ponedjeljak, 31.08.2009.

FOTO TINO ( 76 ) - Veliki požar uništio zgradu Slavijatransa

Nakon šezdesetak godina u Mažuranićevoj ulici u Petrinji ne postoji više velika hala Slavijatransa, u strašnom požaru izgorjela do kraja.

Stravičan požar koji se u kasnim večernjim satima, kako smo već javljali sa lica mjesta ( pogledati FOTO rubriku ), dogodio u Petrinji, odnosno u Mažuranićevoj ulici u samom startu nije slutio na dobro, najprije je zahvaćen unutrašnji dio zgrade Slavijatransa a nakon toga, usprkos nadljudskim naporima vatrogasaca, požar je gotovo do temelja uništio šezdeset godina staru veliku halu Slavijetransa.

U pomoć gasiteljima stigli vatrogasci iz okolice

Zbog jačine požara mobilizirane su sve vatrogasne javne postrojbe iz Petrinje, kao i one iz obližnjih mjesta, Graberja te čak i iz Siska, međutim ni to nije moglo zasuistaviti vatrenu neman u silovitom prodoru koji je doslovce gutao sve pred sobom. Više sati trajala je nadljudska borba sa vatrenom stihijom, kada su vatrogasci vidjeli kako neće biti mogućnosdti da se spasi zgrada, jedini cilj koji su pred sobom imali momci Ivice Šulantića ( zapovjednik javne vatrogasne postrojbe, Petrinja ) bio je zauzdati požar te lokalizirati vatrenu stihuju kako se nebi sve proširilo na druge ulice, odnosno susjedne zgrade.

Sam požar prvi su primjetili susjedi kada su izašli na svoje terase, budući kako je vatra krenula " iznutra ", primjećena je tek kadas e dobrano zahuktala, analogno tome, gotovo nemoguće ju je bilo u potpunosti zaustaviti i time spasiti zgradu, odnosnu veliku halu Slavijatransa koja je unajmljena privatnim osobama na korištenje. Susjedi su ubrzo pozvali policiju i vatrogasce te je, kao št smo rekli, višesatna bitka započela. Unatoč velikim razmjerima požara, ozljeđenih nije bilo.

Noć užasa ( FOTO ):

 

 

 

 

 

 

Hala je počela sa radom davne 1949. godine, a nakon prvog kolovoza od Slavijetransa halu unajmljuje privatna osoba te otvara vlastiti biznis baveći se reciklažom plastike, upravo zato vatra je bila toliko snažna. Materijalna šteta je orgomna, dok srećom ozljeđenih nije bilo. Odmah sutradan ujutro obišli smo mjesto noćnog užasa te i se i na danjem svijetlu uvjerili u razmjere ove katastrofe. Na stvarno nesretan, traičan način uništen je trud novih vlasnika ovih prostroja, a tek policija očevidom treba razmrsiti klupoko vatrene tragedije te otkriti uzorke ovog stravičnog požara.

Posljedice požara ( FOTO ):

 

 

 

 

 

 

 

nedjelja, 30.08.2009.

Kornati u vatrenom obruču

Šibenik i okolica obilježavaju drugu obljetnicu najveće tragedije poslijeratne Hrvatske, tragičnu smrt dvanaestorice vatrogasaca toga kraja

 

Navršava se druga godina od najveće tragedije u mirnodopskoj Hrvatskoj, nezapamćen užas koji je pogodio Šibenik i njegovu okolicu stanovnici tog kraja ne pamte, još od vremena Domovinskog rata i učestalih bombardiranja njihovih domova, sela, njihovih gradova. Dvije godine nije veliko razdoblje u životu čovjeka, ali za ovaj kraj, za roditelje, za supruge, za rodbinu stradalih kao da je prošla čitava vječnost, svakim danom kako vrijeme prolazi ti se ljudi osjećaju usamljenijima, ostavljenim od države, izigranim od sudstva, iako su njihovi sinovi, muževi, njihovi sugrađani izgubili svoje živote časno vršeći svoju dužnost, radeći svoj posao za koji su ionako premalo plaćeni ni danas ne znamo pravu istinu o vatrenoj stihiji koja je u smrt odvela dvanaestoricu ljudi. Tek površne analize, dvosmislene izjave, nedorečeni rezultati istrage, samo više kod ljudi povećavaju dozu nepovjerenja, osjećaj da su prevareni i da im se krije cijela istina, ako ništa drugo roditelji i obitelji tragično stradalih vatrogasaca zaslužuju potpunu istinu, bez friziranja, bez lakiranja, podnijeli su najgore što čovjek može podnijeti, podnijet će i istinu, ono što bi ih dokrajčilo je nova laž.

 

Premijerka Jadranka Kosor očekivano se pojavila u Krešimirovu gradu te zapalila svijeću stradalnicima vatrenog užasa. Mesić!? Ipak je ljepše na libijskim devama i sa Gadafijem u šatoru, nego nesretnim ljudima gledati u oči, za to treba hrabrost, i čista savjest, očito netko iz našeg državnog vrha nema ni hrabrosti ni čistu savjest pogledati u oči ljude kojima je život odnio najvrednije što su imali. Zbog odbijanja roditelja tragično stradalih vatrogasaca da prime predsjednikovo odlikovanje dok se ne utvrdi puna istina o " Kornatskoj tragediji ", naime razumljivo je da se najbliža rodbina nije mogla pomiriti tako lako sa službenim izvješćem koje za sve okrivljuje takozvani " eruptivni požar ". Službeno, dogodilo se: " Izgaranje nehomogene plinske smjese - Plinska smjesa nastala je kao rezultat višesatnog požara koji je do trenutka stradavanja vatrogasaca poharao područje od uvale Vrulje do uvale Šipnate, u duljini većoj od 6,5 kilometara. Pritom su, kao produkt izgaranja, nastali plinovi i pare vodika, metana, etana, ugljikova monoksida, metanola i drugih. Nošeni vjetrom, ti plinovi su prešli najviše kote brda Veli vrh i ostali "zarobljeni" u klancu i tu se s vremenom akumulirali. " 

Kako je to izgledalo prije dvije godine ?

Podsjetimo, bio je kraj kolovoza, približavao se i kraj našeg boravka u tom dijelu zemlju, kad je Šibenik i cijeli kraj potresla strašna vijest, sve se pretvorilo u opću pomutnju, uznemireni ljudi na sve strane, iako turistička sezona još uvijek u punom jeku vidjelo se da se događa nešto neobično, nešto strašno. Uskoro se gradom proširila vijest o velikom požaru u Nacionalnom parku Kornati, vatra i dim harali su suhim raslinjem, koje je uvijek u vrijeme ljetnih sparina i velikih vrućina lako zapaljivo i kad jednom krene, vatrenu stihiju teško je zauzdati, iako su to činili cijeli dan, sa svim dostupnim sredstvima.

- Kanaderima

 

No vatra bi i dalja bila neumoljiva, na trenutak se čini kako je postignut izvjesni pomak, kako su gasitelji uspjeli staviti pod kontrolu vatrenu neman, kad se plamen opet probudi, kao iz neke najgore noćne more, onda opet sve ispočetka.

- Sa Kornata crni dim ne sluti na dobro

 

 

Navečer je noć otkrila pravu istinu i pravu snagu vatre, tijekom cijelog dana usprkos nadljudskim naporima nije postiglo gotovo ništa, vatra je i dalje nesmanjenom žestinom gutala sve oko sebe.

- Vatrena noć

 

Kad je svanulo novo jutro, nije kao što obično biva sa sobom otjeralo duhove noći, sunce nije razbilo tamu, već se Šibenikom i okolicom proširila brzinom munje stravična vijest, koja je iz sata u sat, iz trenutka u trenutak izgledala sve gore, sve zastrašujuće. Idućih dana grad kao da je živo u nekom transu, ljudi praznih pogleda lutali su kao po nekom automatizmu ulicama, naizgled sve je izgledalo normalno, uobičajeno, no u zraku se osjetio strah, osjetio se užas nedavnih događanja. Šibenik sa svojom okolicom tih je dana doslovce djelovao kao grad iz nekog Carpenterovog horora, nevjerica, se mogla vidjeti u pogledima ljudi. Uslijedile su komemoracije, pogrebi, što je ljude vratilo u nimalo ružičastu stvarnost, podsjetilo ih da je sve o čemu su govorili prošlih dana istina, da je nažalost stravična činjenica o gubitku dvanaest života uistinu nepopravljiva i da je vatrena bujica odnijela sve sa sobom na inače jednom od naših najljepših nacionalnih parkova.

- Heroji Vodica

 

- Mjesto same tragedije dva mjeseca poslije

 

- Komemoracija i velika misa ispred šibenske katedrale sv. Jakova mjesec dana nakon Kornatske tragedije

 

Godinu dana nakon Kornatske tragedije!

- Tisno

- Otvorena spomen ploča u Tisnom, nedaleko Murtera, u spomen petorici stradalih vatrogasaca iz tog mjesta

-

Tužni podsjetnik na braću Crvelin, Ivice i Ante iz Tisnog

 

- Vodiška Torcida izgradila je spomenik svim žrtvama Kornata iz Vodica, ali posvećen svim žrtvama ovog užasa

 

Kako bilo, jednako kao i danas tako i sutra, tako i za godinu, za dvije, za deset, ljudi tog kraja sa ponosom će se sjećati dvanaestorice vitezova: 1. Dino Klarić (1974.) 2. Ivan Marinković (1970.) 3. Ivica Crvelin (1955.) 4. Gabrijel Skočić (1988.) 5. Marko Stančić (1990.) 6. Hrvoje Strikoman (1988.) 7. Ante Crvelin 23 god 8. Tomislav Crvelin 23 god 9. Josip Lučić , 19. god 10. Marinko Knežević, 52. god 11. Karlo Ševerdija, 12. Ante Juričev Mikulin19. god najmlađem Marku Stančiću nije bilo ni sedamnaest godina.

Šibenik, Vodice, Tisno, vrijeme je kratkotrajno stalo za većinu stanovnika tih mjesta, za roditelje i najbliže vrijeme je stalo zauvijek, međutim za sve nas vrijeme neumitno prolazi, sa nadom da će doći i onaj trenutak kada ćemo napokon saznati što se doista zbilo kasnog ljeta 2007. godine, kada će napokon puna istina probiti se iz vatrenog obruča, iz pakla vatre i dima i donijeti toliko potreban mir obiteljima tragično stradalih vatrogasaca, a žrtvama zasluženu statisfakciju. Jedini preživjeli sudionik ove tragedije Frane Lučić pojavio se na mjestu stradanja dvanaestorice njegovih kolega, dvije godine od užasnih zbivanja.

 

 

 

Treba ga razumjeti, pakao koji je preživio ne zaboravlja se tako lako. Točno u 15 sati sirene su se oglasile u svim vatrogasnim postajama u Šibenskom kraju kao podsjetnik na ovu tragediju da se nikad ne zaboravi.

 

Ova nesreća svima nama mora biti pouka za budućnost, pouka da opreza nikad dosta, ali isto tako da ne postoji ništa vrijednije od ljudskog života. FOTO TINOLOVKA: 2007., 2008....

subota, 29.08.2009.

Zašto Hebrang ima pravo?

Kada potpredsjednik HDZ-a i predsjednički kandidat istoimene stranke proziva medije zbog svoje neobjektivnosti, odnosno ideoloških sklonosti.



Nedavno je kandidat za predsjednika Republike Hrvatske i potpredsjednik najjače hrvatske političke stranke, Andrija Hebrang, u svom stilu, bez uvijanja, konstatirao kako u " Hrvatskoj ne postoje objektivni mediji koji bi adekvatno popratili rad Hrvatske demokratske zajednice ". Hebrang je naravno potpuno u pravu kada je izrekao ovu, naizgled, bogohulnu izjavu.


Neostvarene crne slutnje


Sjetimo se samo koliko su se pojedini mediji sa određenom i neskrivenom dozom nesnošljivosti raspisali o kolapsu hrvatskog turizma, uoči ovog ljeta razni novinari, " profesionalci ", tiskovine i portali naprosto su se utrkivali kako bi prikazali što je moguće katastrofičniju situaciju u hrvatskom turizmu, drugim riječima, veći dio medijskih Nostradamusa pretkazao je smak svijeta hrvatskom gospodarstvu, pogotovo kada je iznenadno " abdicirao " medijski bezrazložno preeksponirani bivši premijer, Ivo Sanader.


Posebno je bilo zanimljivo pratiti vjerodostojne i nadasve objektivne analize najboljeg kuhara među novinarima te vrhunskog " mobitel eksperta ", Davora Butkovića, ukoliko ikada, makar i za dvadeset godina, lijeva koalicija dođe na vlast, Butković si je zacementirao počasno mjesto u svečanoj loži nesuđeng hrvatskog premijera Zorana Milanovića.


Što se od silnih predviđanja ostvarilo? Ide drugi mjesec kako Sanadera više nema na političkoj karti Hrvatske, a turistička sezona polučila je fantastične rezultate, i ove godine Hrvatska je TOP destinacija mnogim turistima iz čitavog svijeta, dapače, brojni veleposlanici traže sastanak sa uspješnim ministrom turizma, Damirom Bajsom, kako bi im " otkrio tajnu svog uspjeha ". Dok je Lijepa naša hit odredište, dotle druge, daleko moćnije zemlje, gomilaju gubitke te bilježe rekordan pad turističkog profita, Bajs zadovoljno trlja ruke, a naši glavni konkurenti Italija i Slovenija panično nastoje spasiti što se spasiti dade, kako bi koliko toliko ublažili debakl koji ih je zadesio. Treba iskreno reći te konstatirati kako je virtualna ( internet ) promidžba, koju je Vlada na prijedlog ministra Bajsa usvojila, polučila rezultate koji nadilaze sva očekivanja, uključujući i prognoze vjernih optimista koji u svemu vide neku iskru pozitivnosti, čak kada ona ne tinja jače od svijeće na vjetru.


Vračevi trče počasni ( posljednji ) krug


Uz katastrofična ukazanja, većina medija bavila se novom vrstom gatanja, te su u prilog tome pozvali u pomoć elitne hrvatske vračeve, koji se u medijima bave špekulacijama, koje jasno za cilj imaju izazivanje prijevremenih izbora, međutim i to pada u vodu, sasvim neočekivano, odlaskom bivšeg premijera Sanadera, koalicijska Vlada, predvođena HDZ-om, stabilizirala se brže nego što je itko mogao zamisliti, HSS i HSLS, glavni partneri HDZ-a, ostali su vjerni partneri Jadranke Kosor, štoviše, čini se kako ima znatno manje sukoba unutar koalicije u ovakvoj konstalaciji snaga. Možda je zapravo Sanader bio onaj remetilački faktor koji je svojim egocentričnim eskapadama znao izazvati iskre na relaciji HDZ-ostatak koalicije? Jadranka Kosor potpuno je drugačija osoba, za razliku od bivšeg premijera, Kosor je spremna saslušati razmišljanja svojih partnera, što je najvažnije, Jadranka Kosor za razliku od Sanadera zna primiti kritiku te uvažiti druga razmišljanja unutar koalicije ukoliko su se ona pokazala učinkovitima.


Kako vrijeme prolazi sve su manji izgledi da dođe do izvanrednih izbora, stoga ne čude najnovije medijske konstrukcije koje dolaze od pojednih novinara, naravno govorimo o navodnim i nikada dokazanim, sukobima unutar same Vlade RH, odnosno sukobima između samih hdzeovaca, spominju se Polančec, Šuker, te najnoviji sukob koji se vodi, zamislite sada ovo, zbog tepiha, između nekadašnje najbliže Sanaderove suradnice Biance Matković i premijerke Jadranke Kosor!?! Ponekada doista imamo dojam da u medijima rade pučkoškolski amateri koji u nedostatku konkretnih vijesti plasiraju abnormalne tvrdnje te time rade veći cirkus unutar medija nego što on objektivno jeste. Sasvim sigurno, već početkom rujna HDZ-ova koalicija će se raspasti zbog tepiha, samo još nije poznato, radi li se o PERZIJSKOM ili Kineskom tepihu! Stoga je doista Andrija Hebrang u pravu kada pomalo ogorčeno imputira neobjektivnost većini hrvatskih medija, ako samo malo analiziramo razloge ovakvog postupanja vodećih pera hrvatskog novinarstva, saznati ćemo zašto se na ovakav način vodi kontinuirana antihdezeovska kampanja. Naime, onog trenutka kada je Ivo Sanader šokirao javnost te misteriozno najavio kraj svoje političke karijere, HDZ se našao na brisanom prostoru, budući kako su neki pomislili da je era HDZ-a gotova, te da nakon Sanadera ne postoji nitko tko bi mogao voditi Vladu, pojedinci su htjeli u trenutku pretrčati na stranu pobjednika, novih vlastodržaca, međutim, kao i uvijek, ako se previše zaletite postoji mogućnost da zbog prekratkog skoka završite u jarku.


Nešto slično se medijima dogodilo prilikom objave " točnog " datuma smrti pokojnog premijera, Ivice Račana, neki su požurili te su se u toj žurbi preračunali i osramotili sami sebe i zanimanje kojim se još uvijek, ( tko zna zašto ) nažalost nekažnjeno bave.

četvrtak, 27.08.2009.

FOTO TINO ( 75. ) - Putem prema jugu ( " LIJEPA LI SI " )

Hrvatska kao rijetko koja zemlja, na tako malom prostoru, obiluje tolikim ljepotama, nije stoga čudo da turisti stižu iz čitavog svijeta.

Nerijetko u euforiji znamo reći: " Hrvatska je najljepša zemlja na svijetu, sa prekrasnim i najljepšim morem, razvedenom obalom i tisuću otoka ", u svojoj ljubavi Hrvati znaju pretjerati, ali kada realno razmislimo, te euforične tvrdnje nisu daleko od istine. Krenuvši od Zagreba prema jugu Lijepe naše, u drugom dijelu turističke sezone, koja usprkos zlogukim i politikantstvom motiviranim prorocima nije podbacila, naprotiv, sami smo se mogli uvjeriti u ljepote naše zemlje, a da pritome uopće nismo morali daleko skrenuti sa glavne prometnice.

Na ulasku u Slunj

 

Predah u Rastokama, koje mnogi s pravom nazivaju " Malim Plitivicama ", zbog svoje iznimne ljepote, odmorili smo se na slapovima u ugodnom okružju" Vodenice ", pored koje, na zidu jedne kuće, stoje dva plakata na kojima su generali Hrvatske vojske, Mirko Norac ( u odori Alkarskog vojvode ), te Ante Gotovina.

 

 

 

 

Napuštajući Karlovačku županiju nailazimo na prve gužve prema jugu Hrvatske, iako se ne može govoriti o nekim kilometarskim kolonama.

 

Najstariji hrvatski Nacionalni park - Plitvička jezera, obavezno se zaustaviti, ukoliko vam se baš pretjerano ne žuri.

 

 

Putem prema jugu Hrvatske nailazimo na uobičajene prizore, predivan krajolik, srećom nismo naišli na niti jednu prometnu nezgodu, što je dobar znak, odredište, lijevo Knin, ravno, pa lijevo Benkovac, Stankovci, Šibenik ?

 

 

 

 

Ipak, KRALJEVSKI GRAD, Knin, put prema Zvonimirovu gradu doista ostavlja bez daha, bez obzira koliko puta prošli ovim krajem Dalmatinske Zagore.

 

 

 

 

Kninska tvrđava, mjesto na kojem se zavijorila zastava slobode, koju je 6. 08. 1995. poljubio prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, jedna od najimpozantnijih sekvenci u povijesti hrvatskoga naroda.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  

 

 

 

 

Kada se spustite sa tvrđave, možete lijevo cestom, kroz grad ravno, lijevo je vojarna, a malo dalje, desno je bolnica. Međutim, možete nakon silaska s tvrđave desno prema Drnišu, te ravno do 60-tak kilometara udaljenog Šibenika.

 

 

 

Šibenik, Krešimirov grad, ako dolazite iz pravca Knina u Šibenik ulazite sa njegove sjeverozapadne strane, kroz Bilice izbijete ravno do glavne magistrale ( Jadranska ) koja vas lijevo odvodi do Zvonimirove ulice pa ravno kroz centar grada, prema Brodarici, Prmioštenu, odnosno Splitu.

 

 

 

 

 

 

Kako to već biva, plaže su u ovo doba godine prepune turista, svugdje na Jadranu, ne samo na Brodarici, no to je neka druga tema, koja će ionako doći na red.

utorak, 25.08.2009.

FOTO TINO ( 74. ) - SP juniora u vaterpolu-Šibenik 2009.

U šibenskom naselju Crnica, na uređenom otvorenom bazenu održava se značajna sportska manifestacija za Hrvatsku, SP juniora u vaterpolu.

Najstariji hrvatski grad na Jadranu domaćin je iznimno značajne sportske manifestacije za Hrvatsku, Svjetskog prvenstva juniora u vaterpolu, na kojem sudjeluje 19 ekipa iz čitavog svijeta.

" Sport ujedinjuje ljude. Sport stvara prijateljstva između ljudi. "

Danima su se Šibenčani pripremali za ovo prestižno natjecanje, u medijima su se pojavljivale razne spekulacije, kalkuliralo se s mogućim otkazom Šibeniku, međutim, sve to palo je vodu, naime, domaćini su uspjeli obaviti sjajan posao i pripremiti otvoreni bazen na Crnici tako da da bude više nego adekvatno sportsko borilište za najbolje juniore svijeta u vaterpolu. To govore i brojni pristigli gledatelji koji prate svoje reprezentacije iz šest kontinenata ( u Šibeniku ih je, prema slobodnoj procijeni oko 600-tinjak ).

15. Svjetsko juniorsko vaterpolsko prvenstvo, koje traje do 30. kolovoza dovelo je sve favorite ovog sporta na bazen u Crnici, ali i neke autsajdere u ovom sportu, na SP sudjeluju: Iran, Egipat, Portoriko, Uzbekistan, Slovačka, Brazil, Novi Zeland, Grčka, Italija, SAD, Španjolska, Kanda, Francuska, Australija. Prvenstvo se igra pod motom: " Sport ujedinjuje ljude. Sport stvara prijateljstva između ljudi. ".

U skupini B odigrana je utakmica dva potpuno neravnopravna suparnika, Italije i Uzbekistana, utakmica je završila ogromnih 28-1 u korist svjetskog vaterpolo diva, Italije, zemlje koja je nedavno bila domaćin SP u vaterpolu za seniore. Naime, dobri poznavatelji vaterpola vrlo dobro znaju kvalitativnu razliku između talijanskog vaterpola i egoztičnih Uzbekistanaca čiji je uspjeh bio i samo pojavljivanje na ovom Svjetskom prvenstvu, tako da više od počasnog pogotka se nije ni moglo napraviti.

Između ostaloga, Italija je i jedan od kandidata za odličja na ovom prvenstvu svijeta za juniore. U drugom dvoboju skupine B Brazil je nadigrao Novozelanđane i u utorak će protiv Uzbekistanaca tražiti plasman dalje, nakon viđenoga, realno je za očekivati kako će Brazilci u tome i uspjeti. Najvažniji i najzanimljiviji susret dana odigran je u skupini C. Naime, to je ujedno i jedina skupina koja ima četiri sastava, zbog odustajanja Meksika, u kojoj su tri izrazito jaka sastava - SAD, Srbija i Španjolska., u triler utakmici, Amerikanci su spretno i sretno došli do pobjede nad jakom Španjolskom ekipom. Ulaznice za ovaj sportski spektakl na Crnici prodaju se po cijeni od simboličnih dvadeset kuna.

FOTO ZAPIS:

nedjelja, 23.08.2009.

FOTO TINO ( 73. ) - Veliki moto spektakl u Bilicama

Nekoliko kilometara od Šibenika održan je tradicionalni Moto Party, koji je kulminirao paradom bikera do samog centra Krešimirova grada.

Bilice, manje turističko naselje nedaleko Krešimirova grada, Šibenika, bilo je poprište spektakularnog, trećeg po redu, Moto Partya, koji je kulminirao defileom bikera od Bilica pa sve do centra Šibenika, party je održan na Prokljanskom jezeru, uz veliki broj bikera iz svih dijelova Šibensko-Kninske županije, ali i ostalih gradova Hrvatske.

Rika motora na obalama Prokljanskog jezera

Glavna fešta održana je na igralištu u Mikulandrama, party bikera održan je u organizaciji MK Bilice, te je kako i dolikuje ovakvim feštama ( primjer moto spektakl iz Petrinje prije nekoliko mjeseci ) obilovao mnoštvom lijepih djevojaka te velikim izborom pića, od čega je pivo bilo najpopularnija tekućina te spektakularne manifestacije koju su između ostaloga popratile i kamere Hrvatske televizije.

Nakon defilea bikera uslijedila je fešta koja je potrajala do ranih jutarnjih sati ( i duže ).Tjedan dana prije bikera, Bilice su imale svoju tradicionalnu " Biličku feštu " nazočne je zabavljao simpatični Jole kojeg je publika ove godine puno bolje prihvatila, za razliku od prošle godine, ipak Jole još mora ponešto naučiti o bikerskoj publici ( čitave Bilice na nekin način obožavaju svoj MK Bilice, pa se može govoriti o bikerskoj publici ) koja obožava ludu ( zlonamjernici bi rekli raskalašenu ) zabavu, te koja uistinu zna napraviti nezaboravan party, u pauzi je nastupila klapa „ Godimenti „.

Inače, Prokljansko jezero ima površinu 11 kilometara kvadratnih, te se nalazi u donjem toku rijeke Krke, a s Jadranskim morem je povezano uskim kanalom koji završava u gradu Šibeniku ( kod pristaništa ), zbog svoje povezanosti s morem radi se o vodi koja je djelomično izmješana, slana i slatka, to jezero tijekom sezone posjećuju brojni turisti koje privlači bogata ugostiteljska ponuda u Zatonu i Raslini, gdje se nude autohtoni specijaliteti, kao što su jegulje, čokalice ili tzv. slatkovodne srdele, te golac - ribice duge svega oko jedan centimetar.

FOTO ZAPIS:

petak, 21.08.2009.

Kakva noć hrvatskoga sporta

Pokojni Anđelko Herjavec, legenda varaždinskog sporta, za ovu večer oduševljeno bi uskliknuo, " bila je to bleščeća noć "!



Sportsko hrvatsko srce večeras je nepodjieljeno kucalo za mladu splitsku atletičarku, Blanku Vlašić, dok je Blanka letjela nebeskim visinama, " modri " stroj samljeo je nejakog škotskog nogometnog prvoligaša, Hearts iz Edinburgha.

Heroina hrvatskog sporta i već sada neprikosnovena kandidatkinja za hrvatsku sportašicu godine, Blanka Vlašić u sjajnoj, Hitchokovoj završnici nadmašila je miljenicu berlinske publike, sjajnu atletičarku i još veću sportašicu, Arianu Fridrich. Splitska heroina vinula se do zvijezda, slobodno možemo bez pretencioznog glorificiranja konstatirati, vinula se među zvijezde, u stilu slavnog Franka Sinatre, " Take me to the Moon ", i obranila titulu svjetske prvakinje, osvojivši drugu zlatnu medalju za redom na natjecanju koje je uz Olimpijske igre i najveće sportsko natjecanje na kojem su se našli svi oni koji u " Kraljici sportova " nešto danas znače, nešto predstavljaju. Bravo Blanka, orilo se iz tisuća hrvatskih grla iz srca tisuća navijača , ushićenih novim podvigom hrvatske sportske kraljice, u stilu Janice Kostelić, Blanka Vlašić dostigla je Mont Everest.

Furioznih devedest minuta plave konjice

Istodobno dok je trajao Blankin let među zvijezdama, " modri " stroj unakazio je u Maksimiru nejaku momčad iz Škotske, prvoligaški klub Hearts, ovog puta veće srce imali su plavi lavovi. Nije ovo bila, anemična, preplašena plava ekipa iz nikad prežaljeniog sudara sa austrijskim prvakom, Red Bull Salzburgom. Tek sada, nakon furioznog hoda " modrih bluza ", možemo žaliti za propuštenom prilikom, prilikom generacije, naime, ovakav Dinamo, imperativno je morao savladati Salzburg i ući potpuno ravnopravno u dvoboj sa izraelskim Macabijem. Nakon ovakve predstave postane vidljivo koliko ovoj momčadi znači Mandžukić ( ono što je Olić za hrvatsku reprezentaciju, to je " MANDŽA " za ovaj Dinamo, čovjek bez kojeg momčad nikada nije ista, bez obzira koga postavili na njegovo mjesto, Olić, Mandžukić, nogometaši lavovskoga srca ), u ovom trenutku jedan od najboljih igrača ovog dijela Europe, njegov crveni karton u Salzburgu i Jurčićeva kukavička taktika protiv Austrijanca doveli su Dinamo do Lige UEFE, umjesto da plavi već ove sezone uđu u najelitnije klupsko natjecanje starog kontinenta.

Klub koji u svojim redovima ima genijalca popt omalenog čileanca, Pedra Moralesa, sveprisutnog napadača, Marija Mandžukića, s plućima besmrtnog jamajkanskog sprintera Huseina Bolta, ne bi smio strahovati od treće lige europskog nogometa. Međutim, za prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati, Dinamo je, slobodno možemo već sada reći, suvereno ušao u Ligu UEFE, te time ispunio svoj osnovni cilj ove sezone, budući da, kako sada stvari stoje, hrvatsko prvenstvo već je praktički riješeno iako smo zapravo na samom početku sezone, teško možemo zamisliti da bi se netko ozbiljnije mogao suprotstaviti paklenom stroju iz Maksimirske šume. Bilo je to devedeset minuta za pamćenje, lekcija iz nogometa kakva već dugo nije viđena na kraju grada, podno rugla maksmirskih tribina, Škoti su pregaženi, u sportskom smislu poniženi su napustili Zagreb, u kojem su njihovi navijači proveli dva sjana dana, bez ikakvog incidenta te usput sklopili čitav niz prijateljstava, poznanstava potrebnih za budućnost. Dok su navijači bili na razini europske lige, za njihov klub se može reći samo jedno, više se nije moglo, u srazu s Dinamom dobili su lekciju kakvu obično učitelj podari svom najdarovitijem učeniku kako bi mu pokazao tko je stvarni gazda u školi te time potvrdio svoj autoritet.

Blanka kao detonator, Blanka kao inspiracija

Iznenađujuće dobro popunjen Maksimirski stadion u delirijumu je pratio tijek utakmice koja je od samog početka bila jednosmjerna ulica za sve ambicije koje su eventualno sa sobom Škoti donijeli u Zagreb, prvo poluvrijeme završeno je tek sa dva pogotka u mreži gostiju koji nisu niti jednom uputili udarac prema besposlenom vrataru " modrih ", Tomislavu Butini, dok su plavi propustili potpuno unakaziti suparnika već u prvih 45 minura igre. Greda Moralesa, prilike Mandžukića, grka Papadopulosa, te konstantni pritisak plavog stroja, o čemu uvjerljivo svjedoči i posjed lopte, 60-40 u korist " modrih ", nagovjestili su dobre vijesti za vojsku Dinamovih navijača, koji su ovog puta također bili na visini svog zadakta, očito inspirirani plavim uraganom. Dobri poznavatelji nogometa tek sada mogu vidjeti koliko može ekipa s takvim potencijalom ukoliko im trener da " dušu ", da " forzu " i slobodu igranja, drugim riječima, ekipa koja ima Moralesa, Mandžukića, Badelja, Sammira, izvršila bi nogometno samoubojstvo ukoliko bi ju šef stručnog stožera primorao na defanzivni nogomet, što se i pokazalo u srazu sa Austrijancima. Krunoslav Jurčić, da li pod pritiskom javnosti, gazde Mamića, ili zahvaljujući nekom svom instinktu potpuno je promjenio taktiku iz posljednje nesretne Dinamove europske utakmice te napokon odlučio napasti, što mu se na kraju isplatilo.

Sedam dana uzoči uzvratnog susreta u jednom od najljepših europskih gradova, pitoresknom škotskom Edinburghu, plavi mogu komotno razmišljati o ždrijebu skupina Lige UEFA, te se nadati kako im Božica sreće neće biti suviše nesklona, u tom slučaju ni san dug gotovo pola stoljeća, san o europskom proljeću, ne bi bio nemoguća misija. No, pustimo to, modri puk zaslužio je malo odmora, slavlja, malo oduška nakon ovakve večeri, za kalkulacije uvijek ima vremena, bez obzira što one u sportu nikada nisu dobro došle.Istinski ljubitelji nogometa u Hrvatskoj mogu biti zadovoljni i ove jeseni, barem do svetog Nikole, gledati će europski nogomet u hrvatskoj metropoli. Vratimo se za kraj na početak priče, kako je bilo u Berlinu, drugačije raskošna večer hrvatskoga sporta nije mogla ni završiti, Blanka je bila detonator, Blanka je inspirirala modre, a " modri " su samo slijedili njen primjer te Hrvatskoj podarili novu " bleščeću noć ".

subota, 15.08.2009.

FOTO TINO ( 72. ) - Blagdan Velike Gospe

"...Dušom, tijelom vijek sam Tvoj za krst časni bijuć boj..."

U drugoj polovici ljeta, sredinom mjeseca kolovoza, kada vrelo ljetno sunce polako kopni, a sunčeve zrake postaju sve blaže, Katolici ( ne samo oni, već Anglikanci te luterani slave blagdan Velike Gospe, kao i Pravoslavci-„ Velika Gospojna „, no ipak znatno skromnije, međutim ne postoji svjetska religija koja s osobitim poštovanjem ne govori o Mariji ) diljem svijeta obilježavaju jedan od najvećih blagdana, dan kada je prema drevnom vjerovanju Blažena Djevica Marija dušom i tijelom Uznesena na nebo ( iako je Papa Pio XII. tek 1950. proglasio ovu.crkvenu dogmu ), kao jedina od svih ljudi, izuzev Sina Božjega, koja je zajedno s tijelom napustila ovaj svijet.

" Čovjek je živo biće od začeća pa do smrti "

Marijanska svetišta diljem Hrvatske bila su poprište okupljanja mnogih vjernika, hodočasnici su pristizali pješice, u kolonama put je znao potrajati više sati, na tom putu dočekivali su ih stanovnici naselja kroz koja su prolazili, nudili im hranu i okrijepu, kao što je to još od davnina običaj. Na ovakav način slavi se Velika Gospa, već stoljećima, u najstarijem ( osam godina starije od nacionalnog Marijanskog svetišta u Mariji Bistrici ), budućem hrvatskom Marijanskom svetištu, Gorama.

 Mnoštvo vjernika, iz svih dijelova Hrvatske, pogotovo Sisačko-moslovačke županije uputilo se prema tom malo, starom mjestu, desetak kilometara udaljenom od Petrinje. Petrinjci su krenuli pješke oko sedam sati ujutro ispred crkve svetog Lovre, njih oko četiristo predvođenih sa svojim gradonačelnikom, Željkom Nenadićem te predsjednikom Gradskog vijeća, Darkom Dumbovićem, uputilo se prama Gorama. Veliki broj mladih, svjedočio je o neuništivom kontinuitetu i povezanosti Majke Božje i hrvatskoga naroda, usprkos pivremenih pokušaja politike da zbog vlastitog interesa zavadi Crkvu s vjernicima.

Diljem trosatnog puta hodočasnici su pjevali ( u ovom trenutku, ali i uvijek, aktualnu pjesmu ): „ Isukrste, Srcu Tvom s nama naš se kune dom: Dušom, tijelom vijek sam Tvoj za krst časni bijuć boj! “ , dok su mještani Župića ( kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima ), Strašnika i Sibića, iznosili hranu i piće pred hodočanike. Nekoliko minuta nakon dolaska u Goru, pred nekoliko tisuća vjernika, otpočela je sveta misa, koju je predvodio pomočni biskup zagrebački, Vlado Košić, uz pomoć lokalnog župnika, Don Paška Glasnovića i ostalih svećenika pristiglih iz okolnih mjesta i gradova ( napr. svećenik Mario Migles iz Petrinje ). Rijetko kada je ovaj kraj vidio ovoliki broj hodočasnika, možda u stara vremena se stariji stanovnici ovoga kraja mogu prisjetiti ovolikog mnoštva. Svi prilazni putevi, ceste, okolni brežuljci, sve je bilo prepuno vjernika. Nedaleko crkve Blažene Djevice Marije srušene u agresiji na Republiku Hrvatsku a koja se još uvijek obnavlja narod je pjevao i molio. Zagrebački pomočni biskup, Vlado Košić u svojoj propovijedi tek se kratko osvrnuo na inicijativu ( križevi i institucije ) aktualnog šefa države te konstatirao kako takvo što „ nikome nije uspjelo, pa neće ni njemu „. Međutim, zato je biskup više govorio o umjetnoj oplodnji te izrazio nadu kako Ustavni sud neće oboriti Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji koji je Hrvatski sabor nedavno donio. „ Čovjek je živo biće, od svog začeća, pa do smrti i mi kao vjernici smo dužni to poštovati „.

Kao što je to običaj u ovom kraju, nakon svete mise ljudi se povuku svojim kućama zajedno s rođacima, prijateljima, uživaju u obilnom ručku, da bi zatim svi zajedno navečer krenuli na pučku feštu koja obično traje do duboku u noć.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

petak, 14.08.2009.

Križ Stjepana Mesića

Napadi kojima je izložena Katolička crkva u posljednjih nekoliko dana neodoljivo nas podsjeća na zloglasna komunistička vremena.



Crkva, kao posljednji bastion hrvatskoga naroda suočila se u posljednjih nekoliko dana sa reliktom starog, rigidnog komunističkog obrasca prema kojem se Crkvu progonilo tijekom uzništva pokojnog kradinala, blaženog Alojzija Stepnica, tijekom trovanja hrvatskog mučenika za vrijeme njegova prisilnog boravka u „ kućnom pritvoru „ u rodnom Krašiću, Alojzije Stepinac sustavno je trovan i to prema svim spoznajama koje su nam dostupne u posljednjih nekoliko godina " zahvaljujući " ponajprije prijatelju aktualnog šefa države, Josipu Manoliću, čija prljava udbaška prošlost ne predstavlja prijetnju za ovu zemlju, no zato pojedine institucije i strančice, koje preko svojih grlatih političarki, čiji su muževi do ludila doveli klijente u zaleđu Zadra te se pokazali kao najveći lopovi suvremene Hrvatske, nesmiljenom žestinom u posljednjih nekoliko dana atakiraju na simbol ogromne većine hrvatskih građana, na drevni simbol života, križ.

Križni put hrvatskoga naroda

Hrvatska je uistinu svjetovna država, međutim Hrvatska kao malo koja država starog kontinenta bila je suočena sa 70-godišnjom okupacijom tri režima koji su iznad svega negirali Boga, ali i općenito, negirali su bilo kakve moralne vrijednosti koje bi svakom čovjeku zdravog razuma bile prihvatljive, jedini tko se hrvao tih godina sa najezdom suvremenih Barbara, bila je Upravo Crkva u Hrvata. Uostalom, sjetimo se tko je prvi priznao Hrvatsku i kolike su zasluge svetog Oca Ivana Pavla II za opstanak Hrvatske, ako se vratimo samo za trenutak u povijest u mračna vremena turskih osvajanja, Hrvatska nije nimalo slučajno dobila časni naziv, " PREDZIĐE KRŠČANSTVA ", bude nam jasno zašto je Papa tako postupio. Ne treba zaboraviti spomenuti na koji način i pod kojim simbolima su hrvatski branitelji krenuli u obranu ove naše Domovine, Krunica oko vrata nerijetko je bila jedina nada, jedini izvor snage običnog hrvatskog čovjeka suočenog sa mnogo nadmoćnijim zlom koje nam je nadiralo sa istoka, stoga ljudi bi morali malo više se posvetiti edukaciji, malo više proučiti povijest da bi mogli živjeti sadašnjost ( ARS LONGA VITAE BREVIS ). Dajmo narodu da sam odluči što želi, ako su nam već usta puna demokracije i pluralizma, a ne da nam bivši partijski komesari, " partizanka Mare " ( umotvorina Ivana Zvonimira Čička ) i slične vedete određuju sve, pa čak i način života.

Čitava operacija vodi se pod krinkom demokracije u kojoj nema mjesta križu, niti bilo kakvim religijskim simbolima, ali zato na itekako vidjivom mjestu postoji istaknuta zvijezda petokraka, kao simbol zla, stradanja i progona stotina tisuća nedužnih građana s ovih prostora. Ako može sotonski simbol biti vidljivo istaknut prilikom nekih opskurnih političkih derneka, ne vidimo razloga da simbol mira, za mnoge vječnog života, bude toliko zaobiđen, izoliran, kao da ovu zemlju predvodi reinkarnacija samog tovariša Staljina.

Nema nikakve dvojbe kako je Crkva jedina institucija koja u ovom trenutku pruža otpor psihičkom rastrojstvu aktualnog šefa države, koji se u poznim godinama svog života totalno uzjogunio kao da ga svi vrazi svijeta tjeraju. Crkva je jedina bila i ostala bastion protiv komunističke dominacije, jednako danas, kao nekoć, prije više od pola vijeka. Naime, ulaskom „ drumskih razbojnika „ u Zagreb, 8. svibnja 1945. godine, narod se u strahu povukao u svoje kuće, onaj dio koji je pobjegao pred komunističkim zlom, platio je glavom tu egzibiciju, jedino je Crkva ostala hrabro, kao predvodnik hrvatskoga naroda, se suočiti s predstavnicima novog režima, iako je Pavelić nekoliko dana prije ulaska komunista u Zagreb ponudio Stepincu da u ime vlasti preda grad novim osvajačima, dalekovidni Alojzije Stepinac je to kategorički odbio, ne željevši pri tome miješati politiku sa Crkvom., ali prije svega IDEOLOGIJU, treba potpuno razlučiti IDEOLOGIJU od POLITIKE, s obzirom kako Crkva kao moralna institucija ima pravo, čak i obvezu, ukazivati na određene anomalije kojih u našem društvu nažalost ima i previše.

Posljednji trzaji Stjepana Mesića

Iako je postupio mudro, razborito, kardinal Stepinac skupo je platio bezrezervnu ljubav koju je gajio prema svom narodu, dok je samo tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća na ovim prostorima mučenički likvidirano preko 600 svećenika, bio je to krvavi pir jednog monstruoznog režima koji i danas u modernoj Hrvatskoj pokušava podići svoj glas, mada to u ovim trenucima dijeluje profinjeno, u rukavicama, cilj je u konačnici isti, nastoji se odvojiti narod od Crkve, ono što nitko nije uspio u posljednjih 2000 godina pokušava učiniti aktualni predsjednik uz obilatu pomoć većine hrvatskih medija, te dijela stranaka koje vodi „ križ života " ( " križ u duši ", u odvjetničkom uredu moralnoga i religioznog odvjetnika Marinovića ) „, sa titovom zvijezdom na čelu.

Mesić je tijekom svoje vladavine uspio pokoriti gotovo sve važnije institucije, uključujući i novinare, međutim nije uspio nametnuti svoj stav Crkvi koja ima nebrojeno razloga za svoj prezir koji gaji prema ideji komunizma a koju svako malo propagira aktualni predsjednik, drugim riječima, Crkva, kao žrtva totalitarnog ludila, nema nikakvog razloga u pozitivnom kontekstu se sjećati zlikovca čija je vojska izvršila masovne pokolje od Bleiburga do Makedonije. Mesić to dobro zna, Mesić zna da nije uspio pokoriti Crkvu, i da mu to neće uspjeti, shvativši kako ima posla sa institucijom koja predstavlja većinu hrvatskoga naroda, Mesić pokušava eutanizirati utjecaj Crkve na ovo tranzicijsko društvo, iako svjestan da u svom križarskom pohodu ne može uspjeti, trenutni predsjednik neće odustati, sve dok mu ne otkuca i posljednja ura na Pantovčaku. Hrvatski predsjednik u suton svog života te pred kraj predsjedničkog mandata vratio se svojim korijenima, komunizmu ( kao da nikada nije ni otišao ).

srijeda, 12.08.2009.

FOTO TINO ( 71. ) - Odlazak Savke Dabčević-Kučar

Nešto više od dvije tisuće ljudi oprostilo se od SavKe Dabčević-Kučar, na zagrebačkom Mirogoju nazočan je bio i predsjednik Stjepan Mesić.

Posljednji ispraćaj poznate hrvatske političarke Savke Dabčević-Kučar, jedne od glavnih osoba Hrvatskog proljeća, bio je dostojanstven uz nazočnost više tisuća građana, te aktualnog predsjednika države Stjepana Mesića, kao i potpredsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa, brojnih političara i osoba iz javnog života.

Sprovodu je između ostalih prisustvovao gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, bivša predsjednica Gradske skupštine Zagreba Tatjana Holjevac, saborski zastupnik IDS- Damir Kajin, kao i brojni drugi saborski zastupnici. Sprovodu je prisustvovao i bivši saborski zastupnik HKDU-a Anto Kovačević koji se zadržao u kraćem srdačnom razgovoru s predsjednikom Mesićem, akademik Davorin Rudolf, bivši hrvatski nogometni reprezentativac Zvonimir Boban, umirovljeni general Martin Špegelj te mnoge druge osobe iz javnog života Hrvatske. Naravno, uz nazočnost čelništva Hrvatske narodne stranke Radimira Čačića i Vesne Pusić.

Od Savke Dabčević-Kučar oprostili su se njeni najbliži prijatelji, Zdravko Rogić i Alica Wertheimer Baletić, te predsjednik HNS-a, stranke čiji je počasni predsjednik bila Savka sve do svoje smrti, Radimir Čačić.

-Savka je kao profesor bila legenda ekonomskog fakulteta, a to će i ostati. Uvijek je davala prednost predavanjima pred politikom, a pamtit ćemo je jer je uvijekbila otvorena za dijalog i raspravu. Bila je i ostala nezamjenjiva i nenadokandiva - sa suzama u očima o znanstvenoj karijeri Savke Dabčević-Kučar govorila je Alica Wertheimer Baletić.

Zdravko Roglić se prisjetio svog prijateljstva sa Savkom, ispričavši kako su se upoznali i naglasivši kako je vlast odlučila da Savka svoju mirovinu zaradi kao niži činovnik, ali to je nikako nije pokolebalo. Rekao je i kako je na njezin posljednji rođendan vidio oproštaj u njezinim očima i otišao ranije od ostalih s proslave jer to nije mogao podnijeti.

- 20 godina izlolacije ( od 1971.-1991.) nije promijenilo njezine snove, riječi koje se izgovore s vjerom i željom ostaju jake. Savka je hrvatsku politiku zaista poljuljala i pokrenula - o njezinom političkom životu govorio je Radimir Čačić.

Vjerski obred predvodio je kontroverzni splitski svećenik Don Ivan Grubišić, međutim zanimljivo je kako sprovodu nije bio nazočan niti jedan ministar hrvatske Vlade, kao ni čelnici parlamentarnih stranaka, osim predsjednika najjače oporbene stranke, SDP-a, Zorana Milanovića te čelnika IDS-a, Damira Kajina. Nešto prije sprovoda razgovarali smo s nekim okupljenim građanima te ih zamolili da nam prokomentiraju život Savke Dabčević – Kučar, svi oni govorili su izuzetno pozitivno o Savki, naglašavajući ''moralnost osobe kakve u politici nažalost više nikada neće biti'' .

Nekoliko razmišljanja o Savki:

'' Savka nam je pokazala prema kuda trebamo usmjeravati svoj život, bila mi je inspiracija.''

'' Od 1971. Savka je vodila Hrvatski narod, da nije bilo nje pitanje je kako bi ta godina izgledala. Tada je napravila, sa svojim znanjem, najviše što se moglo. Uvijek je ostala dosljedna sebi.''

'' Savka mi je bila profesor na fakultetu i vrsna političarka, stoga tvrdim da su njezine zasluge velike za Hrvatsku jer Hrvatska poslije 1971. nikad nije bila ono što je bila do tada jer smo digli glavu.''

'' Savka je bila vizionar i htjela nas je spasiti, bila je pozitivna, kvalitetna i uvijek će mi ostati u sjećanju. Sve što je rekla bila je istina.''

FOTO ZAPIS:

utorak, 11.08.2009.

FOTO TINO ( 70. ) - Spektakl za sva vremena - U2 Zagreb

" VRACAM SE OPET "

Najveći glazbeni spektakl desetljeća dogodio se na legendarnoj travi Maksimirskog stadiona, u dva dana preko 100 tisuća gledatelja,



Kao nekoć Rim, vječni grad i središte svih važnijih svjetskih putova, tako je u posljednja dva dana bio Maksimir, grad Zagreb glavno odredište za sve istinske obožavatelje vrhunske glazbe, spektakl koji se pamti, spektakl koji treba doživjeti. Moramo li što dodati, osim konstatirati, Bono Vox pohodio je dinamov stadion.

Najbolje što se Zagrebu moglo dogoditi

Satima prije početka drugog koncerta legendarne irske grupe U2, Zagreb te okolica Maksimira, bili su pod okupacijom fanova iz svih dijelova Europe, doista, Zagreb je ova dva dana bio glazbeno središte starog kontinenta. Ulaznice su planule, međutim u pretprodaji ih je bilo koliko god ste trebali, naravno cijene su bile paprene ali je zato taj spektakl to i zaslužio.

Ne vrijedi žaliti što nismo mogli biti dijelom prve večeri, jer prvi puta uvijek je najslađe, međutim zato moramo reći, drugi dan koncerta ispunio je sva naša očekivanja. Prilazi Maksimiru, uz izrazite mjere osiguranja, bili su preplavljeni brojnim fanovima, usprkos tome niti najmanjeg incidenta nije bilo. Razgovarali smo s fanovima, potražili njihova razmišljanja, očekivanja od još jednog nastupa omiljenog benda svih generacija, benda koji je zadnji puta Zagreb pohodio davne 1976. godine. U našim multimedijama možte poslušati neke stavove i sami se uvjeriti u razmišljanja pojedinih fanova, no svi u isti glas ponavljaju, " oni nas nikada ne mogu iznevjeriti ".

Dodatni adrenalin, dodatnu draž ovom spektaklu je donijela savršena tehnološki dizajnirana pozornica, pravi space-shutle, tako da se sablasno ružni maksimirski stadion pretvorio u prekrasnog labuda, šteta pa se ovakvi koncerti održavaju jednom u deset godina, no sigurno je ovo najbolje što se u glazbenom smislu neovisnoj Hrvatskoj ikada dogodilo. Publiku je na noge podignuo mega hit popularne irske grupe, " No Line On The Horizon ", koja je u ovom trenutku bez ikakvih rezervi najbolji europski glazbeni sastav. Ipak, stari hitovi “ Sunday Bloody Sunday ” i “ Pride (In The Name Of Love ” potpuno su raspametili brojnu publiku, irski rokeri pokazali su da su jednako kao i vino, s godinama sve bolji.

Nekoliko riječi o pedesetogodišnjem frontmenu grupe U2, Bono Voxu ( 1960. ), strašno dijetinjstvo, kada mu tijekom sprovoda djeda umire majka i to u njegovoj četrnaestoj godini, nije ga uspjelo slomiti, smisao svog života pronašao je u glazbi, s jednakim žarom pjeva o krščanstvu, socijalnim temama, za sebe će reći kako je samo trgovački putnik koji ide od vrata do vrata i svoj proizvod, najbolje što zna, a to je glazba, prodaje narodu, neki povlače paralelu između njega i Marka Perkovića Thompsona, koliko je to realno, neka ocijene sami konzumenti vrhunske glazbe.

FOTO ZAPIS:

ponedjeljak, 10.08.2009.

FOTO TINO ( 69. ) - Mesiću zvižduci, Tuđmanu ovacije

294. SINJSKA ALKA

Gotovo tri stoljeća je minulo kada su drevni grad Sinj obranile malobrojnije hrvatske snage pred turskom najezdom, bijaše to 1715. godine.


Za Sinj i narod Cetinske krajine nema značajnijeg događaja od Sinjske Alke i tako je već stoljećima, tako taj kraj diše genneracijama s koljena na koljeno, drevni hrvatski grad Sinj od davnina s pravom može ponijeti sasvim zasluženi naslov, predziđe hrvatstva( krščanstva ).

Sinjani: " Franjo, Franjo "


Kao i uvijek puk junačkog cetinskog kraja s nestrpljenjem očekuje početni dio mjeseca kolovoza i početak Alke, uvijek s jednakim oduševljenjem očekujući rezultate i slavodobitnika koji bi pobjedom stekao veliku čast i poštovanje kod svojih poznanika ai li čitavog ovog kraja. Dom alkarskog slavodobitnika nakon pobjede pohode stotine ljudi, prijatelji, poznanici, znani, neznani s jednom željom, da čestitaju i stisnu ruku slavljeniku.

Vrlo vjerojatno tako je bilo i u domu ovogodišnjeg pobjednika, 294. Sinjske alke, 25. godišnjeg mladića, Ante Zorice ( rodom iz Hrvaca ), koji je po peti puta nastupio na alci , te prvi puta odnio pobjedu i to pogodivši svaki puta " sridu " ( tri punta, najveći mogući pogodak u alkarskom natjecanju, kada s obližnjih brada u čast pogođenoj sridi odjeknu sinjske " maćkule " a nebo obavije sivo-bijeli dim.), osvojivši maksimalnih devet bodova.

Međutiim, na samom početku, kao i na kraju trke, bilo je zanimljivo zbog određenih političkih napetosti, naime prilikom pozdrava alkarskog vojvode Ivana Čikare predsjedniku Mesiću, narod je počeo zviždati uz povike " Franjo, Franjo " i burni pljesak pokojnom predsjedniku. Nešto slično se dogodilo i na kraju trke kada je ajtualni predsjednik Mesić održao kratki, prigodni, završni govor. Mesić je pozdravio sve nazočne, zahvalio svima i čestitao alkarima na viteškoj borbi, posebno mladom slavodobitniku iz Hrvaca, Anti Zorici, spomenuo je hrvatske branitelje, no ipak nije mogao izdržati a da ne spomene i NDH, te zločine koji su počinjeni u ime NDH, ponovno naglasivši važnost antifašizma, nakon čega su uslijedili zvižduci iz jednog dijela publike te dobacivanja, no ipak, sve se ubrzo smirilo i 294. Alka protekla je u sjajnom ozračju

Kao što je poznato alkarske svečanosti održavaju se kroz tri dana, prvi dan trči se BARA, zatim ČOJA, a zadnji dan, tradicionalno radi se o nedjelji, odigrava se glavni događaja, kada uz odriješit glas alkarskog vojvode: „ NEKA OTPOČNE DVISTA DEVEDESET ČETVRTA TRKA „ ALAJČAUŠ uzvikne „ NA ZAPOVID VOJVODO „. Naravno prije toga svira se hrvatska himna.

Rekordan broj gledatelja

Ovogodišnja, 294. Sinjskja Alka privukla je rekordan broj gledatelja ( oko 10. 000 ) po idealnom vremenu osim što je tek na trenutak i to u samom početku palo nekoliko kapi sitne ljetne kiše. Pokrovitelj ovogodišnje Alke opet je bio aktualni predsjednik države Stpe Mesić koji se i ove godine pojavio u Sinju. Kao i uvijek Alka je privukla veliki broj političara, predsedničkih kandidata, uz nazočnost i premijerke Jadranker Kosor, koja se po prvi puta u toj ulozi našla u junačkom gradu. Alka je uz kulturnu manifestaciju i turistička atrakcija ovoga kraja, što dokazuje veliki broj turista koji obvezno tijekom alkarskih svečanosti posjete Sinj. Zapravo moglo bi se reći kako je čitav ovaj kraj tih dana u jednom alkarskom ruhu.

Kao što smo rekli, Alka se trči u spomen na pobjedu naroda Cetinske krajine nad Osmanlijama 1715. Smatra se da se počela izvoditi u drugom desetljeću 18. stoljeća. Datum održavanja se mijenjao, a sada se izvodi prve nedjelje u kolovozu, uspješno završenom operacijom Oluja, Sinjska alka dobila je novu dimenziju, naime alkarske svečanosti gptovo u pravilu poklapaju se s obilježavanjem Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.Iako je Alka oduvijek imala određenu političku dimenziju, Sinjskoj alci blizina obljetnice Oluje donijela je novu političku konotaciju.

Prisjetimo se bunta ponosnog naroda sinjske krajine kada su se za vrijeme koalicijske vlasti progonili hrvatski branitelji, tada je najglasniji u obrani hrvatskih branitelja i zatočenog alkarskog vojvode Mirka Norca, bio Ante Kotromanović, tadašnji vojvoda i današnji zastupnik SDP-a u hrvatskom parlamentu. Vremena se mijenjaju, Norca više nitko ne spominje, barem ne onako ( osim puka ), glasno iz sve snage kao nekada, došli su neki ljudi i nova politika, no Alka je kao i do sada, tradicija koja ne umire i ne nestaje lako, kao spomen na jednu veliki hrvatsku pobjedu nad nadmoćnijim neprijateljim,zbog čega su sinjani itekako zahvalni ĆUDOTVORNOJ GOSPI SINJSKOJ, koja je prema legendi pomogla ovaj narod u njegovoj pravednoj, oslobodilačkoj borbi.

FOTO ZAPIS:

subota, 08.08.2009.

FOTO TINO ( 68 ) - Spektakl na Neretvi

Najveći ljetni spektakl održan je tijekom ove subote na Neretvi pod visokim pokroviteljstvom aktualnog predsjednika države Stjepana Mesića.

Tradicionalni maraton lađa ( za ovu tradiciju jedan od najzaslužnijih je svakako Milojko Glasović iz Opuzena ), na Neretvi, koji se ove godine održao po dvanaesti puta najveći je spektakl koji se ljeti održava u ovom prelijepom kutku naše Domovine, te zasigurno najznačajni događaj za sve žitelje ove županije.

Naime, preko dvadest kilometara nije jednostavno prohodati, a kamoli proveslati u natjecateljskom tempu. Pobjednik ove prestižne utrke koja svake godine obara rekorde u sudjelovanju je ekipa Gusara iz Komina, koji su bili sudionici svih dvanaest dosadašnjih maratona, no do pobjede su uspjeli doći tek u dvanaestom pkušaju, što zasigurno predstavlja šlag na torti i još veće zadovoljstvo budući da se za ovu priredbu prijavilo četrdesetak lađara, od toga čak 32 posade iz doline Nereve.

Fešta u Pločama uveličana je glazbenim programom u kojem su nastupili grupa Feminem i Marijan Ban. Pokrovitelj ove atraktivne manifestacije bio je aktualni predsjednik države Stjepan Mesić te Hrvatski sabor, uz sponzorstvo Todorićevog Agrokora.

Start ove utrke u Metkoviću, koji je započeo oko 17.30 minuta, označio je plotun Dubrovačkih trombunjera, cilj su bile Ploče, no prije toga zamjene su obavljene u Opuzenu. Naravno, kao i svake godine državni dužnosnici i mnogobrojni političari ( Mesić, Šeks, Friščić, Miroslav Tuđman, Slaven Letica, Stipe Gabrić Jambo, Milan Bandić i mnogi drugi ).

Preko 40.000 gledatelja iz svih dijelova Hrvatske te mnogobrojni strani turisti prisustvovali su ovom spektaklu, dok je pak nešto više od 1000 sretnika uspjelo kupiti ulaznice te na pratećim brodovima iz „ prvog reda „ promatrati utrku.

Što je zapravo maraton lađa? Maraton lađa je amatersko natjecanje, u koj sudjeluju stara, izvorna polovila, odnosno lađe, a natjecanje kreće iz Metkovića preko Opuzena do Ploča te je dugo više od 20 kilometara i predsatavlja najatraktivnije takmičenje takve vrste u Hrvatskoj.

FOTO ZAPIS:

petak, 07.08.2009.

TKO JE BILA ZADNJA RUŽA HRVATSKA ?

SAVKA DABČEVIĆ - KUČAR

Odlazak kontroverzne predvodnice jednog dijela hrvatskog proljeća u narodu će izazvati osjećaj tuge, bez obzira na sve.



Mnogi se i danas sjećaju legendarne pjesme Prljavog Kazališta, pjesme koja je nastala negdje u vremenima kada se Jugoslavija nepovratno raspadala, " RUŽA HRVATSKA ". Dvadeset godina kasnije dobar dio hrvatskih građana smatra da je ova pjesma posvećena kontroverznoj, bivšoj predsjednici Hrvatske narodne strane, te jednoj od vodećih figura hrvatskoga proljeća, Savki Dabčević-Kučar. Iako je Mladen Bodalec u nekoliko navrata demantirao povezanost jedne od najljepših hrvatskih domoljubnih pjesama sa bilo kojom vrstom politike, smrću Savke Dabčević-Kučar nagađanja će se samo povećati.

Studenti na robiju

Jedna od vodećih ljudi ondašnjeg Saveza komunista Hrvatske, i predvodnica Hrvatskog proljeća ili kako se to tada zvalo-ekonomsko-političke reforme tadašnjeg "socijalističkog samoupravljanja" u ( polu )autonomnoj hrvatskoj republici unutar Titove nakaradne tvorevine, ostavila je iza sebe brojne kontroverze, dvojbe koje tek treba do kraja razjasniti. Naime, svima je jasno da hrvatsko proljeće nije bilo, kako neki krivo misle, politički pokret za hrvatsku samostalnost i državnu nezavisnost, nego reformistički pokret za poboljšanje ekonomskog i političkog položaja tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske, čelni ljudi SKH, Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo nisu imali, niti su mogli imati nikakvih ambicija za odcijepljenje od Jugoslavije, naprotiv, iako su studenti predvođeni Draženom Budišom i Ivanom Zvonimirom Čičkom dali bezrezervnu podršku vodstvu SKH, činjenica je kako je tadašnje vodstvo komunističke partije Hrvatske smatralo pokret studenata suviše ekstremnim te se u jednom trenutku i ogradilo od njega. Drugim riječima, čelništvo SKH predvođeno Savkom okrenulo je leđa mladim ljudima, koji su mahom nakon gušenja hrvatskog proljeća završavali u zatvorima.

Istina, vodstvo SKH također je dospjelo pod udar komunističkog režima te je pretrpjelo nemilosrdan odstrijel od čelnika tog režima, Josipa Broza Tita, spomenimo samo zloglasni sastanak u Karađorđevu na kojem je donesena odluka o nemilosrdnom obračunu sa proljećarima. Međutim, dok su jedni protagonisti hrvatskog proljeća, poput Vlade Gotovca, Marka Veselice, Franje Tuđmana, Ivana Zvonimira Čička, Ante Paradžika, Dražena Budiše, završavali u kazamtima, suđeni na montiranim režimskim sudovima, drugi su dobili " packe " te su uklonjeni iz javnog života, ali su ostali na slobodi, uživajući u blgodatima prijevremene mirovine, uključujući i Savku Dabčević – Kučar te Miku Tripala, to je povijesna činjenica i to je istina koju moramo respektirati kada analiziramo to razdoblje.

Iako je Savka uistinu zaslužila određeni pijetet, te poštovanje naroda, ako ni zbog čega drugoga, ono zbog djelomično pozitivne uloge u hrvatskom proljeću, ipak moramo konstatirati kako hrvatska javnost još uvijek nije upoznata sa svim dijelovima života " ruže hrvatskog proljeća ". "Dok je Tripalo bio komunist iz ideala, "Savka", kako ju je hrvatski narod od milja zvao, bila je komunist-karijerist. Vrlo je sumnjivo da je Savka nakon uspostave višestranačja u Hrvatskoj 1990. osnovala Hrvatsku narodnu stranku koja svoje porijeklo vuće od osnivača jugoslavenske ideologije, biskupa Josipa Jurja Strossmayera koji je bio vrlo neprijateljski raspoložen prema Ocu domovine Anti Starčeviću. ( Svake godine ateistički "narodnjaci" od Vesne Pusić polažu vijenac u spomen na biskupa Strossmayera.) Strossmayerova tako zvana "Narodna stranka" i Mažuranićeva "Narodno-liberalna stranka" bile su neprijateljski raspoložene prema hrvatskom narodu, i trasirale su balkansku stazu prema Jugoslaviji 1918. godine. Druženje Vesne Pusić s neprijateljem Hrvatskog proljeća Milutinom Baltićem, i Savkina šutnja o politici liberalne ideologije Vesne Pusić, baca novo svjetlo na Savkine namjere". „

ORJUNA i Savka Dabčević-Kučar

U najmlađim danima Savka, kako joj je popularno tepao dobar dio naroda, odmah je registrirala svoju privrženost Jugoslaviji, budući kako je prije Drugog svjetskog rata bila pripadnica zloglasne Orjune ili "Organizacije jugoslavenskih nacionalista". Orjunu se može usporediti, na pr. s Mussolinijevim crnokošuljašima, samo što je Orjuna bila totalitarna batinaška organizacija koja je nastupala s pozicija jugoslavenskog unitarizma, u službi velikosrpskog kralja Aleksandra Karađorđevića. Radi se doista o ekstremnoj, krajnje opasnoj organizaciji koja nije prezala ni od terorističkih akcija ako je to bilo u njenom interes. Nažalost u brojnim marševima, radikalnim akcijama, sudjelovala je tada mlađahna Savka Dabčević. Što bi „ RUŽA HRVATSKA „ mogla tražiti u ekstremnoj jugoslavenskoj organizaciji i to pod paskom režima u Beogradu, odnosno srpskog kralja ?

Možda odgovor može dati činjenica što se Savka već na početku Drugog svjetskog rata, povezala sa radikalnim, boljševičkim krilom partizanskog pokreta, te u tom zagrljaju ostala sve do kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća. „ Savka i Tripalo su 1971. doživjeli varijantu blaže sudbine od Andrije Hebranga, ali je suština u istome – zaustavljanje pozitivnog trenda napretka hrvatskog naroda. Savkom i Tripalom počela je 1970./1971. era ponovne reafirmacije pluralizma unutar sustava partijskog takozvanog "demokratskog centralizma". Partijski tisak u Hrvatskoj počinje nešto slobodnije pisati, intelektualci s hrvatske ljevice počinju slobodnije pisati članke koji afirmiraju hrvatsku nacionalnu svijest i ravnopravnost unutar "socijalističke" Jugoslavije. Vlado Gotovac i Ljudevit Jonke reprezentiraju tadašnju intelektualnu hrvatsku liberalnu ljevicu, u odnosu prema ortodoksnim komunistima. Reformirani komunisti u Hrvatskoj na čelu sa Savkom i Tripalom traže ekonomsku ravnopravnost hrvatske poluautonomne republike u Titovoj Jugoslaviji, i s tim u vezi CK SKH upućuje u lipnju 1970. na javnu raspravu ustavne amandmane, o kojima se raspravlja na mitinzima "radničke klase" diljem Hrvatske, a glavni govornici su nove političke ikone Savka i Tripalo, koji su imali status " pop zvijezda ", na neki način status ikons sredine 20 stoljeća, s obzirom kako je Savka bila vrsna retoričarka to nas i ne treba čuditi.

Međutim, ključna pogreška Savke Dabčević – Kučar dolazi uspostavom hrvatske države, budući kako je na predsjedničkim izborima 1992. godine doživjela fijasko, osvojivši tek neznatnih šest posto glasova, Savka se povlači iz politike te imenuje Vesnu Pusić svojom nasljednicom, nakon Pusičke u HNS dolazi i jedan najomraženijih hrvatskih političara, za kojeg je i saborsko povjerentvo u nekoliko navrata dokazalo kako se nalazi u notornom sukobu interesa, Radimir Čačić, čovjek, koji je u svom poslovnom nadahnuću tijekom ministrovanja omogućio poslovanje svojih firmi sa državom, bio je to poslovni poduhvat, kolokvijalno nazvan, " sam sa sobom ". Nažalost, ostavština popularne predvodnice hrvatskog proljeća ( " On i Ona " kao liliputanci hrvatske političke scene ) nije ni blizu proklamiranom mitu o Savki, kao RUŽI HRVATSKOJ, no, ipak, svaka ruža ima svoje bodlje, ovisno s koje strane gledamo.

Rođena davno, 1923. godine, u dubokoj starosti, zaspala je " zadnja RUŽA HRVATSKA " . Međutim, Hrvatska se budi, pogleda uprtog prema malom mjestu Dalmatinske Zagore, prema Čavoglavama.

četvrtak, 06.08.2009.

FOTO TINO ( 67 ) - Thompson pobjedio usprkos pozivu Severini

Kao i zadnjih godina, malo mjesto nedaleko Drniša poprište je središnje, pučke proslave Dana domovinske zahvalnosti, 100.000 Hrvata.

Kao i posljednjih nekoliko godina središnja, pučka svečanost obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti održana je u malom mjestu Dalmatinske Zagore, petnaestak kilometara udaljenom od Drniša, rodnom mjestu najpopularnijeg hrvatskog glazbenika, Marka Perkovića Thompsona, koji je ujedno i organizator ove manifestacije, Čavoglavama.

Kroz Knin, preko „ NDH „ do Čavoglava

No prije toga, brojne braniteljske udruge, kao i branitelji koji su u osobnom aranžmanu putovali prema Čavoglavama poklonili su se Zvonimirovom gradu, Kninu, koji je na današnji dan prije 14 godina oslobođen višegodišnje okupacije. Dio branitelja revoltiran ponašanjem aktualne vlasti, pogotovo marifetlucima aktualnog šefa države, umjesto da se pridruže kninskom mimohodu te svečanom postrojavanju na stadionu, demonstrativno je krenuo put Čavoglava. Bacivši posljednji pogled na grad sa legendarne kninske tvrđave, na kojoj se danas zavijorio, prvi puta nakon 14 godina, orginalni hrvatski barjak, koji je postavljen odmah po ulasku hrvatske vojske u oslobođeni Knin. Put do Čavoglava, s obzirom da su ljetne vrućine malo izgubile na intenzitetu, te na vjetar koji je na trenutke puhao popriličnom žestinom, nije bio pretjerano zahtjevan ( treba reći kako se dio branitelja ultimativno želio osvježiti u bistrim vodama rijeke Cetine ).

Veliki broj ljudi, branitelja, slio se danas u Knin, međutim, ono što se događalo u Čavoglavama, usprkos nešto kasnijem dolasku, doista predstavlja vrhunac, te se teško može usporediti sa bilo čime. Rijeke automobila, slijevale su se u doslovno paralizirano mjesto podno Svilaje, organizator ove velebne proslave, Marko Perković Thompson, došao je nešto ranije ( oko 16. 30 sati ), već tradicionalno sa kolegama bikerima, njih nekoliko stotina dovezlo se u Čavoglave, mnogi od njih bili su i na nedavnom zagrebačkom koncertu popularnog glazbenika koji je do neslućenih visina afirmirao ovo mjestu u samom srcu dalmatinskog krša, Dalmatinske Zagore. Ako ste pretpostavljali kako je glavna tema svih razgovora u Čavoglavima bila 14. obljetnica Oluje, prevarili ste se, najviše pozornosti posvećeno je novim akrobacijama aktualnog šega države, koji je svojim egzibicijama osramotio sam sebe i donekle pokvario središnju feštu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu, kada je odbio doći na misu za Domovinu, što je skandalozno i van svake mjere neopravdano ponašanje jednog čovjeka koji je očito u poznim godinama totalno „ pobenavio „.

No, ako već nije stigao do crkve, ipak je imao određeno snoviđenje, i opet mu se ukazala NDH, čak i danas, 5. 08., kada smo slavili blagdan svih hrvatskih branitelja, predsjednik je osjetio potrebu za osobnim razračunavanjem, ako mu je to bio gušt, neka mu je, sa srećom, s obzirom na skorašnju mirovinu. Ipak, vjerujemo kako je to predsjednik učinio u dobroj namjeri, isto tako je, sasvim sigurno, u dobroj namjeri zaboravio baciti pogled prema obližnjem Jadranskom moru, na čijoj obali je jedan ratni zločinac, nikada osuđen, ali zato od naroda prokazan, Ante Jurjević Baja, u maniri vrsnog " antifašiste " donio " slobodu " napaćenoj Dalmaciji, bilo je to čak i prije samog sloma " Mesićeve NDH ". Kako smo rekli, predsjednik je i ovaj puta uspio zasjeniti obljetnicu jednog briljantnog događaja, opet je postigao da se priča samo o njemu i njegovim „ marifetlucima „. Stoga ne čudi pogrdno skandiranje Thmpsonovih fanova aktualnom predsjedniku, kao i istarskom tribunu, Damiru Kajinu.

Proslava protekla bez spornog znakovlja

Zajedno sa svojim prijateljima ( Od poznatih iz javnoga života Čavoglave su pohodili dr. Josip Jurčević, nezavisni kandidat za Predsjednika RH, dr. Miroslav Tuđman, te biskupi šibenski msg. Ante Ivas, te varaždinski msg. Josip Mrzljak. ), Thompson je samo usputno dobacio kako Čavoglave nisu konkurencija Kninu, usprkos kninskoj gradonačelnici Josipi Rimac, dodavši da bi on osobno volio da se Dan pobjede i domovinske zahvalnosti obilježava u svim srcima , svih ljudi. Treba spomenuti kako je gradonačelnica Knina pokušala konkurirati Thompsonu ( Pjevač Marko Perković pohodio je svečanost u Kninu, gdje se susreo s obožavateljima i slikao s članovima Hvidre ispred panoa Ante Gotovine. ), pozivom Severini, inače poznatoj po tome što u posljednje vrijeme brojnim skandalima ruši sve vrijednosti koje konzervativni dio Hrvatske baštini, između ostaloga nastupila je zajedno sa udovicom pokojnog ratnog zločinca, Željka Ražnatovića Arkana na nekom derneku ( svadbi ) u susjednoj Crnoj Gori, te pogotovo svojim skandaloznim izjavama za srpske medije kojima blati Hrvatsku. Usprkos svemu, cijelo poslijepodne ispred crkve Hrvatskih mučenika, čiju je izgradnju najvećim dijelom financirao sam pjevač, bilo je kao u košnici, predstavilo se mnoštvo folklornih skupina, kršni momci u odorama povijesnih hrvatskih postrojbi defilirali su ovim krajem, sporna obilježja, „ neprimjereno „ znakovlje, uz najbolju volju nije bilo moguće pronaći.

Brojni Thompsonovi prijatelji boravili su ove praznične večeri, u malim Čavoglavama, Vanna, Mate Bulić, Dražen Zečić, Mladen Grdović, Joško Jeličić, Franjo Arapović - bivši košarkaš, mjestu koje je na dan proslave bilo jedno od najnapučenijih mjesta u Hrvatskoj. Nakratko na pozornici se pojavio i Zvonko Bušić, hrvatski emigrant koji je bio dugo vremena zatočenik američkih zatvora zbog otmice zrakoplova. Kao i uvijek do sada, uz vatromet koncert se nastavio duboko u noć.

FOTO ZAPIS:

srijeda, 05.08.2009.

FOTO TINO ( 66 ) - " Oluja nam je donijela slobodu "

Povodom Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti razgovarali smo sa brojnim braniteljima, čelništvom Grada Petrinje, te hrvatskim građanima.

Povodom " Oluje ", povijesne vojno redarstvene, oslobodilačke operacije, razgovarali smo sa brojnim hrvatskim braniteljima, istinskim herojima Domovine, čelništvom Grada Petrinje, gradonačelnikom, predsjednikom Gradskog vijeća, te zamjenikom gradonačelnika, kao i velikim brojem hrvatskih građana, postavivši im samo jedno pitanje: " što je za sve vas bila " Oluja " te tko je najzaslužniji za uspjeh " bitke nad bitkama ". Veliki odaziv građana natjerao nas je da anketu razdjelimo na dva dijela. Građani su jedinstveni, " Oluja je donijela slobodu ".

" Majka svih bitaka "

Željko Nenadić, gradonačelnik Grada Petrinje:



'' Petrinji Oluja znači novi život. Znamo na što smo se vratili, kuće su nam bile srušene, a iz osobnog iskustva znam kako je teško to podnijeti. Ja sam na primjer došao svojoj kući, a iz dnevnog boravka je raslo drvo deblje od moje ruke, a ostavili smo čitave kuće. Ali zaboravimo to, dogodilo se, ne ponovilo se. Mi smo kuće obnovili i to uz pomoć države Hrvatske na čelu s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom koji je i donio tu odluku. Za Hrvatsku Oluja znači uspostavu njezinog cjelokupnog teritorija i što je najvažnije mogućnosti da ravnopravno pregovaramo s Europom o ulasku u EU, o ulasku u NATO, što je već učinjeno i više nas nitko neće napasti, a ako nas i napadne zna se kakav je odgovor.''

Darko Dumbović, predsjednik Gradskog vijeća Petrinja:



'' Oluja je jedna od najuspješnijih hrvatskih bitaka koja je dobivena u slavu i čast danas neovisnoj Republici Hrvatskoj. Oluja svakom hrvatskom državljaninu znači ama baš sve jer sa završetkom Oluje smo postali cjelovita država. Na ovom području Oluja je uzela puno života, na području grada Petrinje kroz četiri godine ratovanja poginulo je 268 branitelja i ubijeno je oko 700 civila. Oko 1000 ljudi je izgubilo život u četverogodišnjoj borbi, a ako se komponira s brojem stanovnika u odnosu na grad Vukovar Petrinja ima više žrtava. To je vrlo malo poznato, ali grad Petrinja je u akciji Oluja nažalost zadnji oslobođen. Grad Petrinja sigurno zaslužuje daleko bolju poziciju.''

Milan Herceg, zamjenik gradonačelnika Petrinje:



'' Da budem iskren s obzirom da smo bili napadnuti i da smo morali otići iz naše drage Petrinje Oluja je ono što, kao i inače, nešto odnese a nešto donese. Naša Oluja je nama donijela pobjedu, a odnijela zlo koje je bilo pet godina u Petrinji i s kojim smo se morali nositi. Znamo jako dobro kako je teško biti u izbjeglištvu, kako su naši najmiliji prolazili koji su bili po svim gradovima u Hrvatskoj i koje je to veselje, nakon Oluje svih oluja, doći u grad, na svoje ognjište bez obzira da li bilo porušeno, jer ono je naše ognjište.''

" Tuđman najzaslužniji za Oluju "

Krešimir Škrbina (50), domar i hrvatski branitelj:



'' 1991. godine kad je Kostajnica pala većina nas je otišla u vojsku kao dragovoljci Domovinskog rata. Dočekali smo Oluju da se oslobodi naš rodni grad u koji smo se vratili, a onda i naše obitelji. Smatram da su branitelji najzaslužniji uz državni vrh zajedno s pokojnim predsjednikom Tuđmanom te ministrom obrane, Gojkom Šuškom . Oluja nam je donijela slobodu i neovisnost.''

Boro Kovačević (51), umirovljenik i hrvatski branitelj:



'' Meni kao osobi Oluja znači povratak kući, a Hrvatskoj znači u konačnici oslobođenje okupirane teritorije i povratak velikog dijela stanovništva koje je patilo pet godina u izbjeglištvu.''

Siniša Vidović (49), novinar i hrvatski branitelj:



'' Hrvatskoj i meni Oluja vjerojatno znači podjednako. Znači nam puno, znači nam činjenicu da smo konačno došli do svojih povijesnih granica. To smo htjeli, nije bilo lako ali je bilo vrijedno truda.''

Vladimir Šubarić (60), umirovljenik i hrvatski branitelj:



'' Oluja znači slobodnu Hrvatsku - to je kratko i jasno.''

Miroslav Ivezić (45), umirovljenik i hrvatski branitelj:



'' Oluja je za mene svetinja, to je jedinstvena vojna akcija koja se dogodila i koja je ujedinila Hrvatsku u današnjim okvirima u kojima jest. Za mene osobno ona znači da je hrvatski narod konačno slobodan i svoj na svome.''

Vlado Dumbović, predsjednih Udruge dragovoljaca i vetrana Domovinskog rata Petrinja:



'' Pravi branitelji koji su sudjelovali u Vojno-redarstvenoj akciji Oluja neće o tome direktno govoriti. Njima ne treba medijsko eksponiranje da bi se predstavljali kao branitelji jer oni znaju da to jesu. Mi se okupljamo ovako između sebe, rijetko o tome pričamo jer nemamo potrebe o tome pričati. Mi znamo što smo prošli i što je bilo, a oni koji se naslikavaju, koji dolaze u medije u prvi plan to su oni ljudi koji su shvatili da Hrvatska postoji tek poslije Oluje, a ne prije.''

Građani Zagreba: " Gotovina zaslužan za uspjeh operacije "

Muharem Ljubijankić (39), građevinski tehničar:



'' Oluja je nešto što je trebalo Hrvatskoj. Svakako su najzaslužniji branitelji, a žao mi je i Gotovine koji je u Haagu iako je čovjek koji je napravio puno za Hrvatsku.''

Jusedin Hrnjica (38), mehaničar:



'' Operacija Oluja je donijela puno Hrvatskoj zemlji, oslobodila je od okupatora. Donijela joj je budućnost kao samostalnoj državi i najzaslužniji je Ante Gotovina.''

Željko Bosnić (49), čistač i hrvatski branitelj:



'' 15. kolovoza 1991. godine ja sam išao u rat. Znači tad još nije bilo vojske, a onda smatram kako je pogrešno govoriti samo o Oluji kad sam prije prošao taj rat. Oluja je samo krajnja točka.''

Antun Kreković (48), vojni pilot i hrvatski branitelj:



'' Meni osobno Oluja ništa ne znači, kada govorim iz kuta samo jedne bitke, ali kompletnoj Hrvatskoj znači puno, znači samostalnost. Ipak bilo je i drugih faktora, jer se rat ne dobiva jednom bitkom. Najzaslužniji su hrvatski branitelji i zapovjedništvo.''

Naima Abadžić (15), srednjoškolka:



'' Koliko sam učila iz povijesti i koliko sam čula od roditelja Oluja je značila zaista puno. Dugo smo željeli biti neovisni i evo uspjeli smo Olujom, a za to su zaslužni branitelji koji su branili Hrvatsku.''

Karla Hamberger (16), srednjoškolka:



'' Oluja je pomogla da se oslobodimo agresora i da dobijemo samostalnu državu, a branitelji su oni koji su nam to i donijeli.''

Tea Stiplošek (16), srednjškolka:



'' Oluja znači slobodu, a jedini zaslužni su branitelji.''

Antonio Matošević (17), srednjoškolac:



'' Svaki branitelj je najzaslužniji za Oluju. Oluja znači sloboda, dostojanstvo, pobjeda nad terorom nad krvništvom, nad okupacijom i dokaz da je snaga Boga i naroda složnoga jača od okupatora.''

Toni Rebernik (77), umirovljenik:



'' U Oluji je izgubljeno puno života i zbog toga nije dobra. Jedino je dobro to što je danas bolje nego u vrijeme Jugoslavije.''

Mile Stilinović (70), umirovljenik:



'' Oluja je donijela dobro, oslobodivši Hrvatski narod i državu. Bila je korisna za sve građane Hrvatske.''

Hrvatski građani, branitelji i političari su napokon jedinstveni, " Oluja " je u konačnici spasila Hrvatsku, te ju s pravom zovemo: " bitkom svih bitaka ".

nedjelja, 02.08.2009.

FOTO TINO ( 65 ) - " Kalmeta nije kriv i ne treba dati ostavku "

Građani su podijeljeni, iako odlučno traže kažnjavanje krivaca za tragičnu nesreću, još uvijek nisu sigurni što učiniti s ministrom.

Velika željeznička nesreća nedavno je šokirala Hrvatsku. Naime, takvo što ne pamte čak niti najstariji građani, a istraga je pokazala da je mnogo faktora koji su doveli do nesreće. Nekoliko dana nakon sablasne nesreće uslijedila su uhićenja, nekoliko " krupnih " riba je došlo pod udar policije te se protiv njih provodi istraga, ipak upitali smo građane Hrvatske što misle o željezničkoj nesreći te treba li ministar Božidar Kalmeta odstupiti, nakon što premijerka Jadranka Kosor nije prihvatila ponuđenu ostavku samog ministra. Anketa je provedena na velikom broju građana, Siska i okolice, a provodila se u sklopu velike ankete uoči Dana pobjede i Domovinske Zahvalnosti u raznim hrvatskim gradovima.

Sisak - '' Kriva je Vlada koja štiti one koji kradu''

Nada Hodak (68), umirovljenica:



'' Smatram da je vozač vlaka ( vlakovođa ) odgovoran za željezničku nesreću. Ipak, smatram i da je istraga potrebna, tako da nisam sigurna da bi ministar Kalmeta trebao dati ostavku, ipak je on podnio ostavku sam, kao moralan čin, iako nije prihvaćena''

Janja Slijepčević (44), stjuardesa i kuharica:



'' Za željezničku nesreću su odgovorne osobe koje su poslale taj takozvani hibricid kojim su se špricale tračnice jer je bilo previše sklisko, pa je povuklo vlak unatrag. Upravo te osobe trebaju snositi odgovornost, a koliko sam upoznata, osam ih je privedeno i moraju hitno odgovarati za stradale osobe, to su ljudski životi. Ministar Kalmeta ne bi trebao dati ostavku jer on osobno nije niti naredio da se to šprica, jer se to radi godinama. Upoznata sam s tim jer sam iz obitelji željezničara, a znam da se šprica i protiv trave. Ministar nikako nije kriv, kriv je onaj koji je taj hibricid naručio, a koliko sam upoznata on je čak nabavljen na divlji način. Koliko znam tračnice znaju i same izbaciti vlak, ukoliko je temperatura viša od 38 stupnjeva, a u kombinaciji s tim hibricidom bile su preskliske.''

Katica Bobinac (53), geodetski tehničar:



'' Ne znam tko bi mogao biti odgovoran za željezničku nesreću jer to nisam detaljno pratila, niti razmišljala o tome. Ipak, mislim da bi ministar Kalmeta možda trebao dati ostavku.''

Stanka Valla (21), primalja:



'' Mislim da su odgovorni ljudi u HŽ-u koji su naredili premazivanje tračnica. Tekućinu je trebalo prvo provjeriti kako ne bi došlo do ovakvih stvari. Ministar Kalmeta nije odgovoran za nesreću stoga ne bi trebao dati ostavku.''

Maja Vlajinić (21), medicinska sestra:



'' Krivi su ljudi koji su naručili krivu tekućinu i samim time njih treba kazniti, a ne ministra Kalmetu jer on nije odgovoran za to.''

Barica Silaj (69), umirovljenica:



'' Odgovorni su oni koji su naredili da se špricaju tračnice, a ne jadan radnik koji je to napravio. Ne može se mazati nešto što nije čak niti namijenjeno mazanju tračnica. Krivi su nadređeni jer su sve pokrali, oni samo razmišljaju kako što ukrasti. Kriva je i Vlada jer gura naprijed one koji kradu. I ministar Kalmeta i svi ostali bi trebali dati ostavku.''

Ivan Matijašević (77), umirovljenik:



'' Definitivno je odgovoran ljudski faktor koji je u cijeloj Hrvatskoj neodgovoran. Svi od političara pa do normalnog svijeta su aljkavi, a da ne kažem kako je kupovanje krivih stvari uobičajeno, to je balkanska ruta, balkanski način ponašanja. Sramota je to i čisti primitivizam koji ovdje teško prolazi te se ukorijenio. Jedino je možda Bliski Istok gori od nas, jer se tamo više ratovalo i ljudi su postajali sve gori. Ministar Kalmeta bi trebao dati ostavku jer sve dok se tako ne bude radilo neće biti niti reda ni poretka.''

Luka Radić (67), umirovljenik:



'' Mislim da je neodgovornost ljudi najveći krivac za nesreću, nema nikakvog morala niti odgovornosti. Da imamo čvrstu pravnu državu i pravu vlast do toga bi dolazilo samo u izuzetnim slučajevima. Ovdje se vidi da je uključen čitav lanac, više ljudi je suodgovorno. Istraga će pokazati da je tu bilo šverca raznih stvari. Ministar Kalmeta ne bi trebao dati ostavku jer ne može on kontrolirati ono što rade oni koji su neposredno odgovorni.''

Petrinja - '' Krivi su osobni interesi i korupcija''

Mijo Bišćan (73), umirovljenik:



'' Odgovoran je onaj koji nije kontrolirao tekućinu, njezinu kvalitetu. Mislim da bi ministar Kalmeta trebao dati ostavku jer bi to trebao imati pod kontrolom.''

Nikola Juzbašić (67), umirovljenik:



'' Vozač vlaka bi morao odgovarati zbog nesreće. Nije tu kriva nikakva tekućina jer vozač je trebao smanjiti brzinu. Jedino njega treba likvidirati, a nikako ne dirati ministra.''

Boško Raškov (62), umirovljenik, bivši policijski inspektor:



'' Odgovorne su ovlaštene osobe koje primaju plaću za to i znaju kako moraju raditi. Radi se samo radi svoga interesa, svaki brine samo za sebe, a nikako ne koriste što bi trebalo. To se ne smije dogoditi nikada. Nikada u svom životu nisam čuo za ovakvu nesreću. Ako netko ne zna napraviti što treba onda on ne smije niti raditi. To su osobni interesi i korupcija. Ministar Kalmeta nije kriv, ali bi radi moralnih razloga trebao dati ostavku. On to neće napraviti jer živi u takvom sistemu i tako radi.''

Stana Bijelić (75), umirovljenica:



'' Krivi su rukovodioci koji vode računa o željeznici. Oni moraju voditi računa kako treba špricati pruge kad je vruće. Vlakovođa nikako nije kriv, a ministar Kalmeta bi trebao dati ostavku radi ljudi koji su nastradali.''

Lucija Bjelan (84),umirovljenica:



'' Nisam niti čula za tu nesreću jer mi u domu nemamo niti televizije niti novina.''

Zlatko Veljačić (50), umirovljenik:



'' Godinama se u HŽ-u rade poslovi koji se ne bi trebali raditi. Uzeli su najskupljeg proizvođača koji nije imao kvalitetnu robu. Oni koji su imali kvalitetnu tekućinu i povoljnu cijenu odbijeni su. Kakva bi korist bila od toga da ministar da ostavku? Nitko nikome ne može vratiti dijete, oca ili majku koji su poginuli.''

Anđelko Čuntić (55),umirovljenik:



'' Za nesreću je odgovoran onaj koji je prodao krivu tekućinu za tračnice. Ministar Kalmeta ne bi trebao dati ostavku jer se negdje nije muljalo.''

Na ovaj način rade se ankete, a nekim sumnjivim metodama, anonimno s primjesom namještanja. Drugim riječima, razgovor s ljudima, face to face, otkriva svu muljažu FACEBOOKA, s obzirom kako tamo pojedici imaju i do deset profila, što ih drži aspolutno nevjerodostojnim, što su pokazali neuspjeli prosvjedi iz prošle zime. Anketa za Dan Domovinske Zajvalnosti biti će još uvjerljivija i anketirati će se građani iz svih gradova središnje Hrvatske, plus Zagreb ( daleko više ljudi ).

Tko to jebe našu Vladu?

ORGIJE S VLADOM

Na sjednicu Vlade Republike Hrvatske uletila je jedna spodoba u crnoj majici predstavljajući se za novinara, TV kuća promptno je reagirala.






Pomalo bizaran, ali svakako nesvakidišnji događaj dogodio se na sjednici Vlade RH, događaj koji je s pravom unio pobunu među ministre te izazvao poprilično blagu reakciju aktualne premijerke. Naime, jedna spodoba, čiji lik sjenom podsjeća na novinara, točnije snimatelja najsnažnije hrvatske komercijalne TV kuće, ušetao se u Banske dvore kao antikrist u katedralu, a u stvarnosti radi se o čovjeku koji je ciljano išao za skandalom, svjestan da će nakon svoje ''mangupske hrabrosti'' dobiti eksplicitni otkaz te postati medijska zvijezda tjedna, svojevrsna falš ikona takozvanog slobodnog novinarstva, koji uvijek u konačnici debelo naplate svoju ''žrtvu''.


''Program s Facebooka- jebo Vladu, jebo Sabor, sve jebo''


Tako se i dogodilo, čovjek koji redovito ''orgija s hrvatskom Vladom'', barem je to potvrdio noseći ogromni natpis na majici, sa crnom podlogom, boja je u redu, no slova su pogrešna, ''I don't need sex, the government f.... me every day'', hvalio se komandos s kamerom u ruci, primitivac s nakanom, što bi rekao iole normalan svijet. Svi mediji u hrvatskoj ( čast normalnim izuzetcima ) liju krokodilske suze nad nedužnom žrtvom, dnevnici, tjednici, nužnici, portali i vjesnici, posvetili su dosta prostora manijakalnom potezu jednog provokatora koji je ušao u Banske dvore a da prije toga uopće nije testiran na alkohol, odnosno droge, tko zna, možda bi mu na eventalnom testu pozavidio i notorni narkoman, Goran Bare.


Snimatelj, dječjeg lica, ispričava se kako je majicu spornog natpisa kupio na tržnici i to desetak tisuća kilometara van granica Lijepe naše, ni manje ni više, već u Sjedinjenim Američkim Državama. Pod uvjetom da i povjerujemo ''snimatelju'', postavimo mu jedno, logično pitanje, koje bi čak i ''vjesnici smrti'' ( smrtonoše, novi nadimak Zrinke Vrabec Mojzeš ) razumjeli, koliko su realne šanse da novinar u zemlji, gdje je navodno kupljena majica, uđe u Kongres, Senat ili Bijelu kuću s ovakvim natpisom na prsima i što bi mu se u tom slučaju dogodilo? Odgovor ne treba daleko tražiti, ni pod kojim uvjetima, ni za mandata bilo kojeg američkog predsjednika ovakav ''snimatelj'' ne bi ušao u sjedište Vlade SAD-a.


Kao što ni u jednoj državi Europe primitivci s nakanom ne mogu primirisati vladinim prostorijama, niti bi se ovakva buka digla u jednom Islandu, u jednoj Poljskoj, Irskoj, Francuskoj ( tamo bi vas izlemali da vam više nikada slična šala ne bi pala na pamet ) , kod nas se podigla prašina zbog sasvim razumljivog poteza hrvatske premijerke. Zamislite da vam netko dođe u kuću i ''jebe vam mater'', što biste učinili? Dočekali sa pljeskom ili potražili prvu motku?


U vremenima recesijskog ludila, aveti, manijaci i vječita gladuš ovisna o državnom proračunu izgmizala je ispod svog kamenja. Svim sredstvima udara se po antirecesijskim mjerama aktualne vlasti ( što je dijelom normalno te nadasve potrebno ), međutim, zanimljivo tko su najglasniji ''bukači' u križarskom ( zapravo ne radi se o Križarima, ukoliko ne mislite da nevjernici, odjednom vjernici postadoše )pohodu?. Mahom ''sirotinja'' , sa privatnim limuzinama, vozačima, vilama na Bukovcu, te mirovinom iznad 10.000 kuna, doista su teška vremena došla, kada zajedno stenju, ratni profiteri, tajkuni, veleizdajnici i manjnske udruge .


Nema Vlada, nema George, nema Sava... svijet opljačkao HDZ


Netko pismen reče ( zapravo radi se o pučkoškolskom podmetanju nekoga tko ni sam ne vjeruje u što piše, ali mu to zvuči dobro, baš kao zadaćnica iz 7.b ), ''Vlada nam je sve otela, pa nova Vlada ( misli se na Milanovića ) ne bi imala što ukrasti '' .Kome nama? Kako otela?


Financiranjem rupe bez dna, brodogradilišta? Tamo radi na tisuće radnika, kada vlast, bilo koja da dođe, ulaže pusti novac u razne " sumnjive " akvizicije, ona prije svega ne ulaže novce u staro željezo, već pokušava gasti požar, doduše neuspješno, te privremenim zbrinjavanjem radnika spriječiti socijalnii bunt. Vlada SAD-a, utukla je puste milijarde dolara u svoja poduzeća, u nekoliko navrata spašavajući nekadašnje divove svjetske industrije, smanjivajući plaće radnicima do granice izdržljivosti, da ne govorimo o njihovom zdravstvenom sustavu, Hrvatska je još uvijek utopija za Ameriku, u tom pogledu naši građani mogu biti sretni, bez obzira što tako ne izgleda, no to su činjenice. Idite u boilnicu preko bare bez novaca i osjetiti ćete na vlastitoj koži što znači blagostanje ekonomske velesile.


Island je bankrotirao, ni uz najbolju volju ne možemo se sjetiti perioda kada je tom zemljom upravljao HDZ, pad BDP-a u Njemačkoj je veći od pada BDP-a u Hrvatskoj, ukoliko se nešto nije promijenilo u posljednjih nekoliko sati, ni tamo na vlasti nije HDZ, Mađarska je nedavno bila u pravom kaosu, nevjerojatno, ali istinito, taj kaos nije uzrokovao HDZ. Na ovaj način mogli bi nizati primjere do ''Dana mladosti'' ( e, to je već naša umotvorina, nitko u Europi ne obilježava jedan takav stupidan datum ), i opet bi se vratili na isto. Diljem svijeta traje ekonomska kriza, u većini zemalja situacija je znatno gora nego u Hrvatskoj, s obzirom kako je svaka od tih zemalja uvele neke nove, dodatne poreze, a sve one se kunu da se radi privremenom nametu. Što može biti točno, s obzirom na evidentne znakove oporavka, upravo na onim mjestima gdje se kriza prije godinu dana prvi puta u većem obliku i pojavila. Gotovo je nevjerojatno da je recesija zahvatila Ameriku, te drma tom zemljom, usprkos činjenici što je na vlasti predsjednik koji uživa nepodijeljene simpatije svih ljevičara diljem globusa, iako je njegova zvijezda naglo potamnila u posljednja dva mjeseca.


Tko je najglasniji, osim oporbe, njihov je zadatak baviti se politikantstvom, u ovoj čitavoj zbrci, tko konkretno najviše gubi? Sigurno da su građani debelo zakinuti novim vladinim mjerama, ali sasvim sigurno kako je u ovom trenutku najvažnije zadržati radno mjesto. Najglasniji su pak oni koji u ovoj zemlji nikada nisu predstavljali neku vrijednost, ali su uvijek vjerno dolazili pred parlament kada bi se donosio novi proračun, oni su najviše izgubili te napokon nisu dobili ništa, bolje ikada, nego nikada. Vesna Teršelić, Suzana Jašić ( što je ta svojedobno zajahala na proračun, srećom to je bilo kratkog daha, očito da više nije u formi, jahanje je zahtjevan sport ) te slične udruge, grupice, koje poput štakora isplivaju na površinu kada zagusti, uvijek tražeći pomoć od onoga koga prije toga dobro grickaju svakodnevnim glođenjem. Njima je tata George zatvorio pipu, pobogu ljudi kriza je, kaže tata George, ''nema se i mene steglo, ostalo mi ono malo što sam pronevjerio, pitajte kod Save ( Štrbca ), on uvijek ima i vi ste mu pri onoj stvari'', no, teška su vremena došla, ne da ni Sava, bez obzira koliko su njemu davale(i), uostalom, to je bilo i za očekivati, u zatvorima su svi koji su trebali biti, ''transferirani'' su oni koji se nisu htjeli pomiriti dragovoljnim odstrijelom, jedini buntovnik je u izgnanstvu, trenutno obitava u zemlji gdje je ''krunjen kralj svih kraljeva'', njega još nisu transferirali, i zato je Sava ljut.


Izaslanici spomenutih grupacija podastrijeli su idealno riješenje, ''pipanje po stražnjici'' ( očito je Sanja zauzeta a Dorino trči za mladim sportašima, makar i silom ), sa religioznim prizvukom, gdje navodno naša " sirotinja " drži kartice, ključeve, mobitele i lovu, ovaj prijedlog zvuči bolje nego Zokijevi amandmani, SDP bi nas spasio otpuštanjem 70.000 radnika te slanjem pozivnice MMF-u. Zaista zadivljujuće riješenje vrhunskih ekonomskih stručnjaka koji su financijski dobro obradili Riječku banku, te INU, takve poštenjačine bi nas za čas izvukle iz krize, prešli bi rub provalije prije nego prosječni čovjek snagom svoga uma može shvatiti što se događa. Tko je onda zapravo opljačkao svijet, opustošio banke, uništio poduzeća...? Tko drugi, ako ne ''stoka sitnog zuba'', naravno, samo pošteno...

Za kraj jedno logično pitanje koje se nameće samo po sebi, jesu li moralni čistunci reagirali kada se na jednoj komercijalnoj televiziji, koja je imala sve predispozicije prerasti u vodeću hrvatsku komercijalnu TV kuću ( do pojave urednika njihove "podstranice" s oko 100.000 jedinstvenih korisnika, koji se ponaša kao notorni diktator, dokazani facbook " majstor " te nepresušni talent za harač, odnosno proviziju kod reklamiranja pojedinih stranica, čitaj blogova, restorana itd..), dogodila kristalna noć, odnosno kada su preko noći protjerani vodeći hrvatski književnici ( Vedrana Rudan ), novinari ( Mirjana Hrga ), a stvar u svoje ruke čvrsto preuzela lijeva klika, te notorna obitelj Gotovac? Naravno da nisu, režim, od kuda god dolazio, nikada se ne kaje zbog svojih propusta i zbog svojih žrtava, ali su zato narod dobro podučili oralnom seksu, baš kao i sam urednik na Facebooku.