Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
subota, 29.08.2009.
Zašto Hebrang ima pravo?
Kada potpredsjednik HDZ-a i predsjednički kandidat istoimene stranke proziva medije zbog svoje neobjektivnosti, odnosno ideoloških sklonosti.
Nedavno je kandidat za predsjednika Republike Hrvatske i potpredsjednik najjače hrvatske političke stranke, Andrija Hebrang, u svom stilu, bez uvijanja, konstatirao kako u " Hrvatskoj ne postoje objektivni mediji koji bi adekvatno popratili rad Hrvatske demokratske zajednice ". Hebrang je naravno potpuno u pravu kada je izrekao ovu, naizgled, bogohulnu izjavu.
Neostvarene crne slutnje
Sjetimo se samo koliko su se pojedini mediji sa određenom i neskrivenom dozom nesnošljivosti raspisali o kolapsu hrvatskog turizma, uoči ovog ljeta razni novinari, " profesionalci ", tiskovine i portali naprosto su se utrkivali kako bi prikazali što je moguće katastrofičniju situaciju u hrvatskom turizmu, drugim riječima, veći dio medijskih Nostradamusa pretkazao je smak svijeta hrvatskom gospodarstvu, pogotovo kada je iznenadno " abdicirao " medijski bezrazložno preeksponirani bivši premijer, Ivo Sanader.
Posebno je bilo zanimljivo pratiti vjerodostojne i nadasve objektivne analize najboljeg kuhara među novinarima te vrhunskog " mobitel eksperta ", Davora Butkovića, ukoliko ikada, makar i za dvadeset godina, lijeva koalicija dođe na vlast, Butković si je zacementirao počasno mjesto u svečanoj loži nesuđeng hrvatskog premijera Zorana Milanovića.
Što se od silnih predviđanja ostvarilo? Ide drugi mjesec kako Sanadera više nema na političkoj karti Hrvatske, a turistička sezona polučila je fantastične rezultate, i ove godine Hrvatska je TOP destinacija mnogim turistima iz čitavog svijeta, dapače, brojni veleposlanici traže sastanak sa uspješnim ministrom turizma, Damirom Bajsom, kako bi im " otkrio tajnu svog uspjeha ". Dok je Lijepa naša hit odredište, dotle druge, daleko moćnije zemlje, gomilaju gubitke te bilježe rekordan pad turističkog profita, Bajs zadovoljno trlja ruke, a naši glavni konkurenti Italija i Slovenija panično nastoje spasiti što se spasiti dade, kako bi koliko toliko ublažili debakl koji ih je zadesio. Treba iskreno reći te konstatirati kako je virtualna ( internet ) promidžba, koju je Vlada na prijedlog ministra Bajsa usvojila, polučila rezultate koji nadilaze sva očekivanja, uključujući i prognoze vjernih optimista koji u svemu vide neku iskru pozitivnosti, čak kada ona ne tinja jače od svijeće na vjetru.
Vračevi trče počasni ( posljednji ) krug
Uz katastrofična ukazanja, većina medija bavila se novom vrstom gatanja, te su u prilog tome pozvali u pomoć elitne hrvatske vračeve, koji se u medijima bave špekulacijama, koje jasno za cilj imaju izazivanje prijevremenih izbora, međutim i to pada u vodu, sasvim neočekivano, odlaskom bivšeg premijera Sanadera, koalicijska Vlada, predvođena HDZ-om, stabilizirala se brže nego što je itko mogao zamisliti, HSS i HSLS, glavni partneri HDZ-a, ostali su vjerni partneri Jadranke Kosor, štoviše, čini se kako ima znatno manje sukoba unutar koalicije u ovakvoj konstalaciji snaga. Možda je zapravo Sanader bio onaj remetilački faktor koji je svojim egocentričnim eskapadama znao izazvati iskre na relaciji HDZ-ostatak koalicije? Jadranka Kosor potpuno je drugačija osoba, za razliku od bivšeg premijera, Kosor je spremna saslušati razmišljanja svojih partnera, što je najvažnije, Jadranka Kosor za razliku od Sanadera zna primiti kritiku te uvažiti druga razmišljanja unutar koalicije ukoliko su se ona pokazala učinkovitima.
Kako vrijeme prolazi sve su manji izgledi da dođe do izvanrednih izbora, stoga ne čude najnovije medijske konstrukcije koje dolaze od pojednih novinara, naravno govorimo o navodnim i nikada dokazanim, sukobima unutar same Vlade RH, odnosno sukobima između samih hdzeovaca, spominju se Polančec, Šuker, te najnoviji sukob koji se vodi, zamislite sada ovo, zbog tepiha, između nekadašnje najbliže Sanaderove suradnice Biance Matković i premijerke Jadranke Kosor!?! Ponekada doista imamo dojam da u medijima rade pučkoškolski amateri koji u nedostatku konkretnih vijesti plasiraju abnormalne tvrdnje te time rade veći cirkus unutar medija nego što on objektivno jeste. Sasvim sigurno, već početkom rujna HDZ-ova koalicija će se raspasti zbog tepiha, samo još nije poznato, radi li se o PERZIJSKOM ili Kineskom tepihu! Stoga je doista Andrija Hebrang u pravu kada pomalo ogorčeno imputira neobjektivnost većini hrvatskih medija, ako samo malo analiziramo razloge ovakvog postupanja vodećih pera hrvatskog novinarstva, saznati ćemo zašto se na ovakav način vodi kontinuirana antihdezeovska kampanja. Naime, onog trenutka kada je Ivo Sanader šokirao javnost te misteriozno najavio kraj svoje političke karijere, HDZ se našao na brisanom prostoru, budući kako su neki pomislili da je era HDZ-a gotova, te da nakon Sanadera ne postoji nitko tko bi mogao voditi Vladu, pojedinci su htjeli u trenutku pretrčati na stranu pobjednika, novih vlastodržaca, međutim, kao i uvijek, ako se previše zaletite postoji mogućnost da zbog prekratkog skoka završite u jarku.
Nešto slično se medijima dogodilo prilikom objave " točnog " datuma smrti pokojnog premijera, Ivice Račana, neki su požurili te su se u toj žurbi preračunali i osramotili sami sebe i zanimanje kojim se još uvijek, ( tko zna zašto ) nažalost nekažnjeno bave.
