da sva djeca u tom dijelu Zagreba imaju svoje mjesto u vrtiću ". - Želim zahvaliti svima koji su sudjelovali na ovom projektu, a posebno se želim zahvaliti Slavici koja je projekt inicirala, a hvala Bogu i dočekala ga je. Kaže ona meni joj da imam malo manje godina, ali to je tako, nažalost nije nitko savršen, prema tome itekako bi bilo bolje da imamo manje godina, pa da više uživamo u tome - rekao je gradonačelnik Grada Zagreba, Milan Bandić na otvorenju vrtića u Maloj Mlaci u Zagrebu. Za zabavni program pobrinule su se dvije skupine vrtićke djece i to ''Ježići'' koji su izveli tradicijsko kolo ''Šećem, šećem drotičko...'', te ritmička skupina DV ''Botinec'' uz ''Odu radosti''. Baka Slavica se na izvedbu mališana rasplakala, te je rekla kako joj je uvijek bila želja uložiti novce u nešto za djecu. Blagoslov je obavio velečasni Vlado Cvetnić. - Jako sam zadovoljna ovime što je napravljeno, čekala sam to od 2004. godine s novcima u banci, ali nisam ih dala dok nije bio kamen temeljac s obzirom na sitaciju kakvu imamo. Dala sam 50 000 eura, a na vama je da mislite kako sam ih skupila. I ja i moj muž smo bili oficiri i do 90-te godine sam imala penziju oficira i naravno štedna sam i šparna. Od devedesete kad su mi skinuli penziju više nisam mogla šparati. Donirala sam novce jer sam znala da moji voze djecu čak tamo u Botinec, čak i dalje, i na kraju to mi je želja, volim djecu i htjela sam da djeca imaju sve što im je potrebno - rekla je baka Slavica koja je donirala svoju životnu ušteđevinu, te je dodala kako je donirala već i prije novce za razne akcije. Baka Slavica nspomenula je kako još nije dobila potvrdu gdje su točno utrošeni novci, ali da će to ispitati. Oduševljeni mališani su se jako razveselili novouređenom vrtiću koji će pohađati 75-ero djece u tri grupe. Najzanimljiviji su bili kad su gledali Bandića, jer im je on bio zanimljiv s obzirom da su ga u zadnje vrijeme često viđali na raznim televizijskim kanalima. Bandić ipak nije htio komentirati ništ te je samo rekao kako je on na otvorenju vrtića, što znači da za drugo nema vremena. Dok je predsjednik Gradske skupštine, Boris Šprem na novinarski upit tek kratko istaknuo da SDP ne poznaje čistke, pitanje se naravno odnosilo na sudbinu " Bandićevih ljudi " u Gradskoj skupštini nakon izbacivanja Milana Bandića iz stranke i neuspješne predsjedničke kandidature. FOTO ZAPIS:
Godinama čelni čovjek HNS-a svojim bahatim, vehementnim istupima izaziva kontroverze u Hrvatskoj, možete ga voljeti, može vam biti nesimpatičan, kao što je to zasigurno većini Hrvata, ali njegovi istupi nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, samim time i opstaje na političkoj sceni još od devedesetih godina prošlog vijeka. Tko je Ratko Čačić? Oko Čačića su se uvijek plele razne afere, od Doma umirovljenika u Dubrovniku do sukoba interesa, prigovaralo mu se što je svoju tvrtku prepustio odvjetničkom uredu dok bio ministar u Račanovoj Vladi, iako je svima jasno kako je njegova tvrtka dobro poslovala tijekom njegova ministarskog mandata i to upravo sa državom. Međutim Čaćić nije bio u gospodarstvu i građevinarstvu loše pozicioniran ni za jedne od bezbroj HDZ-ovih Vlada od samog osnutka države pa do današnjih dana. Radimir Čačić, ili Radomir Čačić, na internetu doista možete pronaći masu stranica koje " Čačića krste ovako ili onako ", no ipak, predsjednik HNS-a pravim imenom je Radimir Čačić. Njegovi nastupi, koji su nerijetko na granici bezobrazluka, iritiraju mnoge, bilo da su mu politički saveznici, odnosno protivnici. S obzirom na političku snagu stranke kojoj predsjedava, bahatost je bez pokrića, jer mnogi upravo tu stranku kolokvijalno zovu " on i ona ", aludirajući na dvoje grlatih političara, radikalno ljevičarskih stavova, on je nesuđeni predsjednik Vlade, a ona je isto takva predsjednica države. Godinama jedan od najmoćnijih ljudi sjevernog dijela Hrvatske već od ranije je poznat kao čovjek koji ne osjeća baš neku odgovornost za volanom, a kada ga i nadležni " organi " uhvate na dijelu umjesto odgovornosti jedan od najbogatijih političara ( Hrvatska, iako razmjerno siromašna zemlja, ima iznadprosječno situirane političke vedete ) u svom stilu " opali " iz sve snage po djelatniku koji ne radi ništa drugo nego časno pokušava odraditi svoj posao. Prisjetimo se prijepora s policajcem zbog parkiranja skupocijenog automobila na Markovom trgu u Zagrebu, ili žestokog napada na policijskog službenika kada je na njega automobilom nasrnula zagrebačka HNS-ovka, Alenka Košiša Čičin Šajn. Ratko Čačić i Vesna Pusić reagirali su neviđenom presijom prema čovjeku koji nije imao baš nikakvih šansi da se brani od arogantnog dvojca, koji ne preza pred preprekama da se približi vlasti. Iako trenutno žestoki kritičari HDZ-a, spomenuti dvojac upravo HDZ-u može zahvaliti što tako minijaturna stranka u liku Vesne Pusić predsjedava Nacionalnim odborom za praćenje pregovora s Europskom unijom, da ne spominjemo polutajne pregovore s HDZ-om nakon zadnjih parlamentarnih izbora kada je HNS po svaku cijenu nastojao ući u tu istu Vladu koju tako žestoku danas kritiziraju. Velike sličnosti sa Sanaderom Godinama se Ratko Čačić na sva zvona hvalio kako je upravo on najzaslužniji za dugoočekivani projekt autoceste Zagreb-Split, iako je gradnja žile kucavice hrvatskog turizma započela još u vremenima kada je Vesna Pusić i u prirodi izgledala kao danas na retuširanim plakatima. HNS je u Račanovo vrijeme imao tek DVA mjesta u parlamentu. Međutim, Čačić je oduvijek imao mnogobrojne osobine odbjeglog premijera Sanadera, i jedan i drugi na svom putu ništa nisu vidjeli ili nisu htjeli vidjeti osim sebe i svoje Mesijanske uloge koju obični smrtnici ne mogu odraditi. No ipak, Sanader je nekoliko puta pobijedio na izborima, Čačić je uvijek samo gubio. Što najbolje ilustrira zagrebački slučaj, naime, početkom ovog stoljeća HNS je u Zagrebu bio uvjerljivo na drugom mjestu popularnosti, ispred oslabljenog i u to vrijeme opustošenog HDZ-a. Uslijedila su brojna i nepotrebna prepucavanja sa starim liscem, Milanom Bandićem, u svakom od tih nadmudrivanja, Radimir Čačić bi izvukao deblji kraj. Danas HNS u Zagrebu vegetira na simboličnoj razini, nakon ovakvih postupaka vodećih ljudi ove stranke, ni budućnost HNS-a nije blistava. Sve to ipak nije moglo dokrajčiti političku karijeru osobe koja se ne tako davno vidjela u premijerskoj fotelji, kada su mu " zabranili " ulazak u parlament, Čačić je nastavio dijelovati kroz stranku, kao predsjednik stranke. Od premijerskih ambicija do političkog kraja Onda je došla kobna magla u susjednoj Mađarskoj, loše vrijeme, velika, neprilagođena brzina i, neki će reći, sudbina. Prema službenom odgovoru koji je potpisao glasnogovornik György Makula, Radimir Čačić prošli petak vozeći na relaciji Nagykanizsa-Budimpešta nije prilagodio brzinu vožnje izrazito teškim uvjetima na autocesti M7 - kiši, skliskom kolniku i gustoj magli, zbog čega se zabio u automobil ispred sebe i skrivio prometnu nesreću u kojoj je dvoje ljudi teško, a jedna osoba lakše ozlijeđena. U međuvremenu jedna osoba je preminula od posljedica spomenute nesreće. Kako prenose mediji, Radimir Čačić osjeća se potreseno, po prvi puta političar njegova kova vodi izgubljenu bitku, bitku u kpjoj ne zavisi sam od sebe i on to zna. Naime, nema nikakve dvojbe da je predsjedniku HNS-a, kao čovjeku, zaista teško te nitko normalan ne može na temelju jedne nezgode, s tragičnim posljedicama, eliminirati nekog iz društvenog života s obzirom kako se to nije dogodilo zato što je Čačić to želio, već zato što se nezgode događaju. Međutim, iako Čačić nije vozio brzinom većom od dopuštene, Radimir Čačić usprkos policijskim upozorenjima, jurio je u katatrofalno lošim vremenskim uvjetima cestom smrti u skupocjenom automobilu ( samo zbog toga je neozljeđen izašao iz nesreće ) preko 100 kilometara na sat, zahvaljujući takvoj brzini nastradali su putnici u daleko skromnijem vozilu, nijma je naravno svejedno tko ih je udario, hrvatska politička zvijezda ili pak netko drugi. Njima je svejedno, no zato nije mađarskoj policiji i pravosuđu, ukoliko Čačića mađarske institucije proglase krivim ne gine mu nekoliko godina zatvora. Što bi naravno značilo privremeni ili definitivni kraj političke karijere čovjeka koji petnaestak godina prisustvuje na hrvatskoj političkoj sceni. Da se nešto slično dogodilo u Hrvatskoj, vrlo vjerojatno kako bi na neki čudan način nestali ključni dokazi i takva jedna nezgoda vrlo brzo bi se zataškala. Sjetimo se, kod nas su se iz sličnih " neprilika " znale izvući i znatno manje face od Radimira Čačića, no, usprkos nedostacima, Mađarska ipak nije Hrvatska. Mađari zasigurno neće imati sentimenta za jadikovke Vesne Pusić, kao što neće imati sluha za hrvatsku političku elitu.
TINOLOVKA U BANSKIM DVORMA -VLADA RH
Internet je naravno najslobodniji medij, međutim internet također sa sobom nosi niz iskompleksiranih likova koji zbog svojih nedostataka ili bolesnih frustracija sa sobom povlače čitavu ergelu primitivaca koji onda analogno tome lutaju po netu tražeći lijek za svoju frustraciju i za svoje neuspjehe u drugim ljudima, što je terapija kratkog daha. Naime, mržnja nikada ne pogađa onoga koga eventualno mrzite, već se naravno kao burmerang vraća vama natrag u lice.
Je li primitivizam zabava?
Što će vam blog, ako se ne možete malo zabaviti, naime, tako imate blogere( icu ) koja-i se iz nekog čudnog razloga ( ukoliko pogledate njen blog nije ništa čudno, na taj način pisala je moja mlađa sestra u osnovnoj školi, prije dvije godine ) okomila na mene, govoreći o " slikama iz videosnimaka, Tv-a", ili tako nešto, ne znam jesam li dobro shvatio, uglavno konstatacija: " kradeš slike i prepisuješ postove " opetovano se ponavljala, iako sam ja naravno kao civilizirana osoba nastojao komunicirati na isti takav, civiliziran način ,nudeći toj osobi i screenshout maila, kao i akreditaciju oko svoga vrata s bilo kojeg događaja za koji akreditacija treba ( Dan državnosti u Zagrebu, Dan oružanih snaga, praćenje izbornih rezultata u stožerima predsjedničkih kandidata, ali i na lokalnim izborima itd... ), međutim, naravno, primitvizam jasno ne razumije jezik civilizacije, uostalom zato je primitivizam to što on jeste, generator fašizma, doduše tek u svom početnom obliku. Nadajmo se da kod nekih početni oblik primitivizma neće eskalirati u notorni fašizam ili sasvim svejedno, bolješevizam.
Svoj prvi ulazak u Vladu RH ( tada bez akreditacije, bez najave, bez ičega, dugujem fotogarfu CROPIXA, Vjekoslavu Skedlaru. Jedan od najboljih hrvatskih fotografa uopće, između ostaloga, svojedobno fotograf godine u Hrvatskoj.
Pa kada smo već kod konstatacije i zahtjeva da " pokušam ući u Sabor ", trebalo bi mi sto postova da objavim te fotografije ( zašto ne ), ali ću zato pokušati ući u Vladu, tj. Banske dvore, pa idemo zajedno:
Imamo dolazak Vincenta Degereta i Oli Rehna u Vladu još za vrijeme " dragog " nam Sandera:
pa još malo iz Vlade Republike Hrvatske
Imate dolazak makedonskog predsjednika Branka Crvenovskog u Banske dvore na sastanak sa tadašnjim premijerom. Bio je zatvoren za javnost, no fotoreporteri su imali priliku fotografirati početak susreta.
pa imamo dolazak Sergea Brammertza, Glavnog haaškog tužitelja u Banske dvore
Pa imamo akreditaciju koja vam je neophodna da biste uopće ušli u Banske dvore, ona je naravno privremena i uvijek iznova se izdaje kada se vratite u zgradu Vlade RH.
Onda imate i multimedijalne zapise..
Kada sve to imate, onda se zapitate, kako to " da te ja nisam vidjela tamo ", odgovor je veoma jasan, ovo je zgrada Vlade RH, dok samo mi bili tamo, vrlo vjerojatno kako se primitivna insinuatorica zabunila pa otišla do Zoološkog vrta u Maksimir, naime, vrata u Banskim dvorima, usprkos svemu, normalnih su dimenizija. Drugiim riječima, " tamo gdje ja idem ti ne možeš poći "- mislim da je to najbolji odgovor. Uz naravno dodatk, za razliku od moje djevojke, Ivane Josipović ( ovo je naš zajednički blog ),
ja nikada nisam ni tvrdio kako sam " vrhunski profesionalac ", već se jednostavno novinarstvom bavim iz hobija.
" Pratim Sabor i Vladu od 1997. godine "
Zanimljivo da mene " optužuje " netko tko prati Sabor i Vladu od 1997. godine, što svemu ovome daje dodatnu draž, naime, kada bi to bilo tako, a s obzirom da ja poznajem, bilo osobno, bilo po " čuvenju " , većinu novinara koji prate rad hrvatskog parlamenta, odnosno Vlade RH, teško mogu povjerovati da bi bilo tko od njih, čak i anonimno, bio na ovakvom stupnju razvoja:
"...ahahahahahahah koi si ti idiot:D.."
"...e mutavi, nisam ti rekla da kradeš tekst jer samo ti možeš ovakve gluposti izlupetati, nego da kradeš slike. i kradeš. radiš stillse s videosnimaka..."
"...da, naime luđak poznat kao branko stojković ostavlja mi ustašoidne komentare na blogu koje ja uporno brišem..."
" Bata Stojković " je inače izmišljeni lik kojega je " kolegica " izmislila kako bi neuspješno naravno, pokušala učiniti važnim svoj blog, radi se, po njenim pričanjima, " o BATI USTAŠI " :)
Nakon što sve ponudite " kolegici ", dobijete kolegijalni odgovor, baš na civilizacijskom nivou " novinarke koja prati rad parlamenta i Vlade od 1997. godine ",.
" ... a nisi me blokirao jer sam ti digla živac, dete drago. jer sam pogodila istinu. a meni se živo jebe hoćeš me blokirati ili ne. blokiraj, nemoj, koga jebeno briga. ionako si mi kratkotrajna zanimacija.
a sad ćao mali, i nemoj ubuduće objavljivati curino ime na blogu. u stvari, objavljuj. ja se evo cerečem već pola sata na zgodne detalje iz biografije. ta-ta!..."
Ovo je nedvojbeno riječnik kakav rabe prekaljeni novinari:)
Zapravo radi se, vrlo vjerojatno, o osobi koja se u životu suočila s teškim traumama, iritirajuće postane kada takvi ljudi svoje komplekse liječe na onima koji nisu krivi za njihovu traumu.
Meni bi zapravo bila čast, da i takvu, makar zlonamjernu, kolegicu sretnem i civilizacijski uvedem u Sabor s obzirom kako parlament svoje zasjedanje započinje upravo za nekoliko dana sa Sanaderom ili bez njega.
Druga je pak stvar što doajen hrvatskog novinarstva, kakva je ta osoba zasigurno, o čemu svjedoče brojni foto zapisi s njenog bloga, nema konkretno ime i prezime.
Ali zato vrlo dobro barata anonimnim komentarima, s obzirom kako ih je kod mene ostavila nekoliko.
No usprkos svemu, ja bih kao osoba koja je tek " prestala srat u gaće ", volio upoznati legendu novinarstva kako bih što više mogao naučiti.
Netko s toliko iskustva me doista ima čemu podučiti: Naravno, ja ne mislim ovdje reklamirati blog s čijeg bloga, odnosno blogericu o kojoj se radi, dolazi primitvizam, s obzirom kako smatram da primitivizam ne treba reklamirati. Primitvci dođu na vaša vrata i bez reklame. Mislim da je ovo, za nekoga tko se bavi novinarstvom samo honorarno, više nego dovoljno.
Neke slike su iz vremena kada sam bio na početku ( 2008-2010 godina ), kada su mi starije i puno pametnije kolege uvelike pomogle, primjerice, nisam razlikovao bivšeg veleposlanika SAD-a Roberta Bradtkea i Vincenta Degereta, šefa Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj. Naravno, neke su iz nedavne prošlosti i sve ove fotografije su iz mojih albuma sa Photobucketa koji sadrže oko 1000 albuma i mnogo, mnogo više fotografija snimljenih unatrag dvije godine.
20 GODINA NEZAVISNIH SINDIKATA U prepunom kazalištu ''Komedija'' održano je svečano obilježavanje 20 godina postojanja Nezavisnih sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Ovo svečano obilježavanje održano je pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, a osim samog predsjednika na saboru je prisutna bila i predsjednica Vlade Jadranka Kosor, potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac, ministar Darko Milinović, Vesna Pusić i mnogi drugi političari,te predstavnici Sveučilišta i na kraju predstavnici sindikata. Ribić održao dirljiv govor - Sve je počelo inicijativom 12 mladih znanstvenika još prije pada Berlinskog zida. Iako to zvuči nestvarno za ono vrijeme bio je to smion postupak - rekao je Zvonimir Šikić, počasni predsjednik Sindikata, te je ispričao kako se sindikat razvijao tijekom godina i kako se služio ustavno dopuštenim sredstvima prisile, štrajkom i prosvjedima i dodao: ''Već 1990. imali smo četiri tisuće članova, a danas ih je 11 tisuća, odnosno oko 70 posto zaposlenih u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, što je pri samom svjetskom vrhu.'' Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća sindikata , održao je vrlo emotivan govor,koji je duboko dirnuo sve, a posebno premijerku koja je nakon toga rekla kako bi mogla potpisati njegove riječi i kako bi voljela kraj sebe imati kopiju njegovog govora kako ne bi zaboravila rečeno. Ribić je govorio i o snovima sidikata, te o djelovanju samog sindikata: '' Sanjali smo toliko da će neki pomisliti da smo samo spavali. Nismo sanjali Hrvatsku kao pravnu državu jer smo je takvu očekivali... Snovi uglavnom nisu postali java, zemlja je krenula u onom smjeru koji nismo htjeli.'' - 1993. potpredsjednik Vlade je na našem saboru rekao 'U vašem sindikatu niste mucali.' Naime, mi nismo mucali, mi smo branili, državu smo dobili, ali nismo dobili društvo kakvo smo zamišljali. Sanjali smo slobodu i demokraciju i nismo se mirili s hibernacijom 90-ih godina - rekao je Ribić. Krunoslav Pisk, , je bio kratak s govorom, ali vrlo jasan: ''Obrazovanje i znanost su civilizacijska potreba. Danas je teško zamisliti pojedinca bez obrazovanja, a obrazovanje mora biti svima jednako dostupno.'' Komentirao je i Bandićeve riječi kako sveučilišni profesor Ivo Josipović ništa u životu nije radio, smatrajući da jedan kandidat za predsjednika nesmije tako govoriti jer kakav dojam onda ljudi imaju kad se kaže da sveučilišni profesor ne radi. Mesić: Naši se putevi danas razilaze, odlazim u povijest, a vas čeka budućnost. - Moram reći da smo izradili istinsko i pravo partnerstvo. Međusobnim uvažavanjem izgrađen je model hrvatskog socijalnog partnerstva. Puno puta smo raspravljali o tome što je to socijalni dijalog i socijalno partnerstvo, a složili smo se u tome da je to kad svatko preuzume svoj dio tereta i odgovornosti - rekla je premijerka Kosor i zatim je rekla kako joj se jako svidio dirljiv Ribićev govor, a pohvalila je i sindikat rekavši kako su uvijek stavljali dijalog na prvo mjesto. Kosor je govorila i o Hrvatskoj kao zemlji znanja rekavši kako je izgradnja takve Hrvatske put u vrh Europe, a kako će se od slijedeće akademske godine početi primjenjivati novi sustav naplate školarine. Osvrnula se i na gospodarstvo rekavši kako tu postoji mnogo neiskorištenog prostora. Osim ove obljetnice rekla je kako nesmijemo zaboraviti da ove godine obilježavamo i 20. obljetnicu prvih demokratskih izbora u Republici Hrvatskoj. - Danas je potrebno podsjetiti da ste nastali kao samostalna udruga u vrijeme buđenja Hrvatske. Od velike je važnosti vaš rad sa sindikalnim kolegama, kao i vaš rad na zaštiti ljudskih prava, i dostojanstva službenika - rekao je predsjednik Mesić, te je dodao: ''Nezavisni sindikat znanosti u vrijeme osnivanja bio iskaz duha novog vremena i nove uloge sindikata u cjelini. Gospodarska kriza danas utječe i na status zaposlenih u znanosti, pa je posebno važno da se uključe u reforme. Naši se putevi danas razilaze, odlazim u povijest, a vas čeka budućnost.''. Na saboru su dodijeljene i nagrade osnivačima i ljudima koji su se istaknuli radom u sindikatu. Kosor: Kad dama pozove na kavu to se ne odbija, pa tko god ta dama bila! Nakon svečanog oilježavanja niti premijerka Kosor niti predsjednik Mesić nisu mogli proći bez pitanja o novoizabranom predsjedniku Ivi Josipoviću. Tako je, s obzirom na Milanovićevo obraćanje nakon proglašenja pobjede, Kosor dobila pitanje da li planira s njim na kavu na što je rekla: ''Da, ako se odazove gospodin Milanović, kao što znate davno sam ga ja pozvala na kavu, bilo bi dobro. Rekli smo kad dama pozove na kavu to se ne odbija, pa tko god ta dama bila.'' - Kao što ste čuli imamo odličnu suradnju sa sindikatom znanosti i visokog obrazovanja, prema tome u dogovoru s njima, kao što smo mnoge projekte zajedno počeli i zajedno završili,moram reći uistinu da imamo pravi socijalni dijalog i pravo partnerstvo, pa tako i oko pitanja plaća znanstvenika. I sama sam rekla da je vrijeme krize vrijeme kad neke stvari moramo gotovo ispočetka raditi, tu mislim i na znanost i obrazovanje - rekla je na pitanje o povećanju plaća znanstvenicima kao nagradu za njihov rad. Na pitanje da li se čula s Josipovićem i kada se planiraju su sresti rekla je kako su se čuli prošle noći i kako mu je čestitala, ali nisu se još dogovorili kada će se sastati. U par minuta su se složili kako žele dobru suradnju u skladu s ovlastima. Rekla je i kako mu nije minus to što suradnju s Vladom nije spomenuo u prvom govoru nakon pobjede, a kako je ona to spomenula jer je to jedan od preduvjeta da se ide naprijed, te je dodala kako počinju raditi ''punim plućima'' kad ''gospodin Josipović položi prisegu''. - Odmah počinjemo s izmjenama izbornog zakona, moramo prvo vidjeti što tko misli i kako vidi što bi trebalo unijeti u izmjene. Ja sam već predložila novi prag, tj. 50 000 potpisa za kandidaturu za predsjednika, no to je još otvoreno, neke stvari oko promidžbe, oko prava na novčanu naknadu koju bi dobili kandidati koji dobiju preko 10 % najmanje biračkih glasova. Mi smo taj iznos prepolovili ove godine. Neznam da li će se time smanjiti broj kandidata ali znam da bi se trebalo u tom smislu broja kandidata i kvalitete kandidata uozbiljiti zato što svatko tko misli da može po vrijednostima i obrazovanju biti predsjednik Republike Hrvatske mora moći bez problema skupiti 50 000 potpisa - rekla je Kosor o mogućim promjenama zakona o izborima za predsjednika. Suradnju s Mesićem je pohvalila rekavši kako je bila odlična i kako nije točno da je ona bila podcjenjena u toj suradnji. Napomenula je kako se Mesić držao svojih ovlasti, a ona to želi i od budućega predsjednika. Dodaje i kako je ta suradnja bila na dobrobit Hrvatske. Smatra i kako će Mesić i nakon što odes mjesta predsjednika biti nezaobilazan u konzultacijama. Napomenula je i kako se danas sastalo povjerenstvo za borbu protiv korupcije, kako očekuju dodatne uštede i da su razmatrali nove mogućnosti. Za kraj je rekla kako nezna dali je Bandić kažnjivo gonjen. - Josipović je izvanserijski obrazovan, može nas u Europi dostojno predstavljati. Sigurno da nema onoliko strasti kao što imaju neki drugi političari, ali možda mu to i nije toliko potrebno da nastavi ove procese reformi - rekao je predsjednik Mesić o novoizabranom predsjedniku Ivi Josipoviću, te se našalio da možda i ima strasti, ali on je nije primjetio. FOTO ZAPIS:
Premijerka Kosor je ostala dirnuta govorom Vilima Ribića, a pohvalila je i suradnju Vlade i Sindikata rekavši da je to istinsko partnerstvo.
Nekoiliko minuta nakon predsjedničkih izbora i nakon relativno uvjerljive pobjede predsjedničkog kandidata SDP-a, Ive Josipovića, unaprijed pripremljeni komentari ( samo naivni su smatrali da Bandić može nadoknaditi 20 posto razlike iz prvog kruga nakon onakve akrobacije Sanadera, suzdržanosti Jadranke Kosor i ukazanja Tomislava Merčepa ) preplavili su hrvatski medijski prostor u potrazi za razlozima Bandićeva poraza.
Činjenica je ipak jedna, profesor Josipović intelektualno je nadomćan nezavisnom predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću, što god to značilo. No, to ne znači kako je Milan Bandić manje vrijedan, već se radi o perrecepciji koja je itekako utjecala na ove izbore.
Referendum nemoguć, Bandić ostaje gradonačelnik
No prije svega treba reći kako su priče o nekakvom referedumu koji bi išao na Bandićev opoziv u Zagrebu prijetnje praznom puškom kojom mogu mlatarati samo
totalno neupućene osobe ili osobe koje ispred sebe imaju neki određeni cilj, bilo da se radi o osobnom ili ideološkom obračunu. Naime, da biste smijenili gradonačelnika bilo kojeg grada vi biste morali na referendum izvući ogroman broj birača, gledajući odaziv na predsjedničkim izborima, radi se o nemogućoj misiji.
Profesor Ivo Josipović održao je jedan zanimljiv, za mnoge SDP-ovce, što se vidjelo prema zvižduku u Novinarskom domu, govor, u kojem je pružio ruku i onima koji za njega nisu glasovali. Koliko se radi o iskrenoj ponudi, a koliko na takav govor ima utjecaj atmosfera, euforično stanje nakon izborne pobjede, pod koji može potpasti čak i hladnokrvna osoba kao što jer profesor Josipović, ostaje da se vidi. Sve ovisi koliki će utjecaj na Josipovića imati predsjednik u odlasku, Stjepan Mesić.
Sukob zbog ankete, odnosno novaca
Vratimo se na početak priče, glavni razlozi Bandićevom porazu ne leže u hrvatskim medijima, bez obzira koliko portal, koji mu je donedavno bio vjeran poput Ćire Blaževića Tuđmanu, nekontrolirano stao na stranu oficijelnog SDP-ovog kandidata, Ive Josipovića. Naime, nije teško analizom tekstova, pogotovo takozvanih analitičkih komentara, a uglavnom neprofesionalno intoniranih optužnica protiv Bandića, utvrditi ovu našu nedvosimslenu konstataciju.
Uostalom pogledajte portal zagrebacjia.com i biti će vam jasno o čemu govorimo. Prema nekim našim izvorima, oba portala u vlasništvu jedne osobe pod direktnom su kontrolom zagrebačkog SDP-a.
No, tu čak i nije ništa sporno, sporni su razlozi obračuna s Duškom Ljuštinom, nesuđenim predstojnikom predsjedničkog ureda na Pantovčaku.
Negdje u prvoj polovici netom završene godine, a uoči lokalnih izbora, preko Duška Ljuštine, tadašnji kandidat SDP-a za gradonačelnika, Milan Bandić naručuje za potrebe svoje kampanje anketu na velikom broju ispitanika ( u svim kvartovima grada Zagreba ), na kojoj je najviše insistrirala u to vrijeme zamjenica glavnog urednika, portala javno.hr " bliska " ( više od toga ) suradnica Tomislava Galovića, Nataša Zečević, tom prilikom Duško Ljuština obećaje portalu za " uslugu " milijun kuna, izbori su otišli u drugi krug, Bandić je 31. svibnja postao novi-stari gradonačelnik i novac nikada nije uplaćen.
Jednu ovakvu anketu Bandiću je predložio Duško Ljuština, što je ovaj prihvatio, iako nije bio oduševljen tim prijedlogom, međutim, kako novac nije isplaćen, a u međuvremenu je došlo do sukoba nekada neraskidivih partnera, Galović-Majher, " kolovoškom revolucijom " promijenila se i urednička politika portala ali i vlasnička struktura portala.
Tko je tu kome "maznuo lovu", odnosno tko je u pravu u čitavom sukobu znog novaca, vrijeme će pokazati, činjenica jeste da neki korisnici portala nisu isplaćeni i da su dolaskom nove uprave degradirani, da ne kažemo poniženi, iako nova uprava nije dovela niti jednog novinara ( izuzev nedavno Deane Knežević ) koji bi se na bilo koji način mogao mjeriti s nekim od Građana novinara iz rubrike javno.info.
Dakle, u ovom trenutku potpuno je jasno zašto Galović ide direktno na Ljuštinu, indirektno na Bandića. Što se donekle može razumijeti, poglavito iz perspektive da Ljuština nije ispunio svoj dio pogodbe. Međutim, s moralne i profesionalne točke gledišta za ovakvo ponašanje, nekoć etabliranog hrvatskog portala, tijekom predizborne kampanje opravdanja nema, niti ga može biti.
Vidoševićeva kandidatura smanjila šanse gradonačelnika metropole
Više je razloga što je Milan Bandić izgubio ove izbore, ali Bandić zasigurno nije najveći gubitnik predsjedničkih izbora, usprkos trenutnoj popularnosti, najviše razloga za zabrinutost ima premijerka Jadranka Kosor.
Milan Bandić doslovno je razorio najveću i neosvojivu HDZ-ovu tvrđavu, zagospodario je dijasporom.
Za ovakav jedan rasplet izričitu odgovornost snose Jadranka Kosor i Ivo Sanader, još jedan, nekoć neraskidiv, dvojac, koji je svojim amaterskim poimanjem politike doveo do toga da HDZ, kao najjača hrvatska politička stranka, nije imao predstavnika u drugom krugu predsjedničkih izbora
Tijekom drugog kruga predsjedničkih izbora sam Bandić učinio je nekoliko strateških pogrešaka koje su ga koštale manjka glasova, ali ne i predsjedničke fotelje, ona je izgubljena onog trenutka kada se za šefa države kandidirao nezavisni predsjednički kandidat Nadan Vidošević i odnio Bandiću glasove na koje je gradonačelnik Zagreba itekako računao. Naime, upravo zbog kandidature Nadana Vidoševića Milan Bandić odugovlačio je sa svojom kandidaturom, u jednom trenutku Bandić je bio vrlo blizu odustajanju od ulaska u utrku, što se najbolje vidjelo u Hrvatskoj Kostajnici. Potez Nadana Vidoševića primorao je Bandića da se okrene ekstremnoj desnici koju nedvojbeno simbolizira Tomislav Merčep.. Bandiću je svakog novog dana postalo jasnije da na ljevici više ne može profitirati.
Fantomski pokušaj puča bivšeg premijera Sanadera uništio je i ono malo nade koju su gajili još samo najoptimističniji poklonici Milana Bandića, iako ni Duško Ljuština, objektivno govoreći, više nije vjerovao u preokret.
Desnica nije dobila predsjednika, ali je " osvojila " gradonačelnika
. Usprkos dugogodišnjem prijateljstvu Milan Bandić izgubio je podršku Stipe Mesića, a završni udarac njegovoj kampanji zadala je predsjednica HDZ-a, Jadranka Kosor, kada je zaprijetila sankcijama onim HDZ-ovcima koji su svoj glas najavili za Milana Bandića.
Drugim riječima, Josipović je imao podršku čitave ljevice, Milan Bandić ni oslabljenog HDZ-a s popularnom predsjednicom na čelu, čiji se glas i savjet u ovom trenutku itekako respektirao kod građana.
Dakle, nevidljivo, ali nedvojbeno, HDZ, preko Jadranke Kosor i profesora Hebranga, podržao je Ivu Josipovića. Iako je naravno većina glasača HDZ-a svoj glas ipak dala Bandiću.
Zašto je Kosor tako rezervirano išla prema kandidatu koji je svjetonazorski bliži HDZ-u?
Odgovor je veoma jednostavan, naime, predsjednica HDZ pokušala je spriječiti Bandića da duboko uđe u prostor kojim HDZ godinama suvereno dominira.
Rezultat takve politike je katastrofalan, niti je Kosor sasvim onemogućila Bandića u toj namjeri, niti je Bandić uspio nadmašiti Josipovića.
Zaključno, Duško Ljuština apsolutno je pravu kada kritizira dio medija ( naslovi: " građani odahnuli zato što nije izabran Bandić ", su naslovi na ksenofobičnoj razini, toliko stupidni da čovjek teško može povjerovati kako se radi o novinaru profesionalcu, takvi naslovi de facto omalovažavaju 40 posto onog dijela Hrvatske koja ipak nije glasovala za Ivu Josipovića, što je nedopustivo ).
Usprkos tome, kada politički lider, ali ne samo osoba iz svijeta politike, izgubi povjerenje birača, onda mu nitko ne može biti više kriv, nego on sam. Naime, Hrvatska se mora riješiti totalitarnog, boljševičkog načina razmišljanja " o bezgrešnosti vođe ". To nas neće daleko odvesti.
Međutim, kao što smo već napisali, desnica nije dobila " svog " predsjednika, ali je zato dobila gradonačelnika metropole. Sve donedavno to je bila utopija. Drugo je pitanje kakve desnice je predstavnik Milan Bandić?
HRVATSKA JE IZABRALA Euforično raspoloženje u Novinarskom domu iz kojeg je u pohod na Pantovčak krenuo i predsjednik u odlasku, Stjepan Mesić. Slavljenička atmosfera u Josipovićevom stožeru prekidana je čestim povicima i skandiranjima Ivi Josipoviću, od 18. veljače trećem hrvatskom predsjedniku, dok su prepunom dvoranom odjekivali hitovi nekih od bendova i glazbenika koji su tijekom kampanje pružili podršku kandidatu SDP-a, naravno više puta puštena je svojevrsna himna Josipovićeve kampanje, " Put ka sreći ". Dolazak Ive Josipovića ( Josipović 60%- Bandić 40% ) Novinarski dom bio je pretijesan da primi sve one koji su željeli biti blizu novog hrvatskog predsjednika ( novinari su na mail morali zatražiti akreditaciju te je tek onda dobiti ), uz Miranda Mrsića, vjerojatnog budućeg predstojnika ureda predsjednika ( nešto kao Sanader devedesetih predsjedniku Tuđmanu ), te šef predizborne kampanje Ive Josipovića, uz neke koalicijskle partnere vladajućeg HDZ-a, do šefa najjače oporbene stranke, Zorana Milanovića i brojnih saborskih zastupnika ( Vojko Obersnel, Nenad Stazić, Igor Dragovan, Milanka Opačić ...) te stranke. Naravno u stožeru Ive Josipovića moglo se vidjeti i kandidatkinju za predsjednicu ioŠ prvog kruga, profesoricu Vesnu Pusić. Budući kako bi bilo gotovo nemoguće u jednom tekstu izdvojiti sva poznata lica koja su se našla u Novinarskom domu, izdvojimo tek nekolicinu, Milorad Pupovac, Ankica Lepej, Ivo Čović, Damir Kajin...glazbenici, pisci, umjetnici... Tijekom izborne noći Novinarskim domom odjekivali su hitovi bendova i glazbenika koji su u kampanji podržali kandidaturu Ive Joosipovića, sam dolazak novoizabranog šefa države dogodio se oko 21.30, praćen Milanovićem i Mrsićem. Mrsić je bio neobično oštar pogotovo u vremenu dok je slavlje trajalo neumoljivo, poručivši, pomalo nekontrolirano, kako se Hrvatsksa opredijelia za pravednu Hrvatsku a odbacila onu " Hrvatsku koje se više ne želimo sjećati ". Radi se o sintagmi Ive Josipovića iz kampanje, o " svijetlu i tami ". Za razliku od budućeg predstojnkia predsjednikova ureda, profesor Josipović nije podlegao atmosferi te se zahvalio svim glasačima na podršci, ali i svojim protukandidatima iz prvog kruga te Milanu Bandiću iz drugog kruga, što je bila prva poruka koju je odslao kao još uvijek neslužbeno izabrani šef države. Josipović pružio ruku onima koji nisu glasovali za njega Međutim, prava euforija nastupila je kada je Branko Horvatin proglasio prve službene nepotpune rezultate predsjedničkih izbora. Šef SDP-a, Zoran Milanović je u svom obraćanju parafrazirao Winstona Churchilla, " ovo sigurno nije kraj, ali je ovo kraj početka ". - Hvala svima koji su prepoznali moj program " Nove pravednosti ", hvala svima, i onima koji nisu glasovali za mene, ovo je pobjeda svih građana Hrvatske - rekao je Josipović ( Josipović je bio u društvu supruge, Tatjane Josipović ) neposredno nakon proglašenja izborne pobjede, te dodaje da želi biti predsjednik svih građana Hrvatske a posebno se obratio onima koji nisu glasovali za njega, rečenicom: " želim biti i vaš predsjednik, pružam vam ruku". Novoizabrani predsjednik još jednom se zahvalio i Milanu Bandiću na sudjelovanju na festivalu demokracije, isto tako Josipović se zahvalio i predsjedniku u odlasku Stjepanu Mesiću. Josipović je naglasio da veliku zahvalnost duguje Zoranu Milanoviću i SDP-u, te svim članovima te stranke. Zahvala Josipovića otišla je i prema drugim strankama, i kandidatima iz prvog kruga, kao što se zahvalio svojim volonterima i najavio reprizu svega za pet godina. - Hrvatska će biti jedna od sjajnih zvijezda na nebu - rekao je u konačnici Ivo Josipović te najavio Hrvatsku kao zemlju vladavine prava. Temelj svog mandata Josipović vidi u Domovinskom ratu i hrvatskom antifašizmu te u borbi protiv korupcije, u toj borbi Josipović najavljuje pobjedu. Na kraju, u stilu predsjednika Tuđmana, Ivo josipović poručuje: " Živjela nam najdraža Hrvatska ". Kampanja nije izašla iz demokratskih okvira ( komentar ) Nakon maratonske kampanje, nakon gotovo dva mjeseca Hrvati su izabrali trećeg predsjednika od neovisnosti. Kampanja koja je iza nas obilovala je anemičnošću, ali i primitivnim ispadima nekih od 12 predsjedničkih kandidata, no ipak, svi vodeći hrvatski analitičari, će se složiti u jednom, predizborna kampanja niti jednoga trenutka nije izašla iz nekih demokratskih okvira. Sjetimo se samo nemilosrdnog političkog obračuna u SAD-u na stranačkim izborima Demokrata kada su bespoštednu bitku za predsjedničku nominaciju vodili aktualni predsjednik Obama i njegova DRŽAVNA tajnica, supruga bivšeg američkog predsjednika, Bila Clintona, Hilary Clinton. FOTO ZAPIS:
Nakon maratonske kampanje, nakon dugih međusobnih prepucavanja, etiketiranja, nakon brojnih sučeljavanja, bojne trube napokon utihnule.
Očito kako izbori u svakoj državi izazovu neki naboj, pozitivni ili negativni elekcritet, kod glasača i više nego kod samih kandidata, to se naravno smatra normalnim u zemljama razvijene demokracije. Nakon što izbori završe strasti se smiruju, do nekih novih izbora, sučeljavanja i tako iz godine u godinu. Najbolji primjer nam mogu biti upravo spomenuti američki " tandem ", Obama-Clinton, ali možemo naučiti puno na upravno na hrvatskom primjeru, primjeru bivše HDZ-ove kandidatkinje za predsjednicu države, Jadranke Kosor i predsjednika Hrvatske na odlasku, Stjepana Mesića, koji su u kampanji za Pantovčak prije pet godina zaredali međusobnim etiketiranjem, da bi ubrzo nakon izbora zakopalli ratne sjekire. Tako ovih dana svjedočimo sjajnoj međusobnoj suradnji nekadašnjih ljutih političkih suparnika, barem ako je vjerovati tvrdnjama koje dolaze iz Banskih dvora, odnosno Pantovčaka.
Drugim riječima, baš kao u sportu, tako i u politici, svaki novi dan novo je dokazivanje, nije lagan put od podruma do zvijezda, međutim, koliko god teško bilo doći na vrh, puno je teže održati trenutnu poziciju, pad zna biti bolan, što najbolje može potvrditi bivši premijer, dr. Ivo Sanader.
Hrvati biraju trećeg predsjednika od neovisnosti, iz oba tabora krši se izborna šutnja a bivši premijer glasovao u Zagrebu.
Hrvatska ove nedjelje bira trećeg hrvatskog predsjednika od neovisnosti, na birališta izašli brojni političari, kako iz vlasti tako i oporbeni, s nadom da se neće ponoviti katastrofalan odaziv od 44 posto iz prvog kruga.
I " miljenik " javnosti, Sanader, na biralištu
Svoju građansku dužnost obavio je, nekoć za većinu novinara, pogotovo takozvanog novinarskog establišmenta ( establishmenta ), omiljeni, a danas " omraženi bivši premijer dr. Ivo Sanader na biračkom mjestu broj 11. u Zagrebu u Radničkom dolu, na biralište bivši premijer izašao je u društvu supruge Mirjane.
Sanader nije bio posebno raspoložen za izjave te je samo na novinarski upit dometnuo kako su " izbori svečanost demokracije ", što ovih dana neumoljivo ponavlja i jedan od predsjedničkih kandidata. Na birališta su izašla i dvojica potencijalnih predsjednika, u skladu sa svojim običajima, oko 7 sati u društvu obitelji i svog vjernog psa, koji je bio za medije svojevrsna atrakcija ove izborne nedjelje, glasovao je i aktualni gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić. Kako je nezavisni predsjednički kandidat rekao, " na ovaj način želim se solidarizirati s onima koji kasno liježu i rano se dižu, s običnim građanima, kakav sam i sam ".
Predsjednički kandidat SDP-a, profesor Ivo Josipović nije bio previše raspoložen za izjave te je samo napomenuo kako očekuje bolji odaziv birača i pozvao ih na birališta.
Kršenje predizborne šutnje i već poslovična objektivnost GONG-a
Predsjednik na odlasku, Stjepan Mesić, oko 10 sati stigao je u zagrebačku Osnovnu školu Petar Zrinski, a ubrzo nakon njega svoju građansku dužnost obavio je i predsjednik najjače oporbene stranke, Zoran Milanović.
Pola sata nakon Milanovića, na drugom kraju Zagreba, u Osnovnoj školi Antuna Augustinčića, svoju građansku dužnost obavila je predsjednica Vlade Jadranka Kosor, svoju građansku dužnost izvršio je i jedan od " pučista " u HDZ-u, predsjednik Sabora Luka Bebić. Uz kurtoazne, prigodničarske izjave nismo čuli ništa novo, osim što je premijerka Kosor najavila dobru suradnju s budućim predsjednikom bez obzira tko bio izabran.
Samozvana nevladina udruga GONG ( u stvarnosti radi se o antivladinoj organizacija koje se teško pomirila s pobjedom HDZ-a na parlamentarnim izborima 2003. godine - pogledati video iz tog razdoblja i intervenciju Mislava Bage na konstrukcije Suzane Jašić ) izvjestila je javnost o kršenjima izborne šutnje od strane ( ni više ni manje ) Crkve, naime, navodno su neki svečenici lobirali za jednog od predsjedničkih kandidata.
Čak i ako tu vijest iz GONGA prihvatimo ( a ne bi trebali bezrezervno to prihvatiti ), kako onda objasniti činjenicu da se preko raznih internet portala od facebooka do bloga krši predizborna šutnja mahom od strane pristaša Ive Josipovića. Iako, pošteno govoreći, blogere ne bi trebalo svrstavati u isti koš s institucijama, s obzirom kako se u većini slučajeva radi o needuciranim građanima koji naprosto ne razumiju pojam demokracije pa tako i ne shvaćaju što u biti izborna šutnja znači.
FOTO ZAPIS:
Nezavisni predsjednički kandidat na središnjem zagrebačkom trgu održao završni skup u svojoj kampanji koncertom Tonija Cetinskog.
Usprkos hladnom i kišovitom vremenu oko dvije tisuće Zagrepčana došlo je na završni skup nezavisnog predsjedničkog kandidata Nilana Bandića na središnji gradski trg, Trg bana Josipa Jelačića.
Glavni glazbeni gost večeri bio je popularni glazbenik, neki bi rekli " eminentni ", Tony Cetinski. Već tradicionalno, još od lokalnih izbora, Milan Bandić podijelio je preostale lopte građanima i zahvalio im se na nazočnosti na skupu. Bandić je simbolično pustio bijelu golubicu na kraju predizbornog skupa, te poručio građanima Zagreba: " Kad vas sve vidim ovdje siguran sam da ćemo pobijediti u nedjelju 10. siječnja ",što je ujedno bila i Bandićeva završna poruka u ovoj maratonskoj kampanji koja je trajala, s krtakim prekidima, pedesetak dana. Na predizborni skup Bandić je došao izravno sasučeljavanja na Hrvatskoj televiziji.
Cetinski je svoj nastup započeo oko 20.30, da bi nastavio s izvedbom svojih hitova nakon što je Bandić odslao poruku iz središta Zagreba,
FOTO ZAPIS:
Tri dana uoči drugog kruga predsjedničkih izbora sve se više manje zna, Josipović kampanju zaključio, u petak na trgu Cetinski za Bandića.
S obzirom kako je javnost odavno upoznata da Josipović, predsjednički kandidat SDP-a, ima podršku " eminentnih " hrvatskih glazbenika ujedinjenih pod zastavom ZAMPA i svih relevantnih hrvatskih portala, uključujući i one čiji fotografi, kao pravi objektivni profesionalci, sjede na dvije stolice, malo u virtualnom svijetu, malo u Novinarskom domu, potrebno je istaknuti vođu pobjedničkog tima.
Šovinistički komentator iz Splita
Iako je to zapravo nemoguće, u društvu slavnih, teško je izabrati najslavnijeg. Međutim Denis Kuljiš, još jedan komentator s Kutlinim gospodarskim vještinama, iako je nekoć kao kolumnist radio na jednom portalu i to za 1500 kuna po kartici teksta ( 6000 kn mjesečno, radi se zapravo o " Poslovnoj tajni ", ali kako Hrvatska nema tajne, tako i " Ozna sve dozna " ), ne može se baš reći kako je oskudjevao u novcu, očito da 6000 kuna ne vrijedi jednako u " obrazovanoj zapadnoj Hrvatskoj " kao u istočnoj Hrvatskoj gdje su ljudi " neobrazovani, gdje haraju bande ratnih zločinaca koje toleriraju politika i Crkva ".
Ovo posljednje, pogađate, izašlo je iz ogromne glavurde još masivnijeg Denisa Kuljiša. Novinara koji je, kako to i priliči visoko obrazovanoj društvenoj eliti ( koja tu i tamo voli se zagledati u dno boce ), jedva na Filozofskom fakultetu uspio završiti i ono što nema puno veze s novinarstvom ( točnije - Denis Kuljiš završio je srednju školu i nije uspio dokrajčiti čak ni Fakultet političkih znanosti, na kojem je prosječan Hercegovac, nekadašnji predsjednik mladeži HDZ-a BiH Zoran Tomić iz zafrkancije doktorirao i postao profesor.
Kuljiševa opsesija s Hercegovcima i opetovana, opsesivna mržnja prema istima ide iz krajnosti u krajnost, naime netolerantan i jedva pismen " Vlaj " iz okolice Splita, u nedostatku argumenata okreće se stilskim figurama, drugim riječima klasičnoj demagogiji umotanoj u celofan mržnje.
Moguće da kod Kuljiša pretjeranu frustraciju izaziva činjenica da se jedan od glavnih faca u Playboyu( Hrvatska, bivši supervizor pokretanja izdanja Playboy SCG ) može pohvaliti krmećom glavom na tijelu hipotamusa odnosno Nilskog konja, da ne govorimo da medijskom manipulantu ne bi bila dovoljna ni " žlica za cipele u potrazi za svojim penisom ".
Prevrtljivac iz Splita, koji se voli hvaliti svojim obrazovanjem dok je u suštini ostao sirovina Kerumovskog ( samo što je Kerum učinio nešto korisno, naime, iako dio medija to nije prenio, Kerum je umirovljenicima iz Splita podijelio značajnije Božićnice i to 10 dana uoči samog Božića ) tipa, promijenio je više redakcija nego Cicciolina partnera.
Osuđeni krivotvoritelj optužuje za kriminal
U prvi mah ulazi u " deal " i s partnerima osniva poduzeće Media Press, koje je sudjelovalo u pokretanju privatnog nezavisnog političkog tjednika, Globus. Postaje višegodišnji glavni urednik, međutim, nemirna duha, prazne boce i novčanika, Kuljiš polako mijenja " medijski svjetonazor " te se zbližava sa " smrtnim neprijateljem " Ninoslava Pavića, Ivom Pukanićem ( nije Kuljiš jedini " mijenjao stranu ", da ne spominjemo Jasnu Babić, hrvatsku Mata Hari, te već legendarnog Mladena Plešea,još jednog nezavisnog komentatora u ovoj zemlji ).
Kako Kuljiš ne vjeruje u ljubav, ni ta veza nije dugo trajala, pokušava nešto sam napraviti, " ušičariti " na brzinu, , s vlastitim kapitalom pokreće dvotjednik Ultra i naravno propada ( Kuljiš zapravo ne predstavlja vrijednost u novinarstvu, poglavito kada ga istjerate na čistinu i kada ga daleko sposobnije kolege ne " pokrivaju " u velikim redakcijama, stoga Denis Kuljiš ni ne može egzistirati sam.).
U ostale dosege netolerantnog komentatora svega i svačega nećemo ulaziti, ali zasigurno ne smijemo osporiti jedno značajno postignuće iz 2007. godine, kada je spomenuti manipulant, koji se razbacije svojim šovinističkim komentarima, pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu zbog prevare ( zašto nas to ne čudi ), naime, Kuljiš je krivotvorio ( !? ) službene isprave. Ovaj poduhvat Denisa Kuljiša doista svrstava u eminentnu hrvatsku kastu, među najbolje hrvatske krivotvoritelje.
Još jedna pojedinost vezana je uz Denisa Kuljiša, naime, ne tako davno, pokušao je nasamariti hercegovca, Vinka Grubišića, međutim, plan mu se izjalovio, u čitavoj toj zbrci nije završio u zatvoru, što može zahvaliti hrvatskoj pravnoj državi. Zasigurno da ova pojedinost iz njegova života bitno uječe na njegovu " procjenu " kada govori o Hercegovcima.
Sada je valjda jasnije zašto Denis Kuljiš sam, vodeći svoj projekt, ne može uspjeti, naime, tko bi mu pisao tekstove, tko bi svestranom lingvistu lektorirao radove?
Špijuni i agenti
Sjetimo se nedavne Kuljiševe eskapade kada je u izljevu bijesa, pomračenog uma, optužio urednicu informativnog programa HTV-a, Hloverku Novak-Srzić, kako je pripadnica " kontraobavještajne službe " s " činom bojnice ", zamislite apsurdnost situacije da sin bivšeg jugoslavenskog oficira, Mirka Kuljiša, jednog od ideologa komunizma, optruži glavnu urednicu informativnog programa HTV-a za pripadnost tajnim službama, pa zaboga, njegov kolega, iz iste redakcije, istog klana, Gordan Malić, karijeru je izgradio " šurujući " s agentima svih boja i mirisa, a bogami, ni financijski nije osiromašio, naprotiv.
Denis Kuljiš tužna je fgura hrvatske tranzicije, jedan od karakterističnih likova kakvih je inače pun tranzicijski prostor u svim zemljama bivšeg istočnog bloka. Naime, put od pepela do zvijezda u takvim jednim okolnostima suviše je brz, neprirodan, a da se to ne bi osjetilo, prmijetilo na čovjeku, samo što se neki s time bolje nose, oni drugi potpuno polude, dok treći dobro zarade na jednima i drugima. Međutim, što učiniti kada volite Playboy, a zrcalo vam nije sklono? Zaviriti u novčanik, a što drugo...
Zamislite sada državu u kojoj je sve moguće, zamislite državu u kojoj " pedofil s Madagaskara " svako malo gostuje na HTV-u, zamislite državu u kojoj predsjednički kandidati idu na Molitvene doručke u društvu " čudnih " odvjetnika te ujedno posluju s " offschore " komapnijama, zamislite državu u kojoj poslodavac ne isplati honorare uposlenicima, stavi ključ u bravu pa se ti " sudi " ako te volja, s druge strane, neki njegovi poslovi se nesmetano odvijaju.
Zamislite državu u kojoj je moguća " kolovoška (r)evolucija ", prevrat koji analogno tome dovodi do novog gazde koga onda svim sredstvima podržavate te tako vraćate uslugu, zamislite državu ako bivšem gazdi, tu i tamo, samo " maznete lovu ", zamislite državu u kojoj je sve to moguće i još k tome nitko od spomenutih aktera nije zatvoru? Jednu takvu zemlju lako je zamisliti, naime, ne tako davno, u njoj je za ministra pravosuđa kandidirao i sam Anto Nobilo.
Zamislite takvu državu i biti će vam jasno zašto je Kuljiš to što jeste i na mjestu na kojem trenutno jeste.
BANDIĆ - Na konferenciji za medije Matica umirovljenika Grada Zagreba i Stranka umirovljenika pružile su potporu Milana Bandiću. Svojim riječima izrazili su zahvalnost za sve ono što zagrebački umirovljenici imaju, navodeći to kao jedan od glavnih razloga zbog kojeg mu pružaju podršku. " Tko pomaže ljudima treće dobi zaslužuje raj " Stranka umirovljenika na čelu s Lazarom Grujićem također je pružila podršku Milanu Bandiću zbog njegovih zasluga za zagrebačke umirovljenike, a naglasio je i kako je njegova stranka od prvog dana kampanje uz njega, te je također poručio umirovljenicima da Bandiću daju glas. - Umirovljenici u Zagrebu dijele sudbinu svih umirovljenika u Hrvatskoj,ali umirovljenici u Zagrebu imaju standard koji bi poželjeli svi umirovljenici. To je jednim dijelom ono što smo radili u zadnjih deset godina - rekao je Milan Bandić te je dodao kako Zagreb za 20.000 umirovljenika s mirovinama ispod 1.500 kuna, mjesečno, ovisno o iznosu mirovine, donira 200, 300 ili 400 kuna. Zagreb je osigurao besplatan prijevoz ne samo za đake i studente, već i za 80 posto zagrebačkih umirovljenika, a tu spadaju i oni ispod 65 godina starosti. Bandić je na konferenciji demantirao špekulacije o smanjenju cijene parkinga nekoliko dana prije samih izbora rekavši kako su to smjernice gospodarskog oporavka i zaštite grada Zagreba još od ljetos. Također je rekao kako sve stiže obaviti unatoč dvostrukim obvezama, te kako predsjednička kampanju nesmanjuje njegove kvalitete kao gradonačelnika. Najavio je i osnivanje fonda za pomoć u gradu Zagrebu, a koji bi se koristio za pomoć najugroženijima. Iz fonda bi pomoć išla onima koji se nađu na dnu zbog režija , podstanarstva, kupovini drva za ogrijev i sl. FOTO ZAPIS: -Sretan sam što građani svu onu prljavštinu koju je Bandić sasuo na mene i moju obitelj nisu shvatili ozbiljno. Ja sam uvjeren u pobjedu, želim europsku Hrvatsku koja će biti zemlja sretnih ljudi jer nema razloga da Hrvatska ne bude zemlja u kojoj građani pristojno žive - rekao je na samom početku završne konferencije, uoči drugog kruga predsjedničkih izbora, predsjednički kandidat SDP-a Ivo Josipović. " U Bandićevom stožeru ljudi iz paraobavještajnog miljea " Josipović se osvrnuo i na to kako je Hrvatska zemlja prirodnih bogatstava, ali kako ima veliki problem s korupcijom. Također, čini mu se kako je Vlada prihvatila borbu s njom, a on kani kao predsjednik Republike Hrvatske u tom području dobro surađivati i sa sadašnjom i sa budućim Vladama. Građane je pozvao da izađu na izbore, a kaže i kako po potpori građana vidi da oni vjeruju da će Hrvatska nakon njegovog mandata biti bolja, te je dodao: '' Možda je zadnji put prilika da građani izaberu između dva potpuno oprečna koncepta Hrvatske države. Jedan je koncept europske zemlje, pozitivnih vrijednosti, demokracije i ljudskih prava, a drugi koncept je koncept kaljuže.'' Bilo je govora i o katoličkoj crkvi za koju je predsjednički kandidat SDP-a rekao kako se nije jasno izjasnila za kojeg je kandidata. - Hrvatska je katolička zemlja, ja sam siguran kako će katolici izabrati program nove pravednosti - rekao je Josipović. Josipović je dodaoi kako su Sanader i Bandić dugogodišnji partneri, a kako je njihovo prijateljstvo ugroženo činjenicom da Bandić po svima anketama loše stoji. Dodao je i kako je namjera bila ostaviti članovima HDZ-a dojam da oni nemaju svog kandidata u drugom krugu, a Sanaderov povratak bi bila podrška Bandiću. Predsjednički kandidat SDP-a također je naglasio kako mu Bandić ne diktira kampanju, a kako očito u Bandićevom stožeru radi niz ljudi iz ''paraobavještajnog miljea'' koji se bave ''stvaranjem objeda i laži''. Radi se o teškoj kvalifikaciji SDP-ovog kandidata, kvalifikaciji koju su prvi konstruirali neki kolumnisti i takozvani neovisni medijji, što je profesor Josipović očito prihvatio. Dok nezavisni predsjednički kandidat Milan Bandić ima sutra završni skup u Zagrebu, ovo je bila zadnja konferencija za tisak profesora Josipovića u kampanji, preostaje tek završno televizijsko sučeljavanje. FOTO ZAPIS: - Ja nisam šaptao s aktualnim predsjednikom Mesićem kao kolega Vidošević, a ni kao moj protukandidat Ivo Josipović. Ja nikad ne šapćem, ja govorim glasno. Ja nisam čovjek kontinuiteta nego čovjek iz naroda za narod zbog kojeg sam se kandidirao i zbog kojeg se zalažem za istinske promjene. Oni koji zagovaraju kontinuitet politike sadašnjeg predsjednika neka onda snose polsljedice onoga što je on napravio - rekao je Milan Bandić na završnoj konferenciji u svom Izbornom stožeru. Po prvi put Bandić je u javnost iznio zapanjujuće podatke o tome kako ga je Josipović tražio potporu na početku ljeta, a za protuuslugu su mu nudili grad Zagreb. Sam tvrdi da mu je rekao ne, da mu se javi na kraju ljeta, te je krenuo obilaziti Hrvatsku kako bi vidio kako narod diše. Kako je rekao tu su počeli njegovi problemi jer oni uvijek počinju prije izbora. Rekao je i: ''Moramo raščistiti s aferama Milana Bandića. Lupež, pa makar to bio i Milan Bandić nesmije doći na Pantovčak. Zato pozivam sve intitucije ove zemlje da sve izvade iz ladica, a posebno papire moga protukandidata s kojima maše, a zvao sam ga prije pet dana da se nađemo i raščistimo afere. Ako Milan Bandić ima bilo kakvu aferu iza sebe odustat će od kandidature.'' - Želim biti jednostavno drugačiji predsjednik, želim biti ono što jesam, želim biti iz naroda za narod. Nisam privjesak nijedne političke stranke niti želim biti - naglsio je Bandić te je rekao: ''Ljudima ove zemlje trebaju egzistencija, život i rad. Ljubim obitelj, ljude, domovinu...ako je to desno onda sam desničar, ali to nije desno, to je domoljublje.'' Prokomentirao je i kako Josipovića nije podupro jer smatra da je bolji kandidat od njega, da nije tako dao bi mu potporu. O DIP-u ponovno nije imao pohvalnih riječi, kao niti o GONGU koji su preračunali troškove kampanja i po čijim proračunima su oni puno veći nego što su kandidati prijavili, a Bandić senašalio na njihov račun rekavši kako su se kod njega prevarili jer je potrošio 120 milijuna kuna. Bandić je rekao i kako nisu svi ljudi pravoslavne vjere ''strpani u tor Milorada Pupovca'', te kako će neki njemu dati glas. Nakon toga je svim pravoslavnim vjernicima čestitao Božić. Za kraj je Josipovića optužio da ne može nabrojati imovinu na sučeljavanjima jer mu odgovor ne stane u 60 sekundi, time se Bandić osvrnuo na jedno sučeljavanje na RTL televiziji kada doista profesor Josipović nije stigao nabrojiti sve ono što posjeduje u predviđenom roku. Na završnoj konferenciji Milan Bandić u svom Izbornom stožeru organizirao je svojevrsni domjenak za novinare te podijelio DVD-e na kojima, između ostaloga, možete pogledati " sporni " i od DIP - a zabranjeni spot o " CRVENOJ HRVATSKOJ ", te vam na taj način donosimo spot i ovom prigodom, pogledati multimedije ( YOUTUBE ). FOTO ZAPIS:
Na jutarnjoj konferenciji za tisak Matica umirovljenika Grada Zagreba i Stranka umirovljenika pružile su potporu Milana Bandiću.
- Tko pomaže umirovljenicima, starijim ljudima i osobama treće dobi zaslužio je raj. Bandić je zaslužio raj jer nam je uvijek bio na raspolaganju, ono što je obećao izvršio je, a ono što nije mogao ispuniti nije niti obećao - rekao je predsjednik Matice umirovljenika grada Zagreba Drago Antonijaci, te je pozvao sve umirovljenike da zbog zasluga koje Milan Bandić ima u životu umirovljenika daju svoj glas upravo njemu.
JOSIPOVIĆ -
Josipović se poprilično niskim udarcima okomio se na svog protukandidata te donedavnog stranačkog kolegu, usporedivši ga sa kaljužom.
BANDIĆ -
Nezavisni kandidat ironizirao je podatke GONGA koji govore o 20 milijuna potrošenih kuna, Bandić je rekao kako je 120 milijuna kuna.
" Nisu svi pravoslavni građani u toru Milorada Pupovca "
MARTONCI TRČE POČASNI KRUG
Bandić načeo Josipovića
Usprkos unisonoj podršci većeg dijela medija SDP-ovom kandidatu, Bandić otvara Josipovića pokazujući da i kod njega ima dosta prljavog veša.
Iako predsjednička kampanja ulazi u sam finiš glavna tema svih tema u Hrvatskoj i dalje je Ivo Sanader, politika i mediji unisono udaraju po bivšem premijeru iz svih oružja, danas je Sanader u Hrvatskoj personifikacija svih zala, kada bi u ovom trenutku, ne daj Bože, Hrvatsku zadesila neka elementarna nepogoda, uvjereni smo kako bi i za takvu jednu nedaću odgovaro nekadašnji predsjednik najjače političke stranke.
Spomenuti Sanadera danas u bilo kakvom pozitivnom kontekstu jednako je kao biti znanstvenik u doba inkvizicije. Kao da donedavno sva ta bulumenta novinara, političkih analitičara te politčka kasta s Trga žrtava fašizma nije upravo u Sanaderu vidjela spasonosnog lidera koji će ovu zemlju izvući iz balkanskog gliba prema europskom svijetlu.
Srušiti mit o poštenju
Ovakva Sanaderova egzibicija nanijela je veliku štetu obojici predsjedničkih kandidata, poglavito Milanu Bandiću, upravo u trenutku kada je Bandić prepolovio svoj zaostatak za svojim konkurentom s ljevice, što je i prisililo vođu SDP-a da se spusti s planine ( skijanje ) među narod i još jednom podrži svog favorita na izborima.
U nedavnom izravnom duelu dvojice kandidata Bandić je polako ali sigurno načeo Josipovića udarivši na same temelje njegove kampanje, očajnički nastojeći srušiti mit o poštenju kojim se Ivo Josipović kao aureolom okružio. Bandić je nedavno mahao sa presudom ( barem tako tvrdi ) koja Josipovića dovodi u vezu s izvlačenjem novca iz KOMERCIJALNE BANKE, u vremenu kada obični smrtnici to nisu bili u stanju.
Finiš kampanje Milana Bandića biti će usmjeren u dva pravca, jedan smjer vodi ka općoj mobilizaciji desnice, s obzirm kako je Bandić, kao iskusan političar koji je nekoliko izbora zaredom u Zagrebu suvereno dobio, savršeno svjestan činjenice da na ljevici teško može profitirati, drugi smjer ići će prama navodnim aferama profesora Josipovića, s osvrtom na njegov put u SAD na Molitveni doručak kod američkog predsjednika Baracka Obame u društvu kontroverznog odvjetnika Silvija Hraste ( tu ide čitava priča koju bi sada bilo pretenciozno obrazlagati, ali dobro obavješteni zasigurno će znati o čemu govorimo , uz dodatak da je na tom doručku bilo oko 4000 ljudi te čak 150 osoba s ovih prostora, uključujući i Lijanovića iz BIH ).
Ta strategija tek je u povojima, međutim do odlučujućih sučeljavanja Bandić će zasigurno odigrati i na tu kartu. Ukoliko Bandić uspije zaljuljati " PRAVDU " kojom Josipović nastoji " kupiti " dio građana, poglavito onog dijela birača koji su još uvijek neodlučni, njegove šanse rastu, no pitanje koliko će jedan takav zahvat biti dovoljan u konačnici s obzirom na prednost iz prvog kruga, odnosno na činjenicu da se i sama premijerka na neizravan način uključila u predizbornu kampanju i to na strani Ive Josipovića.
Sanaderovi ljudi za Josipovića
Veći dio medija podržava predsjedničkog kandidata SDP-a, to je sasvim sigurno jasno, poglavito internet portali koji bez kalkulacija podržavaju profesora Josipovića. Više je razloga toj činjenici, naprosto radi se o medijima koji su u privatnom vlasništvu, kao i komercijalne televizije te stoga te stvari možemo smatrati " normalnim".
Koliko su moralne drugo je pitanje, gdje se novci broje morala nema, odnosno pitanje morala je sekundarno pitanje. Nedvojbeno da je na nekim portalima ostala stara vlasnička struktura kako bi stvari izgledale sasvim drugačije, međutim financijski obračuni i zatrovani međuljudski odnosi, do te mjere da je bilo međusobnih uvreda na najnižoj mogućoj civilizacijskoj razini doveli su i do ideoloških razilaženja. Budući kako novac ne poznaje ideologiju, stvari su potpuno jasne.
Pogledajte tko danas podržava Josipovića, HNS, HSLS, IDS, te naravno najjača oporbena stranka, da ne spominjemo srpsku manjinu u Hrvatskoj i ostalu " kremu hrvatskog intelektualnog društva ". Kada to znamo, onda je logično postaviti pitanje, nisu li sve ovo ljudi i političke strukture koje su ne tako davno eksplicitno podržavale Ivu Sanadera?
Nekoć je Milorad Pupovac s divljenjem govorio o predsjedniku HDZ-a, Vesna Pusić je čak zahvaljujući Sanaderu došla na čelo Nacionalnog odobra koji nadgleda naše pregovore sa Europskom unijom, a Đurđa Adlešić ponosno je marširala uz stasitog čelnog čovjeka vladajuće stranke tijekom kampanje za lokalne izbore.
Tko se ne sjeća nezaboravnih dočeka Ivi Sanaderu kada je pohodio Istru, Ivan Jakovčić bi, da je mogao, proglasio blagdan toga dana kada je Sanader stigao u Pulu i dao podršku zajedničkom projektu " BRIJUNI RIVIJERA ".
Drugim riječima, " Sanaderovci " su na ovim predsjedničkim izborima jednoglasno stali uz svog kandidata, Ivu Josipovića, s druge pak strane, desnica, i to onaj dio konzervativne Hrvatske koju se donedavno smatralo ekstremnom, zdušno je podržala bivšeg SDP-ovca, Milana Bandića, radi se o političkoj opciji koja nikada nije podržavala Sanadera pa ni u onim najslavnijim danima.
Svjestan toga Bandić je u Splitu zaigrao na jedinu moguću kartu fotografirajući se s velikim KRIŽEM u društvu Željka Keruma, kao da se spremaju na neko ritualno raspeće. Milan Bandić nema izbora i toga je svjestan, međutim, jednako kao i Josipović, koji će ukoliko stigne do Pantovčaka morati puno toga vraćati, poglavito premijerki Kosor ( što vidimo već ovih dana, naime SDP je naglo otupio oštricu prema HDZ-u, umjesto da kao oporba sruše vlast uslijed ove drame na Trgu žrtava fašizma, Milanović i Josipović uglas ponavljaju kako se radi o unutarstrančkom problemu HDZ-a iako taj HDZ ujedno vodi državu, a to nije stvar samo jedne stranke i jedne političke opcije ), ni Bandić neće biti bez dugova, prije svega prema Crkvi.
Neovisni analitičari u kampanji
Na drugoj pak razini doslovno svi politički analitičari stali su na Josipovićevu stranu, jednako kao nekoć na stranu Ive Sanadera, sjetimo se " Body languagea ", radi se opaski Lijane Buhač nakon Sanaderove pobjede na izborima, ovu sintagmu je poslije Sanader iskoristio nakon jednog od brojnih europskih pohoda.
Tijekom izborne kampanje te za vrijeme izborne noći mediji u svoje stožere uključuju nekolicinu, već etabliranih, analitičara koji su neovisni kao Primorac u prvom krugu izbora.
Šiber, Buhač, Grubiša, Rimac, Gjenero...Uglavnom to je to, nažalost ne postoje samo " deficiti " u vođenju HDZ-a, već smo deficitarni sa političkim analitičarima na čiju objektivnost bi se građani mogli osloniti pri izboru svog predsjedničkog kandidata, naravno da je stvar normalna.
Nedavna eskapada profesora Ivana Šibera nakon sučeljavanja Bandića i Josipovića na jednoj komercijalnoj televiziji, kada je za jednog intelektualca, primitivno napao instituciju kao što je Dinamo ( Dinamo nipošto nije Zdravko Mamić, Dinamo je ogroman broj ljudi, običnih radnika koji bi bez tog Dinama naprosto ostali na ulici, Dinamo je također institucija, tradicija koja će opstati i dugo vremena kada Šibera ne bude. U Šiberovim eskapadama ne radi se samo o iznošenju drugačijeg mišljenja, na što svaki građanin ima pravo, već o potcjenjivačkom odnosu prema svima koji uz Dinamo i od Dinama žive, a radi se uglavnom o običnim ljudima te mladim sportašima, djeci koja bi u slučaju gašenja Dinama ostali na ulici. Šiber to zna, ako je gađao Mamića, promašio je. ), samo dan kasnije, Šiber je od Mamića dobio jednako tako primitivan odgovor.
Josipović ima podršku i još jednog " novinara ", koji je više od novinara, on je čak i vlasnik, a može se pohvaliti " profesorskom disertacijom ":
"...Na pitanje "jeste li pedofil?" velika većina će s gnušanjem reći "ne!". Jeste li sigurni?
Ja se recimo palim na starije maloljetnice, to i nije neka tajna. 16+ ne odbijam. Neki će reći da je to skroz ok, neki će reći da je to gnjusno i da graniči s pedofilijom ili je čista pedofilija. Neki će reći da sto posto imam mali kurac, ali to već nije tema ovog posta.
Meni su pak pedofili samo oni koji se pale na djecu, a tako nekako kaže i zakon.
U svakom slučaju, jeste li ili niste pedofil ovisi samo o zakonu države u kojoj stupate u spolni odnos.
Tako ćeš recimo ti koji imaš curu od 19 u Tunisu biti smrdljiva pedofilčina, dok će netko tko u Argentini jebe 13-godišnjakinje bit kvartovski frajer ..."
Ovaj " kvartovski frajer " i " pedofil na Madagaskaru " je naravno Matija Babić-Plemeniti, njega ne pridodati društvenoj eliti koja se prikrpila predsjedničkom kandidatu SDP-a bio bi neoprostiv grijeh.
Josipović, kao ozbiljna osoba, kao intelektualac što on nedvojbeno jeste, ovakvih i sličnih " spodoba " mora se riješavati u startu, dok mu nisu došli suviše blizu, sve do Pantovčaka, a onda će prije svega nastradati Hrvatska.
I ovakva elita, ne tako davno, podržala je čovjeka " iz njihovog miljea ", podržala je dr. Sanadera.
Drugim riječima, nije li glas za Josipovića, glas za Sanadera?
Na zagrebačkom Sljemenu po treći puta održana utrka muškog slaloma koja se boduje za Svjetski kup, nažalost Ivica Kostelić bez druge vožnje. Dok je Snježna kraljica već etablirana, u skijaškom svijetu prepoznata kao jedna od najspektakularnijih postaja Svjetskog kupa, još od vremena legendarne Janice Kostelić, a ove godine je imala svoje šesto izdanje, muškarci su po treći puta u bajkovitom okružju iznad Zagreba odvezli slalomsku utrku za muškarce, nažalost rezultati za naše skijašku reprezentaciju nisu blistavi. Ivica ( Kostelić je na Vip Trofeju Snježne kraljice startao kao treći) je pao u prvoj vožnji te na kraju utrku završio sa trideset sekundi zaostatka iza slavljenika, Talijana Giuliana Razzolia. Ni drugi naši reprezentativci nisu imali svoj dan, Dalibor Šamšal i Danko Marinelli nisu uspjeli završiti prvu trku, što je posebno razočarenje za mladog Dalibora koji je na istoj ovoj stazi prošle godine osvojio značane bodove u Svjetskom kupu. Natko Zrnčić-Dim i Ivan Rakitić s visokim startnim brojevima nisu ostvarili plasman među prvih trideset. Treba spomenuti još jedan veliki uspjeh Talijana, naime na drugo mjesto plasirao se Manfred Moelgg dok je postolje uspio osvojiti još i Francuz Julien Lizeroux sjajnom vožnom u drugoj utrci iskoristivši nekoliko pehova i odustajanja svojih konkurenata. Usprkos činjenici da Ivica nije ponovio rezultat iz prošle i pretprošle sezone kada je oba navrata bio drugi, navijači i posjetitelji Sljemenske utrke mogu biti zadovoljni viđenim, budući kako je oko 15.000 posjetiteja ovog blagdanskog dana posjetilo Sljeme te uživalo u pravoj snježnoj idili, bajkovitim prizorima i spektaklu kakav se samo viđa još u Wengenu ili Kitzbuhlu. Treba ipak pronaći olakotnu okolnost za Ivicu Kostelića, naime, ovo je prvi Ivičin nastup nakon operacije koljena što je sigurno utjecalo na sigurnost u vožnji s obzirom da je staza zbog vremenski uvjeta bila suviše teška i nimalo jednostavna što su na svojoj koži osjetili i brojni favoriti ostvarivši slabije plasmane od očekivanoga, uključujući i Benjamina Raicha te Maria Matta. Sportaš kakav je Ivica naravno nije tražio nikakav alibi te je za pad, kakvi su u slalomu vrlo česti, okrivio samog sebe, konstatiravši kako se radi o nepažnji koja je dovela do pada i precijenjivanja vlastitih mogućnosti u ovom trenutku. Međutim, ove godine su i Zimske olimpijske igre, a zna se da je to za Kosteliće ( i većinu sportaša ), poglavito Ivicu, natjecanje svih natjecanja, za koje će on nadajmo se, biti potpuno spreman, što je u ovom trenutku ipak najvažnije. FOTO ZAPIS: FOTO ZAPIS:
Prije tri dana na Sljemenu su nastupile i djevojke, po šesti puta.
Snježna kraljica
Snježnom spektaklu na Sljemenu prisustvovalo je oko 10.000 posjetitelja što ovu utrku čini najatraktivnijom u Svjetskom kupu.
Pobjedu na slalomu na Sljemenu odnjela je Francuskinja Sandrine Aubert postavši tako Snježna kraljica, a uz odličnu atmosferu i uz krunjenje od strane Milana Bandića, gradonačelnika grada Zagreba i nezavisnog predsjedničkog kandidata. Drugo mjesto zauzela je predstavnica Austrije Kathrin Zettel, a treće i četvrto sestre Njemice Sussane i Maria Riesch. Hrvatske nade, Ana Jelušić i Nika Fleiss postigle su solidan rezultat, dok je Nika na granici svojih rezultata iz prošlih utrka Svjetskog kupa, Ana Jelušić je ipak malo razočarala, više sebe, nego gledatelje koji su u velikom broju stigli i ovog puta na Sljeme. Ana je u konačnici osvojila 11, mjesto dok je Nika bila 22., najvažnije osvojeni su novi bodovi te time zadržane pozicije unutar prve ( Ana 1-15 ), odnosno druge ( Nika 15-30 ) jakosne skupine.
Naše solidne, mogle i bolje
Jelušić je na taj način zazela 31. mjesto u ukupnom poretku, a na to je rekla: '' Nije bila najbolja druga vožnja, ali ja sam zadovoljna. Hvala još jednom publici na sjajnoj podršci.''
Osim Ane i ostale skijašice su bile zadovoljne s publikom, a Nika Fleiss je komentirala kako je sve ispod petnaestog mjesta loše za nju, ali kako mora dalje iako je bila 22., te je u ovom trenutku 76. u ukupnom poretku Svjetskog kupa.
Pogreškom Amerikanke Lindsay Vonn braniteljica naslova Maria Riesch preuzela je vodstvo u ukupnom poretku dok se Ana Paerson nije plasirala u drugu vožnju. Austrijanka Marlies Shild koja je dva puta bila Snježna kraljica pala je u završnici druge vožnje.
- Ovo mi je jedna od najdražih pobjeda u karijeri, ali bih se posebno zahvalila organizatorima koji su uložili nadljudske napore da preko noći osposobe stazu - rekla je pobjednica Sandrine Aubert, dok je drugoplasirana Kathrin Zettel rekla: '' Nisam razočarana, iako sam vodila nakon prve vožnje. Druga vožnja bila je vrlo teška, dala sam svoj maksimum, ali to nije bilo dovoljno za pobjedu. U Zagrebu uvijek ima dosta gledatelja i stvarno je užitak voziti na Sljemenu. Možda ću sljedeće godine baš ja postati Snježna kraljica, pogotovo što ove godine nisam potpuno zdrava.''
U večernjoj, tradicionalnoj utrci legendi nastupila je i legendarna hrvatska olimpijka, Janica Kostelić te zauzela treće mjesto.
Publika, kao i uvijek fenomenalna, naime već je postalo pravilo da je Sljeme, uz Kitzbuhel i Wengen, postalo kultno odrdište Svjetskog kupa, iako nema dugo tradiciju " bijelog cirkusa ", doista bi se mogli složiti kako je utrka, koja je toliko blizu glavnom i velikom gradu kao što je Zagreb, postala neizbježna turistička atrakcija ovog dijela Hrvatske i prepoznatljivi znak glavnog grada. Ukoliko Ivica Kostelić bude doista spreman za utrku muških slalomaša može se očekivati spektakl na Sljemenu za Sveta tri kralja, uz naravno naše mlade momke, Dalibora Šamšala, koji je prošle godine ovdje iznenadio, poglavito prvom vožnjom i Natka Zrnčića-Dima.
FOTO ZAPIS:
IPupovac je poručio kako Josipovića vidi kao budućeg predsjednika, kako njemu vjeruje, i kako trebamo predsjednika koji nas neće sramotiti. - Iako je izgledalo da ćemo u novu godinu ući s problemima, ušli smo znajući kako se s njima nositi - rekao je Milorad Pupovac na tradicionalnom prijamu SNV-a u povodu pravoslavnog Božića, a koji je najveći društveni događaj na početku ove godine. Pupovac je pooručio i kako se nada da će se tako i nastaviti, ali da smjer Vlade treba ostati isti. Također, nije se mogao ne osvrnuti i na predsjedničke izbore između redova, a kasnije i riječima, podržavši Ivu Josipovića: ''Želim da Hrvatska ima predsjednika kojeg se neće plašiti da će ju, ovako ili onako, osramotiti, ovako ili onako svojim govorom ili postupkom umanjiti ono što joj treba, predsjednika koji će pred Europom i svijetom pokazati razboritost, toleranciju i odlučnost''. Osim Milorada Pupovca pravoslavnim vjernicima je sretan Božić, kao i 2010. godinu, poželio protojerej Marinko Juretić koji je pozvao da obostrano povuku tužbe za genocid i Hrvatska i Srbija. Okupljenima su se obratili i izaslanik predsjednika Republike Siniša Tatalović i zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević. - U 2009. smo morali donijeti niz preteških odluka. Teško bi se mogla odlučiti koja je odluka teža i odgovornija, ali donesene su za financijsku stabilnost i 2010. smo dočekali na nogama. U tome smo uspjeli zahvaljujući čvrstoj i nesebičnoj potpori svih u koaliciji - rekla je premijerka Jadranka Kosor, te je svim pravoslavnim vjernicima poručila ''Hristos se rodi''. Na prijamu su bili nazočni mnogobrojni hrvatski političari, Vladimir Šeks, Božo Biškupić, Slobodan Uzelac, Đurđa Adlešić, te mnogi drugi, a Zoran Milanović je prokomentirao spremnost na prijevremene izbore s obzirom na situaciju u vladajućoj stranci: ''SDP je spreman na izbore, ali nemože na silu rušiti Vladu. Većine u parlamentu nastaju i prestaju postajati. Nikoga ne kupujemo niti mitimo. Ljetos sam pokrenuo inicijativu SDP-a, HNS-a i IDS-a da smo u svakom trenutku spremni preuzeti odgovornosti za Hrvatsku i primjerom pokazati kako se vodi država.'' FOTO ZAPIS:
Milan Bandić kao gradnačelnik nije bio, u tom trenutku nalazio se u Splitu ( što je pametan potez, s obzirom na profil osoba koje su se tamo okupile, Bandić bi se osjećao kao uljez, uz napomenu kako je bilo gotovo nemoguće napraviti fotografije u jednom sveopćem metežu. ), te je poslao svoju zamjenicu.
Bivši premijer ekspresno je izbačen iz HDZ-a, baš onako kako je i aktualna predsjednica stranke " izabrana " na čelno mjesto te stranke. Očekivano, bivši premijer, nekoć veliki ljubimac takozvane lijeve novinarske elite, dr. Ivo Sanader po kratkom postupku izbačen je iz stranke na čijem je čelu proveo dugih, i po mnogima uspješnih, devet godina. Imao sve i sve izgubio Ivo Sanader u samo nekoliko sati izgubio je karizmu, podršku i onog dijela stranke koja se potiho nadala njegovom povratku, čak i oni, koji se danas prave " izmanipulirani ", ograđuju se od njegovog postupka, svjesni težine Sanaderovih optužbi izrečenih ove nedjelje na izvanrednoj tiskovnoj konferenciji na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu. Dakle, definitivno je jasno da Sanader odlazi, postoji vrlo mala mogućnost da u parlamentu, zahvaljujući Sanaderu, HDZ izgubi većinu. Međutim, bivši premijer, usprkos suicidalnom postupku, još uvijek nije potpuno izgubio " doticaj s realnošću ", naime, Ivo Sanader je čitavo desetljeće bio na čelu stranke koja je pod njegovim vodstvom ostvarila velike uspjehe, pod tim mislimo na dvostruku pobjedu na parlamentarnim izborima, stoga ne vjerujemo da bi bivši predsjednik HDZ-a išao toliko daleko i srušio svoju dojučerašnju stranku s vlasti, članstvo, koje se donedavno klelo u njega, mu to ne bi oprostilo. Pokušaj obmane s ljevice No, ono što je u ovom trenutku važnije i na što moramo odgovoriti, prije svega zbog javnosti, jer se ponovo stvara obmana u ekstremnom dijelu hrvatske političke scene kako je " Sanader desničar, kandidat desnice koji se želi vratiti u Sabor da bi se suprostavio reformistima ", to naprosto nije točno. Tada su rijetki Sanaderovi kritičari proglašavani desničarima, stigmatizirani kao ljudi Ivića Pašalića, uvijek dežurnog krivca za sve zlo u Hrvatskoj. Tada je heroj godine bio Branimir Glavaš sa svojim " Borbašima ", klasik hrvatske književnosti, Ivan Aralica proglašen je Tuđmanovim književnikom i anahronim nazadnjakom, dok je Sanader uživao nepodijeljenu simpatiju velikog dijela ekstremne hrvatske ljevice, poglavito novinara. Butković u Sanaderovoj kuhinji, Jergović u knjižnici Naravno radilo se o iluziji, svjesni poraza i snage HDZ-a ( podrška u narodu u prvih godinu dana Sanaderove vlasti HDZ-a kretala se redovito u svim relevantnim anketama između 45 i 50 posto, oporba je naprosto bila neutralizirana ), nisu Butković i ekipa odjednom postali zaljubljenici u HDZ, nije Sanja Modrić doživjela preobraćenje u stilu profesora Zdravka Tomca, naprotiv, radilo se, ponovimo opet, o iluziji, svjesni Sanaderove snage protivnici su čekali, čekali i dočekali. Tašt kao i uvijek, Sanader je nasjeo na ovu igru, uživajući u hvalospjevima, nije razumio što se događa, nije shvatio da će mu glave doći upravo oni koji su od njega stvorili besmrtno božanstvo, da doista, u tom trenutku Sanader je izgubio doticaj sa stvarnošću. Eminentni hrvatski kolumnista, čovjek koji je kreator lažnog intervjua sa " DRAGIM IVOM ", Davor Butković, tada je zaspisao: " I tako je Ivo Sanader u samo jedno popodne, ako već ne riješio, a onda barem sanirao trinaestogodišnji sukob između IDS-a i HDZ-a te od uvjerenog političkog neprijatelja stvorio potencijalnog saveznika ili barem za razgovore raspoloženog partnera. Sanader je u proteklih četrdesetak dana upravo multiplicirao svoj glavni politički talent, da što efikasnije, brže i bezbolnije, često govoreći ono što njegov sugovornik želi čuti, rješava najrazličitije probleme u svoju korist. Iznimna učinkovitost i energičnost u eliminiranju političkih i komunikacijskih problema, uz veliki stupanj samouvjerenosti, glavna je Sanaderova političarska, a možda i osobna značajka, u koju sam se počeo uvjeravati još prije desetak godina, kada sam prvi put ozbiljno razgovarao s tim doktorom književnosti, koji često s ponosom govori kako može istodobno voditi konverzaciju na četiri svjetska jezika..." Malo boljim poznavateljima situacije u medijma posve je jasno da je jedno duže vrijeme vladala svojevrsna idila između Butkovića i tadašnjeg premijera Ive Sanadera ( Butković je bio u sjajnim odnosima i s pokojnim Račanom ), uključujući i zajedničke ručkove, večere na jahtama. Kolumnist Jutarnjeg lista i sam se hvalio kako je svojedobno " kuhao za premijera ". - Te me zimske subote Sanader me prvi put fascinirao energijom koju je bio kadar potrošiti da me uvjeri u određene teze u koje ni on sam, činilo mi se, nipošto nije vjerovao. No, kao zamjenik ministra vanjskih poslova, čovjek je nastojao što bolje obavljati svoju dužnost. Kasnije smo se Sanader i ja rijetko, ali razmjerno redovito nastavili viđati, pri čemu posebno izdvajam sastanak u zagrebačkom restoranu Lang. No, ono što je Sanader učinio poslije izbora još je značajnije. U samo četrdeset dana novi je premijer uspio pridobiti predstavnike manjina, a prije svega Srbe i Talijane; uspio je do te mjere šarmirati domaće medije da mu i uvjereni ljevičarski komentatori pišu apoteoze - napisao je, u to vrijeme vjerni fan Sanadera, Davor Butković. Dakle, to nije napisao Ivan Aralica, autor ovog epa o Sanaderu niije prof. Tomac, drugim riječima, sasvim je razvidno čiji je igrač bio Ivo Sanader. Predstavnik desnice? Sasvim sigurno ne. - Meni je Sanader super, intelektualac je, dolazi iz mog miljea, govori više jezika, baš je simpa - rekla je između ostaloga tadašnja kolumnistica Jutarnjeg lista, Sanja Modrić. To nije rekla Maja Freundlich. Ne treba zaboraviti ni političke analitičare, poput Gjenera, Šibera, Banca ( danas jednog od vodećih ljudi HHO-a, te žestokih kritičara komunizma ), radi se o dežurnim analitičarima podobnim svakim medijima, ne postoji kampanja u kojoj oni nisu glavne zvijezde, kao da Hrvatska, osim ostarjelih, istrošenih političkih vidioca nema mlađih, ideologijom neopterećenih analitičara. Svi oni u određenom trenutku, poglavito Gjenero i Banac, su u Sanaderu vidjeli svojevrsnog " Mesiju ", izbavitelja koji će Hrvatsku dovesti u okrilje Europske unije. Deset godina je prošlo od Tuđmanove smrti, Europa ne stanuje ovdje. Ni ovo nisu desničari, a osnovali su Sanaderov FAN CLUB. O čemu mi onda govorimo? O čemu mi govorimo kada se Sanadera smatra predstavnikom desne Hrvatske dok istodobno lijevi novinari vode apologetske intervjue s tim istim Sanaderom nekoliko mjeseci prije posljednjih parlamentarnih izbora ( uoči izbora 2007. godine Deana Knežević, kroz intervju u Večernjem listu, ispjevala je odu Sanaderu, ni tadašnja kolumnistica Večernjeg nije desničarka, naprotiv, uz Jasminu Popović slovila je za " lijeve novinare " vodećeg hrvatskog dnevnog lista ). Na tekstove podrške Miljenka Jergovića koji su do nebesa uzdizali Ivu Sanadera nećemo se ni osvrtati, s obzirom kako je javnost imala i više nego dovoljno vremena i prostora upoznati se s tom vrstom apologije. Kao što možete vidjeti, prezentirali smo vam samo neke od činjenica koje nedvojbeno dokazuju da Ivo Sanader nikada nije bio kandidat desne Hrvatske, međutim nije to ni Jadranka Kosor, iako ona ovih dana radi istu pogrešku koju je njen prethodnik napravio prije mnogo godina. Isti novinari, isti koalicijski saveznici, isti interesni lobiji podržavaju premijerku Kosor, sve do trenutka kada se počnu javljati prvi znakovi slabosti. Nakon toga, tko preživi, pričati će. Doista, nakon Tuđmana samo kratkovidni političari opće prakse vode HDZ. Ivić Pašalić? Ako postoji jedan čovjek koji se u ovom trenutku u Hrvatskoj osjeća zadovoljnim, koji osjeća određenu statisfakciju, onda je to " kontroverzni" doktor Pašalić, koji se na kraju od lovca brzo pretvorio u lovinu. Dakle, Pašalić i eventualno Branimir Glavaš. Tko je slijedeći stanovnik Remetinca? U ovom trenutku ne bi se bili spremni okladiti.
Ivo Sanader je sve, samo ne kandidat desnice, naime, hrvatska desnica odrekla se dr. Sanadera onoga trenutka kada se ovaj, uz obilatu pomoć onog dijela medija koji se sada brutalno obrušio na njega, obračunao na nedemokratski način sa kontroverznim Ivićem Pašalićem, Nemojmo se praviti " grbavi ", sjetimo se tih vremena, a prvenstveno sjetimo se apologetskih tekstova raznih kolumnista, od Davora Butkovića do Deane Knežević i Sanje Modrić, sjetimo se Miljenka Jergovića i profesora Banca, nemojmo zaboraviti ni " neovisnog " analitičara, Davora Gjenera, pa čak i Mirjane Krizmanić, dakle sjetimo se vremena nakon što je Sanader po prvi puta osvojio vlast.
Sanader je odbio poslušati upozorenja bivših HDZ-ovaca, okružio se ljudima koji su u HDZ-u pronašli priliku za vlastitu samopromociju, za vlastiti probitak, ljudima koji su bili spremni na sve samo da svoj cilj i ostvare, što se pokazalo sedam godina kasnije. Odbacio je izvorne HDZ-ovce, staru gardu, došli su neki novi momci, a mediji su bezrezervno podržali svaki Sanaderov potez. Utihnula je konzervativna Hrvatska, glas u pustinji bio je tek Milan Ivkošić i donekle Milan Jajčinović te Tihomir Dujmović.
Da je tome tako mogli smo se uvjeriti na ovim predsjedničkim izborima, neki koalicijski partneri, toliko lojalni koaliciji, toliko solidarni sa svojim koalicijskim partnerom koji vodi Vladu, odlučili su podržati kandidata najjačeg rivala stranke s kojom su u koaliciji.
Kao što su mnogi očekivali, bivši premijer, doktor Ivo Kosor nije ovladala strankom u potpunosti Na izvanrednoj tiskovnoj konferenciji u središtu HDZ-a doktor Sanader Na samoj konferenciji nije se dogodilo ništa spektakularno, možda je tek Sanader se vraća, u ovom terenutku samo u HDZ, drugim riječima Sanaderov potez posve je očekivan, naime, nakon što je HDZ na " Nisam bio spreman prodavati hrvatski teritorij za članstvo u EU - Odmah na početku moram reći da razlog za ovu tiskovnu - Tiskovnu konferenciju sazvao sam nakon prvog kruga predsjedničkih - Ja u tome vidim i dio moje odgovornosti i to u nakani da se potpuno Nakon unaprijed pripremljene izjave za medije, krenula su pitanja - Htio sam proizvesti šok koji je kasnije doveo i do deblokade sporazumom Na novinarski upit znači li to da treba raspisati unutarstranačke izbore, - Zar mislite da ima i malo istine i da sam povezan s korupcijom da bi ja Sanader je neizravno najavio svoj povratak u parlament nakon isteka - Ovo nije slabljenje pozicije Jadranke Kosor, ovo je način jačanja " Moramo imati stav o drugom krugu predsjedničkih izbora - Ja osobno ću dati potporu onome za koga se odluči predsjedništvo - U HDZ -u se ne može dogoditi raskol unutra samog kluba HDZ-a u Sanader je odbio komentirati svoju navodnu korelaciju s WAZ-om, kako su Na kraju presice za jednu komercijalnu TV postaju izjavu je dao i - Mislim da je na predsjedničkim izborima stranka dosegnula najmanji FOTO ZAPIS:
Sanader, polako ali sigurno vraća se u hrvatsku politiku, što je bilo
očigledno još ljetos kada je Sanader " cementirao " mjesto u Saboru.
uspio je okupiti veliki broj novinara, pripadnika sedme sile, povukavši potez
kao nedavno Bandić kada je na Sljeme dovukao svu kremu hrvatskog
novinarstva i to u cik zore.
pomalo neočekivano da je veliki Sanaderov prijatelj, koji je na nagovor bivšeg
premijera i ostao u aktivnoj politici, Luka Bebić, predsjednik
Sabora, došao podržati Sanadera, iako premijerka Kosor to nije učinila. Vrlo
vjerojatno iz razloga što su koalicijski partneri HDZ-a zaprijetili odlaskom iz
koalicije u slučaju definitivnog Sanaderovog povratka.
intenzivira svoj rad u HDZ-u, te " u punom smislu aktivira svoju poziciju
počasnog predsjednika ". Što bi moglo značiti da bivši premijer priprema teren
da u doglednoj budućnosti neutralizira jačanje aktualne premijerke
Jadranke Kosor.
predsjedničkim izborima doživio fijasko, što je i sam Sanader na tiskovnoj
konferenciji više puta potencirao, vladajućoj stranci ne ginu unutarstranački
izbori, ne toliko zbog prizivanja vodećih hrvatskih političkih komentatora, već
stoga što je postalo evidentno da Jadranka Kosor ne može obuhvatiti čitav HDZ-ov
birački korpus, poglavito konzervativniji dio.
"
konferenciju nije rad Vlade na čelu s Jadrankom Kosor čijoj vladi dajem potporu,
jer je to nastavak programa prema kojem je HDZ dobio izbore 2007. godine, mislim
prije svega na reformu pravosuđa, na članstvo u Europskoj uniji. Potporu Vladi
dajem i stoga što se dobro nosi s izazovima ekonomske krize. Međutim razlozi za
ovu tiskovnu konferenciju jesu deficiti u vođenju stranke - na početku poručio
je počasni predsjednik HDZ-a, dr. Ivo Sanader.
izbora iz razloga što je HDZ na tim izborima polučio najslabiji rezultat od svog
osnutka 1989. godine - bio je decidiran bivši premijer, te nastavio, "
odgovornost za takav rezultat ne leži samo na kandidatu Andriji
Hebrangu, taj rezultat je nastao zbog nesnalaženja u vođenju stranke ".
Time je Sanader defacto optužio aktualnu predsjednicu HDZ-a za poraz na
predsjedničkim izborima.
povučem iz aktualne politike. Međutim, budući da je HDZ pobjednička stranka, a
ne stranka od 12 posto, donio sam odluku, da zbog članova i dužnosnika stranke,
svoju statutarnu ulogu počasnog predsjednika u skladu s ovlastima i pravima u
potpunosti aktiviram - zaključio je u svojoj izjavi medijima, doktor
Sanader.
novinara, između ostaloga, novinari su pitali premijera hoće li objasniti prave
razloge svog odlaska, nakon čega je Sanader odgovorio kako nije " bio spreman
prodavati hrvatski teritorij za članstvo u Europskoj uniji ".
" Pahor - Kosor " - pokušao je poentirati Sanader.
Sanader je rekao kako u ovom trenutku za tim nema potrebe.
odstupio sa najmoćnije pozicije u državi - odgovorio je Sanader protupitanjem na
novinarski upit o nekim napisima u medijima koji ga direktno povezuju s
korupcijom, te dodao kako je potpuno povlačenje iz aktivne politike bila
pogreška te u tome vidi i svoju odgovornost za relativno slab rezultat na
predsjedničkim izborima, jer " HDZ nije stranka od 12 posto ".
moratorija koji ističe na dan međunarodnog priznanja Hrvatske, 15.
siječnja.
HDZ-a, jer manje od 12 posto ne možemo ići - rekao je Sanader te došao do
ključnog trenutka tiskovne konferencije, naime, " imamo još uvijek drugi krug,
iako kandidata u njemu nemamo, stranka se o svim važnijim pitanjima mora
očitovati jer članstvo na terenu očekuje smjernice pollitičke stranke
".
"
stranke - poručio je Sanader te demantirao tvrdnje profesora Hebranga u Novom
listu, gdje Hebrang tvrdi da je pitao neke od predsjednika Županijskih odbora
HDZ-a treba li Sanader biti u predsjedničkoj kampanji, na što su mu ovi navodno
odgovorili kako ne treba, Sanader je dodao: " nakon toga nazvali su me neki
predsjednici Županijskih odbora, od kojih su neki i ministri, i rekli su mi da
to nije točno, da Hebrang nikoga nije ništa pitao ".
parlamentu, sve dok sam ja tu - rekao je Sanader i dodao kako nema nikakve veze
sa radom i kadroviranjem u HPB.
pisali neki portali, uz obrazloženje kako to " nije tema ove press konferencije
", te je Sanader potvrdio da se neće kandidirati za predsjednika HDZ-a na
eventualnim unutarstranačkim izborima.
starosjedilac HDZ-a i predsjednik Sabora, Luka Bebić, poznat po
nedavnom javnom sukobu sa aktualnom predsjednicom stranke, Jadrankom
Kosor.
mogući rezultat od kada HDZ izlazi na izbore, tu je Sanader u pravu i mislim da
povratak Sanadera neće donijeti raskol u stranci nego će stvari samo malo
dinamizirati - rekao je Luka Bebić.
Na izvanrednoj konferenciji za tisak Sanaderu su podršku dali, pa kasnije neki i povukli,Ivanka Roksandić, gubitnica na lokalnim izborima u Sisačkoj-moslavačkoj županiji, Karmela Caparin, Vedran Rožić, Boris Kunst, Božica Šolić, Krunoslav Markovinović, Emil Tomljanović, Jerko Rošin, Stjepan Fiolić, Mario Zubović, Josip Đakić...
Dok u HDZ-u traje unutarstranački sukob, oporba papagajski ponavlja, " izbori, itbori ", najglasniji među njima je lider stranke od dva posto, varaždinski tajkun, Ratko Čačić. Isto tako neki od koalicijskih partnera također prijete izborima, radi se o prijetnjama praznom puškom, naime, Darniko Kosor ni japanskim vlakom ne može ući u Sabor. Pupovac je pak druga priča, SDSS nikada nije ni bio iskreni saveznik HDZ-a, radi se o braku iz interesa, kada interesa više nema, i brak se raspada.
BANDIĆ KOD BOZANIĆA Osam dana uoči drugog kruga predsjedničkih izbora zahuktala se predizborna kampanja, niski udarci pljušte iz oba tabora, sve je krenulo kada je SDP " objavio " famozni " oglas " kojim poziva na obračun protiv Bandića, ali i protiv Željke Antunović. Crkva i Mesićev prestonasljednik Naivni će reći, " eh, da nije bilo rata, danas ne bi bilo ni SDP-a, ni ekstremne ljevice, davno bi obračunali s njima, zatvorili kriminalce iz Titovog režima, kao i nalogodavce ", no tu su ipak nažalost Rezervni kandidat desne opcije, aktualni zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić, tijekom drugog dana vikenda posjetio je kardinala Josipa Bozanića, vjerojatno ponukan komentarom u Glasu Koncila, gdje Crkva jasno poručuje kako ni Josipović ni Bandić nisu ljudi koje bi Crkva mogla bezrezrvno podržati. Milan Bandić kao inteligentan političar, višestruki pobjednik na lokalnim izborima, reagirao je munjevito te već jutro kasnije otišao na razgovor kod Bozanića. Josipović je bio nešto suzdržaniji, zahvaljujući velikoj prednosti iz prvog kruga, svjetonazoru birača koji podržavaju Ivu Josipovića, kandidat SDP-a takav luksuz si je mogao priuštiti. Međutim, ukoliko želi nešto ozbiljnije učiniti, Bandić jednostavno izbora nije imao. Crkva nije javno podržala Bandića, ali je Crkva na neki način poručila tko joj je srcu draži, oku bliži. Barem potiho, Bozanić osobno je odlučio prekinuti šutnju Crkve, iako to nije učinio kao Mesić, koji je na sva zvona odabrao " prestonasljednika ". Rat do istrebljenja Dok je Bandić " gostovao " na Kaptolu, Ivo Josipović na tiskovnoj konferenciji napokon je otkrio svoje pravo lice, udarivši direktno na obitelj, spočitnuvši Bandiću " razvod braka zbog imovinske koristi ". Uvijek spremna, jer " ništa na ne smije iznenaditi ", ekstremna ljevica, kvazi profesori, te zaostaci u operaciji INDEX, pridružili su se zbornom pjevanju te rafalnom paljbom navalili na " vjernika Bandića ", zaboravljajući pritom da Crkva, te što je još važnije, vjera, ne brani razvod ukoliko drugog izbora nema, naime, vrijeme inkvizicije odavno je prošlo. Što bi ljudi, koji iz ovh ili onih razloga više ne mogu živjeti, egzistirati zajedno, trebali do smrti se " klati ", dok jedno drugo ne unište do kraja, vrijeme vječne ljubavi druga Tita i drugarice Jovanke, srećom odavno je prošlo. Naravno, ova ilustracija ne vrijedi za aktualnog gradonačelnik, kako se rastao, on se još brže sastao, što običnom smrtniku ne bi lako pošlo za rukom. Na tiskovnoj konferenciji Josipoviću je podršku pružio i nekadašnji vjerni koalicijski partner Ive Sanadera, Silvano Hrelja, koji je onako usput poručio javnosti kako " ovaj Ivo neće u krivo ". Ovim činom Ivo Josipović oje ko sebe okupio respektabilan broj koalicijskih partnera HDZ-a, što bivših, što sadašnjih, uz HSLS, SDSS, dobio je podršku HSU-a, bivših HDZ-ovaca, Nadana Vidoševića i Dragana Primorca, zvanog laptop. Da kampanja poprimi eksretmne razmjere pobrinuo se Ivo Josipović, koji je posjetio " trbuh Zagreba ", zagrebačku tržnicu Dolac, izjavom kako je " iz Bandićevog blata izašla batina kojom je pretučen Rađenović ", te je time direktno optužio Bandića za teško kazneno dijelo. Zagrebački gradfonačelnik, gostujući u " Noćnoj mori ", Željka Malnara, s pravom je poručio kako očekuje reakciju od DORH-a i to već u ponedjeljak. Naime, ukoliko Josipović laže, odnosno bezrazložno i neargumentirano insinuira, onda postoje dva razloga za to, ili se još nije otrijeznio nakon novogodišnjeg slavlja, ili je maligna osoba koju bi pogubno bilo dovesti na Pantovčak, međutim, ukoliko pak Josipović govori istinu, tada je dužan o tome izvijestiti institucije ove zemlje, kao pravnik, Ivo Josipović vrlo dobro zna kakve to konzekvence povlači za sobom. Spasiti vas može jedino predsjednički imunitet, no 18. veljače još je daleko. U međuvremenu degutantno prepucavanje će se nastaviti, kako je krenulo, ovo je tek početak, predigra. FOTO ZAPIS:
Bandić Josipoviću, ukrao si novac moje punice, Josipović uzvraća, razveo si se zbog stana. Prljava kampanja se nastavlja i tek zahuktava.
"tempi pasati", daleka prošlost, stvarnost je nešto drugačija, a ona je sve samo ne ružičasta. Dva čovjeka, dva reprezenta hrvatske politike koji u drugom krugu odlučuju o šefu države, prizemnim udarcima ruše i ono malo povjerenja koje u hrvatsku politiku imaju tek rijetki, uvijek optimistični građani..
Ako na jednu stranu stavimo Bandićeve stanove i Josipovićeve dvore, to se jednostavno ne može uspoređivati, svi stanovi Milana Bandića stanu u jedan stan predsjedničkog kandidata SDP-a.
TOP TERME TOPUSKO Usprkos recesiji, usprkos krizi i neizvjesnosti s kojom je Hrvatska suočena uoči dolaska 2010. godine, za koju nam predviđaju još stezanja remenja, Hrvati, hrvatski građani ipak su pronašli dodatnu rezervu i najluđu noć u godini proveli u veselom raspoloženju. Najvažnija spoznaja tijekom ovih blagdana bila bi da nije bilo drastičnih " sakaćenja ", prostrijelnih rane te ostalih, sličnih " uživancija " kakve su nas pratile proteklih godina. Naime blagdanski " pirotehničari " su radili smanjenim intenzitetom, valjda je i njih pogodila opća recesija, što naravno ne znači kako smo protivnici dobrog novogodišnjeg vatrometa, dapače. Zadnji dan u 2009. godini nad Hrvatskom su se smijenila barem tri novogodišnja doba, u jednom trenutku sunce vas je tjeralo da sa sebe odbacite zimsku odjeću, pod uvjetom da ste je ove sezone uopće koristili, nedugo nakon toga vjetar, koji je prijetio olujom, ipak je neke natjerao da se prodomisle, da bi sve kulminiralo noćnim, prirodnim vatrometom, kada su nebo iznad malog turističkog gradića, 80-tak kilometara udaljednog od metropole, parale munje, a višesatni prolom oblaka nastojao pokvariti novogodiušnji ugođaj. Zaista, netom prošla, 2009., bila je čudna godina, i metereološki, ali i u svakom drugom pogledu. Početak novog desetljeća, 21. stoljeća, odlučili smo dočekati u idiličnoj atmosferi Topuskog, odnosno hotela Toplica. Gdje vas novogodišnja avantura ( višednevna ), uključujući i novogodišnji doček stoji nešto manje od 300 eura, po osobi naravno. Radi se o punom pansionu u koji je uključeno i korištenje unutarnjih bazena Top Termi Topusko. Dok za ručak i večeru imate, za hotele uobičajne menije, izbor od nekoliko vrsta hrane, uz vlastitu narudžbu po želji, za doručak je zaista više nego prebogat ŠVEDSKI STOL, koji nudi dovolno hrane da čitav dan ne osjetite glad, zlu ne trebalo. Inače u sklopu hotela imate nekoliko barova i restorana, uključujući i restoran " Petrova gora ", hotel s tim imenom smješten je također u sklopu Top Termi Topusko. Dvadeset kilometara od Topuskog nalazi se i, u vrijeme bivše Jugoslavije nadaleko poznato spomen područje, " Petrova gora ", sada totalno devastirano, opljačkano te aktualno okupljalište lokalnih narkomana. Prednost ovakvih aranžmana nije samo u činjenici da za relativno prihvatljivu sumu novca dobijete atraktivan doček Nove godine, uz sve vrste mogućih usluga te raznoliku populaciju koja gostuje u hotelu, od studenata do umirovljenika, od bogataša do onih sa nešto nižom stopom ekonomske moći, već se radi o mjestu koje je nešto odvojeno od gradske vreve, " civilizacije ", odnosno gužve te vam omogućuje totalni mir i bezbrižno opuštanje što je svakom čovjeku neophodno, barem na na kraju godine. Pogotovo kada je zima onakva kakva zima i mora biti, snijeg koji tada prekrije okolna brda daje vam idiličan ugođaj, kakav se u Hrvatskoj viđa još samo na Sljemenu te Bjelolasici kao i riječkom Platku, no to su ipak poznata hrvatska zimovališta, odnosno skijališta. Inače Top Terme Topusko poznate su po brojnim manifestacijama gotovo tijekom čitave godine, od Maskenbala, te najpoznatijeg, Sofijinog bala, koji redovito okuplja i hrvatsku političku elitu, do zabava za Valentinovo, Dana meda, kao i organizacija brojnih svadbenih i inih svetkovina. FOTO ZAPIS: Bilo je i vatrometa
Kako smo imali neuobičajeno vrijeme za Božić tako se nastavilo i za novogodišnjih blagdana, jaka kiša mnoge je potjerala s trgova.