četvrtak, 17.02.2011.

Hajdukovih stotinu godina

NOGOMET - ŠPACO PRVI PRVAK HRVATSKE

Najstariji kultni Hrvatski nogometni klub Hajduk ulazi u stotu godinu svoga postojanja, nažalost po vojsku navijača " bilih " rezulati nisu u skladu sa tradicijom.





Hajduk, ponos Dalmacije, ponos Splita, klub koji je u gotovo stogodišnjoj povijesti imao uspone i padove, brlljirao i vladao jugoslavenskim i hrvatskim nogometom, da bi opet svojedobno bio na rubu opstanka.



Traumatična 1963 godina



U davno vrijeme čelnici Hajduka umalo su umirali od stresa uzrokovanog činjenicom što se kultni splitski klub strmoglavio na rub provalije, bilo je to vrijeme gole borbe za opstanak splitskih " bilih ". Govorimo o dalekoj 1963. godini i legendarnoj utakmici koja je Hajduku značila život, utakmici protiv vječitog rivala iz Maksimirske šume, utakmici protiv Dinama, " bili " su bili pod imperativom pobjede, naime za opstank trebala su im oba boda usred Maksimira, ni danas razjašnjeno je li veliki Zlatko Škorić pustio Ivici Hlevnjaku da zabije taj gol za spasonosnih 1:0. Međutim, zato je predsjedniku Hajduka Petru Rončeviću tijekom utakmice pozlilo, no srećom preživio je srčani udar.

Dakle, Hajduk je oduvijek izazivao emocije, što zbog temperamenta, što zbog vječitog rivalstva sa velikim suparnikom iz Zagreba, prema Hajduku nitko nije ostajao ravnodušan, bez obzira na kojoj se poziciji trenutno nalazio, " svi odlaze, samo Hajduk živi vječno ", stara je uzrečica prekaljanih Torcidaša.

Danas kada Hajduk ulazi u svojih prvih stotinu godina situacija nije nimalo ružičasta, prvenstvo je odavno izgubljeno, Dinamo je prejak, ne samo za " bile" iz Splita već za čitavu Hrvatsku nogometnu ligu, zadnje desetljeće Mamićevi " modri " drže primat u hrvatskom nogometu što nažalost se ne bi moglo reći za europsku scenu na kojoj i " bili " i " modri " doživljavaju debakl za debaklom. Doduše, prije petnaestak godina Hajduk je igrao Ligu prvaka, došao do četvrtfinala nakon čega traje silazna putanja nekoć moćnog splitskog diva. U plavim salonima tek siećanja govore o velikom "
Žutom ", o vremenima kada je svemoćni Zlatko Canjuga kapom i šakom dijelio lovu umišljenim " modrim " zvijezdama, uz ipak jednu olakotnu okolnost, za razliku od ovih danas, ono jesu bile istinske zvijede hrvatskoga nogometa.



Vječiti Ćirin protivnik



Vratimo se Hajduku, usprkos snijegu i usprkos zimi koja je izneadila čak i Dalmaciju, proljeće neumitno dolazi, a s njim i nova lopta kreće s centra. Hajduk se nikad skromnije, nikad s manje entuzijazma ne priprema za polusezonu u kojoj im je tek hrvatski kup dohvatijv, s obzirom kako jedino kroz kup " bili " mogu dohvatiti novi nastup na europskoj sceni, na koji se ovih dana najmoćniji i najbogatiji klubovi starog kontinenta bore za prevlast i za sportsku slavu. Hrvatski nogomet miljama je daeleko od toga, tim prije što prvi puta od neovisnosti naša reprezentacija neće vidjeti smotru najjačih nogometnih nacija na svijetu.

Kako je kod nas običaj, kada momčadi ne ide dobro glavom plati trener, iako treneri ne igraju, oni su oduvijek bili prigodne žrtve na Oltaru klupskih moćnika.

Hajduk nije iznimka, iako je ovog puta sam trener nogirao klub, zbog bolje,. financijski primamljivije ponude iz Rima, a kad Rim zove, puk ne čeka, pa tako ni treneri. Naime, talijanski trener, Eduardo Reja odlučio je napustiti Split nedovršenog posla, zov rimskog Lazia, očekivano, bio je jači. Za nasljednika odabran je čovjek koji je svih ovih godina živio u sjeni dvojice velikana, dvijice hrvatskih trenera koji su osvojili sve što se osvojiti dalo, barem kada govorimo o hrvatskim uvjetima, bio je u sjeni neuništivog Miroslava Blaževića i malog Napoleona, Tomislava Ivića. Nasljednik talijanskog trenera na užarenoj bijeloj klupi stari je lisac i prvi prvak Hrvatske, Stanko Poklepović.


Što Poklepović može učiniti u ovakvoj situaciji?



Poklepović je inače poznat kao čovjek koji se javno i beskompromisno protivio Ćirinom dolasku u Split, s obzirom na neslavan ishod Ćirine splitske epizode, možda je bio u pravu. Splitsko podneblje oduvijek je bilo posebno i oduvjek je bilo nepovjerljivo prema strancu, ako izuzmemo najvećeg od najvećih, Bajdu Vukasa, jednog od rijetkih Zagrepčana koji je u dalmatinskom okruženju, koje ne trpi prosječnost, uspio te postao legendom.

Što Poklepović sa svojih 72 godine na leđima može napraviti u Hajduku koga očito ni Kerumovi novci ne mogu osoviti na zdrave noge. Je li to moćda znači da je gradonačelnikov novac nezdrav? Malo vjerojatno, točnija bi bila pretpostavka da je Mamić, vječiti gazda Dinama, bliže suncu, a tko je bliže suncu taj ne umire od hladnoće. Naime, sve relevantne sportske, financijske i političke institucije smještene su u Zagrebu, čak više nema ni Sanadera, nema premijera koga mnogi optužuju, ili hvale ovisno iz kojeg se kuta gleda, da je u presudnim trenucima spasio Hajduk od totalnog kolapsa.
Što Hajduk onda u ovom trenutku ima, ako ništa nema?

Ima ono što je Spličane oduvijek krasilo, što ih održalo na životu svih ovih godina, ima ponos, ima dalmstinski dišpet i hajdučko srce spremno da ustraje čak i kada izgleda da sve ovo više nema smisla. Za razliku od biološkog srca, hajdučko srce ne stari, nije podložno biologiji, ni nedostacima koje bilogija predstavlja čovjeku, zašto i bi, uostalom, ta stotinu godina mu je tek...

TINOLOVKA-NEWS

srijeda, 16.02.2011.

FOTO TINO ( 166 ) - Tuđman podržao Hrvatsko kulturno vijeće

USTAVNE PROMJENE

Na tribni Hrvatskog kulturnog vijeća govorili su eminentni pravnici, profesori, novinari i književnici, rasprava u dobro popunjenoj dvorani donijela neke zaključke.






Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bila je domaćin tribini HKV-a koja je za glavnu temu imala najavljene Ustavne promjene u Republici Hrvatskoj.



Uoči ove tribine predsjednik Hrvatskog kulturnog vijeća, Hrvoje Hitrec oglasio se priopćenjem za medije koje je išlo uz poziv medijima da se odazovu ovoj raspravi.



Poruka Hrvoje Hitreca



To je jedino mjesto gdje će se odvijati javna rasprava o ustavnim promjenama. Kao što znate, oni koji pripremaju promjene Ustava, ne žele nikakvu javnu raspravu, ne žele čak ni novinare (pa ni njima odane) na svojim sastancima, kao što se dogodilo u utorak na Trgu sv.Marka. Radi se izigravanju demokracije, a ta je tendencija bila uočljiva od samoga početka «rada» (to jest trgovanja i ucjena) na promjenama. Slučaj nezabilježen u demokratskoj Hrvatskoj, a riječ je o prvorazrednom događaju koji može bitno utjecati na budućnost hrvatske države.

Podsjetit ću da je i u vrijeme posustalog komunizma, kada su mijenjane neke odredbe u tadanjem Ustavu SR Hrvatske – dopuštena dugotrajna i (na kraju) vrlo uspješna javna rasprava, posebno oko «jezičnog amandmana» čijim se odbacivanjem sačuvao naziv hrvatskoga književnog jezika.

Sada je, u samostalnoj hrvatskoj državi, javnost svedena na promatrača, koji će u zadnji trenutak biti obaviješten o tekstu promjena.

Hrvatsko kulturno vijeće je uputilo zahtjev Vladi RH i Hrvatskom saboru da nam dostavi nacrte prijedloga, kako bismo reagirali na službeni nacrt, a ne na poluinformacije ili na izjave dane medijima, iz kojih se štošta može naslutiti, ali nemaju službenu formu.

Odgovor za sada nismo dobili.

Zato će naši govornici na tribini 15. veljače analizirati prijedloge koji su «u optjecaju», a nekoliko dana potom HKV će sastaviti svoje (naše) prijedloge i dostaviti ih Radnoj skupini, Vladi RH i Hrvatskom saboru. Svi sudionici tribine pozvani su, naravno, da iznesu svoja mišljenja o namjeravanim promjenama, dotično o promjenama u izvorišnim osnovama, o dvostrukom pravu glasa za manjine, o pokušajima da se dijaspora isključi iz glasovanja, da se iz glasovanja isključi i što veći broj Hrvata iz BiH, te o članku 141. u kojemu je i odredba o zabrani udurživanja RH u bilo koji oblik balkanskog (jugoslavenskog) saveza.

Jesu li to dovoljni razlozi da dođete na tribinu 15. veljače?



" Hrvatska ne smije izgubiti suverenost "



Na tribini HKV-a nazočan je bio i nezavisni predsjednički kandidat na netom okončanim predsjedničkim izborima, prof. Miroslav Tuđman, te Milan Vuković, dr.iur., prof.emeritus dr. sc. Željko Horvatić, mr. sc. Lujo Medvidović, novinar Mate Kovačević i predsjednik Hrvatskoga kulturnoga vijeća Hrvoje Hitrec.


- Osobno me prožimlje osjećaj da je vrijeme koje nam je dano uz najavu
ustavnih promjena neka vrsta poziva za ojačavanje sposobnosti za odanost
vlastitom nacionalnom identitetu sasvim njegovim sadržajima koji su ga
tijekom povijesti oblikovali. Zato, radi održavanja sposobnosti hrvatskog
kulturnog i državnog uređenja u centru promjena bi trebalo biti uvođenje
tzv. ''dopunskog glasovanja manjina''. Stiče se dojam da nam se želi
nametnuti neki zaborav naše burne prošlosti, osobito one koju smo proživjeli
tijekom Domovinskog rata, a što nas je moglo dovesti do upitnosti vlastitog
identiteta - rekao je Milan Vuković. Naglasio je kako treba dobro razmisliti
o utjecaju koji bi nacionalne manjine trebale imati, a posebno one s
oznakom agresora.

Nakon Vukovića govorio je prof.emeritus dr. sc. Željko Horvatić.

- Europsku uniju doživljavam, a nisam niti euroskeptik niti eurofob, kao
jednu uniju koja nedvojbeno od samog početka njezinog objedinjavanja država
do danas jest zajednica država koja od početne ideje do danas se stalno
razvija u pravcu jačanja svoje uloge u odnosu na države članice i stalnu i
upornu redukciju suverenosti svih država članica s time da ta redukcija
suverenosti nije za sve potpuno ista - rekao je Horvatić, te je dodao kako u
Ustavu piše da Hrvatska ne smije izgubiti suverenost.



Žalosno je da danas u Hrvatskoj o tako značajnim temama, kao što su izmjene Temeljnog zakona jedne zemlje, poput Ustava, odlučuje uski, elitni ( po čemu !? ) krug ljudi, bez nekih širokih, javnih rasprava koje su, uvjerili smo se, neophodne.

Fotografije pogledajte na Hrvatsko kulturno vijeće o ustavnim promjenama.

Video pogledajte na Milan Vuković o ustavnim promjenama.

TINOLOVKA-NEWS

FOTO ZAPIS:

target="_blank"> border="0" alt="Photobucket">

target="_blank"> border="0" alt="Photobucket">

target="_blank"> border="0" alt="Photobucket">

target="_blank"> border="0" alt="Photobucket">

target="_blank"> border="0" alt="Photobucket">

target="_blank"> border="0" alt="Photobucket">

target="_blank"> border="0" alt="Photobucket">

target="_blank"> border="0" alt="Photobucket">

target="_blank"> border="0" alt="Photobucket">

target="_blank"> border="0" alt="Photobucket">

ponedjeljak, 31.01.2011.

Fašističke metode, staljinistička izvedba...

Svemu dođe kraj, pa tako, zasada, i ovome.s obzirom kako se radi o jodnom od zadnjih članaka na Tinolovci..Diktatura " proletarijata " je jača...zasada. Međutim, naravno da ćemo pokušati razotkriti pozadinu svega ovoga i intervencije nekih blogera kod " urednika ", ne, na blogu, to nije moguće, jer blog daje pogodnosti od web stranica ili portala.

Uređivačka politika bilo koje redakcije, uključujući i blog.hr servisa sasvim je autonomna stvar, naravno mi možemo kritzirati pojedine poteze i zamjetiti određenu nakanu koja kod urednika nekih medija postoji, možemo govoriti i pisati o tome, ali drugo što, osim ignorancije, malo toga nam je dostupno.

Međutim, vrijedi li kritizirati onoga kome je čak i Zlatko Sudac neprijatelj, sve o njima, prije jednog desetljeća, najbolje je rekao pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman. " U Hrvatskoj postoji na nekim mjestima, u nekim regijama i do dvadeset, pa čak i više, posto onih koji Hrvatsku nisu nikada htjeli "..Drugim riječima, ratni predsjednik je određenu skupinu ljudi proglasio veleizdajnicima. S time se nebi u potpunoti složili, veleizdajnici možda nisu, ali ratni profiteri zasigurno jesu.



Kakve koristi je od svega imao urednik blog.hr servisa ?

Međutim, ono što se ne može ignorirati jesu nepravilnosti vezane uz pokušaj iskoršitavanja vlastitih korisnika i to na najgnusniji podzemni način. Naime, ne tako davno jedan bloger ( uopće nije presudno što se radi o blogeru, može biti tesar, konjušar, književnik, sasvim svejedno ) uhićen je u jednom dalmatinskom gradu, što ne bi bilo sporno da taj bloger svoje pustolovine, zbog kojih je uhćen, nije tako milo, tako radosno odlučio podijeliti s blogerima i svekolikom javnosti, naravno, ne treba sumnjati, urednik blog.hr servisa automatski mu je dao podršku stavivši tekst " kralja bloga " na naslovnicu.

Ovo, " Kralj bloga " umotvorina je, opet pogađate, urednika blog.hr servisa. Nakon uhićenja, nije trebalo dugo da urednik blog servisa da izravnu podršku osumnjičeniku i to kada se na njegovom blogu pojavio misteriozni prijatelj kako bi stao u obranu svog " nepravedno zatočenog " prijatelja.

Tekst je automatski stavljen na naslovnicu te lijepim riječima podrške ilustriran.
Čak i to nije sporno, koliko god sumanuto bilo.

Ono što je posebna sramota i što opravdano budi sumnju, čak i strah kod blogera činjenica je da je neimenovani bloger na svom blogu konstantno " žicao " novac od naivnih blogera višestruko ostavljajući broj svog žiro računa, naravno, ne možete pogriješiti, i tu je imao podršku urednika blog.hr servisa ( Kada biste znali ime i prezime urednika ovog servisa onda vas to ne bi čudilo. Recimo da je jedan čovjek 2003. godine naoružan voluntarizmom i čistim elanom pokrenuo jedan sajt, nekoliko godina prodao taj sajt za veliku lovu, da bi mu ostalo tek dvadesetak posto udjela u istom sajtu koji je prodao. Gdje i danas, iako manjiski vlasnik, nastoji provoditi iste metode, promovirati govor mržnje kao nekoć dok je bio glavna faca i svemoćni boss, dodajmo tome da se veliki dio novca od prodaje odavno istopio i da partneri, sada malog bossa, baš i nisu bili presretni njegovom poslovnom akrobacijom ).

Pravo je pitanje je li urednik blog hr servisa to činio iz prijateljskih pobuda, iz suosječanja ili je pak to radio iz osobnih pobuda radi ostvarivanja vlastitog probitka, to je pak krucijalno pitanje na koje još uvijek odgovor ne postoji, ali je to pitanje koje se mora postaviti.

Naime, ukoliko je korupcijska hobotnica svoje pipke protegla čak do jednog, naizgled benignog, blog servisa, tada je stvar krajnje zabrinjavajuća.

Mržnja prema Crkvi i ljubav prema pornografiji stvar je osobnog izbora!?

Ponovimo još jednom, nitko normalan ne može zamjerti uredniku blog. hr servisa što mu naslovnicu resi sedam - osam postova koji direktnim govorom mržnjem progovaraju o Crkvi, dakle, to mu nitko normalan ne može zamjeriti, koliko je pak normalan sam urednik blog servisa, prosudite sami?

Koliko normalna osoba može biti koja svako malo, radi zadovoljenja vlastitih, najnižih strasti objavljuje pornografske tekstove na naslovnici, drugo je pitanje na koje odgovor ni vrsni psiholozi predvođeni profesorom Grudenom ne bi uspjeli tako olako pronaći.

Operira li " ON " na Facebooku ?

Takvima treba poručiti, jednom zauvijek, da se okanu Facebooka i ostave se maltretiranja " pogrešnih ljudi ", naime, moglo bi im se dogoditi da se " karizmatici " namjere na maloljetnu osobu, a prothjeve urednika blog.hr servisa ne može zadovoljiti ni znatno iskusnija, starija populacija.

Ono što je u ovom trenutku najvažnije, i što nedvojbeno treba poduzeti jeste da se istina naokon istjera na čistac, ukoliko postoje elementi nedozvojenih radnji, kazne su neminovne i internet bi za jednog takvog osebujnog moralnog patuljka trebala postati zabranjena zona, ukoliko nema elemenata krivnje situacija je naravno znatno jednostavnija.

Pitanje moralne odgovornosti? " Ajte molim vas ", nismo li rekli kako se radi o moralnom patuljku?

Urednik blog.hr servisa imaju svoje nickove, ranije NEWSWRITER, danas je to NEWSEDITOR, sasvim svejedno, pučki rečeno," isto sr..e, drugo pakovanje "

Više naravno na web stranici koja napokon, nakon dosta problema, kreće od 15. veljače..Isto tako, protiv spomenutog gospodina, ako se gospodinom može zvati, slijedi privatna tužba i nadam se, zadovljenje pravde..

Za kraj...

Dok se potpuno stvar ne istjera na čistac ovo je naš jedan od zadnjih postova, uostalom nakon pokretanja vlastite web stranice blog ( koji nam je postao drag ), više neće biti važan. Nakon tri godine, nakon doista stotina i stotina kilometara, nakon tisuće fotografija te nakon dobrih, sjajnih i onih malo lošijih tekstova, zbog osobnog, nemilosrdnog, profašističkog obračuna s nama od strane nekoliko puta spomenutog urednika ovog servisa, koji nije imao pravog i poštenog, neovisnog i mržnje oslobođenog urednika još od sjajne urednice " dream ", odnosno naslovničarke, ovo sve nema smilsla.

Uostalom kada potencijalni kriminalci, kada facebook zlostavljači i kada primitivci kolo vode tada razumu mjesta nema, barem sve dok, " svijeća opakih ne bude utrnuta " ( citati iz Biblije op. a. ).

Posesivnost bvšeg vlasnika blog.hr servisa Daria Markuša

Kada jednom nešto prodate onda se morate biti spremni pomiriti s time, bez obzira jeste li novac stavili na banku u čarapu ili ste ga pak " zakrčmili ", to je vaš problem i za štovano čitateljstvo sasvim irelevantna pojava.


Ovo naravno nipošto ne znači da su na ovom servisu svi takvi , naprotiv, već se radi o pojedincu, agresivnom manijaku koji kroji sudbinu stotina nedužnih ljudi liječeći svoje skrivene frustracije za koje lijeka , nažalost, nema. Međutim, javnost mora znati, javnost mora biti upoznata sa opasnostima s kojima su suočeni ljudi u virtualnom svijet,u u kojem nažalost vrebaju itekako realni manijaci.

Igra pokvarenog telefona

Naravno da smo telefonski kontaktirali NOVU TV, isto tako i faksom, kako su nam preporučili, kontaktirali smo i " karizmatičnog " urednika blog.hr servisa, i naravno da od toga vajde nema. Naime, da biste uspostavili bliski kontakt treće vrste, pretpostavlja se kako morate naići na približno inteligentno biće i donekle civilizirano. Kome se obračate. Sasvim očekivano.


Naime, prema tvrdnjama dobrog dijela blogera, koji su o tome pisali na svojim blogovima, uredništvo blog.hr servisa ni čita mail poštu, radi se o imaginarnom mailu koji funkcionira brzinom hrvatskog pravosuđa, " što se bani snilo, to se babi htjelo ", rekao bi nekoć najmoćniji čovjek države. Moguće da su " ljudi " zauzeti, divljanjem po Facebooku primjerice.

Pitanja koje ćemo postaviti i na koja ćemo naći odgovore...


Zašto su se prije šest-sedam godina razišli Dario Markuš i Krešimir Drvar? Zašto je Dario Markuš u nekoliko navrata pozivan u policiju na informativne razgovore, je li samo zato što su neki " zločesti " korisnici kršili pravila blog.hr servisa ili zato što je on sam na neki način, kao jedan od urednika portala dnevnik.hr, bio generator pornografije na spomenutim stranicama ( pogledati koliko je tek pornografskih postova na naslovnicama blog.hr servisa, da ne govorimo o detaljnoj ilustraiji oralnog seksa na portalu dnevnik.hr ) ?

Čemu tolika opsjednutost internetom Daria Markuša?

Je li zbog toga što je na takav način i upoznao svoju " ljubav " prije nekoliko godina, ili zato što na drugi način on ljubav ni ne može upoznati?

S obzirom na aktivnosti na Facebooku, traži li oin novu " ljubav " ? S obzirom kako je prodao većinski udio blog.hr servisa te sada posjeduje tek nešto više od dvadesetak posto ( zlobnici bi rekli kako je lova odavno nestala ali i kako je pravo pitanje odkuda lova prosječno obrazovanom mladom čovjeku prije sedam godina za svojevrsni virtualni uzlet ), zašto se Dario Markuš i danas ponaša kao neki gazda, s obzirom kako ovo nije Facebook i kako ovdje manipulacija i egocentrizam ne znače puno?

Je li pornografija zabranjena?

Ako samo pažljivije promotrite vidjećete koliko je jeftinih, pornografskih, uglavnom nečitljivih , da bude smiješnije anatomski pogrešnih, tekstova stavljeno na naslovnicu od urednika koji se u intervjuima hvali i pere ruke pred policijom, kako je " zabranjen sadržaj pornografskog karaktera ". Između ostaloga, Markuš je dao intervju kolegici s portala javno.hr, prije nešto više od dvije godine.

Ako je " zabranjen sadržaj pornografskog karaktera ", što bi bilo pohvalno, da nije lažno, zašto onda nisu zabranjeni sadržaji koji izravno pozivaju na nasilje, odnosno " nasilno rušenje vlasti ". Zakoni svake demokratske države su jasni, demokratski izabrana vlast bira se i smjenjuje na izborima, ne na ulici, ne oružanom pobjedom i ne državnim udarom, događanjima naroda, fingiranim ustankom, ili perfidnim govorom mržnje.

Ima li Čilić " kockastu glavu i šiljate uši " ?

Radi se o malignoj pojavi, koja već godinama živi u kvazi intelektualnom sloju našeg društva, koja se poput hobotnice pokušava nametnuti svim društvenim slojevima, to isti oni koji na šovinsitićki način tretiraju pripadnike istog naroda, ali druge regionalne pripadnosti,. dakle, to su " intelektualci " i " pacifisti " koji i danas smatraju, a to ne kriju, da primjerice " Hercegovci imaju kockaste glave i šiljate uši ". Iako primjerice jedan mladić poput Marina Čilića bolje govori engleski jezik od predstavnice izvopnog hrvatskog malograđanskog društva, profesorice Vesne Pusić, o ruskom đaku, odlazečem predsjedniku Mesiću da i ne govorimo.
To naravno na blog.hr servisu nije zabranjeno, takav šovinizam i urbani rasizam se dodatno honorira, samo se osvrnite na neke izdvojene tekstove ( nije ih više moguće maknuti jer su sviu radovi skenirani, svi oni koji potiču mržnju, svi oni koji na bilo koji način krše zakone ove zemlje, bilo da to rade korisnici ili urednici " Pilatovih ruku ").

Mladenački nestašluci virtualnog lumena

Danas se malo ljudi, ali ipak dovoljno, želi javno osvrnuti na " tinejdžerske nestašluke " internetskog " lumena " no oni koji to žele vrlo su indikativni. Drugim riječima, parafrazirajmo sjajnu pjesmu Dražena Žerića, " Stižu me sječanja ", koga prošlost stigne, tome se dobro ne piše, pogotovo ukoliko ni sadašnjost nije uzorna, blago rečeno.

Uskoro nas možete čitati na portalu: www.tinolovka-news.com
Ivana Josipović

nedjelja, 23.01.2011.

Maneken RADIO 101 - Denis Kuljiš

Nakon što su mjesecima lešinari nadlijetali HTV-ov zamak ( dvorac na Prisavlju ) zločesta vještica je ustuknula.

Lešinari iznad Prisavlja

Lešinari su prljave ptice, opake grabežljivice, međutim je li put novinarskim tajkunima nakon smjene " Zlice od opaka " otvoren? Ne bih se pretjerano radovali, naime, sve upućuje na činjenicu da bi novi br. 1 HTV mogao biti Franjo Maletić, a on kao što znamo dolazi iz super profitabilnog i visoko tiražnog Vjesnika. Stoga bi lešinari mogli napustiti svoju žrtvu čak i prije nego dokrajče njeno, naizgled beživotno, tijelo, baš kao u starim dobrim filmovima Johna Forda u kojima kršan momak, po svojoj prilici John Wayne rezolutnim hicima iz winchesterke spasi oronulo tijelo jašući svog mustanga nepreglednim prerijama Texasa. U svakom slučaju, crne ptice zloslutnice naposljetku uvijek izvuku deblji kraj, na početku ili na koncu filma, sasvim svejedno.



Vrlo vjerojatno kako je većina hrvatskog (malo)građanstva vidjelo ili se barem susrelo s osebujnim vapajem za pomoć propale i kontroverzne radio postaje 101.
Jasno govorimo o plakatu golog muškarca neobično sličnog Denisu Kuljišu.



Uostalom tako nekako i bi, naime, danima ovaj plakat promatra građane te podsjeća (malo)građanstvo na iznimnu korisnost raznih UN-ovih dijeta, koliko god nam u prvi treuntak izgledalo neumjesno na ovaj način nastojati zadobiti pažnju javnosti, s vremenom ipak počente simpatizirati potez očajnika kako bi se održao na površini iako mu je voda odavno došla do grla, ponajprije zbog vlastitih nesposobnosti i ideološke zatupljenosti ( čitaj-isključivosti).
Ipak u jednom trenutku vam se lik, makar i bez odjeće može učiniti poznatim ( istine radi, fotografija je preuzeta sa stranice Naked People ), svojom konstitucijom neodoljivo podsjeća na spomenutog Kuljiša, osuđenog novinara koji je svojedobno otvorio nemilosrdni lov na jedva punoljetne djevojke nastojeći ih regrutirati za časopis Plaboy ( hrvatsko izdanje ) u kojem jedno vrijeme bio alfa i omega, ali kako možemo vidjeti sa plakata, bez potrebnog "alata ". Što se može, svatko u životu traži ono što mu nedostaje.

No, ako bi se i uzdali u Kuljiševe sposobnosti ne bi daleko dospjeli, naime, sam Kuljiš svojedobno je imao vlastiti medijski projekt koji je neslavno propao, radi se o dvotjedniku Ultra. Časopisu kojega nije čitao ni čitav klan Kuljiš, kao ni kasta nataložena oko njega.

Sličnosti radija 101 i Feral Tribuna

Naravno, radio postaja koja je u devedesetima stekla određeni krug slušatelja, još u vremenima kada se patetičnim glasom hrvatskim, ali pogotovo stranim, medijma Zrinka Vrabec Mojzeš svakih pola sata ukazivala svojim dobrim poznatim uzvikom, " We will never surrender ", što je valjda trebalo pokazati odlučnost stojedinice u borbi " protiv Tuđmanova režima ", s vremenom se pretvorila u svojinu iste te Zrinke, koja se ovjenčana slavom prošlih vremena postepeno poistovjetila sa čitavom Stojedinicom, po principu " radio to sam ja "!

Nakon što ih je takva uređivačka i poslovna politika dovela na rub bankrota, između ostaloga i zato što na stojedinici vedri i oblači " smrtonoša " ( vjesnik smrti, film Harry Pottera, " Zrinkica " je takav nadimak zaslužila nakon što je " ubila " Račana mjesec dana prije nego li je pokojni premijer doista umro ) cendravim tonom, ne konzultirajući ni sa kim, ni oko čega, kojoj se u eter javljaju jedni te isti, tri babe i dva muškarca u poznim godina života kako bi spomenutoj i nepokorenoj voditeljici " Zrinkici " ispjevali Odu radosti :

Kako to već kod nas biva, za eventualnu i izvjesnu propast spomenutog radija, koji je trošio lovu kao nekoć Sanader na vrhuncu moći ( ne postoji mjesto na svijetu na koje nije " Zrinkica " otputovala zajedno s odlazećim predsjednikom i zagovarateljem vojne intervencije u BiH, naravno, ovu rastrošnost uz škrgut zuba i očaj ostalih uposlenika trpila je sama radio postaja koju su, ponovimo još jednom, avanture kćeri razmetne, na koncu stajale pogubne situacije iz koje se ne vidi izlaz, barem ne u skorije vrijeme ), vrlo brzo pronašlo se dežurnog krivca, tko je u ovom trenutku pogodniji za takvo što ako ne aktualni gradonačelnik i neuspješni predsjednički kandidat, Milan Bandić.
Međutim, stvari su potpuno jasne u Europi, kojom su na tom radiju toliko opsjednuti, ukoliko nemaš publiku, ukoliko ne možeš prodati vlastiti proizvod, propadaš.

Stojedinica nas neodoljovo podsjeća na još jedan " svjetionik demokracije ", neumrli, no ipak propali, Feral Tribune.
Pornografska tiskovina koja je tu i tamo, ako bi im se omaklo, znala zaljuljati javnost ponekom fotomontažom, ilustracijom ili polustinom nikada rasvjetljenom do kraja, međutim, kako revolucija jede svoju djecu, tako su i Feral progutala njihova vlastita " zločesta djeca ".
Naravno, ponajprije se to odnosi na " ljubavnike punog mjeseca ", vječti javno-tajni ljubavni par, Viktora Ivančića i Heni Erceg.

Nezajažljivost i opsjednotost vlastitom veličinom odvelo je tu tiskovinu preko ruba, preko provalije iz koje više povrataka nije bilo. Naravno oni ( mlađahni par ) su izvukli sve ono što se iz posrnulog lista izvući moglo, o čemu svjedoči raskoš kojom su okruženi nesuđeni bračni partneri, za razliku od ostatka novinarske ekipe i ono malo normalnih profesionalaca zaposleih u toj kući a ostalih bez igdje ičega, tako da se jadnci moraju potucati po besupćima zemlje Srbije," tamo daleko, daleko od mora ".

Kako je propao portal Javno? Majher-Dumančić-Galović-Zečević

Iako službeno portal javno egzistira, navodno krajnjim naporima novog ( starog ) vlasnika, Tomislava Galovića i njegove navodne ljubavnice Nataše Zečević ( u vremenima ljubovanjima Galovićeva beba imala je četiri mjeseca te je naravno Galović bio oženjen ), istina je potpuno drugačija, portal na aparatima ( koji usprkos krizi pokazuje izuzetnu živost ) izravno je financiran sredstvima zagrebačkog SDP-a, baš kao što je i novi portal u istom vlasništvu, zagrebancija.com, neformalno glasilo SDP-a grada Zagreba, lansiran za izravni obračun s Milanom Bandćem i Duškom Ljuštinom. Donosimo kronologiju propasti, o tome je pisao i Nacional, koji pak nije zbog objektivnih ili subjektivnih okolnosti baratao potpunim podacima.

Strelovit prodor prema vrhu i vrtoglavi pad

Sve je počelo, službeno ( iako su stvari krenule nizbrdo davno prije toga ), raskošnom proslavom drugog rođendana javno.hr, na kojem smo, kao što mnogi znaju, bili prisutni, negdje u to vrijeme ja sam dobila poziv da radim na tom portalu, nije dugo vremena bilo potrebno da bismo otkrili što se zapravo događa, stanje novinara, uvjeti rada svakodnevno su postajali sve teži. Dok su novinari početnici imali mizernu plaću od 2500 kuna, urednici, Galović ( navodni vlasnik domene, iako mu to Josip Majher pokušava sudskim putem osporiti ) i njegova navodna ljubavnica Nataša Zečević mjesečnim primanjima približili su se ministrima, visokim državnim dužnosnicima, iako je recesja već pokucala na naša vrata.


Nataša Zečević je prije portala javno.hr radila, kao što je poznato, u jednim dnevnim novinama, nakon dolaska na javno ( počeci portala ) njen uspon na hijerarhijskoj ljestvici je strelovit, na užas većine novinara. Prvobitno to je mnogima bilo čudno, no pravi razzlog nije bilo lako dokučiti, iako su na tom portalu radili vrhunski novinari, primjerice, portal javno ni prije ni poslije nije imao takve profesionalce poput Jelene Kovačević, većini novinara tamo je bilo mjesto, zaslužili su to svojim radom, ali ponajviše trudom, međutim, dok se portal javno s početka ljeta utapo, Vesna Travica se sunčala na moru, neraspoložena za bilo kakve razgovore. Uvjereni smo kako nema krivice na njoj, ali isto tako novinarstvo definitivno nije profesija u kojoj se ona može na adekvatan način izraziti, čovjek, čak i u Hrvatskoj, uvijek, ako mora, može naći drugo zanimanje.

Vrlo brzo, tada zamjenica glavnog urednika ( glavni urednik je bio Tomislav Galović ), Nataša Zečević počela je uvoditi " diktaturu " na portal javno, neki novinari bili su zaduženi za nošenje njenih osobnih stvari na 16 kat Vjesnikova nebodera u Slavonskoj aveniji, iako skromnog znanja, o čemu mogu posvjedočiti i neki novinari s njenog bivšeg radnog mjesta, Zečević je prešišala kolege i postala glavna " batina portala " te s vremenom najveći " odvjetnik " Tomislava Galovića iako navodno nije imala nikakvih financijskih udjela u portalu, što će se kasnije pokazati prilikom razlaza s Majherom ( vlasnik Plavog radija ) kada je uvijek o Galoviću govorila u množini, pogotovo u vrijeme kada je Josip Majher spomenutom dinamičnom duu ( !!? ) ponudio basnoslovnu otpremninu kako bi ih se napokon riješio. U prvom trenutku, to su prihvatili, ali na nagovor same Nataše Zečević, Glalović to odbija. Što samo pokazuje pod koliki je utjecaj svoje zamjenice Galović s vremenom potpao.










Mjesec, dva nakon glamuroznog rođendana javno.hr u Saloonu, uz grupu TBF, postalo je jasno da stvari ne idu kako se zamislilo, postavilo se pitanje odgovornosti,onako stidljivo, ispod obrva. No, novinari su bili spremni " prihvatiti žrtvu " za sveopći boljitak, koji naravno nije došao. Stigli su lokalni izbori, Milan Bandić, tada SDP-ovac, preko Duška Ljuštine, svoje desne ruke, putem portala naručuje anketu diljem Zagreba te portalu obećava milijunsku naknadu zbog toga.
Kod jednog slučajnog susreta u gradu, jedna kolegica mi doslovno kaže: " Ivana se da nagovoriti na razne gluposti ", anketu je između ostaloga radila i Ivana Habijan, dok je fotograf bio Tin Banić ). Anketu je naravno forsirala Nataša Zečević. Izbori su došli i prošli, Bandić pobijedio, a milijun kuna nikada nije stiglo na račun portala.

Razlaz neraskidivih partnera


Došlo je do pucanja veza između do jučer neraskidivih partnera, ljubav je pukla, naravno, zbog čega drugoga, ako ne zbog novca. Tada su novinari saznali kako je suvlasnik portala " famozni " Rade Dumančić. Honorari građanima novinarima, ali profesionalcima, nisu isplačivani, iako su u mailovima dobili uvjerenja kako će zarađeni novac biti isplačen, samo se ne zna kada. Urednici, još uvijek spomenuti dvojac, sve više se zatvaraju u sebe te postaju paranoični, Nataša Zečević za svoju desnu ruku odabire Maju Jurišić, koja s vremenom postaje glavni pokazivač otkaza na portalu i to zbog benignih razloga, naime, jedna novinarka, za tri koplja bolja i od Zečević te Maje Jurišić stradava jer je navodno uvrijedila njeno visočanstvo, Jelenu Veljaču, iako se to kasnije pokazalo kao izlika za otkaz, pomoći bilo nije.

Kratkotrajni spas od vitlajuće autokracije novinari, iako i dalje bez plaće, nalaze u činjenici što spomenuti dvojac revoltirano napušta portal. Tada v.d. glavnog urednika postaje Tomislav Tustić. Na svjetlo dana izlazi nevidljivi Rade Dumančić. Novinati rade i trpe. Dokle?
No, onda dolazi " povijesni 13. kolovoz ", pod okriljem mraka, zahvaljući kodovima portala koje su imali, dvojac bez kormilara preuzmima portal, na iznenađenje novinara. koji su tamo preostali, od 80-tak novinara, i moćne redakcije, ostalo ih je tek nešto više od desetak, koji i danas egzistiraju, neki su " stari " a neki novopridošli.



















Nakon " puča " na portalu, dolazi do brisanja i gašenja mnogih članaka koji bi na bilo koji način kritički osvrnuli se na rad portala i aktualni trenutak koji je snašao portal.

Međutim, pravu revoluciju izazvao je tekst:

Što se zapravo dogodilo? ( JAVNO.HR )

Ovo što se događa na svima dragom plavom portalu predstavlja iznenađenje samo za one totalno neupućene u stvarne činjenice.

Možemo o svemu raspravljati, sve može biti podložno analizi, ovakvoj ili onakvoj, ovisno o preferencama onih koji raspravljaju, međutim, jedna istina je nepobitna, sa svime što se u posljednjih osam mjeseci događalo na svima nama dragom portalu, apsolutno smo upoznati, iz više izvora, no jedan je najvjerodostojniji, onaj novinarski, kakav Nacional, kakav Berislav Jelinić.


Zatresla se vjesnikova zgrada


Radi se o pokušaju da čitateljima približim podrobnije činjenice koje su dobrano zatresle Slavonsku aveniju, međutim, za takvo što potrebna je temeljita priprema i psihička stabilnost ako hoćete. Članak objavljen u tjedniku Nacional, kao i uvijek građen je na pogrešnim premisama, iz razloga što su od deset, pogodili tek dvije „ činjenice „ i to sasvim slučajno.


Ako je istina da se za portal JAVNO „ bore dvije desne struje „, zapitajmo se tko je predvodnik, one "desnije", takozvane radikalne struje u Hrvatskoj, Manjkas ili Majher? Želite li se kladiti na bilo koga? Izgubili biste, užem čitateljstvu poznata je takozvana afera RADIO 101, koju je taj radio, na kojem inače radi „ notorna „ Zrinka Vrabec Mojzeš, osobno konstruirao, naime, navodno je do sastanka između braće Majher ( Josip i Drago ) i dijela „ stojedinice „ ( nazočna je bila i ranije spomenuta Zrinka ) došlo u jednoj pizzeriji u samom centru Zagreba ( u drugoj polovici devedesetih ), a po nalogu Ivića Pašalića, naime, trebalo je doći do preuzimanja radija 101, na nesreću ( kako kome ) to je propalo i radio, kao jedan od posljednjih bastiona mržnje u Hrvatskoj, je preživio ( Majher je inače vlasnik Plavog radija ). Dakle to su poznati detalji. Međutim, što nije poznato?


Zašto je došlo do raskola? Gdje je nestao glavni urednik deska, Damir Jirasek ( davno je to bilo kada je on otišao, a njegova zamjenica došla na njegovo mjesto ), jedno vrijeme kontroverzni urednik Arene, odnosno jednog karlovačkog, lokalnog časopisa, a u vlasništvu samog grada Karlovca? Tko mu je nasapunao dasku? Je li možda postojala unutrašnja borba klanova te koliko su bili zdravi međuljdski odnosi? Tko je tu koga i zašto, znate već što ? Na ova i mnoga druga pitanja ja znam odgovore, već mjesecima.


Bivša zamjenica glavnog urednika, nova glavna urednica portala JAVNO, kolegica Nataša Zečević, apsolutno je u pravu kada konstatira da odavno šteka na komunikaciji Majher-Galović ( vlasnik domene javno.hr ), isto tako istina jeste da ima problema sa isplatom zaostalih honorara, ne samo građanima novinarima, te da je za takvo što odgovoran ponajprije vlasnik tvrtke „ Krletka d.o.o " ( ON, Majher, se također u jednom trenutku povukao, a na njegovo mjesto je došao „ tajanstveni „ mister „ D „.Je li možda u jednom trenutku došlo do bojkota portala, odnosno zastoja zbog neisplaćenih plaća samom vlasniku domene ? ) , dakle za takvo što nema opravdanja i korisnici su s pravom ogorčeni, više šumom na komunikaciji, korisnici-„ glavešine „, nego samom financijskom pozadinom.


Međutim, netko je pokrenuo lavinu, netko je imao diktatorske ovlasti i potpuno ih je zlorabio, tko je taj i zbog čega se to sve skupa dogodilo? Ljudi koji su stvarali portal? No portal su stvarali i korisnici, čitatelji tog istog portala, „ građani novinari „ koji su nerijetko imali tri puta kvalitetnije tekstove od samih "profesionalaca" ( nego što su ti profesionalci ako ne bivši blogeri i aktualni studenti ili tek sa završenim fakultetom ), srećom u ovom trenutku portal javno ima daleko najpregledniji, najljepši dizajn u Hrvatskoj, bez ikakvog premca, nažalost tamo u ovom trenutku nema podportala, javno.info, no nema ni imena kolumnista, redovitih komentatora javno.hr ( u zadnje vrijeme nešto manje redovitih ), zašto? Odgovor je veoma logičan, samo ga treba znati dokučiti. Kako su se i na kojem principu dijelili otkazi ( poznato je kako je D.J. imao svoj krug miljenika, " ti si na portalu samo zato što netko gore misli da se možeš probiti gdje nitko drugi ne može " , znamenita je rečenica bivšeg glavnog urednika deska, D. J. )?


Hrabro dalje i bez kompromisa


Nacional barata uglavnom političkim razlozima ( nagađanjima ) ovakvog obrata na portalu, iako se to počelo događati još prije nekoliko mjeseci, kada se u nekoliko navrata mijenjalo uredništvo samog portala ( jedno vrijeme je V.D urednik bio Tomislav Tustić ), veze su pucale i ponovo su se spajale, u ovom trenutku čini se kako se napokon došlo do točke s koje nema povratka. Razgovarala sam osobno sa nekliko donedavnih novinara i urednika sa portala ( spominju se neka "četiri mjeseca" ), međutim kako svaki izvor treba provjerti dva puta, tako me to sprečava da u ovom tekstu idem do kraja. Jedno je sigurno, Nacional je promašio u stvarima koje su za obične korisnke najvažnije, njih ne zanimaju eventualne političke borbe i dvorski sukobi. Ono što je u ovom trenutku notorna činjenica, jeste da je nova glavna urednica apsolutno u pravu kada kaže kako je javno na svojevrsnoj prekretnici, tu dvojbe nema, iako prava i završna bitka tek predstoji ( ljudi dovoljno upoznati sa situacijom na terenu će znati oko čega i zbog čega se odvija bitka ). Manjkas, Majher ili netko treći, sasvim svejedno, probleme treba riješavati „ step by step „ , u hodu i promptno bez okolišanja, javno.hr suviše je visoko rangiran portal te ima određeni rejting da bi trpio prosječnost iz bilo kojih razloga. Da parafraziram Winstona Churchila, „ mogu vam ponuditi samo krv, znoj i suze „, sve drugo ovisi o volji Svevišnjega.


Kada se već govori o Miljenku Manjkasu ( ne tako davno urednik Večernjeg lista te prema „ briljantnim „ zaključcima hrvatskih medijskih analitičara također Pašalićev čovjek ) onda ne treba strahovati od „ svježe krvi „, čovjek se nedvojbeno dokazao u svom poslu, kako u večernjaku, tako i na HTV-u, međutim, najvažnije što u ovom trenutku zanima čitateljstvo, zapravo je obrazloženje. Što se zapravo očekuje od korisnika, građana novinara i novinara "profesionalaca" na ovom portalu? Kada mi je prije dva mjeseca na jutarnjoj kavici negdje u centru Zagreba jedna kolegica proročki „ predvidjela „ ovakav razvoj situacije nisam joj baš previše vjerovala, iako sam iz pristojnosti kimnula glavom, no sada, vidijeti ćemo?


Što se doista dogodilo, tko je imenom i prezimenom najodgovorniji za sve nedaće koje su portal snašle, iako je javno.hr proizvodio kontinuirano dobit te podizao broj posjetitelja, konzumenata i čitatelja iz mjeseca u mjeseca ( prema Geniusu sa 16., zabilježen je skok na 12. mjesto rankinga, usprkos " krizi ", da ne spominjem sponzorske zarade ), unatoč globalnoj recesiji ( koja je očito u ovoj zemlji mnogima izgovor za lov u mutnom )? Odgovoriti ćemo u opširnijem tekstu vrlo skoro, do tada treba pružiti punu podršku novom vodstvu, kako bi se stvari napokon pokrenule s mrtve točke.

Objavljeno: 14.08.2009. u 00:30h


Nako toga, uredništvo, Tomislav Galović, reagira žestokim tekstom na naslovnoj stranici portala te od tada zahtjeva da svaki korisnik IMENOM I PREZIMENOM bude registriran na portalu,bio on obični korisnik koji tek komentira članke, ili onaj tko te članke piše, ime i prezime nakon toga postaje vidljivo, naravno, mnogi se toga ne drže, što je bilo za očekivati, pa tako na portalu imamo Kennedya, Trumana i ostale nanovo uskrsle povijesne ličnosti.

Citat:

'' JAVNO.COM Portal Javno od danas uvodi novo i bitno pravilo za sve članove kluba portala Javno i korisnike servisa javno.info – od sada će se tekstovi, fotografije ili videomaterijali moći objavljivati i komentirati samo pod punim i pravim imenom i prezimenom korisnika, odnosno čitatelja portala Javno i svih njihovih servisa. Mogućnost objavljivanja komentara pod novinarske radove na portalu Javno bila je do sada, kao i uostalom na svim ostalim hrvatskim portalima, dopuštena svima pod nadimkom kojeg bi sami izabrali. Nadimak, koji pruža anonimnost, i nesklonost uredništva ovog portala da se bavi cenzurom ili brisanjem postova, neki korisnici servisa Javno.info i članovi kluba pak uporno i konstantno koriste za širenje kleveta, uvreda, govora mržnje te za iskazivanja vjerske, spolne, seksualne i nacionalne netrpeljivosti. Pritom to rade i na kukavički način – skrivajući svoj identitet. Ostali hrvatski portali su se protiv toga pokušavali i pokušavaju boriti na različite načine – brisanjem nadimaka ili postova. No, to su sve kratkotrajne metode, jer zloba je jedna od istrajnijih ljudskih osobina pa su neki komentare svojih korisnika odlučili jednostavno zabraniti. Mi smo, kao prvi portal u Hrvatskoj, sada odlučili dopustiti maksimalnu slobodu govora i izražavanja ali pod jasnim uvjetom – da je svatko, kao što je to uostalom spreman svaki pravi novinar i urednik u Hrvatskoj, spreman iza svog djela stati i svojim pravim imenom i prezimenom. I na taj način na sebe preuzeti punu pravnu i moralnu odgovornost za svoja djela. I takvi se postovi i autorska djela, osim ako nam to neki sud pravomoćno ne naloži, neće nikada brisati – ma šta god u njima stajalo. Od ovog pravila će se samo iznimno odstupati kada neki korisnik ili novinar ima informaciju koja je od većeg značaja za javnost a otkrivanje identiteta bi ugrozilo njegovu sigurnost ili egzistenciju. No i tada će identitet takvog autora morati biti poznat barem uredništvu ovoga portala. ''


Tomislav Galović


Ubrzo stiže reakcija, i pedesetak bivših novinara portala otvorenim pismom obračaju se javnosti, što nažalost prenosi samo necenzurirano.com i Nacional:

Pismo:

„Ovim putem obavještavamo sve medije, a kroz njih i hrvatsku javnost, o problemima koje smo kao zaposlenici portala Javno doživjeli. Računajući na kolegijalnost nadamo se da će barem najbitniji dijelovi priče biti objavljeni. Prvenstveno jer ovo jest napad na novinare, ali i mnoga radnička, kao i ljudska prava“, navode u svojem pismu bivši zaposlenici i novinari portala Javno.hr.

Cijela priča je počela poslije 1. siječnja ove godine, kada se navodno famozni Ivić Pašalić povukao iz sufinanciranja portala Javno, zbog čega su plaće polako počele kasniti, što i ne čudi jer marketing portala nije niti postojao - što se otkrilo kasnije.

Bez obzira na neisplaćene plaće u siječnju, za prosinac 2008. godine, vlasnik Plavog radija i direktor Krletke d.o.o. (tvrtke u čijem je vlasništvu bio portal) Josip Majher uredno je cijelu Hrvatsku preplavio plakatima na kojima reklamira svoja dva proizvoda. U to vrijeme se smatralo da je to razlog zašto kasne plaće i da je to žrtva koju trebamo svi zajedno prihvatiti - jer ipak služi za boljitak.

Nažalost, boljitak nije stigao, barem ne u financijskom smislu jer pola milijuna kuna, koliki su bili mjesečni izdaci portala, ipak se nisu mogli namiriti bez konkretnih poteza u vrhu Krletke, ali i uredništvu portala. Kako god bilo, plaće su nastavile kasniti, a ovoga puta radnike se tješilo riječima kako je sve to do države i povrata poraza. Jer, svjetska kriza nas je zahvatila pa država kasni s plaćanjem.

No, s vremenom sve je bilo jasnije kako nešto ipak nije u redu u cijeloj priči jer Plavi radio je poslovao kao i prije, plaće su stizale na vrijeme, reklame su se vrtjele, a radnici su bili zadovoljni.

Naši urednici su stoga napokon spomenuli i suvlasnika Krletke, famoznog Radu Dumančića, građevinara i bivšeg političara. Tek tada smo svi zajedno shvatili kako je voda stigla do grla jer prije toga Dumančić kao suvlasnik bio je samo legenda. Koliko je situacija teška pokazao je njegov dolazak pred zaposlenike, u kojem je tješio sve prisutne riječima o nastavku normalnog poslovanja kroz koji tjedan. To je bio kraj travnja.

Početak svibnja je napokon otkrio u čemu je stvar i koliko se radnike zavlačilo od strane glavnog urednika Tomislava Galovića, njegove zamjenice Nataše Zečević i spomenutog dvojca Majher-Dumančić. Naime, od 1. svibnja se urednik Galović odlučio odvojiti marketing portala od Krletke, optužujući Majhera da nije uložio niti lipe od dobivenog novca kroz reklame u portal Javno.

Ta priča bi držala vodu u potpunosti da portal pod Majherom nije postojao već dvije i pol godine u tom trenutku, te da nije postojao dogovor po kojem Tomislav Galović, vlasnik domene, ne prepušta kompletnu brigu o marketingu upravo Majheru. Naravno, vjerojatno je istina kako Majher nije dao niti lipe u Javno od zarađenog novca od marketinga, ali reakcija je trebala uslijediti barem dvije godine ranije. A nije jer je novac uredno stizao, a otkud? To je pravo pitanje.

Tajnica Josipa Majhera, Vesna Rener, je jednom prilikom u neobaveznom razgovoru kazala kako joj je kroz ruke prošlo toliko prljavog novca da se to više ne bi moglo isprati sa svim sapunima ovoga svijeta. No, tada su svi to doživljavali kao šalu. Na stranu to, što se zbiva tijekom svibnja?

Urednik i zamjenica se upuštaju u anketiranje građana, njih 1700, a sve za potrebe Bandića prije izbora. Osobno je Ljuština obećao milijun kuna za taj posao, a obavljali smo ga mi radnici na sve moguće načine, iako nas je bilo malo. Naravno, obećano je svima dodatnih nekoliko stotina kuna, pa i tisuća, na plaće. Kako su izbori otišli u drugi krug gradski SDP je odbio platiti obećano i pravog novca za odvajanje od Krletke nije bilo, nedostajao je početni kapital.

Pritom je Josip Majher zadovoljno trljao ruke i stopirao plaće, samo da se osveti Galoviću, ali i Nataši (koja ga je navodno teško izvrijeđala). Situaciju je konstantno pokušavao smiriti Dumančić pričama o nekim desetim stvarima, ali nije više išlo. Glavni urednik i zamjenica tijekom lipnja su okretali radnike protiv Majhera pričama kako sav novac (milijun i pol eura) koji je Dumančić uložio u portal dotični vlasnik Plavog radija čuva na računu i ne želi isplatiti.

Naravno, gnjev radnika je rastao, a sve je kulminiralo kada je Majher konačno zatražio da se Galović i Zečević povuku s portala. Oni su to prihvatili, tražili su odštete.

Zamjenio ih je dotadašnji urednik deska Tomislav Tustić, a zamjenica mu je bila Vesna Travica. Naravno, bili su v.d. Kako to ne bi bilo sve u međuvremenu je Porezna počela kucati na vrata zaposlenicima jer Majher nije u 2008. niti 2009. plaćao doprinose za radnike. Apsurd je da Porezna nije odmah išla na njegovu adresu. I tu su krenuli pravi problemi, koje smo mi pokušavali ublažiti nekakvim riječima, ali bili smo svjesni kako ništa neće biti dobro.

Još smo dobili plaće za travanj, ali ne svi, samo mi koji smo ostali (30-ak od ukupno 80 zaposlenih). Dumančićeve, ali i Majherove priče nisu niti tu stale. Obećali su da čim namire Galovića počinju isplaćivati naše plaće. Sredinom srpnja to se i dogodilo, ali plaća nije bilo, a Galović je od obećanih 300 tisuća eura na tri rate dobio svega nešto više od stotinu tisuća kuna.

Rok za isplatu ostatka bio je 12. kolovoza, Dumančić je takav razvoj situacije navodno prihvatio, ali nije ispunio dogovor i Galović i Zečević ponovno preuzimaju portal. Naravno, nedugo zatim Majher raskida ugovore sa svim zaposlenicima i stavlja ključ u bravu. Plavi radio i dalje funkcionira normalno, a zaposlenicima portala Javno se duguje nešto više od milijun kuna. Nekima je isključena struja, nekima prijeti izbacivanje iz stana, mnogi jedva preživljavaju jer nitko nije tražio novi posao zato što ih se zastrašivalo pričom kako će na listi prioriteta za plaće pasti na dno i da ih nikada neće vidjeti.

Standardna je ovo hrvatska priča, u kojoj je radnik na dnu, ali najgore je što se ovoga puta radi o novinarima, a ponovno je glas slabašan. Gospoda Majher i Dumančić si nisu uskratili godišnje odmore na moru, žive u luksuznim kućama, fino su obučeni, voze luksuzne automobile i poput Majhera dozvoljavaju si odlazak u Bjelorusiju i Englesku na utakmicu, u trenucima dok deseci jadnika čekaju da im se isplati pošteno zarađen novac.

Nažalost, ovo je samo površina cijele priče, a ostatak znaju samo Majher, Dumančić, Galović i Zečević.

Postoje navodi kako je Majher dužan devet milijuna kuna poreza državi, što je vrlo moguće jer račun Krletke d.o.o. je blokiran. Pitanje je zašto onda Plavi radio funkcionira. Također, sav novac za plaće i doprinose plaćao je Majherov kum Dumančić i postoji sumnja da su u velikoj svađi jer ako je to istina Majher mu je ukrao novac... Mnogo je tu raznih priča, ali činjenica jest da Galović i Zečević održavaju portal Javno na drugom mjestu, Majher pak normalno održava Plavi radio, a Dumančić bezbrižno obavlja građevinske poslove.

Što se naše borbe tiče komplicirano je. Sindikat novinara nam ne može pomoći jer nismo bili učlanjeni u sindikat dok HND nudi svu moguću pomoć - na papiru. A mi čekamo... Svi bi voljeli da se prvenstveno promjeni ovakva hrvatska priča jer nismo jedini - nažalost!

Jedino što nam preostaje jest tužba svih nas protiv Krletke d.o.o., a to će prema sadašnjim zakonima trajati vjerojatno mnogo mjeseci. Naravno, i solidarnost medija da barem odgovorni za našu situaciju dožive kratak trenutak srama zbog učinjenog, ako uopće mogu osjećati sram. Ipak svi znamo tko je Josip Majher, a malo upućeniji znaju i tko je Rade Dumančić.

Bivši radnici portala Javno


Tu počinje još jedan od niza zapleta u čitavoj priči, iako Majher priznaje dug, te poručuje preko portala poslovni.hr kako je to nastojao riješiti dokapitalizacijom, ništa se promijenilo nije. Portal pod novim režimom funkcionira i dalje, kako tvrde neki novinari pod direktnom kontrolom Holdinga, odnosno onog dijela oko Holdinga koji je vjeran Zoranu Milanoviću. Bez početnog kapitala, kakav je potreban ( znamo o čemu govorimo jer i sami nastojimo pokrenuti sličan projekt ) za opstanak takvog portala, portal ide dalje, naravno, nikada portal ne dostiže onaj broj uposlenika kao u zlatna, predkrizna vremena, međutim, ostaju neki od starih novinara, dok većina, nakon Majherovog " ključa u bravu " ne postoji više na portalu kojemu su posvetili dobar dio svog vremena uloživši enorman trud.
Da stvar bude zanimljivija putem maila, neki od bivših kolega ( imena nećemo javno iznosti ni pod prijetnjom streljačkog voda ) tvrde: " Nataša i Tomo su previše love uzeli (ukrali, kak god) dvojici...da bi sad mogli biti na miru ". Radi li se možda o potkradanju portala, zbog čega navodno marketing na samom portalu " nije ni postojao "?

Stavili se na raspolaganje

Danas je jasno da se portal stavio na apsolutno raspolaganje predsjednikom kandidatu SDP-a, negativna i prljava kampanja, da li radi osvete što mijun kuna nikada nije isplačeno, ili zbog financijske " pomoći ", nagađa se, protiv Milana Bandića sustavno se provodi na portalu. Službeni fotograf Ive Josipovića, ujedno je fotograf i javno.hr portala a " analize " glavne urednice portala nerijetko se pretvaraju u jednostrani juriš na " Bastilju ".Sasvim je sigurno kako se radi u obračunu starih drugova i borbi koju SDP provodi protiv Bandića i njemu odanih ljudi preostalih u zagrebačkoj organizaciji SDP-a Za takav projekt dobro će poslužiti i navodno autohtoni zagrebački portal, zagrebacija.com.

Formalno-pravno gledajući,Josip Majher, preko svoje Krletke ( Krletka d.o.o. ), nedvojbeno je ostao dužan novac nekim od korisnika portala, kao što su građani novinari, taj novac nije isplačen do danas, Što jasno za sobom povlači tužbu, nedavno smo putem maila pokušali kontaktirati tajnicu Josipa Majhera, Vesnu Renner, no do sada odgovora nie bilo. Međutim, to nimalo ne predstavlja zapreku da se putem suda krene na one poslodavce koji na ovakav način karakteriziraju bivše uposlenike. Sasvim sigurno da bi država poslodavcima koji navodno ne plaćaju ono što platiti moraju, trebala jednom zauvijek stati na kraj. Čak i ako se radi o opciji koja vam je politički veoma bliska. Isto tako u čitavoj priči nisu nedužni, niti to mogu biti, Tomislav Galović i Nataša Zečević, nakon " puča " na portalu oni su trebali isplatiti svoje obveze i dugove portala, pa neka se suduju s onima s kojima su bili na ratnoj nozi, ali i u velikoj ljubavi. Ovako ubirete polodove, a ne biste obrađivali njivu. To tako ne ide, stoga institucije pravne države i na drugoj strani bi također trebale napraviti, ako ništa, barem " reviziju ".

Tko je kriv?

Tri asa i jedna dama, bez ikakvih dvojbi, radilo se o unutarnjim spletkama, sukobima i podmetanjima, međuljudski odnosi, uslijed nedostatka novca, su kulminirali do te mjere, da su tračevi postali glavno sredstvo obračuna i povod za otkaze. Naime, na tulmima, koji su se tu i tamo znali održavati u okviru zaposlenika javno.hr jasno se vidjelo tko je iz kojeg tabora, naime, svaki tabor imao je svoj tulum. Parafraza toga bi bila, " svaki tjedan, tulum jedan ".

Josip Majher trenutno se pravi, pučki rečeno, blesav, ni preko tajnice, ni preko medija ne komentira situaciju, iako je ostao dužan značajnija financijska sredstva, koja će biti primoran isplatiti ukoliko je u ovoj zemlji preostalo i minimum od pravne države. Međutim, to njega ne sprečava da uživa u plodovima svoga dosadašnjeg rada, situiran kao knez, bezbrižan poput novorođenčeta. Dokle?

Dinamični duo, Galović-Zečević, brže bolje pronašli su novog poslodavca, financijera, iako to formalno nije tako, u stvarnosti jeste. Malo ovdje, malo ondje i nakupi se, zaliha iz Majherovih vremena se topi, kao snijeg na suncu, ali meteorolozi tek sada najavljuju obilnije padaline. Portal odavno ne stoluje u Slavonskoj aveniji, na drugoj lokaciji se smjestiše, ali su ovaj puta mnogo pametniji, okružili su ljudima, koji ni izbliza nemaju one kvalitete, niti radne, niti su toliko sposobni, da bi se svojim sposobnostima izdigli iznad samih urednika, kao što se to redovito događalo u ne tako davnoj prošlosti.

Na kraju, ne tako javnosti poznati, Rade Dumančić, čovjek koji je iz sjene izašao tek kada je sve bilo gotovo, no u krajnjem slučaju, dok je formalno bio na javnom, nama ništa nije ostao dužan, samim time što nas tamo više nije bilo. Stoga je on problem nekoga drugoga, što su kolege u otvorenom pismu i prezentirale javnosti.

Netko je spomenuo Ivića Pašalića? Ne bi se " šteli mešati ".No. on je u Hrvatskoj ionako dežurni krivac za sve, dok su neki drugi svakim danom sve bogatiji.

Naravno, kao što smo predviđali, kontroverzni Miljenko Manjkas i Z1 nisu se pojavili ni u kakvoj novoj opciji s portalom. Što je očito bio nečiji ( Što mislite čiji ? ) probni balon za trenutne potrebe, koji se ubrzo raspršio kao balon od sapunice.

Ivana Josipović, bivša novinarka portala Javno.hr