Marketing
Kornati u vatrenom obruču
Šibenik i okolica obilježavaju drugu obljetnicu najveće tragedije poslijeratne Hrvatske, tragičnu smrt dvanaestorice vatrogasaca toga kraja
Navršava se druga godina od najveće tragedije u mirnodopskoj Hrvatskoj, nezapamćen užas koji je pogodio Šibenik i njegovu okolicu stanovnici tog kraja ne pamte, još od vremena Domovinskog rata i učestalih bombardiranja njihovih domova, sela, njihovih gradova. Dvije godine nije veliko razdoblje u životu čovjeka, ali za ovaj kraj, za roditelje, za supruge, za rodbinu stradalih kao da je prošla čitava vječnost, svakim danom kako vrijeme prolazi ti se ljudi osjećaju usamljenijima, ostavljenim od države, izigranim od sudstva, iako su njihovi sinovi, muževi, njihovi sugrađani izgubili svoje živote časno vršeći svoju dužnost, radeći svoj posao za koji su ionako premalo plaćeni ni danas ne znamo pravu istinu o vatrenoj stihiji koja je u smrt odvela dvanaestoricu ljudi. Tek površne analize, dvosmislene izjave, nedorečeni rezultati istrage, samo više kod ljudi povećavaju dozu nepovjerenja, osjećaj da su prevareni i da im se krije cijela istina, ako ništa drugo roditelji i obitelji tragično stradalih vatrogasaca zaslužuju potpunu istinu, bez friziranja, bez lakiranja, podnijeli su najgore što čovjek može podnijeti, podnijet će i istinu, ono što bi ih dokrajčilo je nova laž.
Premijerka Jadranka Kosor očekivano se pojavila u Krešimirovu gradu te zapalila svijeću stradalnicima vatrenog užasa. Mesić!? Ipak je ljepše na libijskim devama i sa Gadafijem u šatoru, nego nesretnim ljudima gledati u oči, za to treba hrabrost, i čista savjest, očito netko iz našeg državnog vrha nema ni hrabrosti ni čistu savjest pogledati u oči ljude kojima je život odnio najvrednije što su imali. Zbog odbijanja roditelja tragično stradalih vatrogasaca da prime predsjednikovo odlikovanje dok se ne utvrdi puna istina o " Kornatskoj tragediji ", naime razumljivo je da se najbliža rodbina nije mogla pomiriti tako lako sa službenim izvješćem koje za sve okrivljuje takozvani " eruptivni požar ". Službeno, dogodilo se: " Izgaranje nehomogene plinske smjese - Plinska smjesa nastala je kao rezultat višesatnog požara koji je do trenutka stradavanja vatrogasaca poharao područje od uvale Vrulje do uvale Šipnate, u duljini većoj od 6,5 kilometara. Pritom su, kao produkt izgaranja, nastali plinovi i pare vodika, metana, etana, ugljikova monoksida, metanola i drugih. Nošeni vjetrom, ti plinovi su prešli najviše kote brda Veli vrh i ostali "zarobljeni" u klancu i tu se s vremenom akumulirali. "
Kako je to izgledalo prije dvije godine ?
Podsjetimo, bio je kraj kolovoza, približavao se i kraj našeg boravka u tom dijelu zemlju, kad je Šibenik i cijeli kraj potresla strašna vijest, sve se pretvorilo u opću pomutnju, uznemireni ljudi na sve strane, iako turistička sezona još uvijek u punom jeku vidjelo se da se događa nešto neobično, nešto strašno. Uskoro se gradom proširila vijest o velikom požaru u Nacionalnom parku Kornati, vatra i dim harali su suhim raslinjem, koje je uvijek u vrijeme ljetnih sparina i velikih vrućina lako zapaljivo i kad jednom krene, vatrenu stihiju teško je zauzdati, iako su to činili cijeli dan, sa svim dostupnim sredstvima.
- Kanaderima
No vatra bi i dalja bila neumoljiva, na trenutak se čini kako je postignut izvjesni pomak, kako su gasitelji uspjeli staviti pod kontrolu vatrenu neman, kad se plamen opet probudi, kao iz neke najgore noćne more, onda opet sve ispočetka.
- Sa Kornata crni dim ne sluti na dobro
Navečer je noć otkrila pravu istinu i pravu snagu vatre, tijekom cijelog dana usprkos nadljudskim naporima nije postiglo gotovo ništa, vatra je i dalje nesmanjenom žestinom gutala sve oko sebe.
- Vatrena noć
Kad je svanulo novo jutro, nije kao što obično biva sa sobom otjeralo duhove noći, sunce nije razbilo tamu, već se Šibenikom i okolicom proširila brzinom munje stravična vijest, koja je iz sata u sat, iz trenutka u trenutak izgledala sve gore, sve zastrašujuće. Idućih dana grad kao da je živo u nekom transu, ljudi praznih pogleda lutali su kao po nekom automatizmu ulicama, naizgled sve je izgledalo normalno, uobičajeno, no u zraku se osjetio strah, osjetio se užas nedavnih događanja. Šibenik sa svojom okolicom tih je dana doslovce djelovao kao grad iz nekog Carpenterovog horora, nevjerica, se mogla vidjeti u pogledima ljudi. Uslijedile su komemoracije, pogrebi, što je ljude vratilo u nimalo ružičastu stvarnost, podsjetilo ih da je sve o čemu su govorili prošlih dana istina, da je nažalost stravična činjenica o gubitku dvanaest života uistinu nepopravljiva i da je vatrena bujica odnijela sve sa sobom na inače jednom od naših najljepših nacionalnih parkova.
- Heroji Vodica
- Mjesto same tragedije dva mjeseca poslije
- Komemoracija i velika misa ispred šibenske katedrale sv. Jakova mjesec dana nakon Kornatske tragedije
Godinu dana nakon Kornatske tragedije!
- Tisno
- Otvorena spomen ploča u Tisnom, nedaleko Murtera, u spomen petorici stradalih vatrogasaca iz tog mjesta
-
Tužni podsjetnik na braću Crvelin, Ivice i Ante iz Tisnog
- Vodiška Torcida izgradila je spomenik svim žrtvama Kornata iz Vodica, ali posvećen svim žrtvama ovog užasa
Kako bilo, jednako kao i danas tako i sutra, tako i za godinu, za dvije, za deset, ljudi tog kraja sa ponosom će se sjećati dvanaestorice vitezova: 1. Dino Klarić (1974.) 2. Ivan Marinković (1970.) 3. Ivica Crvelin (1955.) 4. Gabrijel Skočić (1988.) 5. Marko Stančić (1990.) 6. Hrvoje Strikoman (1988.) 7. Ante Crvelin 23 god 8. Tomislav Crvelin 23 god 9. Josip Lučić , 19. god 10. Marinko Knežević, 52. god 11. Karlo Ševerdija, 12. Ante Juričev Mikulin19. god najmlađem Marku Stančiću nije bilo ni sedamnaest godina.
Šibenik, Vodice, Tisno, vrijeme je kratkotrajno stalo za većinu stanovnika tih mjesta, za roditelje i najbliže vrijeme je stalo zauvijek, međutim za sve nas vrijeme neumitno prolazi, sa nadom da će doći i onaj trenutak kada ćemo napokon saznati što se doista zbilo kasnog ljeta 2007. godine, kada će napokon puna istina probiti se iz vatrenog obruča, iz pakla vatre i dima i donijeti toliko potreban mir obiteljima tragično stradalih vatrogasaca, a žrtvama zasluženu statisfakciju. Jedini preživjeli sudionik ove tragedije Frane Lučić pojavio se na mjestu stradanja dvanaestorice njegovih kolega, dvije godine od užasnih zbivanja.
Treba ga razumjeti, pakao koji je preživio ne zaboravlja se tako lako. Točno u 15 sati sirene su se oglasile u svim vatrogasnim postajama u Šibenskom kraju kao podsjetnik na ovu tragediju da se nikad ne zaboravi.
Ova nesreća svima nama mora biti pouka za budućnost, pouka da opreza nikad dosta, ali isto tako da ne postoji ništa vrijednije od ljudskog života. FOTO TINOLOVKA: 2007., 2008....
Post je objavljen 30.08.2009. u 10:28 sati.