Ime bloga, TINOLOVKA, nastalo je prema meni omiljenom filmu, Stevena Spielberga,
SNOVOLOVKA ( roman, Stephena Kinga )...
THE BEST OF TINOLOVKA...
Tinolovka u Banskim dvorima
Tinolovka - doček Nove godine
Tinolovka - Veliko istraživanje - anketa
Tinolovka - Indira: Za Novu godinu spavamo
Tinolovka - Vukovar - Kolona sječanja
Tinolovka - Muzej suvremene umjetnosti
Tinolovka - Obljetnica smrti Franje Tuđmana
Tinolovka - Ispračaj Vjekoslava Šuteja
Tinolovka - Josipović na Interliberu
Tinolovka - Predsjednički kandidat Ante Gotovac
Tinolovka - Krenuo i Milan Bandić
Tinolovka - Otvoren zagrebački plesni centar
Tinolovka - Kosor otvorila Ambientu
Tinolovka - Kosturnica Sedlec
Tinolovka - Bozanić u Jasenovcu
Tinolovka - Moto spektakl Bilice
Tinolovka - Ispračaj Savke Dabčević Kučar
Tinolovka - Na koncertu U2
Tinolovka - Spektakl na rijeci - Petrinja
Tinolovka - Dan državnosti Republike Hrvatske
Tinolovka - Od Brezovice do Jazovke
Tinolovka - Branko Lustig i Ivo Sanader
Tinolovka - Marija Terezija u Bjelovaru
Tinolovka - Koncert Marka Perkovića Thompsona
Tinolovka - Dan oružanih snaga RH - Karlovac 2009.
Tinolovka - Mesić i Bandić otvorili Floraart
Tinolovka - Dan mladosti - Kumrovec
Tinolovka - Proslava sv. Duje - Split 2009.
Tinolovka - Čigoć - Gdje stanuju rode
Tinolovka - Pisanice za Sanadera
Tinolovka - Chicago grad nebodera
Tinolovka - Zurich
Tinolovka - Drugi rođendan portala javno.hr
Tinolovka - Zagreb hair show
Tinolovka - Genetske predispozicije Saše Broz
Tinolovka - Božićna bajka
Tinolovka - Posljednji ispračaj Ivane Hodak
Tinolovka - Tisuću plakata za Luku Ritza<
Tinolovka - Posljednji ispračaj Dine Dvornika
Tinolovka - Iron Maiden u Splitu
Tinolovka - Modna revija - Centar svijeta u Ludbregu
Tinolovka - Verona
Tinolovka - Slaven Bilić u Sheratonu
Tinolovka - Fešta hrvatskog rukometa - Colonia
Tinolovka - Đakovački vezovi
Tinolovka - Colonia VW Tuning show Karlovac
Tinolovka na Bleiburgu
Tinolovka - Koncert Severine Vučković
Tinolovka - Povratak naših olimpijaca - Zagreb - Pleso
Tinolovka - Šibenik
Tinolovka - Na Farmi NOVE TV - Colonia
VAŽNO:
Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...Indira i Ivana...
...Indira, Ivanina seka...
...Ivana i Kameny...
...Cijela ekipa...Slađa, Josipa, Ivana, Dragan, Sanja, Mirela...
...plesaćice, ja, zagreb...
< | studeni, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (4)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (21)
Veljača 2010 (66)
Siječanj 2010 (40)
Prosinac 2009 (24)
Studeni 2009 (14)
Listopad 2009 (21)
Rujan 2009 (19)
Kolovoz 2009 (18)
Srpanj 2009 (18)
Lipanj 2009 (13)
Svibanj 2009 (16)
Travanj 2009 (9)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (7)
Rujan 2008 (6)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (8)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (10)
U S K O RO ! ! !
Portal - Tinolovka - news
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga
Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
Dio studenata ostvario je svoju prijetnju te ponovo krenuo u blokadu fakulteta, međutim, podržava li takav prosvjed šutljiva većina? Prije nekoliko mjeseci, a uoči lokalnih izbora, Hrvatsku je zadesio najveći val studentskih prosvjeda od neovisnosti, iako su prosvjedi polučili djelomičan rezultat, dio studentata ostvario je svoju prijetnju te ponovo, uoči nekih novih izbora, krenuo u blokade fakulteta, ovog puta sa znatno slabijim intenzitetom. Studenti: U blokadi ne sudjeluju propalice Studenti se kroz svoj prosvjed nastoje suprotstaviti komercijalizaciji obrazovanja, zapravo oni traže " emancipirajuće obrazovanje "( zbog rastuće, globalne, komercijalizacije fakulteti se sve više ponašaju poput poduzeća, a u krajnjoj liniji kako bi opstali žele postati profitabilni, drugim riječima, prilagođasvaju se zakonima tržišta ) Koja je prava pozadina studentskih prosvjeda, odnosno je li dio studenata potpao pd utjecaj starih lisaca, ekstremista u godinama, odnosno kvazi intelektualaca sa " kozjim bradicama ", kako je to svojedobno lijepo ilustrirao jedan od lidera najveće studentske bune u ovom dijelu Europe, Ivan Zvonimir Čičak? Odgovor smo odlučili potražiti kod samih studenata Filozofskog fakulteta, odnosno neposrednih aktera najnovijih zbivanja te naravno i kod bivšeg ministra znanosti, prosvjete, obrazovanja i sporta, Dragana Primorca. * U hodnicima Filozofskog fakulteta naišli smo na mnoge studente, ali je bilo malo onih koji bi otvoreno za medije iznijeli svoj stav, jedna od njih je studentiica završne godine, Ana ( 23 ). Poržavate li najnovije studentske prosvjede, odnosno blokadu? - I podržavam i ne podržavam blokadu. Zapravo, ne podržavam jedino one ljude koji nemaju mišljenje, jako se ljutim na njih i mislim da bi oni koji su protiv trebali doći i reći što misle. * Koje su krajnje namjere ovih blokada, što želite postići novim studenstkim akcijama? - Cilj za koji se borimo je dobar, za sredstvo nitko neće reći da je dobro, ali ja mislim da je neophodno zato jer se nikome ne da spavati tu, živjeti tu i jesti što nam Krešo skuha. Prošla blokada je bila super i drago mi je što su studenti toliko organizirani i što imaju osjetljivost ne samo na studentske probleme nego i na sve ostalo, što bez ikakvih uvjeta podržavaju i radnike i zdravstvene djelatnike, sve koji su ugroženi i kojima država uzima bez milosti. Ja sam ovdje došla iz Bosne, za godinu dana se vraćam natrag, znači ovo uopće nije moja bitka, ali sam se uključila jer smatram da je cilj stvarno dobar. Ja nisam za to da svi studenti imaju besplatno školovanje, ja sam za to da studenti koji upišu redovno godinu za godinom imaju besplatno školovanje, a svi oni koji padaju jednu godinu neka plaćaju. * Očekujete li da će vaši zahtjevi pasti na plodno tlo? - Ako sam ja mogla dvije studijske grupe dati u roku godinu za godinom, mislim da svi studenti nekih normalnih mentalnih kapaciteta mogu dati godinu u roku. Ne moraš biti čak nešto prepametan, važno je da se trudiš i da radiš svaki dan, a to je stvarno minimalno, tri satadnevno da učiš možeš imati fantastične ocjene. Ministar Primorac je bio malo zbunjen i preplašen,a ministar Fuchs ima stajaliste, ima gard, za jednog ministra je bitno da ima neki stav, da ne mijenja stav. Strašno vjerujem u Jadranku Kosor i jako je podržavam, mislim da je krenula prema dobrom putu. Stvarno vjerujem da će njih dvoje ovaj put napraviti, ako ništa, onda bar malo bolje nego što su Sanader i Primorac radili. * Prije nekoliko mjeseci studentski prosvjedi, od dijela medija, su povezivani sa lokalnim izborima, za mjesec dana Hrvatska ima nove, ovog puta predsjedničke izbore, može li se to dovesti u kakav zajednički kontekst? - Ovo jest dobro vrijeme za tražiti zbog predsjedničkih izbora jer će svi prividno biti uz nas. To ipak nije povezano s izborima, jedino što će nas kandidati možda pokušavati iskoristiti, poslati nam pismo kao Pusićka. Poslala nam je tako opširno pismo u kojem je izvrijeđala našu inteligenciju jer misli da će kod nas proći tako jeftine priče, a i u nju sam vjerovala. Malo me iznenadila i mislim da nije znala da ćemo mi prozrijeti što je ona s tim htjela, kupiti jeftine glasove. * Kakva bi bila osnovna poruka vaših zahtjeva, odnosno, što ako ne uspijete ostvariti cilj? - Važno nam je i ako ne dobijemo što tražimo da nas ljudi podrže i da jednog dana kad izađemo na ulicu svi oni radnici s kojima smo mi izašli izađu s nama. Ništa se nemože dobiti preko noći. Samo želim da se zna da većina ljudi koji su bili uključeni prošlo ljeto u blokadu su ljudi koji su redovno očistili godinu, koji obično studiraju na dvije studijske grupe i imaju jako dobre ocjene, znači to nisu propalice i nisu studenti koji neznaju šta hoće, to su baš studenti koji dovoljno rade i uče da mogu vidjeti što im se sprema. * Goran ( 22 ) iz Zagreba, također student Filozofskog fakulteta odlučio je s nama podijeliti svoje razmišljanje. Najprije, podržavati li novi val studenstkih prosvjeda? - Podržavam ovu blokadu. Sudeći po prvim ministrovim reakcijama neće nam tako lako izaći u susret, ali smo mi svjesni da je ovo borba. Vidjeli smo i na proljeće da to neće biti lako. Pritisak je jedino oružje koje imamo. * Dakle, energično demantirate bilo kakvu povezanost s predsjedničkim izborima? - Blokada se slučajno poklopila s predsjedničkim izborima. U Europi je u blokadi preko 70 institucija, to su problemi koji nisu samo naši. Ovakvo konstantno povezivanje s predsjedničkim izborima nema nikakvog smisla i stvarno je plitko i površno. Nikakav predsjednik u biti nama ni nemože pomoći da dobijemo što hoćemo. Znamo da su ovlasti predsjednika skoro pa nikakve i smiješno je da se oni uopće upuštaju u nekakva obećanja u vezi ovoga. To je nisko politikanstvo i očito podcjenjuju ljude i njihovu inteligenciju. Primorac: Treba poštovati naš dogovor * Kako biste komentirali najnoviji val studenstkih prosvjeda i blokadu fakulteta u pojedinim hrvatskim gradovima? - Samo se treba ispoštivati naš dogovor, a naš dogovor je bio vrlo jednostavan, to je cijela vertikla obrazovanja besplatna za studente koji ispunjavaju svoje obveze, čak i ako se gleda do doktorskog studija. * Koliko su realni zahtjevi studenata u ovako kriznim vremenima, mislite li da ima dovoljno novca u državnom proračunu? - Obrazovanje uvijek mora biti prioritet. Oko toga ne može biti pregovora. Politikanti i politizacija Dio neposredno involviranih čimbenika studentske pobune želi povući paralelu između hrvatskih studentskih akcija ( opet ponovimo radi se o manjem dijelu studenta, ovakav način borbe nije podržao ni Studentski zbor, ni ogromna većina studenata koji smatraju da su ovakvim načinom " borbe " zakinuti, odnosno smatraju da im je onemogućeno redovito polaganje ispita, kao što je poznato, dobar dio studenata upravo ovih dana rješava kolokvije, ne treba ni govoriti koliko je to važno za studente ) i studentskih pobuna koje se pogodile neke zapadne zemlje. Što jednostavno nije točno. Naime, u Hrvatskoj bilo kakvu akciju jačeg intenziteta, koju onda po logici stvari prati dobar dio medija, prate takozvani " psi rata ", odnosno dio intelektualaca i kvazi intelektualaca, te lažnih pacifista ( Jedan od njih nedvno jer aktivno sudjelovao na Maršu crvenih frikova Zagrebom, a sve pod krnikom solidarnosti, što je naravno samo obmana naivnih građana. ) koji u jednom takvom vakumu nastoje profitirati bilo materijalno, bilo da zadobijiu nezasluženu medijsku pozornost s obzirom na upitni moralni, no prije svega stvaralački doseg tijekom karijere. Zdravom razumu jednostavno je neprihvatljivo da pedestogodišnjaci svojim angažmanom nastoje radikalizirati ionako zategnutu atmosferu. Postavlja se pitanje što jedan Zoran Oštrić, čovjek u najboljim godinama ima zajedničko sa mladićima i djevojkama na pragu dvadesetih? Odgovor nije teško dokučiti, ekstremisti sa margine društva vide priliku u jednoj poprilično kaotičnoj situaciji, što svaki prosvjed, bez obzira koliko on bio organiziran, miroljubiv, nedvojbeno jeste, naime, radi se o pkušaju svojevrsne regrutacije kadrova a sve zbog vlastitih ciljeva ili ciljeva udruga koje predstavljaju, a koje se pak zasnivaju na lažnom pacifizmu, neokomunizmu te ekstemizmu, sa čime smo svakodnevno suočeni. Mladim ljudima najlakše je manipulirati, poglavito ako im u kriznim vremenima kažete ono što oni žele čuti, kvazi intelektualci uvijek su bili najbolji manipulatori, s obzirom kako od manipulacije preživljavaju, s takvima se upravo studenti mogu najbolje obračunati, tako da manipulatire odstrane iz svojih redova ukoliko žele da njihova borba protiv komercijalizacije školstva bude čista, kao što bi nedvojbeno trebala biti. Gdje se čovjek bori protiv nepravde, političkoj manipulaciji nema mjesta. FOTO ZAPIS:
SUZE ZA ZAGORSKE BREGE
Nezavisni predsjednički kandidat, te najveći favorit ovih izbora, manirom iskusnog političara vodi svoju kampanju obilazeći Hrvatsku
Zagrebački gradonačelnik, nazavisni predsjednički kandidat, odnosno bivši SDP-ovac, Milan Bandić, obišao je veći dio Krapinsko-zagorske županije, te se najviše s građanima zadržao na relaciji, Zabok, Bedekovčina, Marija Bistrica, gdje je Milan Bandić potražio blagoslov, što je ujedno bio i zavšni dio njegove " ZAGORSKE TURNEJE ". No prije toga, u Krapini je najavio trijumf u prvom krugu predsjedničkih izbora.
" Više vas je nego kad se udavala Đurđa Adlešić "
U najvećem nacionalnom marijanskom svetištu, Mariji Bistrici, Milan Bandić dočekan je srdačno, više kao domaćin, nego gost, što je i sam velečasni potvrdio riječima: " Vas ne trebam voditi vi ste ovdje zapravo domaćin ". Nakon dobrodošlice Milanu Bandiću, dobro raspoloženi svećenik u šaljivom tonu obratio se i novinarima sa par riječi, vidjevši koliko predstavnika sedme sile s uperenim fotoaparatima i mikrofonima čeka pored bazilike.
- Uh, koliko vas je, više Vas je nego kada se udavala Đurđa Adlešić, a tada su se novinari rasporedili na sve strane i postavili svoje zasjede. Onda su me neki novinari nasamarili, bili su toliko kreativni da su me nazvali i rekli kako stiže torta, ne bi li od mene izvukli informacije - rekao je kroz smijeh velečasni. Nakon druženja s građanima ( Bandić je malo i zaplesao, što ćete moći vidjeti u našim multimedijama ) i pozdrava, nezavisni predsjednički kandidat u društvu načelnika općine Marije Bistrice, Stjepana Muheka, prisustvovao je misi u marijabistričkoj bazilici.
- Svake godine u Mariji Bistrici nosim svijeću u procesiji, poseban je to osjećaj. Bog mi je dao znanje i vjeru i tako svake godine to činim, ne samo u predizborno vrijeme nego i inače - rekao je Bandić u najvećem hrvatskom marijanskom svetištu Mariji Bistrici.
" Zagorje dalo dva predsjednika "
Istovremeno, njegov stručni stožer, uz vrijedne volontere i volonterke, u svakom spomenutom gradu podijelio je veliki broj lopti, koje su zaštitni znak Bandićeve izborne kampanje, još od lokalnih izbora, oduševljenim mališanima, kao i bezbroj energetskih napitaka, te sendviča. Tako da je " Bandićeva karavana " u svakom mjestu dočekana sa posebnom pozornošću, usprkos relativno prohladnom, na momente kišovitom vremenu.
Prvo odredište " radišnog konja ", predsjedničkog kandidata, Milana Bandića, bio je mali gradić u Hrvatskom zagorju, Zabok ( govorimo o dijelu turneje kojoj smo osobno nazočili, ZABOK-BEDEKOVČINA-MARIJA BISTRICA ) no prije toga Bandić je posjetio Krapinu te još neka manja mjesta Hrvatskog zagorja ), na pedesetak kilometara od središta Županije, Krapine.
-Došao sam u srce Krapinsko-zagorske županije, Medvednica nas tu spaja, Prigorje i Zagorje. Spaja nas još puno toga, puno ljudi iz Zagorja radi u Zagrebu i puno Zagrepčana ima svoje vikendice u Zagorju, pa prema tome neka tako bude i ubuduće. Tu imam i jednog kuma, ako dođem u 118 gradova ili općina to je 118 kumova, no šalu na stranu. Bilo je lijepo i u Zelengaju i u Kumrovcu. Svratio sam malo i kod rodbine moje supruge, a ovo je tako pozitivan doček, nisam očekivao toliko topline, ovo je toliko topao doček. Pitaju me ljudi kako ćemo promijeniti sve uz male predsjedničke ovlasti, ja im kažem, tko hoće delati uvijek nađe načina. Malo ljudi zna da predsjednik može nazočiti na svakoj sjednici Vlade, da može Vladu sazivati svakih mjesec dana po određenim točkama, a to znači da može nuditi inicijative i ideje za bolji život građana - rekao je nezavisni predsjednički kandidat Milan Bandić u Zaboku te je dodao, da Zagorje dobro diše, a i kako je dosad dalo dva predsjednika. Našu provokaciju, koju smo mu postavili kao pitanje: Hebrang Vas podržava za predsjednika, samo ga malo previše muči koliko se često pojavljujete na Hrvatskoj televiziji, barem je tako rekao u Dugom selu ( izvještaj sa Hebrangove presice pročitajte u idućim tekstovima ), Bandić je shvatio kao šalu te je kroz smijeh poručio: " Dugo sele, Long vilich, hoće to, hoće "...
FOTO ZAPIS:
¸
JURČEVIĆ POBJEDNIK Prvo televizijsko sučeljavanje predsjedničkih kandidata, koje je organizirala Hrvatska televzija okupila je deset aspiranata na predsjedničku fotelju, opravdano su izostali nezavisni predsjednički kandidat Boris Mikšić i kandidat najjače hrvatske političke stranke, profesor Andrija Hebrang. Mikšić se u trenutku sučeljavanja nalazio poslovno u Sjedinjenim Američkim Državama, dok je kandidat HDZ-a bojkotirao HTV-e zbog pristranog ponašanja tijekom pretkampanje, što su spomenutoj TV kući prigovorili i neki drugi kandidati, poglavito nezavisni predsjednički kandidat, profesor Josip Jurčević, na samom startu sučeljavanja. - Nedavno sam bio svjedok obrane na suđenju našim generalima u Den Haagu, a na HTV-u je bila vijest kako je jedan predsjednički kandidat prošetao svog psa, dok o mom svjedočenju ni slova, ni minute - konstatirao je, s pravom ogorčeni, profesor Josip Jurčević. Prvi zajednički TV nastup predsjedničkih kandidata obilježila je rasprava oko kontroverznog arbitražnog sporazuma između Hrvatske i Slovenije te žestoka polemika zbog još jednom ponovljene izjave predsjedničke kandidatkinje HNS-a, Vesne Pusić, koja je opet u svom stilu optužila Hrvatsku za agresiju na susjednu Bosnu i Hercegovinu. - Neki bi rekli kako smo svi isti, kako su se ovdje potukla plemena, to jednostavno nije točno - između ostaloga rekao je te noći, pomalo rezervirani, Milan Bandić, te pokušao raspravu vratiti u sadašnje vrijeme. Profesor Tuđman, koji se tijekom čitave emisije isticao staloženim i politički jasno artikuliranim stavovima, izrazio je zgražanje ovakvom tvrdnjom predsjedničke kandidatkinje HNS-a, te pobio navode o "agresiji na BiH " činjenicom da je " osnova za međunarodno priznanje susjedne države bio Cutilierov plan ". Središnja tema emisije očekivano je bio, nedavno u hrvatskom parlamentu, ratificirani sporazum, Kosor-Pahor. Tijekom prepirke o arbitražnom sporazumu došlo je do kratkotrajnog " iskrenja " na relaciji Tuđman-Jurčević, naime, profesor Tuđman ponovio je ono što nam je i sam potvrdio u kraćem intervjuu, kako je on inicijator referenduma, odnosno da je on prvi spomenuo referendum, što je naravno nedvojbena činjenica. Jurčević je tek dodao da se pridružuje Građanskoj inicijativi, " More je kopno ". Ipak obojica kandidata složni su u ocjeni da " vlast prodaje teritorij za ulazak u Europsku uniju ", na što je replicirala profesorica Pusić, " to nije istina, Hrvatskoj se ne prijeti oduzimnjem teritorija, postoji mala mogućnost, ali mislim kako ona nije realna ". Nakon toga u svom stilu je optužila političke suparnike za populizam i demagogiju. Nakon ove teme, koja je između kandidata izazvala određene napetosti, sučeljavanje se pretvorilo u klasičnu demagogiju. Uglavnom, svi predsjednički kandidati suglasni su sa besplatnim obrazovanjem i svi jednodušno najavljuju kako nikome neće dati mandat za sastav Vlade dok im potencijalni mandatar, tko god on bio, ne obeća kako će uvesti besplatno obrazovanje za sve. Što je promidžbeni trik, naime, predsjednik nije ministar obrazovanja, predsjednik države niti ima ovlasti Vladi nalagati što da radi i kako da raspolaže sa proračunskim sredstvima, bez obzira što predsjednik može sugerirati, on ipak ne može naređivati. Drugo, šef države nema prevelikog manevarskog prostora, on jednostavno MORA ponuditi mandat za sastav Vlade onomee tko u Saboru ima dokazanu većinu, radi se o notornoj činjenici, sve ostalo bi zemlju dovelo do političke a kasnije i do Ustavne krize. Drugim riječima, predsjednički kandidati malo su se zaigrali i odlutali u premijerske vode, što ne zvuči loše prema javnosti, donosi određene političke bodove, ali konačnici ne ostaje ništa drugo, osim iluzije. Jednako kao i kod besplatnog obrazvanja, većina kandidata složila se sa inicijativom Milana Bandića da javno objave svoju imovinsku karticu, Primorac je čak inzistirao da se objave imovinske kartice od devedsete na ovamo, čitavih obiteji kandidata, i da se usporedi imovina kandidata od početka stvaranja države do danas. IDS-ov predsjedniki kandidat, Damir Kajin,neizravno je ponovio svoju tvrdnju kako bi neke kandidate trebalo uhititi. Replicirao mu je nezavisni predsjednički kandidat, Nadan Vidošević, riječima: " Bacanje blata na druge je najbolja zaštita onima koji su doista radili ono što nije u redu ". Svi se se predstavili kao smjerni protivnici korupcije, te zaključili kako neće biti napretka dok se " to zlo ne iskorijeni ". - Ne smije opstati načelo tko je jamio-jamio, zalažem se za politiku, ili plati ili vrati - rekao je predsjednički kandidat SDP-a. REZIME NEKIH KANDIDATA: Prof. Josip Jurčević - Apsolutni pobjednik emisije, tijekom dosadnih, nemaštovitih 150 minuta nametnuo je svoj tempo, te je s pravom zamjerio HTV-u na neprofesionalnom ponašanju tijekom pretkampanje. Gaf javne televizije, koja nije emitirala dio njegova svjedočenja u Haagu, doista je skandalozan. Ustrajao je u svojoj zamisli prema kojoj nema promjene u Hrvatskoj " dok na vlasti opstaju potrošene upravljačke strukture ". Milan Bandić - " Konstruktivno suzdržan ". Nezavisni predsjednički kandidat ipak se puno bolje snalazi na terenu nego u TV studiju. Smogao snage da pohvali svoju konkurenciju, bivšu ministricu pravosuđa, Vesnu Škare - Ožbolt. Prof. Ivo Josipović - Konstanta, nije briljirao, međutim nije ni previše razočarao, očito je kandidat SDP-a svoj vrhunac dosegao, sada će najzanimljivije biti pratiti kako će se situacija dalje razvijati, poglavito što nakon uspona neizbježno dolazi lagani pad. Prof. Vesna Pusić - Najslabija karika tijekom čitavih 150 minuta, nerijetko vrijeđajući i ponižavajući suparnike neutemeljenom bahatošću pokazala je koliko joj nedostaju argumenti. Iza velikih riječi, nemoguće se sakriti, čak ni profesoru. Uostalom, što očekivati od kandidata koji u jeku kampanje umirovljenicu iz Zagreba nazove " flundrom "? Prof. Miroslav Tuđman - Mogli bi samo ponoviti konstataciju komentatora uglednih dnevnih novina, koji se ni u čemu ne slaže sa Tuđmanom, " dr. Miroslav Tuđman jedini je kandidat koji redovito govori o politici, samo o politici, i koji konzistentno izlaže svoje političke stavove, dr. Tuđman se u ovoj kampanji ponaša dosljedno i ozbiljno, što se ne može reći za većinu drugih kandidata ". Dragan Primorac - Neuvjerljiv, iskreno očekivali smo više, iako se ne može tvrditi kako donedavni Sanaderov vjerni suradnik nema potencijala, nadajmo se da će to i dokazati kako se izbori budu približavali. Pretjerano forsiranje obrazvanja, segmenta na kojeg predsjednik i ne može previše utjecati, proizvelo je kontraefekt kod gledateljstva. Nadan Vidošević - Poprilično suzdržan, ponajviše stoga što je njegov krug interesa nešto uži nego kod ostalih predsjedničkih kandidata, naime, Vidoišević je " čistokrvni " gospodarstvenik i tako se ponaša. Hoće li to biti dovoljno? Vidjeti ćemo vrlo skoro.
Hrvatska televizija organizirala je prvo televizijsko sučeljavanje predsjedničkih kandidata, opravdano izostali Hebrang i Mikšić.
- Tijekom devedesetih HDZ je zaobišao institucije države uključujući i parlament te vodio agresivnu politiku prema susjednoj BiH - odgovorila je profesorica Pusić na izravno pitanje voditeljice, Hloverke Novak Srzić , ostaje li kod svoje tvrdnje da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, te dodala, " dokaz tome je knjiga pokojnog generala Janka Bobetka ". Što je naravno izazvalo oštar odgovor pojedinih predsjedničkih kandidata, poglavito profesora Jurčervića i profesora Miroslava Tuđmana, ali ni nezavisni predsjednički kandidat, Milan Bandić, nije ostao bez svog odgovora na ovu, pomalo zastrašujuću, tvrdnju.
- Zastrašujuće je sve što slušam, ne mogu vjerovati da ovako govori kandidatkinja za predsjednicu, ja sam nedavno bio u Haagu i iznio čitavu dokumentiranu ekspertizu o tome, ne samo da Hrvatska nije izvršila agresiju na BiH, nego je neuobičajeno mnogo pomagala Armiju BiH - replicirao je Vesni Pusić, nezavisni predsjednički kandidat, profesor Jurčević.
Još jedan iz čitave plejade nazavisnih predsjedničkih kandididat, bivši ministar obrazovanja, Dragan Primorac, poprilično je kalkulirao na toj temi te tek dodao kako " teritorij nema cijene, ali ni EU nema alternartive ". Predsjednikčki kandidat SDP-a, profesor Ivo Josipović, ostao je dosljedan te ponovio kako je glasovao protiv tog sporazuma jer ne " pristaje na ucjene ". Međutim i Josipović se složio s većinom kandidata da Europska unija nema alternative. Dok je Nadan Vidošević rekao da Hrvatska zbog slabog međunarodnog položaja mora pristajati na poprilično loše sporazume jer je to najbrži put kojim Hrvatska može doći do Europe. Ni Milan Bandić nije se htio konkretnije odrediti oko sporazuma sa Slovenijom uz konstataciju kako nema dovoljno informacija, ali " nikada ne bi, kao predsjednik, ustupio ni pedlja hrvatskog teritorija ".
- O slovenskom narodu nikada nisam rekao niti jednu ružnu riječ uvijek smo bili zajedno, na istoj strani, surađivali, i u vrijeme NOB-a, kao i 1991. godine, krvi bi im dao, ali zemlju im ne dam - ponovio je svoju staru tvrdnju, predsjednički kandidat IDS-a, Damir Kajin.
Naravno, svi kandidati poručili su mladima kako ih vrlo skoro čeka vedra budućnost, pogotovo ako njih izaberu ih vode putem te vedrine. Dok je Primorac poručio kako želi mladima vratiti nadu, Kajin je pak svojim crnim proročanstvima naglasio kako " ljudima ne treba davati lažnu nadu ".
Milan Bandić je posebno istaknuo važnost rada u životu čovjeka te poručio kako će pretvoriti Hrvatsku u zemlju rada i znanja, te dodao da je " Hrvatska u lošijoj situaciji nego 1991. godine, a može se braniti samo radom ". S tom porukom složila se i većina kandidata. Prvo televizijsko sučeljavanje predsjedničkih kandidata donijelo je veliko razočarenje, radilo se o neinventivnih, više dosadnih, nego jasnih 150 minuta, međutim službena kampanja netom je započela, oluju tek treba očekivati.
Sučeljavanje na Hrvatskoj televiziji vodio je voditeljski dvojac, Branimir Bilić i Hloverka Novak Srzić.
Grubišno polje domaćin je Gospodarskog sajma - Sajma sira koji traje dva dana, 21. i 22. studenog, a već treću godinu zaredom. Mali grad u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Grubišno Polje, domaćin je velikog sajma Gospodarskog sajma - Sajma sira. Ove godine taj mali grad je okupio oko stotinjak izlagača, a nazočni su bili i predsjednički kandidati, i to HDZ-ov kandidat Andrija Hebrang i nezavisna kandidatkinja Vesna Škare-Ožbolt. Nije bio na sučeljavanju iz protesta Svaka manifestacija koja se održava za vrijeme službene predizborne kampanje privlačna je predsjedničkim kandidatima, pa tako i Gospodarstveni sajam-Sajam sira u Grubišnom polju koji se održava kroz dva dana, 21. i 22. studenog. Već prvi dan u posjetu su stigli Andrija Hebrang i Vesna Škare-Ožbolt, a u sklopu sajma Hebrang je prokomentirao svoj nedolazak na suočavanje predsjedničkih kandidata. - Na sučeljavanje predsjedničkih kandidata nisam se javio iz protesta zbog nejednakosti u tretmanu kandidata. Javna je televizija dala sebi zadatak unaprijed riješiti izbore, što je primjer kako u demokratskom i pravnom sustavu javna televizija ne smije raditi - rekao je Andrija Hebrang u Grubišnom polju te je dodao: '' Bode ih u oči jer me se boje, a ja im poručujem da ću ja iskrojiti rezultat prvoga kruga.'' Nezavisna kandidatkinja Vesna Škare-Ožbolt je naglasila kako je za očekivati da će se ovakvi sajmovi proširiti po Hrvatskoj i kako doprinose razvoju hrvatskog prehrambenog branda. Ovaj sajam je po prvi put održan 2002. godine, ali kao Gospodarski sajam, no kako mu je s godinama popularnost padala on se specijalizirao za sireve i postao Sajam sira 2006. godine. Od tada je ''kralj'' među takvim sajmovima u Hrvatskoj, a mnogi polažu nade u njega sa željama da postane i nacionalni sajam sira. I ove godine osim proizvođača sira na sajmu su se predstavili i proizvođači meda, vina i sličnih domaćih proizvoda, a pokazali su i veliku kvalitetu. FOTO ZAPIS:
NE SRLJAJTE KAO GUSKE U MAGLU
Je li Za Hrvatsku važnije da predsjednik bude bliži hrvatskom narodu ili Oli Rehnu, zašto se širi demagogija o kvalificiranim liderima?
Još tijekom ovog ljeta, kada je bila izvjesna kandidatura Milana Bandića na predsjedničkim izborima, postalo je jasno da Bandićeva opozicija unutar njegove tadašnje stranke neće sjediti skrštenih ruku. Naime, odjednom su dugo pomno skrivane afere u Zagrebu počele izlaziti na svjetlo dana, dok su neke afere utemeljene na realnim osnovama, druge su naprosto generalizirane iz čisto političkih razloga, odnosno politički su motivirane te ciljano izašle u medije tek naraslim Bandićevim apetitima.
Sasvim je sigurno da su ljudi bliski SDP-u ciljano plasirali te afere u javnost kako bi umanjili relativno dobre izglede još uvijek aktualnog zagrebačkog gradonačelnika na predsjedničkim izborima. Drugim riječima, njegova dojučerašnja stranka, u suradnji sa bliskim medijima ( koji se defacto financiraju iz SDP-ovih izbora, npr. otvaraju se novi regionalni portali op. a. ), imala je pomno pripremljenu strategiju denunciranja svoje dojučerašnje zagrebačke ikone.
Treći predsjednik mora sići sa nebesa
Međutim, radi se o legitimnoj, no prljavoj političkoj borbi na kakvu su Hrvati nažalost odavno oguglali, koliko je to moralno, druga je stvar. Koliko je politički korektno te koliko je transparentno instrumentalizirati pojedine medije u vlastita politička kola, u ovom slučaju autobus, odnosno " BAND AID ", sasvim je nešto treće, tako da bi se mogli složiti s Bandićem, " neka institucije pravne države " istraže i ovakav način medijske korupcije.
U Hrvatskoj nažalost političari imaju svojevrsni imunitet na afere, stoga takva strategija nije polučila zadovoljavajući efekat, no gdje je omanula iluzija, neće demagogija.
Naime, godinama se u javnosti stvara potpuno ispravna slika o političarima kao nedodirljivim ikonama, ljudima iznad naroda, koji se tu i tamo spuste među narod kako bi dokazali svoju privremenu smrtnost, što je klasična demagogija koja u konačnici donosi određene političke poene. Je li konačno došlo vrijeme da " hrvatski predsjednik " siđe sa nebesa, da Hrvatska izabere čovjeka koji će se bolje razumijeti s " kumicom na Dolcu ", ribarom iz Šibenika, stočarom iz Slavonije, ili nam je pak važnije kako će treći predsjednik izgledati u srazu sa glavnim tajnikom UN-a, Ban Ki Moonom?
Tijekom zadnih devet godina hrvatski narod ostao je bez puno toga što je krasilo ovu državu u " mračnim Tuđmanovim vremenima ", prodali smo banke, više nismo vlasnici INE, rasprodali smo pola jadranske obale a Europu nismo vidjeli, iako glavnog kočničara svekolikog europskog napretka desetak godina nema među nama. Što nam je preostalo? Za Gotovinu nismo dobili ni binco ček, Markača smo se odrekli reda radi, dok je Čermak bio napojnica europskim emisarima,
Zar je onda važno kako će predsjednik države, koja nema ništa, osim mrvicu prigušenog dostojanstva, izgledati na forumima sa Olijem Rehnom, Ban Ki Moonom?
Prije do Mjeseca ili Bruxellesa? ( Gdje je bio Ban Ki Moon kad je Vukovar gorio ? )
Ako bi nas jedan predsjednički kandidat odveo do Mjeseca, neki drugi, željni pravde, mogu nas dotegliti eventualno do Zapadnog Balkana i to ne Orient Exspressom, već u stočnom Balkanskom vagonu. Za Hrvatsku su, poviesno gledano, uvijek bili daleko pogubniji politički predstavnici sa " bogatim vokabularom ", takvi su nas nerijetko znali koštati državnosti, a sve to zamotano u intelektualni celofan pod krinkom viših nacionalnih interesa. Hrvatski narod na ovim predsjedničkim izborima bira SVOG predsjednika, Hrvatska ne bira čovjeka koji će predstavljati EU, NATO, sve što predsjednik ove male, nekoć ponosne, države srednje Europe treba biti, što bi morao biti, jeste reprezentativni predstavnik hrvatskoga naroda, dakle čovjek iz naroda i za narod, po mogućnosti bez Mesićevog smisla za humor i bez opsesije koja godinama progoni aktualnog predsjednika koji svako malo naleti na ponekog ustašu, šezdesetak godina nakon Drugog svjetskog rata.
" Politički vokabular " tu nije bitan, ne smije biti bitan, tim prije što ne trebate biti intelektualna veličina da biste poslali poruku službenom Bruxellesu, ne gospodo, ne damo svoj teritorij, nećemo za vaše interese ginuti diljem svijeta, dok nam vi postavljate barikade, nerijetko navodeći bizarne i imaginarne razloge. Zašto Hrvati pate od kompleksa manje vrijednosti? Zašto izvorni, pučki " vokabular " hrvatski čovjek MORA prilagođavati svjetskim moćnicima, kada smo u Ujedinjenim narodima nekoć imali primitivca koji je lupao cipelom po govornici?
Može li netko zamisliti hrvatskog predsjednika koji bi u raznim europskim institucijama na izvornom hrvatskom jeziku ( bez obzira na kojem regionalnom dijalektu ) odlučno poručio stranim državnicima, DOSTA GOSPODO? Kakav bi to predsjednik bio, koji bi imao petlju za nešto slično? Intelektualac, profesor ( Pravnog fakulteta ) ili političar sa " skromim vokabularom " ali svjestan hrvatskih nacionalnih interesa ?
Kao nikada do sada dio medija sustavno i perfidno šalje poruku hrvatskim građanima da dobro paze za koga će glasovati, ako ne žele da nas " pogrešan izbor " osramoti pred Europom. Što je međutim sa hrvatskim građanima? Zar nije najvažnije što oni misle? Zar nije važno hoće li taj isti predsjednik sa izbornim legitimitetom nakon odrađenog predsjedničkog mandata moći pogledati u oči građanima ove zemlje, bez obzira na društveni status? Možda takvom predsjedniku " ruski oligarsi " ne bi imali hrabrosti mahati na Pantovčaku sa sumnjivo stečenim kapitalom?
Sjetimo se vremena kada " traktor diplomata " nije bio baš presretan načinom na koji prvi hrvatski predsjednik vodi zemlju, međutim hrvatski narod je zahvaljujući tom predsjedniku ipak izborio svoju samostalnost, te kasnije došao do slobode.
Dok je hrvatski narod krvario, branitelji ginuli, Ban Ki Moon nije se pretrgao pomažući Hrvatsku, dok je tadašnji glavni tajnik UN-a, Butros Butros-Gali, odigrao sramotnu ulogu prilkom pada Vukovara, kao uostalom i čitava međunarodna zajednica. Koga to onda zavaravamo? Treba li Hrvatskoj politikant ili državnik?
Čuvajte se vizionara
Tijekom povijesti stanovnici ovog područja naučili su metodom vlastite kože koliko pogubno za njih može biti ako na čelu države imaju opsjedntog čovjeka s " vizijom ", Vrapče je puno vizionara, zlobnici bi rekli da u toj ustanovi i danas žive Napoleon, Staljin, Tito i Hitler. Tuđman, kao prvi hrvatski predsjednik, nije imao viziju, on je imao konkretnu ideju, te način na koji bi tu ideju mogao realizirati i uspio je u tome. Čuvajte se vizonara, oni osim vlastitih snova i opsjednutosti nemaju nikakvih dodirnih točaka sa stvarnošću, te vizije uglavnom u konačnici skupo plaćaju hrvatski građani, naime, od vizije do ideje, a pogotvo realizacije, sedam milja dug je put.
Srećom, pa će građani sami moći odabrati, iako će se dio medija i dalje svojski trudti " prokazati pravoga ". Nije problem u tome treba li treći predsjednik biti euroskeptik, eurofob ili Europljanin veći od Schumana, problem je u tome da treći predsjednik mora prije svega biti hrvatski predsjednik, pa tek onda sve ostalo?
Svake godine u ovo vrijeme Hrvatska se prisjeća malog grada na obalama Dunava, prisjeća se herojske obrane Vukovara koji je čak tri i pol mjeseca odolijevao naletima znatno nadmoćnijeg neprijatelja, takozvane JNA i paravojnih, velikosrpskih četničkih postrojbi. Po ulasku neprijateljske horde u grad, koji je doživio sustavno, višemjesečno razaranje, dogodio se najteži zločin u poslijeratnoj Europi, zločinačka jugo-vojska počinila je masakr nad više stotina civila, uključujući i žene i djecu. Likvidiravši više od 200 branitelja i ranjenika iz legendarne Vukovarske bolnice. Prema tvrdnjama samih branitelja Vukovar je branilo nešto više od 2000 branitelja. Kilometarska kolona gradom - kolona sjećanja Kao i uvijek tako i ove godine kolona sjećanja, u kojoj je bilo više od deset tisuća građana iz svih dijelova Hrvatske, krenula je Vukovarom prema Spomen područuju, prema Ovčari, mjestu koje je prije osamnaest godina bilo poprište najtežeg masakra tijekom oslobodilačkog Domovinskog rata. Uz branitelje, pripadnike legendarne 204. vukovarske brigade, u koloni sjećanja bili su i brojni političari kao neizostavan dekor obilježavanja tužne obljetnice, ove godine politička nomenklatura bila je pojačana predsjedničkim kandidatima koji su sasvim očekivano posjetili grad na Dunavu, kako bi i na taj način dobili prostor u medijima ali i poklonili se gradu heroju. Važno je napomenuti kako je neizostavan bio dolazak predsjednika Stjepana Mesića ( posljednji puta kao šef države ), predsjednice Vlade Jadranke Kosor, predsjednika Sabora Luke Bebića, te mnogobrojnih ministara poput Petra Čobankovića, Ivana Šukera ili pak Bože Biškupića. Od predsjedničkih kandidata moglo se vidjeti Ivu Josipovića, Andriju Hebranga, Dragana Primorca i Milana Bandića, Josipa Jurčevića. - U Vukovaru je 1991. godine izvršen smišljeni zločin. Kako je bilo moguće da zarobljene ljude pokupe, odvedu i poubijaju? To je nešto što ljudski mozak ne može razumjeti - rekao je predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić. Kolona sjećanja u kojoj su tisuće ljudi iz cijele Hrvatske prošla je istim ulicama kojima su 1991. napaćeni Vukovarci poslije višemjesečne opsade i razaranja napuštali svoj grad. Prema nekim procjenama gotovo 25.000 ljudi boravilo je u Vukovaru na dan pada grada. Kolonu sjećanja, kao i uvijek, uz stjegonoše vodili su članovi Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara te pripadnici MUP-a koji su sudjelovali u obrani toga grada. - Osobno me veseli što vidim obojene fasade i kuće, i puno mladih ljudi, a potrebno je sve učiniti s ciljem otvaranja što više radnih mjesta u Vukovaru . naglasila je premijerka Jadranka Kosor, te je dodala kako se oni koji su branili Vukovar nikako ne smiju zaboraviti. Pri dolasku kolone, mnogobrojna izaslanstva su položila vijence i zapalila svijeće. Požeški biskup mons. Antun Škvorčević , koji je predvodio svetu misu na Memorjalnom vukovarskom groblju je rekao: ''Dok je u Vukovaru zlo povezano s mržnjom razaralo i ubijalo, ljubav povezana sa životom i umiranjem donosila je slobodu. Tako se rodila hrvatska sloboda.'' Uz spomenute političare, brojne ministre, državne dužnosnike, u Vukovaru se moglo vidjeti ( i to u srdačnom zagrljaju sa disidentom HDZ-a, Draganom Primorcem ), bivšeg minitra unutrašnjih poslova, Ivicu Kirina, zatim Antu Jelavića, nekada jednog od vodećih ljudi susjedne BIH, generala Glasnovića, šefa zagrebačkog HDZ-a, Jasena Mesića koji je položio vijence kod spomenika na groblju, te zapalio svijeću kod groba legendarnog generala, Blage Zadre, te mnoge druge bivše i aktualne političare. FOTO ZAPIS: FOTO ZAPIS:
S obzirom kako smo u prvom tekstu kroz članak rekli uglavnom sve ili dobrim dijelom sve što se moralo reći, te foto zapisom dokumenitirali naše revne i za branitelje silno zabrinute političare, u ovoj fotogaleriji zapis u obliku teksta nije potreban, slike će svima reći više nego što bi to mogle riječi.
Uz nadopunu kako je u Vukovar doista iz svih dijelova domovine i iseljene Hrvatske stiglo veliko, dosad nezapamćeno, mnoštvo. Ovako veliki broj građana, branitelja, djece, umirovljenika, radnika, studenata, učenika, na jednom mjestu doista se rijetko može vidjeti, stoga s pravom možemo konstatirati, ovo je vukovarsko: " JUČER, DANAS I SUTRA ". Ovo je Vukovar i ovo je pravo, iskreno, nepatvoreno lice Hrvatske, bez ušminkanog, prigodničarskog osmijeha, te bez fige u džepu. Kod kiža na Memorijalnom groblju u podnožju bijelih križeva po uoru na američko vojno groblje Arlington, građani su tijekom čitavog dana palili svijeće i molili za nedužne žrtve jednog povampirenog bezumlja. Dok su branitelji, oni preživjeli, tražili, barem u mislima, kada već ekshumacija nije moguća, svoje stradale, u vihoru rata nestale suborce. Da, bilo je to pravo lice Vukovara, pravo lice HRVATSKE...
FOTO ZAPIS: - 2.
Ovih dana grad na Dunavu obilježava najtragičnije trenutke u svojoj povijesti, dane kada Hrvatska diše zajedno sa Vukovarom. Pod blagim treptajem svijeća Vukovarska ulica u Zagrebu odisala je dostojanstvom i poniznošću, dostojanstvom zbog hrabrog i herojskog otpora branitelja Vukovara koji je slomljen nakon dugih tri mjeseca bezobzirne opsade, poniznošću stoga što je baš ovoj ulici, koja na neki način dijeli Novi Zagreb od ostatka grada, pripala čast da nosi ime grada heroja, do nosi ime grada koji je obranio Hrvatsku, da nosi " sveto ime " grada Vukovara. Motoristi za žrtve Vukovara Jednu od najdužih ulica u glavnom hrvatskom gradu, Zagrebu, obasjala je svijetlost tisuća svijeća, svijetlost posvećena herojima grada, žrtvama Vukovara, ali ne samo njima, jer kako reče heroj obrane Vukovara, Siniša Glavašević, " Vukovar, to ste svi Vi ". Istovremeno sa paljenjem svijeća Vukovarskom ulicom prošlo je oko 150 motorista Udruge branitelja - motorista " Croatia " ( jedan od njih je i poznati pjevač, Sandi Cenov ), te su naravno sudjelovali pri obilježavanju počasti herojima Vukovara. Akciju je, između ostaloga, organizirala 148. brigada Hrvatske vojske, koja je još prije pet godina zajedno s Područnim odborom HDZ-a Trnje pokrenula takvo obilježavanje u spomen žrtvama Vukovara, što se kako vidimo pretvorilo u tradiciju te se svake godine sve više svijeća može vidjeti u Vukovarskoj ulici. Naime, uoči godišnijice pada Vukovara, već tradicionalno branitelji, mnogobrojni građani, s pijeteom se prisjećaju najveće tragedije u povijesti malog ali ponosnog, gradića na Dunavu, odajući žrtvama poštovanje paljenjem tisuća svijeća, ne samo u Zagrebu, već i u Osijeku, Splitu, diljem Hrvatske ( duž ulica koje nose ime grada Vukovara ). Duž cijele Ulice grada Vukovara u Zagrebu lampiona zapalili su branitelji iz četrdesetak udruga i djeca iz brojnih osnovnih i srednjih škola s područja Trešnjevke i Trnja, a pridružili su im se i građani Zagreba. FOTO ZAPIS:
Ovih dana puna su nam usta herojskog grada na Dunavu, Vukovar je uistinu grad heroj, no prije svega Vukovar je grad heroja. Vukovar je to zahvaljujući svojim braniteljima, Vukovar je to zahvaljujući ljudima koji su tamo ostali i kad je sve bilo gotovo i kad se branilo i ono što se braniti nije moglo, dok su JASTREBOVI jedan za drugim odlepršali iz Vukovara ostavljajući na cjedilu svoje ljude, ljude koji su im povjerili svoje živote, koji su im povjerili sudbinu u ruke, no nisu svi imali krila, neki su morali i puzati, nisu svi letjeli poput Jastrebova, neki su se borili protiv lešinara, danas ne slušajte demagogiju, zamislite Vukovar, onakav kakav je bio tih jezivih, grčevitih dana mjeseca studenog, nekoliko sati prije negoli je ozloglašena armija ušla u grad čiju su obranu mogli slomiti, tenkovima, granatama, ali duh nisu uništili nikada.
Došla je devedeseta, sad ili nikada
Da, takav Vukovar zamislite, zamislite obične branitelje, ljude koji su zbog časti i domoljublja krenuli u rat, ljude koji nisu " jamili " i ljude koji i nakon rata s ponosom suborcima mogu pogledati u oči. Zamislite prosječno situiranog čovjeka, sa dvoje djece, vraća se kući nakon višegodišnjeg rada u inozemstvu, došla je devedeseta, " sad il nikada ", domovina je na prekretnici, izbori su završili, no neki se sa rezultatima izbora ne mire.
Rat je na pomolu, bjesni mržnja diljem teritorija pod većinskom srpskom dominacijom, mitinzi, balvani, pale su prve žrtve, Josip Jović na Plitvicama, redarstvenici u Slavoniji, masakr i otrežnjenje, nema mirnog razlaza sa nekadašnjom braćom, jer " braća " nas ne puštaju iz svog čeličnog stiska, koga neman jednom prihvati ne pušta ga lako.
Mali prelijepi grad na samoj istočnoj granici Hrvatske, " Beč na Dunavu " , pod opsadom je već tjednima, treba pomoć svu koju može dobiti. Onda se kako obično biva u tim Hrvatskim " putešestvijima " pojavljuje naš junak sa početka priče, sa dva brata i nekoliko prijatelja odluči se na prvi posjet Vukovaru, prvi posjet u životu, prvi sa uspomenama za sva vremena.
Bijaše lijep, sunčan dan, kasnog ljeta davne 1991. godine, krenulo njih osmero samih, ne čekajući državu, ne tražeći jamstva, signale, odobrenja, u Vukovar se još moglo sa nekoliko strana. U gradu strka, u gradu konfuzija jedan čovjek se dere, viče na sve što se kreče i miče, kasnije junak naše priče saznaje da se radi o slavnom Tomislavu Merčepu, bojno polje kakvo samo u filmovima možete vidjeti, nema prevelike komunikacije sa zapovjednicima, niti na isturenim položajima zapovjednike previše ne možete vidjeti, oni dođu i odu, branitelji ostaju.
Ušutjeli ljudi, progovorili topovi
Kako vrijeme prolazi, razgovori su sve tiši, ljudi sve manje, jedan čovjek ostavlja dojam na junaka naše priče, iako su se tek u prolazu vidjeli i čuli, jedan čovjek, istinski heroj, pogađate, Blago Zadro, zamisliti Vukovar a ne zamisliti Blagu Zadru, nije moguće, on je kao i branitelji zapravo Vukovar. Vrijeme odmiče, onim pametnijim bilo je jasno još na početku, još je sunce obasjavalo Slavonsku ravnicu, obasjavalo Dunav i zlotvore koji su krstarili ovom lijepom Hrvatskom rijekom, pomoć neće doći, ogorčenje među ljudima raste, ogorčenje i bijes, zar sam se zato vratio, da bi me izdali, da bi nas izručili na milost i nemilost, ubrzo pronalazi odgovor, u srušenom kamenu, pronalazi odgovor u vodotornju, u ljudima koji se usprkos svakodnevnom bombardiranju cijene i poštuju. Konačno je svoj na svom, to je zapravo prava Hrvatska, tu se Hrvatska brani i stvara, a on, običan mali čovjek, srednjeg staleža, sudjeluje u kreiranju povijesti.
Što je ljudski život u usporedbi sa životom domovine? Patetično? Svakako, ali kad vam samo to i preostane onda vam je to velika utjeha, vjerujte, to vam je sve što imate i sve što trebate u tim trenucima.
Kraj se približava, na Mitnici svakodnevno se vode borbe, starog Jastreba odavno nema a i mladi se sprema na bijeg, pročula se vijest među braniteljima. No to njih kao da nije briga, iako se veza već pokidala sa ostalim dijelovima grada a streljiva je sve manje, treba sačuvati barem po jedan metak za sebe, u ruke živi četnicima, to nije bila opcija, od samog početka, niti za jednog od njih osmero.
Normalnu hranu nisu jeli već danima, zapovjedi nisu dobili od pretpostavljenih također danima, nitko se ne javlja, sami su i jedino što znaju da moraju, zbog vlastitih života, zbog ono malo grada što još drže pod kontrolom, moraju se obraniti ili izginuti, trećeg izbora nije bilo. Teško je bilo reći koji je dan bio, ali u Vukovaru odjednom sve je utihnulo.
Zamislite grmljavinu, danima, mjesecima, i onda zamislite tišinu, ne možete dokučiti što je gore, jeziva tišina očekivanja ili čelik, oganj, željezo iz zraka koje traži samo vas, nekog vašeg prijatelja, sve češće ga i nađe?
Zaglušujuća tišina pronijela se gradom
Bilo je to jezivih nekoliko minuta, sati, cjela vječnost, a onda opet sve ponovo, samo, sada je jasno da je ovo neki novi odnos snaga, sva sila ide prema vama, više se nigdje ne puca, ubija se, ali se ne puca, ne tuku tenkovi, ne grme topovi, samo sve ide na vas, mislite u sebi, daj Bože da izdržimo do noći. Ni sami nisu znali što bi im dobroga trebao donijeti sumrak, no samo su jedan cilj imali, izdržati do noći, uspjeli su, iako ih je nakon što je sunce zašlo iza Slavonske ravnice, nakon što se spustilo u Dunav, bilo manje nego jutros dok je sve bilo veoma živo. Kako je noć dolazila i krvnik je bio umorniji. A grad? Već je pao, tako su barem rekli, tada možda nisu znali, ali bio je to 18. studeni, dan kada je umrla čovječnost i kad je dobro ustuknulo pred silama zla, Vukovar je pao, ali još je živio na Mitnici, Sajmištu, kod kolodvora…
Noć duga, jesenska, kakve inače jesu, u Slavoniji pogotovo, bila je noć odluke, malena grupa odlučila se na prodor na sve ili ništa, odlučila je napustiti mjesto koje im je dugo bilo dom, usprkos teškim uvjetima zavoljeli su tih nekoliko kvadratnih metara prostora, tih nekoliko ruševina, odatle samo to su jasno mogli i vidjeti, još nisu bili svjesni strave koja se upravo odigravala na Ovčari, kod hangara, mjesto koje su prvo posjetili još ljetos pri ulasku u grad no tada je bilo ljeto, sad je zima stegla, prava Slavonska, koliko se vrijeme promijenilo, samo je grad usprkos ruševinama ostao isti, uostalom što je grad, grad to smo svi mi, rekao je čovjek kojeg su u Vukovaru voljeli slušati, sad je i on odjednom zanijemio, ima li smisla ostati?
Do slobode
Krenuli su, hladno vrijeme, pijano orgijanje bradolikih spodoba pomoglo im je, izgledalo je lako, no pravi problemi su počeli kad se stupilo nogom u kukuruzište, zbog rata neobran kukuruz im je bio zaštita, ali i opasnost, prolaz do slobode vodi kroz minska polja, te kroz mnoge straže, smrt je oko njih vrebala i čekala pogrešku, lutali su tako čini se danima, iako je dan tek svanuo, oni odavno nisu bili u Vukovaru, ali nisu bili ni sigurni u kojem dijelu se nalaze, vodotoranj je iza njih, ai što je ispred njih?
Večer je pala i ostali su nezamijećeni, bio je to dobar znak, dovoljno da se čovjek pored tolikog stresa opusti, mora da su blizu. To je bila greška, eksplozija koja ledi krv u žilama, krenuo je u Vukovar u nepoznato sa dvojicom braće a sad mu jedan na rukama umire, možda kilometar-dva od slobode, tko će ga znati. Za opraštanje nije bilo vremena, eksplozija je otkrila položaj a kukuruzište, priznat ćete, ne daje dobar zaklon. Izloženi rafalima i vatrom iz minobacača padali su jedan za drugim, uzvratili su oni koliko su mogli, međutim nije bilo dovoljno, sve dok se iz suprotnog pravca nije začula pucnjava, jednakom žestinom i odlučnošću. Rafali, projektili koji su utišali smrtonosne napade bradolikih spodoba, vojnika takozvane narodne vojske. Uspjeli su, ipak su se vratili iz Vukovara, no više ih nikada nije bilo osmero, vratila se trojica, trojka koja je i dalje nastavila, zajedno sve do konačnog oslobođenja Hrvatske.
Tko je ubio Vukovar?
No prije toga, odlučni u jednom, da se razračunaju sa onim tko je izdao Vukovar, sa onim tko im nije htio pomoći ako je Vukovar trebao pomoć, Vukovar je imao tu nadu, mjesecima očekujući spas koji nikad nije došao. Tko je to ubio Vukovar, po drugi puta?
Naši junaci odlučni krenuše u Zagreb, u Zagrebu mučna atmosfera, straha i neizvjesnosti, umjesto kao heroje Vukovarce su gledali svi sa nekim čudnim strahom u očima, s pogledom nevjerice, s pogledom nepovjerenja, tko je posijao strah? Tko je zavadio Vukovarske branitelje ?
Ubrzo saznaju kako je Jastreb mlađi već dugo van Vukovara, a drugi Jastreb došao je pod udar Manolićeve policije. Vrhunac je bio kad su provokatori na trg dovukli top, koji ionako ne bi mogao opaliti ni da ga rukom bacite, strah se uselio u branitelje, ali i među vladajuće. Prvih dana nitko ih nije htio primiti, razgovarati s njima, atmosfera naelektrizirana, zamislite, naša vlast se boji branitelja, naš vrhovni zapovjednik nam ne vjeruje ni toliko da razgovara sa nama?
Gdje je zastao proboj, tko je vratio ljude iz Bogdanovaca? Tek se kasnije saznalo, i to zahvaljujući upornosti mnogih ljudi, prvi proboj prema Vukovaru u listopadu koji je i najviše obećavao zaustavljen je nekoliko trenutaka prije nego su upali u zamku, iako je izgledalo kao su se trebali spojiti sa Vukovarskim braniteljima, bila je to vješto pripremljena stuipica, neprijatelj bi zatvorio obruč, nakon što bi pustio naše dečke sa ono malo oružja što se skupilo u unaprijed pripremljeni polukrug, izginulo bi nekoliko tisuća branitelja, izgubilo bi se teškom mukom sakupljeno oružje, traljavo pripremlljen prodor, doživio bi tragediju, nije teško zamisliti nakon toga moral naših vojnika, da se ta tragedija dogodila, bio bi to kraj Slavonskom bojištu, tu istinu bilo je teško prihvatiti, no nakon 1998. branitelji su obilaskom nekadašnjih okupiranih dijelova zemlje nedaleko Vukovara došli do istog zaključka.
Osim pojedinaca, teško je razumjeti zapovjednika koji napušta svoje vojnike, u najtežim trenucima, zamislite Vukovar bez Siniše Glavaševića, zamislite Vukovar bez Blage Zadre, zamislite Vukovar da su svi otišli, što bi bilo sa našim gradom kad nas tamo ne bi bilo.
Zamisliti Vukovar danas, mnogima je teško, čovjek sa čijeg je gledišta ispričana ova priča rado svraća u Vukovar, često govori, više sam sebi, u bradu, ne može zamisliti kakvi su to dani bili, ne možete zamisliti koliko čovjek može podnijeti, više od bilo koje životinje. Da, za nas koji nismo proživjeli patnje Vukovara iz prve, pa ni iz duge ruke ostaje da zamislimo grad na Dunavu, pod kišom olova, čelika i smrti, ništa nam drugo ne preostaje nego da večeras, barem večeras, zamislimo VUKOWAR.
FOTO: Svijeće za Vukowar
Mentalni sklop koji je početkom ovog stoljeća uzeo maha stvorio je hrvatsku malograđanštinu koja sa zagrebačkim mentalitetom veze nema.
Nakon pada " Tuđmanova režima ", nakon što je Hrvatska i drugi puta, poslije 1945. godine, doživjela demokratski preporod, u Hrvatskoj se uspostavio novi sustav vrijednosti čije demokratske " tečevine " osjećamo i danas, pogotovo danas.
Back to future
Naime, Hrvatska se doista raskolila, podijelila, međutim ne na jeftinim ideološkim floskulama, već se radi o sofisticiranom načinu podijele čiji su idejni začetnici odlikovani odličnici, zaslužni za uspostavu Hrvatske demokratske države. Dolaskom novog milenija Hrvatska se vratila unatrag, svjesni da je povratak u osamdesete, u vremena Slavka Šajbera, Stipe Šuvara i Mike Špiljaka teoretski nemoguć, sve da se posebno za ovu prigodu snimi znanstveno-fantastična tragikomedija u režiji Roberta Zemeckisa, Back to future 4. , kreatori novog demokratskog sustava stvorili su namjerni rasap unutar hrvatskog nacionalnog bića, na udaru su bili oni koji su većinom stvarali ovu državu, ali prije svega oni koji nikada se nisu pomirili sa nakaradnom jugoslavenskom tvorevinom čije se " ljudsko lice " pokušava rehabilitirati i danas, 20 godina nakon pada Berlinskog zida. Naravno, govorimo o Hercegovcima koji su početkom 21. stoljeća bili suočeni sa fašističkim progonom visoko etabliranih čimbenika u društvenom, javnom i inom životu Hrvatske, uključujući i dobar dio medija.
Biti Hercegovac, značilo je biti građanin drugog reda, sreća u nesreći je htjela da je danas ipak 21. vijek koji ne dopušta simboliku kakvu su nacisti rabili prema Židovima kada su im na rukave prišivali Davidove zvijezde. Makar hrvatski urbani šovinizam nije bio daleko od nacističke doktrine, sjetimo se izjava aktualnog hrvatskog predsjednika, Stjepana Mesića i njegove zastrašujuće konstrukcije kojom je Hercegovce nastojao poučiti ribolovu. Nažalost jednoj takvoj atmosferi podlegao je i HSS, stara hrvatska stranka kojoj je u Radićevo vrijeme bio stran ekstremizam bilo koje vrste. No odavno se povijesničari slažu sa konstatacijom kako današnji, a pogotovo Tomčićev, HSS, ima malu ili nikakvu poveznicu sa Radićevom pacifističkom ali i državotvornom politikom, što naravno ne mora nužno negirati jedno drugo. Prisjetimo se izbornog slogana ( uoči lokalnih izbora 2001. godine ) HSS-a, " očistimo Zagreb ", posebno patentiranog za hrvatsku metropolu.
Irelevantni dio medija osudio je ovakav jedan nakaradni " izborni program " dok je šutljiva većina, što god to značilo, ostala osupnuta, zgrožena načinom komunikacije na političkoj razini, što su lokalni izbori 2001. godine dokazali jer su građani mahom honorirali program koji je suštinski suprotan dijelu tada vladajuće nomenklature ali i dijelu etabliranih hrvatskih medija, HIP profesora Tuđmana u samom Zagrebu osvojio je respektabilnih desetak posto glasova.
Protiv urbanog fašizma
" Godine su prošle pune muka " a promijenilo se puno toga, na gore, naravno. Ako je išta dobro donijela ova preuranjena predsjednička kampanja i medijska promocija jednog kandidata koji u dijelu medija ima status svete krave u Indiji, onda je to činjenica što su pojedini mediji iz naftalina izvukli svoju nepatvorenu, dugo potiskivanu mržnju prema jednom dijelu hrvatskog naroda koji samo Titovom režimu može zahvaliti što ne živi unutar starih, povijesnih hrvatskih granica.
Biti Hrvat, Kinez, Mađar, Marsovac ili Srbin potpuno je irelevantno sa civilizacijske točke gledišta, no isto tako biti Hrvat iz Hercegovine ili Hrvat iz Zagorja sasvim je svejedno ukoliko promišljamo demokraciju kako je treba promišljati. Nobelovac i američki predsjednik, Barack Obama nije po obiteljskom stablu u krvnoj vezi sa Georgom Washingtnom i nije Amerikanac koji se rodio ispod božićnog drvca u Rockfelerovom centru u New Yorku, pa je po demokratskoj, sasvim normalnoj, proceduri izabran velikom većinom za predsjednika najmoćnije sile svijeta. Naime, Barack Obama podrijetlom je Kenijac.
Mjesto rođenja nije nešto što bi u normalnom društvu trebalo predstavljati otegotnu okolnost za bilo koga, kao što ne bi trebalo značiti ni prednost, čovjek u životu za mnogo toga ima mogućnost slobodnog izbora, no ne može utjecati na mjesto gdje će se roditi, kao što ne može birati nacionalnost koju će rođenjem steći.
- Ja sam protiv rodjačkog mentaliteta, ali i protiv urbanog rasizma . poručio je Milan Bandić sa Sljemena.
I bio u pravu. Radi se o najznačajnijoj poruci koju je u tako važnom trenutku ( nominacija za predsjednika države nesumnjivo jeste " praznik demokracije " ) odaslao čovjek koji je i sam dugo bio dio stranke koja je dozvolila rasplamsavanje urbanog fašizma u Hrvatskoj, makar je kolovođa takvog jednog poremećenog mentalnog sklopa stolovao, i još uvijek stoluje, na jednom drugom zagrebačkom brdu.
Pod krinkom građanstva, pod maskom " građanske Hrvatske " početkom stoljeća razvila se potreba da se napokon " Zagreb vrati Zagrepčanima ", kako je slikovito rekao vjerni predsjednikov prijatelj, odvjetnik SILVIJE DEGEN, rodom iz sela kraj Bjelovara. Što je zapravo građanstvo, građanska svijest koju su nam servirali pojedini političari uz pomoć medija koji su te političare doteglili do vlasti kao što to danas pokušavaju sa predsjedničkim kandidatom najjače oporbene stranke?
Ako ćete svijećom tražiti nećete naći " autohtonog Zagrepčana " koji bi ljude dijelo prema regionalnoj pripadnosti, ukoliko se ne radi o iskompleksiranim ljudima, frusrtiranim nakaradnom politikom koja je generirala podjelu hrvatskog nacionalnog korpusa, podjelu koja je teškom mukom prevaziđena u oslobodilačkom Domovinskom ratu. Zagreb je nastao, kao i SAD, doprinosom svih njenih stanovnika koji su u jednom dijeliu svog života živjeli i radili u glavnom gradu Hrvatske, kao što Amerika nije nastala na temeljima ljudi koji su rođenjem Amerikanci, već su tu zemlju obogaćivali svojim dolaskom i naseljavanjem iz čitavog svijeta, iz svih dijelova zemaljske kugle ( npr. Albert Einstein, Nikola Tesla ), tako se Zagreb razvijao kroz dotok pučanstva iz svih dijelova Lijepe naše, ali i šire, još iz vremene dok je bio tek " selo kraj Varaždina ".
Od sveca do grješnika
Licemjerno danas zvuče " darovani " nazivi ulica zaslužnim ljudima koji su zadužili ove prostore a nisu " autohtoni " Zagrepčani. Zar je jedan Ivo Tijardović manje vrijedan jer se rodio u Splitu, što reći o Stjepanu Radiću koji se rodio u malom mjestu na Banovini, Draženu Petroviću? Takvih primjera je bezbroj. Svaki od njih donio, darovao je Zagrebu ono što mu je u datom trenutku bilo neophodno.
Jednoj takvoj atmosferi uvelike je kumovao i Milan Bandić, naime Bandić je i sam bio dio nomenklature koja je " medijskom revolucijom " srušila stari HDZ, upravo oni koji danas najviše napadaju Bandića su njega i doveli u priliku da postane zagrebački gradonačelnik, stoga naknadna pamet, koja inače simbolizira Zorana Milanovića, šefa SDP-a nije ništa drugo nego " lajanje na mjesec ", potez " utopljenika koji se za slamku hvata ", odnosno čovjeka koji polako, ali sigurno, gubi tlo pod nogama.
Ako je Bandić negativac, onda nije postao negativcem u trenutku objave svoje kanddidature, naime, čak ni u Hrvatskoj nije moguća tako brza preobrazba od sveca do grješnika. Koliko god hrvatska inkvizicija bila jaka i zastupljena u " etabliranim " hrvatskim medijima.
Utoliko raduje nedavni incident u Srbiji kada je jedan od najplaćenijih hrvatskih televizijskih novinara, Aco Stanković, naletio na čovjeka koji mu je po svemu ravan, ali i po svemu veoma sličan, Emira Kusturicu. I jedan i drugi svog političkog uzora, svog diktatora, moraju tražiti u Srbiji, dok jedan leži u Požarevcu, drugi već trideset godina odmara u Kući cvijeća ( korova ) u Beogradu. Drugim riječima, Aco je dobio što je i tražio, kada se dva primitivca susretnu u istoj prostoriji, osim primitvizma ne možete ni očekivati ništa bolje.
U predvorju pakla
Zbog sličnih " kamikaza " Hrvatska se nalazi u predvorju pakla, iako ne bismo stavili ruku u vatru da smo baš pred vratima " Devetog kruga", to mjesto je rezervirano, puno je kandidata.
Kod nas je moguće da netko montira određenu pjesmu i optuži nedužnog čovjeka, kod nas je moguće da taj netko, usprkos svemu, nije u zatvoru, " pedofil na Madagaskaru " slobodan kao ptica leti medijskim nebom, kod nas je moguće da četvero novinara, ideoloških istomišljenika, nešto izmisle a da to odmah postane neporecivom istinom, kod nas je moguće da se smrt jednog bivšeg premijera objavi skoro mjesec dana prije stvarne smrti a da to prođe bez sankcija, naprotiv, kod nas je moguće izmisliti intervju s premijerom i bez imalo stida nastaviti kritizirati one od kojih ste prema svemu sudeći znatno gori. Drugim riječima, Hrvatska je svemoguća zemlja. Ali ipak nije u " Devetom kruggu ", Lucifer ne pušta unutra svakoga, kao što smo rekli, to mjesto je rezervirano.
U Sjedinjenim državama, zemlji koja je dugo bila svjetionik demokracije, za kandidaturu vam je potrebno državljanstvo i određeni broj godina života u toj zemlji, stoga ne čudi što tamo imamo guvernera koji je porijeklom Austrijanac ( guverner Kalifornije, Arnold Schwarznegger ), predsjednika koji je porijeklom Kenijac i brojne senatore koji vuku svoje korijene iz Hrvatske. I što bi sada Amerikanci trebali? Posmjenjivati ih jer nemaju Custerove gene?
Tamo nećete naći ozbiljnog novinara koji će motriti kakve se čarape nose, koji dijalekt govore i jesu li " nepismeni dinaroidi " ili " urbani građani ". Iako ima i takvih, uglavnom nemaju mogućnost komunikacije sa normalnim ljudima ili nose bijele kukuljice preko lica s prorezima za oči ( KKK ). U Hrvatskoj takvi dijeluju javno, da stvar bude apsurdnija, još se time hvale.
Kada pak govorimo o Zagrebu, možda je najbolje da Zagreb vratimo ljudima.
Uz spomenute političare, aktualnog i bivšeg, na najvećem sajmu knjiga u Zagrebu viđena su i neke druga poznata lica iz javnog života. U Zagrebu na Zagrebačkom velesajmu ministar kulture je svečano otvorio 32. međunarodni sajam knjiga i učila Interliber, 3. sajam glazbe i multimedija, te 34. Hrvatski salon inovacija Inova, što je zapravo najveći događaj takve vrste kod nas. Josipović, Budiša, Pilsel, Kušec, Grgić, Raos... Uz ministra Božu Biškupića prvog dana 32. sajma knjiga na Zagrebačkom velesajmu se pojavio veliki broj osoba iz hrvatskog društveno-političkog, odnosno javnog života. Na jednom, relativnom malom, mjestu našli su se, pomoćni zagrebački biskup, Vlado Košić, kontroverzni hrvatski pisac, Predrag Raos, dramski umjetnik, Goran Grgić, popularni radijski voditelj za djecu, Mladen Kušec i mnogi drugi, poglavito mlađa hrvatska populacija, što samo dokazuje koliko je knjiga kod Hrvata obožavana, usprkos nekim tumačenjima kako tome nije tako. Naravno da jedna ovakva manifestacija nije mogla promaći ni predsjedničkim kandidatima, sasvim spontano ( Naravno da ironiziram, profesor Josipović na Interliber stigao je u dogovoru sa dvoje snimatelja javno.hr, S. B. i S. J., koji su ga vodili doslovce ispod ruku. Za što naravno postoje dokazi u multimedijama, odnosno video zapisima. Trebalo nam je samo par trenutaka da pohvatamo konce i shvatimo o čemu se radi s obzirom kako su do nas od ranije dospjele informacije o " usluzi za uslugu ". No, o tom-potom. Jedno je sigurno, to je bio čisti fotosesion. ) na Interliberu pojavio se i predsjednički kandidat SDP-a, profesor Ivo Josipović u društvu novinara riječkog Novog lista, kontroverznog Drage Pilsela. U devedesetminutnom obilasku impozantnog 32. sajma knjiga na Zagrebačkom velesajmu predsjednički kandidat najjače oporbene stranke rukovao se sa brojnim građanima te izlagačima kojih je na ovom Interliberu nešto manje od 300 iz više zemalja. U jednom trenutku susreli su se, bivši predsjednički kandidat, iste opcije ( ali različitog svjetonazora ), Dražen Budiša ( Budiša je 2000. godine bio kandidat koalicije SDP-HSLS na predsjedničkim izborima kada je u drugom krugu izgubio od aktualnog šefa države, Stjepana Mesića. Neki bi rekli kako se Račan baš nije previše trudio podržati Budišinu kandidaturu pa je sve prepustio profesoru Zdravku Tomcu. ) i aktualni predsjednički kandidat profesor Ivo Josipović. Nakon rukovanja, Budiša je tek kratko upitao Josipovića, " kako kampanja " i produžio svojim putem, kako to već godinama čini nakon što se povukao iz politike. Predsjednički kandidat SDP-a, Ivo Josipović sa ovog Interlibera nije otišao praznih ruku, u najmanju ruku kupio je jednu knjigu, i to " Čuda Isusova ", naklade Ljevak. Naravno bilo je tu još knjiga, no mi smo odlučili istaknuti ovu knjigu. Profesor Josipović kratko se zadržao i na izložbenom prostoru Algoritma, omiljenom mjestu mladih koji su danas doslovno okupirali taj dio Interlibera, zbog nekoliko zvučnih naslova koji su izašli na hrvatsko tržište iz ove nakladničke kuće, ponajprije govorimo o malom čarobnjaku, Harry Potteru. ali i o novoj hit knjizi, SUMRAK, odnosno nastavku te knjige, MLADI MJESEC, uostalom, 20. ovog mjeseca u Zagrebu imamo i premijeru tog filma. Zaista možemo posvjedočiti kako je iznimno važno i nadasve korisno posjetiti ovaj sajam koji se u Zagrebu održava od 11. do 15. studenoga. FOTO ZAPIS:
Posebnu dozu atraktivnosti i humora u ovu ionako satiričnu preidzbornu kampanju, mogla bi dati kandidatura čovjeka koga je Simona ostavila. Najava kandidature mnogobrojnih, ali i raznolikih kandidata pomalo je zabrinula i nasmijala naciju, ali je u nekim slučajevima i dobro zabavila. Pod jednu od najvećih smijurija spada moguća kadidatura Alke Vuice ( Alka bi tek trebala prikupiti 10.000 potpisa da bi i službeno postala kandidatkinja za predsjednicu. ) koju građani svakodnevno ismijavaju na Trgu bana Jelačića, ali sada bi ih mogla iznenaditi jedna još i zanimljivija. " Kruha i igara " Naime, na predsjedničkim izborima bi vrlo rado sudjelovao i Ante Gotovac, čovjek poznat po mnogobrojnim aferama, uglavnom ljubavnim, vješto marketinški odaređnim medijskim trakavicama, ali i neprestanim ''hoću-neću'' sa svojom " Simonicom ". Ni više, ni manje nego " ON " osobno se pojavio na Trgu bana Jelačića s atraktivnim djevojkama, svojim budućim ministricama, i počeo prikupljati potpise. Ne samo da se pojavio iz vedra neba nego je svojom pojavom izazvao burne komentare okupljenih građana. Gotovac se na trgu pojavio u društvu kamera NOVE TV, te Gianne Apostolski. Na Trgu bana Jelačića svojim potpisom mu je pomogla Giana Apostolski, nekadašnja voditeljica " Golih vijesti " , a kojoj su on i Simona bili kumovi na vjenčanju. Naravno, našlo se i onih koji su potpisali radi " fore ", a možda se pronašao i netko tko bi rado Antu Gotovca za predsjednika. Iako su nam neke mlade djevojke, slučajne prolaznice, komentirale kako bi možda Gotovca i podržale da se pojavio na trgu u društvu nikad prežaljene supruge, Simone Gotovac. Ubrzo naknon što je novopečeni predsjednički kandidat napustio središnji zagrebački trg plavokose " volonterke " priredile su malu zakusku na štandu mogućeg trećeg hrvatskog predsjednika koji u kampanju ulazi sa motom: " kruha i igara ". FOTO ZAPIS:
Franjo Arapović, Vedran Mlikota, Tereza Kesovija, dr. Nikica Gabrić, dizajner Boris Ljubičić, studenti, učenici, glazbenici... Bili su dio impresivne scenske kulise koja je dodatno dobila na atraktivnosti brojnim hrvatskim zastavama kao dodatni elemenat kako bi se dobio efekat patriotizma. Bivši ministra u Vladi doktora Ive Sanadera i po mnogima najuspješnji ministar obrazovanja u novijoj hrvatskoj povijesti, Dragan Primorac, najmlađi predsjednički kandidat ( 1965. godište ), učinio je sve kako bi dojam nakon službene objave predsjedničke kandidature u elitnom zagrebačkom hotelu Westin ( Hotel u kojem je boravio prošle godine i američki predsjednik George Bush prilikom posjete Hrvatskoj. ), privukao što je više moguću medijsku pozornost. Možda u tome nije uspio kao prije nekoliko dana zagrebački gradonačelnik, no u svemu ostalome, Primorac je Bandića debelo nadmašio. " Primorac će Hrvatskoj dati suverenitet " Kako se u hotelu Westinu okupio velik broj poznatih pjevača, sportaša ili pak glumaca, jedan od njih je morao reći nešto kako bi pokazao mišljenje svih njih. Vedran Mlikota bio je i više nego sjajn čitajući tekst Petra Gudelja o domovini, a kojim je htio pokazati što u srcu nosi Primorac. - Tuđman je Hrvatskoj donio neovisnost, a Mesić svjetonazor, a ostalo je još puno toga što se mora donijeti. Primorac će Hrvatskoj donijeti suverenost, a ovim izborima ćemo pokazati da li ćemo dopustiti hajducima da vladaju. Dragan Primorac nije čovjek koji je okaljao svoju čast, svoj ugled i iz svog srca vjerujem da je on spreman i sposoban - rekao je dugogodišnji prijatelj Dragana Primorca, oftamolog, Nikica Gabrić. " Od danas u Hrvatskoj više ništa neće biti isto " Svoj trijumfalan ulazak u dvoranu nezavisni predsjednički kandidat, Dragan Primorac, u društvu suprige Jadranke, " začinio " je pjesmom koja je 2007. godine, na parlamentarnim izborima do pobjede nosila Sanaderov HDZ, " Croatio iz duše te ljubim ", pjesmu je izvela klapa Nostalgija, prema svemu viđenom radi se o svojevrsnoj " himni " Primorčeve predsjedničke utrke. Kako su neki mediji pokušali povući paralelu između Dragana Primorca i američkog predsjednika Baracka Obame ( Iako osobno smatram da ovo više sliči kandidaturi Kennedya uz kojeg se isto tako pojavljivala prelijepa Jackie Kennedy, kasnije Onasis, ali i povremeno, filmska diva, Marlin Monroe. ), što Primorcu očito nije bilo mrsko, naprotiv ( sam se u Westinu usporedio sa novim američkim šefom države ), on je učino sve da službena objava predsjednilke kandidature više sliči američkim predizborima, drugiom riječima, radi se o estradizaciji izbora, dakle više nego što smo mi u Hrvatskoj mogli vidjeti do sada. - Govore nam da ne vrijedimo, da moramo čekati neko drugo vrijeme, a ja im poručujem da je to vrijeme stiglo i danas krećemo izgrađivati novu Hrvatsku , od danas više ništa neće biti isto - na samom početku poručio je svojim pristašama, kojih je u Westinu bilo oko 400, nadahnuti Dragan Primorac. Naglasio je i kako putuje Hrvatskom, a ljudi ga pitaju gdje je nestala Hrvatska rada, poštenja, morala, obitelji, gdje je u toj Hrvatskoj nestalo domoljublje, zašto su nam uzeli nadu. Rekao je i kako novu Hrvatsku koju smo sanjali moramo početi izgrađivati od vrata do vrata, od županije do županije. Prokomentirao je i Hrvate iz dijaspore rekavši kako ima osjećaj da se neki srame svojih ljudi, ali kako smo svi jedno i kako im nije smetalo kada su oni bili prvi i među našim braniteljima branili Hrvatsku. Izrazio je i svoj cilj da Hrvatska postane regionalni cilj obrazovanja, gospodarstva, svakog segmenta rekavši kako će Hrvatska to i ostvariti odmah ako poželi. - Da nisam napustio mjesto ministra kada su ukinuti besplatni udžbenici, kada je ukinut besplatni prijevoz, ja danas ne bi mogao pogledati vama u oči, ali ne bi mogao govoriti da se nisam odrekao mjesta u Saboru i svih beneficija - opravdavao je svoju ostavku na mjesto ministra, kandidat za predsjednika Dragan Primorac. FOTO ZAPIS:
Preko 2 000 ljudi prisustvovalo velikom predizbornom skupu predsjedničkog kandidata, Miroslava Tuđmana, u dvorani Vatroslava Lisinskog.
Preko dvije rata, poput Ljube Česića-Rojsa, te admirala Davora Domazeta Loše koji je i govorio na predizbornom skupu. Bio je na skupu i akademik, Ivan Aralica. Skup je započeo pjesmom Krunoslava Kiće Slabinca, posvećena pokojnom predsjedniku Tuđmanu: " Otišo jtisuće sudionika okupilo se na velikom predizbornom skupu, predsjedničkog kandidata, Miroslava Tuđmana u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. U znak podrške Tuđmanu stigle su i mnoge poznate osobe, ali i njegova sestra Nevenka te majka Ankica. Bili su tu i neki generali iz Domovinskog e otac moj polako ", čitava dvorana odjekivala je u jedan glas na taktove te pjesme, dok su se na video zidu redali prizori iz prošlosti, prizori iz Domovinskog rata, " bila su to vremena ponosa i slave ".Kako su na ovaj skup pristigli i brojni iseljenici te Hrvati iz dijaspore, ne čudi posebno oduševljenje pjesmom, " Moja Hercegovina ", koju je također otpjevao Krunoslav Slabinac.
" Neću biti kandidat Mesićeve politike "
Uoči predizbornog skupa predsjednički kandidat, Miroslav Tuđman, u izjavi za medije naglasio je kao je u ovom trenutku Hrvatskoj potrebna cjelovita obnova, s posbnim osvrtom na socijalnu pravednost i mlade koji, kako kaže, sve više odlaze iz Hrvatske. Tuđman se osvrnuo i na Hrvate u susjednoj Bosni i Hercegovini. Te jesarkastično konstatiro kako je jedina krivica hrvattskih generala što su obranili zemlju.
Na pitanje kako komentira ovako veliki odaziv na predizbornom skupu, Miroslav Tuđman je rekao: " Očekivao sam to, iako objektivno u medijima imate profiliranih nekoliko kandidata koje mediji forsiraju jer su predstavnici financijske moći u hrvatskoj ili kandidati vodećih hrvatskih stranaka, koji su ujedno i najveći krivci za ovu situaciju u Hrvatskoj. Dok sam ja javno rekao da neću biti kandidat Sanaderove i Mesićeve politike, prema tome oni koji su zadovoljni sa postojećim stanjem glasovati će za nosioce njihove politike. Vjerujem da hrvatski narod i građani Hrvatske više neće glasovati za njih. "
Uvodnu riječ na predizbornom skupu imao je voditelj Tuđmanove kampanje, Janko Perić. Upečetiljiv nastup imao je i jedan od vjernih sljedbenika pokojnog predsjednika( " Dok je srca bit će i Croatie " ), poznati dramski umjetnik, Zlatko Vitez.
" Tuđman je sve ono što Mesić nije "
- 1990. bili smo uz pokojnog predsjednika dr. Franju Tuđmana, a danas, 2009. godine, kažemo stop detuđmanizaciji Hrvatske. Mi smo onaj dio Hrvatske koji je devedeste uzeo sudbinu u svoje ruke i koji danas pokazuje da ste sposobni uzeti sudinu u svoje ruke. Naša zemlja se nalazi u globalnoj ekonomskoj i financijskoj krizi, danas živimo u svijetu koji je više nego ikada zavisan. Na udaru je socijalna sigurnost, egzistencija hrvatskog seljaka, sama obitelj koja zarađuje i živi od svoga rada. Hrvatska ne treba uvoditi nove poreze i namete, a postojeće poreze trebamo smanjiti. Mladi ne smiju nakon školovanja sjediti nezaposleni. Napadnuti smo svi skupa od raznih pošasti - rekao je bivši ministar, Đuro Najvro, u znak podrške nezavisnom kandidatu za predsjednika, Miroslavu Tuđmanu.
Na predizbornom skupu govorio je bio i admiral Davor Domazet - Lošo, bivši načelnik Glavnog stožera, koji je rekao kako je Miroslav Tuđman sve što nije Mesić, što nisu Josipović, Bandić, Primorac, Pusić, Kajin, Škare-Ožbolt, kako predsjednik treba biti takav, upravo kao profesor Tuđman. Naglasio je i kako će Tuđman zastupati tvrdokorno i čvrsto interese Hrvatske, a kako Europska unija mora biti savez suverenih neovisnih država, nakon čega je dobio ovacije prisutnih.
Profesor Tuđman dočekan je burnim pljeskom koji više od pet minuta odzvanjao dvoranom, te održao dvadeset minutni govor prekidan frenetičnim pljeskom. Tuđman je govorio o vreminema kada je HDZ bio pokret koji je imao za cilj uspostavu slobodne, nezavisne i demokratske Republike Hrvatske, taj cilj bio je moguće ostvariti jedino izlaskom iz Jugoslavije, s čime se nisu baš svi međunarodni čimbenici rado složili.Posebnu pozornost predsjednički kandidat, Miroslav Tuđman poklonio je dijaspori, istaknuvši važnost hrvatskog iseljeništva i važnost hrvatske potpore Hrvatima u BIH, Tuđman je naglasio kako se Hrvatska mora urediti po švicarskom modelu. Završna Tuđmanova poruka sa predizbornog skupa ujedno je i najviše odzvanjala.
- Ujedinimo se svi oko jedne, DRŽAVOTVORNE politike - poentirao je profesor Tuđman.
FOTO ZAPIS:
- Vrijeme je da se probudi cijela Hrvatska i da izgradimo bolje i uspješnije društvo jednakosti i pravde. Na raspolaganju sam svim građanima Hrvatske i želim s običnim ljudima izgraditi bolju Hrvatsku. Lišen stranačkih okova i slobodan kao feniks ovdje se kandidiram za predsjednika - riječi su kojima je Milan Bandić objavio svoju kandidatutru za predsjednika s vrha Sljemena, iz Tomislavovog doma. " Niti sam komunista, niti sam populista, običan sam čovjek " Ovacijama kraja nije bilo, a ni mjesta u prepunoj dvorani u kojoj se konferencija za novinare održavala jer su osim novinara došli i oni koji podržavaju Bandića na njegovom novom putu, njegov vjerni prijatelj od prvih dana, Duško Ljuština, te iznenađujuće i bivši ministar branitelja, Ivica Pančić. Rekao je i: '' Od 2000.-te pa na dalje nosim teret odgovornosti upravljanja glavnim gradom Republike Hrvatske i onima koji govore da Milan Bandić nema dovoljno iskustva u državničkm poslovima kažem da ja deset godina nosim teret odgovornosti druge najvažnije izvršne fukncije u ovoj zemlji, voditi glavni grad znači voditi zemlju. Svih ovih deset godina ja sam bio krivo shvaćen, od mojih ljevičara sam bio optužen da sam populist, a od retoričkih desničara da sam salonski komunist. To je nekada govorio veliki Miroslav Krleža, to je meni čast i ja se time ponosim. Niti sam salonski komunist niti sam populist, ja sam samo jedan običan čovjek koji je stavio svoj um i svoju fiziku u službu običnog čovjeka u zadnjih deset godina u Zagrebu i to ću idućih deset godina demonstrirati u Hrvatskoj.'' - Zašto tek danas? Zato što mislim da je vrijeme! Kandidiram se jednostavno zato što sam bolji kandidat i zato što mislim da ću pobijediti - svojim odlučnim riječima Milan Bandić je izazvao novi pljesak, te je dodao: '' U zadnja dva mjeseca vidio sam kako Hrvatska diše, a Hrvatska nije ništa više nego obični ljudi, a to sam i ja i zato se stvaljam njima na raspolaganje i zbog njih se kandidiram i izbog njih ću dvanaestog ovog mjeseca krenuti na 35-dnevnu turneju po Hrvatskoj, u 35 dana ću obići cijelu Hrvatsku od Iloka do Dubrovnika, od Dubrovnika do Čakovca i od Čakovca do Pule.'' S ''novim'' predsjedničkim kandidatom na konferenciju su stigle i njegova supruga, te kćerka, a tu je bio i njegov zlatni retriver. Nekoliko puta je napomenuo kako uzora nema, kako vjeruje samo u svoju majku i u Boga, a našalio se i kako su njegovu majku susjedi pitali da li bi voljela da on bude predsjednik, a kako je ona rekla da bi najviše voljela da je on uz nju, da njoj te funkcije nisu bitne. " Imali smo Oca domovine " - Hrvatski predsjednik ne smije biti član niti jedne stranke, hrvatski predsjednik mora biti integralist, hrvatski predsjednik mora živjeti hrvatsko zajedništvo u interesu hrvatske budućnosti, sve pozitivne stečevine, starćevićanstva, radićevštine, hrvatskog antifašizama i afirmacija Domovinskog rata moraju biti pozitivna sinergija i zajedništvo u stvaranju boljeg hrvatskog sutra, to je budućnost Hrvatske - zaneseno je govorio Bandić i naglasio kako želi biti hrvatski predsjednik prije svega. Bandić je rekao da smo imali predsjednika ''Oca domovine'', kako su nazivali pokojnog predsjednika, te je rekao kako smo imali ''građanina predsjednika'', a na kraju je dodao, kako je došlo vrijeme da imamo ''hrvatskog predsjednika'', što on želi biti. Naglasio je i kako je vrijeme da se probudimo, da ljudima omogućimo da rade, da žive od svoga rada, da im vratimo dostojanstvo radom, solidarnošću, pravednošću i socijalnom pravdom te je poručio ''Želim raditi kao konj za Hrvatsku!''. - Ja u ovih devetnaest godina nisam ničiji projekt, sve što sam u životu napravio napravio sam sa svojim suradnicima, ja sam svoj projekt - riječi su izvirale iz Bandića koji je emotivno rekao da ima svoje dvije dame, suprugu i kćer, koje voli najviše. Nekoliko puta je naglasio kako je čovjek od krvi i mesa i kako će pobijediti jer je jedan od običnih ljudi i ništa drugo. Rekao je i: '' Imam tri svoja postulata, to je čovjekoljublje-ljubi čovjeka bez obzira kako se zove i koje je boje, ja to živim, to je u meni i nisam to učio iz knjiga, zagreboljublje- to je moj dom i domoljublje-to je moja Hrvatska i zato treba živjeti, zato treba ustati dva sata prije drugih i dva sata nakon drugih leći.'' " Nisam za rođački mentalitet, ali nisam ni za urbani rasizam " Bandić se nije mogao ne osvrnuti na ''izbacivanje'' iz SDP-a, pa je naglasio kako se njega ne može izbaciti iz stranke jer je on jedan od osnivača i utemeljitelja te stranke, te je poručio: '' Oni koji me žele izbaciti su oni koji su se priključivali u predvečerje i nakon pobjede SDP-a 2000. godine. Nitko meni ne može oduzeti da živim socijaldemokraciju. Ja živim socijaldemokraciju, a ne pričam parole. Ljubomorno čuvam i čuvat ću svoju iskaznicu broj 2 u SDP-u. Znate što znači broj 2? Drugi, i na to sam ponosan, ponosan sam na to što sam gradio SDP iz feniksa iz pepela, ali hrvatski predsjednik mora se dići iz pepela, poput feniksa, oslobođen okova, da bi mogao biti objektivan, nepristran.'' - Smatram lošom šalom postavljanje pitanja gdje je tko rođen, ja sam protiv rođačkog mentaliteta, ali i protiv urbanog rasizma. Zato ja ne pašem mnogima, ali pašem većini građana ove zemlje i zato ću ja dobiti - odgovor je to na pitanje da li ima dvostruko državljanstvo, a nakon toga je naglasio i kako nikada nije niti neće uvrijediti svoje suparnike. Na pitanje o tome kako ''napušta'' Zagreb nakon što mu je on dao povjerenje, rekao je da Zagreb ne gubi gradonačelnika nego će dobiti predsjednika Hrvatske, a kako će podržati najbolji izbor za drugog gradonačelnika, svog nasljednika. Bandić nije mogao, a da ne prizna kako i mediji imaju dio zasluge u njegovoj kandidaturi, rekavši kako su svi bili uvjereni da se on neće kandidirati, a naglasio je da cijeni predsjednika Mesića, ali ne treba njegovu potporu. Ovim riječima aktualni zagrebački gradonačelnik završio je tiskovnu konferenciju u zimskoj idili zagrebačkog Sljemena. FOTO ZAPIS:
PREDIZBORNA DEMAGOGIJA
Odgovor je naravno više nego jasan, predsjednički izbori su pred vratima, valja se uvući narodu pod kožu, dok Bandić jaše za vratom.
Predsjednički kandidat SDP-a, profesor Ivo Josipović povukao je " revolucionarni potez " za hrvatske prilike, iako je njegova stranka bila " suzdržano za sporazum ", profesor je elegantno odbio sporazum Pahor-Kosor, koji je nedavno dobio više nego pristojnu većinu u hrvatskom parlamentu ( 80 glasova, od mogućih 152 ).
Podržao Račana, odbio Kosor
Naravno, profesor Josipović bio je spreman kao neovisni stručnjak ( sasvim sigurno ) podržati izuzetno štetan, po državne interese suicidalan paraf pokojnog premijera Ivice Račana prije davnih osam godina. Radilo se o parafu Račan-Drnovšek, koji je dogovoren takozvanom " tihom diplomacijom " a u stvari dogovor je pao bez znanja koalicijskih partnera te u idili dva tadašnja čelna čovjeka, Hrvatske i Slovenije, drugim riječima, pokušalo se na brzinu progurati kroz parlament nešto što su srećom koalicijski partneri, ali i dio tada vladajućeg SDP-a, kategorički odbili, uz neskrivenu dozu gnušanja, poglavito u desnom krilu HSLS-a, odnosno Tomčićevog HSS-a.
Radilo se o najštetnijem vanjskopolitičkom potezu koji je bilo koji državni dužnosnik potpisao od uspostave hrvatske države do današnjih dana, što je samo pokazalo kako naši političari prilikom prelaska granice već na carini moraju ostaviti svoje olovke, računala i sličnu opremu kojom bi mogli naštetiti sami sebi, ali najviše državnim interesima.
Da je kojim slučajem prošao sporazum, dogovor, Račan-Drnovšek ( SDP razumljivo zadnjih dana pokušava učiniti nemoguće, rehabilitirati lik i dijelo pokojnog Ivice Račana, što je čisto politički potez koji sa realnim odnosom snaga i stvarnim činjenicama nema veze. ), hrvatski političari bi za zelenim stolom, oboružani skupocjenim olovkama, u isto takvim odijelima, izgubili ono što su branitelji " zaradili " u hladnim rovovima diljem Domovine, držeći promrzlim prstima kalašnjikove u svojim rukama.
Tajni sporazum Račan-Drnovšek godinama nam je bio kameni uteg oko vrata za kojeg su se Slovenci hvatali svaki puta kada bi se pitanje granice postavilo u međunarodnim krugovima. Naime, iako taj sporazum nikada nije prošao ratifikaciju u hrvatskom parlamentu ipak je ostao " trag tinte ", drugim riječima, " izdao nas je premijerov lakomisleni potpis ", iako je Hrvatska tada bila u znatno boljoj pregovaračkoj poziciji, Slovenci su bili pred vratima Europske unije, njima se žurilo, Hrvatska je kapitulirala bez ispaljenog metka, figurativno rečeno, naravno.
No, bila su to takva, olovna vremena, trećesiječanjskog režima koji je u svojoj naravi bio samoubilački, ali ne samo po sebe i po aktualnu vlast, koja je naposljetku voljom naroda pometena s hrvatske političke pozornice ( čitaj-vlasti ), već i po nacionalne interese. Sjetimo se besprizornog saborskog izglasavanja nadležnosti haškog tribunala nad Olujom, odnosno Bljeskom, sjetimo se jednog od najneuspješnijih ministara hrvatske politike unazad posljednjih 1300 godina, kako Hrvati prema predaji prebivaju na ovom bogomdanom području, Ivice Pančića.
Da, doista, očekivati nešto više od od jednog takvog režima, a onda i kolovođe tog režima, zaista nije bilo moguće. Vratimo se onda na početak, zašto bi jedan intelektualac ( mnoge moje kolege osobno poznavale su profesora Josipovića s fakulteta u Zagrebu ), profesor, pravni stručnjak, kakav Ivo Josipović nedvojbeno jeste, pristao na Račanov paraf, a s gnušanjem odbio sporazum Pahor-Kosor, koji tek u najgorem scenariju može dovesti do " Račanovog epiloga " ?
Vitez na bijelom konju
Odgovor smo već definirali na početku teksta, naime izbori su čudno doba godine, vrijeme kada se kod političara javlja određena metamorfoza, transformacija, tih dana, tjedana, mjeseci, političari, kako vrijeme odmiče, sve više nalikuju likovima iz brojnih znanstveno fantastičnih filmova, " X-MEN, MUHA 1., NINJA KORNJAČE..., drugim riječima mutiraju.
Svaka situacija, koliko bila redikulozna pokušava se okrenuti u vlastitu korist, kako bi se dobio kratkotrajni efekat " viteza na bijelom konju " , taman dok se izbori ne okončaju, a vitez s bijelim konje odjaše u suton.
Kako mediji spekuliraju, Milan Bandić bi ovog četvrtka trebao s vrha Sljemena najaviti svoj pohod na Pantovčak te time i definitivno zapečatiti šanse trenutno najeksponiranijeg predsjedničkog kandidata, koji se kao nekoć Simona Gotovac, pojavljuje u intervalima, svakih deset minuta, u svim hrvatskim medijima, profesora Ive Josipovića. Kandidaturom Milana Bandića, profesor Josipović imao bi šanse kao divlji veprovi u okolici Virovitice, naime, prema svim anketama, uglavnom nevjerodostojnim, Ivo Josipović još uvijek nije zadobio ni povjerenje stranačkog članstva SDP-a, koje varira, od 30 do 33 posto, ovisno o aktualnom političkom trenutku u zemlji, što samo pokazuje stagnaciju jednog kandidata, koji je jednako kao i čelni čovjek HGK-a, instant proizvod medijske hiperaktivnosti, odnosne servilnosti prema kandidatima koje bi određene tvrke ili oglašivaći rado vidjeli na čelu države, u kojoj predsjednička riječ još uvijek ima veliki utjecaj, pa čak i presudni gospodarski značaj ( Sjetimo se afere Podravka, kada je bivši potpredsjednik Vlade, Damir Polančec nedvosmisleno prokazao trenutačnog nam šefa države za upletenost u tu aferu. Nedavno je Nadan Vidošević najavio kako želi biti poboljšana verzija Stjepana Mesića. Zaista, treba li Hrvatskoj netko tko će bolje " pogodovati " kod kredita, od Mesića ? ).
Sramotni sporazum Račan-Drnovšek iz 2001 godine direktno je ugrozio hrvatski suverenitet u Savudrijskoj vali, dakle nije bila predviđena nikakva arbitraža, kao što je predviđena sporazumom Kosor-Pahor, već se radilo o eklatantnom primjeru " izručenja ", dogovoru prema kojemu je automatizmom sve unaprijed poznato, definirano, bez prava žalbe. Sporazum Kosor-Pahor ipak daje nadu Hrvatskoj, uostalom i sami smo se često pozivali na međunarodnu arbitražu, uvjeravajući javnost kako Hrvatska ima neoborive argumente te kako je u sporu sa Slovenijom sve na našoj strani. Naravno, treba korektno priznati, prema ovom najnovijem sporazumu, neće odlučivati sud, već arbitri, što smatraju mnogi, ne daje Hrvatskoj nikakvu garanciju.
No, da li bi bilo koji sud, mogao bilo kome, bilo što garantirati ? Naravno da ne bi, profesor Josipović kao pravnik to vrlo dobro zna.
Dok najnoviji sporazum pruža nadu, sporazum iz 2001. godine podsjeća nas na najstrašnije prizore iz Danteovog " Pakla ", "..ostavite svaku nadu vi koji...".
Sporazum Račan - Drnovšek
U Piranskome zaljevu ( Savudrijska vala ) i u morskom području izvan Piranskog zaljeva do granice sa Slovenijom Hrvatska je prepustila Sloveniji 119 eet. kilometara. Mora, morskog dna, i morskog podzemlja. Taj jednostrani ustupak Hrvatske, bio je neopravdan, neprihvatljiv i štetan za Hrvatsku.
Izvan granične crte, južnije u Tršćanskome zaljevu spomenutim sporazumom Hrvatska se jednostrano odrekla dijela svog kompaktnog i neospomog državnog područja ( teritorijalnog mora, koje je za državu jednako kao i kopno, barem bi tako trebalo biti ), uspostavljanjem koridora otvorenoga mora ( koje nije pod vlašću nijedne države pa je u tome koridoru slobodan ribolov za sve ribare svijeta, prolazak neograničenog broja ratnih brodova i sl. ) površine 47 eet. kilometara. Taj ustupak je suprotan temeljnim odredbama u Ustavu RH kojima se zabranjuje bilo kakvo mijenjanje, otuđenje ili prenošenje državnog teritorija. Sporazumom Račan - Drnovšek o granici sa Slovenijom Hrvatska se odrekla prava da u tome koridoru proglasi gospodarski morski pojas, a odrekla se i iskorištavanja rudnog bogatstva u podmorju koridora.
Zapadno od koridora do granice s Italijom, ostala je " visjeti " eksklava ( Dio državnog teritorija odvojen od njegova glavnog dijela jednom ili više drugih država, op.a., popularno zvan trokut u ovom slučaju. ) državnoga područja ( teritorijalnog mora ) Hrvatske površine 7 eet. kilometara. Pošto taj dio mora nije vezan uz kopno ( more je tzv. pripadak kopna i uvijek slijedi kopno, ne može se na primjer samostalno bez kopna prodati ), neodrživ je sa stajališta međunarodnog prava ( takvog primjera nema nigdje na svijetu ).
U ovom trenutku zapravo se postavlja pitanje, hoće li arbitri poštovati međunarodno pravo, kao što bi to sud morao, te hoće li Hrvatska za koju godinu dobiti " dimnjak " ili pak " trokut "?