nedjelja, 30.11.2008.

OPERACIJA FACEBOOK

Facebook



Kako se toliko puta kroz medije glorificiran prosvjed protiv HDZ-ove vlasti pokazao u svom pravom svijetlu…

Hrvatska od ubojstva Ivane Hodak živi u nekom paralelnom svijetu paranoidne vlasti, no ono što je posebno zanimljivo, isto takve oporbe. Nije sporno da oporba nije uspjela kapitalizirati čitav niz itekako opipljivih pogreška trenutno vladajuće stranke, naprotiv nakon svake pogreške Sanader je bivao sve jači, što izravno može zahvaliti svom nedoraslom političkom protivniku sa ljevice, Zoranu Milanoviću. Sjećamo se prosvjeda nakon brutalnog ubojstva Ivane Hodak, iako se radilo većinom o spontanom okupljanju građana, prosvjed je doživio debakl nakon što su aktivisti SDP pokušali politizirati prosvjede i destabilizirati državu čija bi destabilizacija u konačnici rezultirala prijevremenim izborima, građani su oštro, aklamacijom, odbacili takav pokušaj politikantstva, no događaji su se odvijali filmskom brzinom, Hrvatska kao da je nekim vremeplovom, transportirana u paralelnu dimenziju, dimenziju kojom dominira noćna mora, politika, politikantstvo, dimenziju u kojoj se svaki događaj, svaka izgovorena riječ želi politizirati, bez obzira na taj apokaliptični dojam, Hrvatska je još uvijek zemlja koja naprosto vapi za istinskim nevladinim organizacijama, neovisnim sindikatima i demokratskim političarima, drugim riječima Hrvatska treba ljude moralnog autoriteta koji bi uspjeli ovakvo stanje kanalizirati na pravi način prema građanima kako bi sami građani mogli kroz prosvjede, ali one neovisne prosvjede u kojima politikanti neće imati svog upliva i svojih motiva poslati prijeko potrebnu poruku vlasti, koja očito nije svjesna da građani jednostavno ne mogu prihvatiti ništa što bi ih dugoročno spustilo ispod trenutnog standarda života, ionako ogromna većina Hrvata živi, bolje rečeno životari, od prvog do prvog u mjesecu, ići ispod te razine je neprihvatljivo. Taman kad su mnogi pomislili a mediji bez zadrške sa degutantnom dozom podrške prihvatili, mogućnost kako se na internetu, odnosno FACEBOOKU, pojavila nova generacija mladih ljudi, ljudi koji se ne mire sa postojećom situacijom i žele brže, više, jače, bolje, dogodilo se otrežnjenje, otkrilo se zapravo ono što se već znalo, ( o tome smo već djelomično pisali ), iza cijelog tog virtualnog spektakla zapravo stoji mreža mladih SDP-a, nije prvi puta da na internetu provode sličnu akciju, međutim sve do sada bilo to je ograničenog, lokalnog karaktera, ovo im je najveći virtualni napad na Vladu, iako legitiman, to treba jasno reći, isto kao što treba jasno konstatirati da se na facbooku ne radi ni o kakvom buntu građana, spontanoj reakciji običnih ljudi nezadovoljnih istinski teškom situacijom u zemlji, već jednostavno o političkoj akciji koju su uspješno pod krinkom neovisnosti vodili aktivisti SDP-a, naglasimo još jednom prosvjed protiv vlasti sasvim je legitiman u demokratskom društvu, jedan od osnovnih oblika demokratske borbe, no ako ništa nakon zadnjeg skandala iz Dubrovnika postalo je jasno tko zapravo vodi ovu virtualnu ofenzivu, time su mnoge stvari postale jasnije, a razočarenje građana daleko veće, još jednim pokušajem kupovine jeftinih političkih poena. Naime najmanje što nam sada treba jesu politički prosvjedi, vođeni ideologijom i idejama prožvakanim i potrošenim u posljednjih osam godina.

Razloge privođenju Nikše Klečaka mnogi tumače na sebi svojstven način, ovisno kao i uvijek o političkoj opciji kojoj tko pripada, međutim ovaj " skandal " nije ništa sporno i neobično što se ne bi moglo dogoditi u bilo kojoj demokratskoj zemlji na svijetu, naime radi boljeg razumijevanja treba podcrtati nekoliko činjenica:

1 Nikša Klečak nije uhićen, već je priveden zbog osnovane sumnje uporabe nacističkih simbola na internetu ( što nije prvi puta da aktivisti SDP-a koriste prilikom obračuna sa neistomišljenicima ) , u svakoj zemlji to bi bila rutinska policijska akcija u kojoj ničega spornog ne bi bilo, naime logično je za pretpostaviti da se sumnjivca privede zbog obavijesnog razgovora, to je nešto toliko normalno da zapravo i ne zaslužuje raspravu, posebno ne raspravu kakvu SDP želi nametnuti javnosti kroz sebi privržene medije. Zar nije normalno pretpostaviti sa policijskog aspekta, da se prvo razgovara sa čovjekom koji provodi i najagresivniju virtualnu kampanju protiv premijera, to je nešto što zdrav razum nalaže, međutim kako još uvijek tranzicijsko društvo nije naviklo na ovakve slučajeve već se sve gleda kroz političku prizmu, mi imamo nove pokušaje, istih ljudi i pripadnika iste političke opcije za novim zamagljivanjem situacije i činjenica koje uopće ne traže propitkivanje, ( primjer priopćenja HBO-e, blogerske organizacije kojoj smo nekoć pripadali, nakon što je zbog utjecaja političkih blogera, u toj organizaciji prevladala jedna politička struja, odrekli smo se toga, nešto slično kao što je Ivo Banac napravio u takozvanom HHO-u, blogerska organizacija postala je kružok istomišljenika, indikativno je da većina političara svoje blogove piše nekoliko mjeseci uoči izbora, dok ih recimo godinama nema nigdje, )

2. Međutim ovim " skandalom " isplivala je nova pojedinost na svjetlo dana, naime Dubrovački list objavio je do sada nepoznate pojedinosti o predsjedniku foruma mladih SDP-a iz Dubrovnika, teško je ulaziti u detalje ili istinitost tih podataka, to će u konačnici demantirati ili potvrditi istraga ( radi se o optužbi za širenje pornografije internetom za koju se prema Dubrovačkom listu sumnjiči Klečak ) , međutim znakovito je kako se kod nas svaka istraga protiv nekoga, pa makar on bio i politički marginalac, tko je član neke stranke, smatra političkim progonom, dok je tome tako naše pravosuđe ne može funkcionirati neovisno, bez obzira na sve napore koje ulaže novi ministar pravosuđa da se sredi godinama nagomilavani nered u pravosuđu.

Najbolji dokaz našoj tezi o politikantstvu na internetu i političkom predznaku ovih zbivanja sa facebooka, zapravo jasno potvrđuje i takozvano priopćenje HRVATSKE BLOGERSKE ORGANIZACIJE, niti jednim slovom u tom " manifestu " ne spominje se pravo policije da istraži odakle nacistički simboli na pojedinim stranicama, pravo da se ispitaju sumnjivci, iz koje god stranke dolazili, te naravno navodi iz Dubrovačkog lista nisu ni spomenuti, drugim riječima stvari nisu jednostavne kako nam to žele prikazati iz jedne stranke, upravo suprotno, previše je tu magle koja se spustila, da bi mogli jednostavno zaključivati. Nije dvojbeno da se ovom prosvjedu odlučio priključiti i znatan dio apolitičnih građana, dakle ljudi neopterećenih politikom, ljudi zabrinutih za najavljeno sad već legendarno stezanje remena, iako je znakovito da nema reakcije od tih istih ljudi na morbidan prijedlog predsjednika u odlasku o ukidanju braniteljima prava na dostojanstven pokop, ta kao i čitav niz činjenica pokazuje nam kako iza svega stoji jedna opcija koja se nije ni godinu dana nakon izbora pomirila sa porazom. No isto tako njihova virtualna diverzija rezultat je neuspješnog politikantstva nakon brutalnog ubojstva Ivane Hodak. Kad u realnoj stvarnosti nije uspjelo događanje naroda, aktivisti su se infiltrirali u virtualni svijet, gdje ih je ionako čekala dobro organizirana mreža mladih forumaša Socijaldemokrata Hrvatske, stoga petog prosinca neće se dogoditi nikakav neovisan prosvjed, nezadovoljnog naroda trenutnom situacijom u zemlji, već politička akcija koja u konačnici i nema previše izgleda na uspjeh, ukoliko nekoliko tisuća na trgovima gradova ne smatramo posebnim uspjehom. Hrvatska nažalost još uvijek čeka kritičnu masu koja bi neovisno o političkom predznaku narod povela na masovan otpor uslijed nezadovoljstva socijalnim stanjem u ionako siromašnoj zemlji, bogatih prirodnih resursa, samo da ne bude prekasno.


No ono što je najznakovitije u svemu ovomu i što je prošlo krajnje nezapaženo, što namjeno, što nepažnjom novinara, zapravo su simboli, naime povod svemu su nacistički simboli, simboli koje je neki hrabri demokratski orijentiran revolucionar postavio pred Sanadera, samo naizgled duhovita gesta ukazuje na jednu poveznicu, naime sjećate li se Thompsonovih koncerata, sjećate li se nekoliko desetaka primitivaca i provokatora sa nacističkim odorama, sve to neodoljivo podsjeća na OPERACIJU FACEBOOK, isti je rukopis, isti način, isti su provokatori, stoga bi poruka svim posjetiteljima koncerata popularnog Thompsona bila veoma jednostavna, kad na slijedećem koncertu ugledate nekoliko primitivaca sa obilježjima fašističkih tvorevina, sjetite se revolucionara sa facebooka, možda upravo gledate u nekoga od njih, te prema njima postupite krajnje nježno, tako što ćete ih naglavce izbaciti sa koncerta, zaista nema dvojbe, pred Hrvatskom dalek je put do moderne, uljuđene, demokratske države, čak i u virtualnom svijetu.

nedjelja, 23.11.2008.

MAMIĆ PROTIV MAMIĆA

Zdravko Mamić blago rečeno kontroverzna je osoba našeg sporta, čovjek koji je odavno izašao iz sportskih okvira...



Voljeli ga mi ili ne, Zdravko Mamić nikoga ne ostavlja ravnodušnim, bez obzira govori li o " svom " Dinamu prema kojem se ponaša krajnje posesivno kao da je njegov stoljetni vladar a ne jedan od mnogih prolaznika kroz Maksimir, jedan u nizu koji je bio i otišao, ili će otići, kojeg se plavi navijači sjećaju po dobrom ili lošem, sve kao i uvijek ovisi od percepcije, ovisno iz kojeg kuta promatrate najnovije eskapade, najkontroverznije osobe Hrvatskog sporta u ovom trenutku.

Odraz Zdravka Mamića

No Zdravko Mamić zasigurno nije jedno, nije čovjek dugog fitilja, često kod njega prevladava stara deviza, " što na umu to na drumu " ,i ne samo to, istinski gazda najpopularnijeg Hrvatskog kluba u suštini nije " intelektualac ", oskudno obrazovanje nadomjestio je ogromnom količinom novca koji je stekao nizom mešetarskih poslova, ali i vlastitom snalažljivošću u sredini koja je oduvijek trpjela ljude spremne da love i u mutnom ako ne može drugačije. Stvvarni proizvod " trenera svih trenera " Miroslava Ćire Blaževića . Davnih osamdesetih sprijateljio se sa " Bijelim šalom ", nakon po mnogima najuspješnijeg plavog proljeća svih vremena, 1982. godine, naslov nakon četvrt stoljeća apstinencije, zbližio je tada mladog Zdravka Mamića i Ćiru Blaževića, Mamiću je u to vrijeme tek jedan od običnih navijača zagrebačkog Dinama, bila je to ljubav na prvi pogled, ta ljubav kasnije urodila je kumstvom i od tada do danas Mamić i Ćiro nerazdvojni su, bilo da ratuju jedan protiv drugoga, bilo da zajedno ruše " zajedničkog neprijatelja " ( slučaj Šoić ). Zdravko Mamić u međuvremenu se socijalizirao, u partnerstvu sa svojim kumom zaradio gomilu novaca i kako to biva odmetnuo se te postao samostalni strijelac, pravi primjer kad učenik nadmaši učitelja, jasno govorimo u kontekstu najnovijih primitivnih i ishitrenih juriša na medije popularnog Maminja, naravno po sportskim rezultatima Ćiro je za svog kuma ostao nedostižan, rivalstvo koje je kod Mamića s vremenom preraslo u patologiju, u opsesiju. Devedesetih su bili na istim strana, pa malo nisu, pa opet jesu, klasična priča o ljubavi i mržnji zamotana u interese. Mamić je bio jedan od onih koji su rušili svemoćnog predsjednika Gradske skupštine i predsjednika tadašnje Croatie Zlatka Canjugu, no on je vraćao ime Dinamo, ime zbog kojeg su navijači Dinama bili na ratnoj nozi sa tadašnjom vlašću do njenog kraja, no jedinstvo BBB i Zdravka Mamića ovih dana potpuno je razbijeno, usprkos mnogim pogodnostima kojim gazda maksimirskog kluba kupuje naklonost navijača, ti isti navijači pokazali su mu palac dolje, traže ostavku iako svjesni da Mamića iz Dinama može otjerati samo Mamić i eventualno Bandić, a odnos u skupštini Dinama kao i u nadzornom odboru kluba kristalno je jasan, sve odreda Mamićevi su ljudi, drugim riječima, " uzalud Vam trud svirači " . Oštro i na nož dočekan je potez od prije nekoliko mjesci, kad je uglavnom na prijedlog Zdravka Mamić cjelokupni Dinamo izašao sa skandaloznim oglasom, oglasom u kojem jedan nadasve nadstranački klub, javno i otvoreno daje političku podršku tada i danas vladajućem HDZ-u, kakve god mi bili političke opcije moramo konstatirati jasnu činjenicu, politika još uvijek ne može bez sporta, to važi naravno i obrnuto, no toliko politiziranje kad-tad se autoru obije o glavu. Nije uopće sporno da izvršni dopredsjednik Dinama ima pravo na svoju političku opciju, ona je legitimna, i više nego jasna, ta opcija zasigurno mnogo je radikalnija nego opcija koju zastupa sadašnja vladajuća nomenklatura, barem na deklarativnoj razini, njegovo prijateljstvo sa Markom Perkovićem i odbačenim sinom Branimirom Glavašem jasno potvrđuju tu činjenicu, no politika nije hladna prema stvarnoj moći koju Mamić kao jedan od čelnih ljudi našeg nogometa ima, za ilustraciju tome može poslužiti činjenica kako se vladajuća stranka nikada nije javno ogradila od primitivnih eskapada najmoćnijeg Dinamovca, o Milanu Bandiću da i ne govorimo. Čak i vrapci na gani bruje o pustim milijunima koje redovito svake godine zagrebački gradonačelnik ubrizgava u plave vene maksimirskog Dinama, nekih prema većinskoj procjeni skromnih 50 milijuna kuna redovita su donacija milosrdnog Milana, no kakva korist od toga ako će i dalje Dinamo ispadati sa prvim pahuljama snijega iz Europe, ako će svoje frustracije i igrači i navijači i uprava liječit na siromašnim Hrvatskim klubovima od Šibenika do Vinkovaca, koristi dakle nema, samo su očaj i bijes svakom novom sezonom sve veća prijetnja našem nogometu u ionako slabašnoj Hrvatskoj nogometnoj ligi. Ukoliko ne pobjedi Spartak Mamić nije uspio, on je toga svjestan, on to dobro zna, naime od te činjenice proizlazi i sva frustracija apsolutnog vladara Maksimirske 128. Dinamo ne može egzistirati od prodaje ulaznica, to je minoran prihod za jedan tako veliki pogon koji godišnje proždere na desetke milijuna kuna, samo za status quo. Jedini spas je dugotrajni boravak u Europi, liga prvaka, nedosanjani san za vrijeme njegove vladavine, proljeće u Europi u ovom trenutku nerealna je opcija, to plaši dopredsjednika Dinama i on traži opravdanja u svima osim u sebi, za još jedan krah njegovog projekta VELIKOG DINAMA, po starom dobrom običaju, napad je najbolja obrana.

Nije jednostrana priča

Neosporno da je Zdravko Mamić veliki Dinamovac, to je dokazao, dobrim djelom na pogrešan način, pokazujući mišiće na novinarima, sucima, suparnicima. Najnoviji slučaj sa sucem Svilokosom iz Siska tek je jedan u nizu, društvo nije reagiralo ni kad je izveo krajnje necivilizacijski striptiz u zagrebačkoj zračnoj luci, nije reagiralo ni nakon napada na kolegicu novinarku Romanu Ejbl, ni nakon primitivnih ispada podno maksimirskih tribina, zašto bi to onda sada, pa u pitanju je tek jedan običan sudac, a Mamić ionako i sam " potkupljuje i podmićuje suce ", znači napao je svoga, gotovo poslovnog partnera, nije tako davno bilo da su Zdravko Mamić i Vlado Svilokos živjeli u velikoj ljubavi, no vremena se mijenjaju, ljudi nažalost ne. Najveći neprijatelj Zdravka Mamića je Zdravko Mamić, ako će mu itko " doći glave " bit će to on sam, naime vidljivo je da se ne može kontrolirati, no isto tako za razliku od mnogih sumnjivih tajkuna u ovoj zemlji, uglađenih, civiliziranih, koji su odavno svoj prvi milijun tisuću puta okrenuli kako bi zatrli tragove, Zdravko Mamić ima dušu, ima srce, kad su u pitanju humanitarne akcije, one konkretne sa stvarnim učinkom, nema mu ravna, to je činjenica i ako zbog ničega drugoga, onda zbog toga priča o Zdravku Mamiću ne može biti jednostrana, uostalom dok god Mamić ima " svoje " novinare, dok god " on prodaje " novine, imat će i prostor u medijima, i to ogroman prostor o kakvom jedan Radman može samo sanjati. Kako shvatiti njegove prijetnje Sisačkom sucu? Vjerojatno ne ozbiljno i ne doslovno, upravo iz svih ovih navedenih razloga, naime ne treba se bojati psa koji laje, u pravilu ne grize, za razliku od recimo jednog uglađenog profesora, Milorada Pupovca, on malo laje, ali kad zalaje ujeda, što se ovih dana jasno pokazuje na čitavom nizu primjera u kojima uvaženi profesor i koalicijski Sanaderov partner ne radi ništa drugo nego ponavlja neprihvatljive teze notornog srpskog ministra " spoljnih " poslova Vuka Jeremića, na to nitko ne reagira, dok cijela Vlada skače na fašistoidne besjede " prolupalog " Vuka, dotle im nekažnjeno ispred nosa koalicijski partner nesmetano lamentira gluposti. No to je neka druga priča, koja sa Zdravkom Mamićem ima samo jednu dodirnu točku, a ona je toliko puta ponovljena sa naše strane, kod nas još uvijek nažalost ne postoji odgovornost za izgovorenu riječ, bilo da se radi o prijetnjama, bilo da se radi o klevetama, ili govoru mržnje, čiji predvodnici uglavnom sjede na državnoj dalekovidnici predvođeni Denisom Latinom i Aleksandrom Stankovićem. čiji su honorari čak i iznad Mamićevih. Dok je tome tako Hrvatska će imati Mamiće, njima slične, ili još puno gore od njih, opet ovisno o percepciji i iz kojeg kuta tko promatra zbivanja na našoj totalno devastiranoj javnoj sceni.

subota, 15.11.2008.

FOTO TINO ( 33 ) - Sanader se napokon sjetio kornatskih žrtava

Bilo je svečano danas na otvorenju novog doma Hrvatske vatrogasne zajednice, nekima očito ni kriza previše ne smeta….

Zaista je spektakularno bilo otvorenje novog doma Hrvatske vatrogasne zajednice danas u Zagrebu, ni globalna kriza ni puzajuće reforme kojima Vlada nastoji obuzdati krizu nisu omele svečarsko raspoloženje u Selskoj 90-a danas u kasnim prijepodnevnim satima. Vatrogasci predvođeni ANTOM SANADEROM svečano su dočekali gotovo kompletnu vladu Republike Hrvatske na čijem su čelu bili premijer dr. Ivo Sanader, potpredsjednica Jadranka Kosor, isto tako još jedna potpredsjednica vlade Đurđa Adlešić ( izgleda da je koallicijski ugovor između vladajućih stranaka čvršći nego ikada, što možemo zahvaliti nesmotrenim i suludim izjavama koje konstantno dolaze od strane oporbe još od brutalnog ubojstva Ivane Hodak, oporba kao da je izgubila kompas, što u ionako kaotičnu situaciju u zemlji unosi dodatni nemir, što građani itekako prepoznaju te svjesni politikantstva odbacuju politikante, neki nikad neće naučiti, pa ma u koju školu da išli na usavršavanje ), te ministar financija Ivan Šuker, u ovom trenutku najtraženiji čovjek za intervjue u državi.



U 11.30 prijavak premijeru Sanaderu podnio je načelnik Hrvatske vatrogasne zajednice Željko Popović.







Čitav program vodio je neuništivi Branko Uvodić, a za zabavu se pobrinuo Paganini bend.






Svečanost je mogla započeti prigodnim govorom Ante Sanadera kao predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice, u svom kratkom govoru Ante Sanader podsjetio je prisutne na 132 godine dugu povijest Hrvatske vatrogasne zajednice te osobito naglasio kako je ovo prvi puta da vatrogasna zajednica napokon ima svoj dom štoi zaslužuje. Iako je ovdje bila sva svita iz Banskih dvora samo otvorenje bilo je kratko, sa trajanjem od svega pola sata jer se premijer sa ministrima žurio na sjednici vlade u Banske dvore koja je bila otvorenog tipa, za sve medije.





Nakon Ante Sanadera, na red je došao Ivo Sanader, u svom desetominutnom govoru premijer Sanader napokon se sjetio žrtava kornatske tragedije, kako je svima poznato zbog velike prezauzetosti obvezama, državni vrh nije bio na obilježavanju prve godišnjice tragične nesreće na Kornatima, našim vladajućim to i nije za zamjeriti, vidimo i sami da su radili, da su se trudili, svaki u sklopu svojih mogućnosti, da bi nam u slijedećoj godini bilo-gore, nego što je to bilo u ovoj koja polako dolazi svome kraju. Naravno prisutni su se sjetili i pokojnog Marijana Mlinarića bivšeg predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice te su njegovoj supruzi predali cvijeće. Kratko se osvrnuvši na primanja vatrogasaca premijer je naglasio kako je u planu da se donese zakon kako bi svi vatrogasci imali jednaka primanja, živi bili, pa vidjeli. Budući da su na današnjem svečanom otvorenju vatrogasnog doma žene vatrogasci bile u prvim redovima, premijer nije mogao ne spomenuti tu činjenicu, u svom stilu pohvalio je mogućnost da sve više žena bude zastupljeno među vatrogascima, samo nije spomenuo kako je i to još jedna velika tekovina koju nam vlada ostavlja u naslijeđe, kad nema konkretnih rezultata, kad nema napretka, čovjeka i male stvari vesele.










Da dobri Bog bude vazda uz naše vatrogasce pobrinuo se Mesićev najdraži vojni ordinarij Juraj Jezerinac, no kako je vojni ordinarij ovog puta samo blagoslovio novootvoreni dom vatrogasne zajednice za očekivati je da predsjednik države neće imati prigovora iako već mjesecima glasno razmišlja o kandidaturi za Petrovog nasljednika, Mesić u Vatikanu, Sanader na Pantovčaku a Milanović u Banskim dvorima, kakva bi to svjetla budućnost bila, bilo bi to nešto najbolje, nešto najljepše što nam se dogodilo još od davne 1945 godine i vremena kad su djeca cvijeća predvođena svojim tulipanom došla na vlast.



Nakon protokolarnog otvaranja, uslijedilo je kratko razgledavanje doma, istina možemo pohvaliti novouređeni prostor doma vatrogasne zajednice, posebno nam se svidio dio koji se odnosi na povijest, odnosno na alat, pribor, koji su vatrogasci koristili u dalekoj prošlosti,, ali su bili izloženi i neki sadržaji koji nas podsjećaju na novo vrijeme, te na ne tako davnu stravičnu tragediju na Kornatima.








Pošto je završila još jedna parada, svako je mogao nastaviti baviti se svojim poslom, premijer i ministri mogli su nastaviti stezati remen sebi i građanima, vatrogasci su morali na neke ozbiljnije zadatke, često sa tragičnim posljedicama, a mi, puni dojmova, morali smo krenuti dalje, u nove radne pobjede, nema odmora dok traje obnova.

subota, 08.11.2008.

FOTO TINO ( 32 ) - FOTO: PROSVJEDNI KONCERT U ČAST LUKE RITZA

Izuzetno lijepo vrijeme omogućilo je solidan odaziv na koncertu u čast nedavno ubijenog maturanta Luke Ritza…

Na samom početku želimo izraziti izuzetno zadovoljstvo i sreću što se na tom koncertu pridružilo i nekoliko kolega BLOGERA, što uistinu veseli svakog normalnog, dobronamjernog čovjeka, naime kao što je i poruka ovog koncerta bila-zajedno smo jači.







Koncertu su naravno prisustvovali i roditelji brutalno ubijenog Luke Ritza.









Mnoštvo Lukinih prijatelja, običnih građana, slučajnih prolaznika, veliki broj novinara, fotoreportera, ali i političara nazočilo je ovom događaju, danas osmog studenog na centralnom zagrebačkom trgu, trgu bana Josipa Jelačića.










Nažalost konstantno smo svjedoci neutažive želje političara za vlastitom promocijom, svaki koncert, svaki događaj beskičmenjaci su u stanju politizirati radi vlastitog probitka, tako i ovaj koncert, za jedan stvarno plemeniti cilj, izuzetno pozitivnog naboja. Milan Bandić, Igor Dragovan, Tatjana Holjevac samo su neke od političkih " faca " koje su danas nešto iza podne opsjeli centralnu pozornicu na glavnom gradskom trgu, gje se održao koncert u čast pokojnog Luke Ritza, koncert prije svega koji promovira mir među ljudima bez obzira na njihove različitosti. Što je i spomenuo u svom kratkom govoru frontmen ADASTRE okupljenom mnoštvu na Jelačićevom trgu u Zagrebu: " zar samo zato što imamo dugu kosu, zar samo zato što se drugačije oblačimo i slušamo drugačiju glazbu, zar samo zato zaslužujemo da se na nas ide nasiljem " pitao se vođa jedne od najdražih Lukinih grupa danas na trgu.






Kao što smo rekli veliki broj novinara iz svih redakcija okupio se po izuzetno lijepom vremenu na trgu bana Jelačića danas u Zagrebu, izdvojiti sve bilo bi nemoguće, izdvojiti neke možemo pokušati: Robert Zuber-HTV, Anja Alavanja, Duško Miljuš ( nedavno pretučeni novinar na ulicama grada Zagreba, naručitelji ovog nedjela nikad nisu pronađeni ) fotoreporteri, nova tv, kolege sa javno.com, stvarno veliki broj, na pozornici i u ograđenom djelu pozornice također je bilo gužve, iako su redari puštali tek rijetke tamo, ipak nas je u jednom trenutku bio veliki broj na pozornici i oko pozornice.











U jednom trenutku, devetogodišnji dječak imenom JURICA se izgubio pa su sa pozornice apelirali kako bi zabrinuti roditelji što brže pronašli svog sina, to je srećom urodilo plodom, upravo dok se dječak probijao ka pozornici uspjeli smo ga uhvatiti objektivom fotoaparata.



Na samom stageu uz spomenutu grupu ADASTRA nastupila su mnoga poznata imena hrvatskog rocka, PSIHOMODO POP, MAJKE… No nazočne je naravno najviše oduševila te ujedno rastužila pjesma SUROVI GRAD, pjesma koja je postala svojevrsnom himnom ovog događanja.







Pravi antiratni prosvjedni koncert, prosvjed protiv bilo kakvog oblika nasilja danas u Zagrebu podsjećao je na antiratne prosvjede diljem Amerike šezdesetih godina prošlog stoljeća, važno je naglasiti da ovo nije prema planovima organizatora jedini koncert takve vrste u Hrvatskoj, nego tek prvi u nizu, tek prvi od mnogih.



Završetkom ovog koncerta donijeto je i nekoliko zaključaka, najupečatljiviji je onaj o osnivanju ZAKLADE LUKA RITZ i to odmah početkom slijedećeg tjedna, možemo se samo priključiti ovom apelu protiv nasilja, vječnim riječima:

GIVE PEACE A CHANCE