ponedjeljak, 26.11.2007.

HDZ-IDE DALJE

H D Z 66

S D P 56

...Konačno je i to gotovo..nema više kampanje..nema više spotova..plakata..reklama..nema više lica sa naslovnica...ledenog osmijeha ZOKIJA MILANOVIĆA...ironičnog čovjeka...izbornog gubitnika...koji iako su mu sve ankete davale prednost nije uspio doći do pobijede...relativno uvjerljivi pobjednik izbora kao i godine 2003.je Hrvatska Demokratska Zajednica na čelu sa svojim predsjednikom i vjerovatnim budućim mandatarom za sastav nove vlade dr. IVOM SANADEROM...iako naizgled rezultati izbora izgledaju visoki u korist hdz-a ..itekao Sanaderu predstoje teški i mučni dani kako bi došao do potrebnih 77.zastupnika koji su potrebni za formiranje nove saborske većine..iako nije realno sumnjati u sanaderov uspijeh...večeras negdje oko 23. sata dosadašnji a vjerovatno i budući premijer Ivo Sanader u stožeru HDZ-a prilikom obraćanja medijima proglasio je izbornu POBJEDU...


...očekivano nakon što su posljednji izborni neslužbeni rezultati pokazali prednost hdz-a u odnosu na drugoplasirani SDP-e..za pet mandata..valja posebno naglasiti da tu nisu uračunati


rezultati iz dijaspore koja je za ove izbore izašla u stvarno rekordnom broju te vrlo vjerovatno donije hdz-u ne samo šest mandata u parlamentu već i izbornu pobijedu..prilično uvjerljivu..te tako sa 61.mandata osvojenih u hrvatskoj hdz-u se trebaju pribrojiti i pet zasada zastupnika iz 11.izborne jedinice..što donosi ukupnih 66 zatupnika u dlaku isti broj kao i na zadnjim izborima iz studenog 2003.godine..te se time povećava razlika u odnosu na sdp za deset zastupnika..nesumnjiva je bipolarizacija hrvatske biračke scene što su jako na svojoj koži osijetile i male stranke koje su mahom prošle puno lošije od onoga kako su stajale u prošlom sazivu parlamenta..i sve su nesumnjivo izborni gubitnici..poseban debakl nažalost doživjela je Hrvatska Stranka Prava koja je sa osam zastupničkih mjesta spala na jednog zastupnika koliko im sad daje trenutni i neslužbeni rezultati izbora..međutim svoj poraz na državnim izborima HSP-e može kompenzirati na lokalnim izborima..jer su uvijerljivo pobijedli u izborima za gradsko vijeće grada OSIJEKA..te bi se vrlo vjerovatno moglo dogoditi da ANTO ĐAPIĆ uz pomoć hdz-a postane novi-stari gradonačelnik osijeka...no ima jedna stranka koja je uz hdz nesumnjivo najveći dobitnik ovih parlamentarnih izbora..to slavonska regionalna stranka BRANIMIRA GLAVAŠA...sa osvojenih čak


3.mandata..postala je respektabilna snaga u saboru posebno u situaciji kada je politićka scena toliko polarizirana...rezultat bez dvojbe za pohvalit..glavaš je bez obzira na progone..na zatvor i suđenje ovim rezultatom pokazao koliko ga vole i cijene njegovi baranjci i slavonci...bila je ovo duga i neizvjesna noć..veoma uzbudljiva..a jutro i dani koji dolaze ne donose nimalo manje napetu situaciju kad je riječ o formiranju nove vlade..sad nas čekaju pregovaranja i trgovanje te ucijene malih stranaka u pokušaju da uhvate koju fotelju više koju nisu uspjeli osvojiti na izborima svojim rezultatima i radom..drugim riječima..čekaju nas mučni trgovački dani..ali barem je ova kampanja i ovo prepucavanje napokon gotovo...idemo dalje..

VJEROVATNI SASTAV HRVATSKOG SABORA :

H D Z 66

S D P 56

H N S 7

HSLS-HSS.PGS 8

H D S S B 3

I D S 3

H S U 1

H S P 1

MANJINE 8

petak, 23.11.2007.

I Z B O R I 2007.

...Koliko god bio dosadan opet moram ponoviti...ovo nije blog koji se bavi politikom...nikad bio...i nikad neće biti...znam da zvuči čudno nakon VUKOVARSKOG POSTA...još jedan ovog puta pravi politički post...najprije smatram vukovar je svetinja..pa prema tome ne može biti povezana sa politikom...politika je nešto sasvim drugo...kako ono politiku još zovu...najstarijim zanatom na svjetu...za tri dana su IZBORI...nema nikakve sumnje najveći događaj ove godine hrvatskoj...koliko god mi prezirali politiku ipak ona se na sve moguće naćine bavi sa nama...samo pogledajmo televiziju...koji god kanal da okrenemo...iskoči neki politićar ili glumac sa svojom facom...konačno tom letećem cirkusu za tri dana dolazi kraj...

...moram ponajprije čestitati odlićnoj hrvatskoj reprezentaciji na velikoj pobijedi na slavnom londonskom wemblyu...pred 90.000 ljudi naši momci rasturili su više igrom no rezultatom napuhanu i arogantnu englensku vrstu...izbacivši je zasluženo sa daljnjeg natjecanja..trebao im je samo bod...dobili su što su tražili...ništa...odlićno su igrali svi dečki..posebno se to odnosi na trojac....OLIĆ-EDUARDO-KRANJČAR...iako ni Srna nije zaostajao...a bio je dobar i kapetan naše reprezentacije...NIKO KOVAČ...i njegov brat TAKOĐER...
...o našim navijačima samo riječi pohvale..bili su sjajni..kao ta divna britanska noć...fenomenalno...

...a sad nastavimo...politika...ajme majko...danas točno u ponoć počinje predizborna šutnja..i gotovo je nema više spotova...nema više oglasa..nema više ni jadranke kosor ni JADRANKE PUŽ ni u novina ni na radiju a hvala nebesima ni na telki...odud i ovaj moj post..pa moram nešto napisati..nije li 25.studeni praznik demokracije...mož misliti...stvarno u ovoj kampanji događale su se mnoge zanimljive stvari...na primjer...čitav jedan klub dao je podršku Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici...nk DINAMO..izašao je sa svojim oglasom u kojem igrači i uprava daju svoju podršku HDZ-u...malo mi je čudno vidjeti naprimjer KOCHA kako glasuje na našim izborima ali..neka..to je njihovo osobno pravo...ja u tome ne vidim ništa loše...tko voli nek izvoli...
...kako sve ankete pokazuju nevjerovatna je izjednaćenost ovih izbora i velike stranke HDZ i SDP progutale su male koje se sada bore za opstanak...za koga če tko glasovati baš me briga...dragi prijatelji to je vaše osobno pravo..svatko ima pravo birati i biti biran...
...bilo to lijevo ili pak desna opcija sasvim je svejedno...kao što možda neki naslučuju moje srca kuca desno..no to je nebitno..i ovako ovo je tek predstava za javnost...
...već se oni budu lako dogovorili nkon izbora o podijeli fotelja..ne brinite za to...pomalo mi je žao samo što je po nekim anketama HSP meni izuzetno draga stranka pala dosta nisko...no te ankete i ne moraju biti točne..zna se kako se kod nas često manipuliralo anketama kako kome paše...izbori su ipak najbolja anketa...
...a tamo u nedjelju vidjet ćemo tko koliko vrijedi..ja naravno navijam za svoje iako kao što rekoh nakon uhićenja ANTE GOTOVINE politika mi se toliko zgadila da je to nemoguće za opisati...
...ipak na izbore trebamo izaći...to je naša građanska dužnost ali i naše pravo...još tamo davno od prvih višestranačkih i demokratskih izbora 1990.godine...mnogi su naš mladi momci pali u domovinskom ratu i iz poštiovanja prema njima izađimo na izbore da umijesto nas nebi birali drugi...
...

...ovo će meni biti PRVI IZBORI...a sam sebe zavaravam da mogu nešto mijenjati...koja sam ja naivčina..sam se sebi divim...evo za kraj i MOJE ANKETE...sa mog bloga...u zadnijh dva mjeseca i za razliku od onih smješnih i namiještenih ova je sto posto točna ( hehehe ) :

SDP 31%

HDZ 29%

HSP 9%

HNS 5%

HSS-
HSLS 2,5%

HSU 2%

HDSSB 2%

IDS 0,5%

NE ŽELI
GASOVATI 20-posto

...kao što vidite savršeno točno...šalu na stranu dosta je ljudi glasovalo i tko zna možda se još do nedjelje stanje promijeni ...tijesno je i izjednačeno..za mrvicu igle će se odlućivati..raduje me ovdje da su posijetitelji mog blog tako puno dali HSP-u..sve sami desnićari oko mene...haha...i nemojte se ljutit na mene dragi prijatelji i kolege blogeri...morao sam ovo napisati..kad bi VI znali blogeri moji kako ćete bajno i sretno i bogato živjeti nakon izbora...pa vi bi mene nominirali za oscara...pogledajte što su nam vrli politićari obećali...za godinu dana svi ćemo biti milijunaši...hm...nije li to iz serije MUČKE...rekao Del boy...

subota, 17.11.2007.

V U K O W A R

...Vukowar,taj simbol hrvatskoga otpora,sutra slavimo tužnu šesnaestgodišnjicu pada grada heroja...18.studenog davne 1991.godine nakon višemjesečnog obruča i sumantog bombardiranja..vukowar je pao...veliko srpske paravojne snage predvođene takozvanom jugoslavenskom narodnom armijuo ušle su u herojski grad i započele svoj krvavi pir...

...iako je vukovar službeno pao 18.studenoga hrabri vukovarski branitelji odoljevali su još puna dva dana pružajući grčeviti otpor daleko nadmoćnijem neprijatelju..posebno se to odnosi na legendarnu MITNICU...stotinjak branitelja predvođena snagama HOS-a...odbili su predaju...kao da su naslutili kakav im kraj priprema zločinaćka okupatorska vojska...konačno 20.studenog u hladno jesensko predvečerje VUKOWAROM je zavladala na nekoliko sati sablasna tišina...i herojski grad utonuo je u višegodišnju tamu i mrak...dani koji su nakon toga usljedili mogu se usporediti samo sa danteovim devetim krugom pakla...

...ne želim ovdje podsjećati ljude što se nakon toga događalo...svima nam je to poznato..tko još nije čuo za OVČARU..to stratište hrvatskoga naroda..za HANGAR...i ostala gubilišta..koja su postala nijemi svjedoci hrvatskih stradanja...cijena koju je vukovar i hrvatska platila te ratne 91.bila je ogromna da bi mi danas dopustili nekima da se igra sa teško stečenom slobodom..tih godina hrvatska je krvarila od PREVLAKE do DUNAVA..i tog kobnog 18.studenog na nekoliko dana vukovar je bio hrvatska i hrvatska je bio vukovar..zašto sam sa postom krenuo od kraja...zato jer danas neki veliki i mali zapovjednici..veliki i mali jastrebovi..govore o izdaji herojskog grada..ali od koga...ne odgovaraju..kad brod tone uobićajno je da kapetan ostane sa brodom..međutim veliki jastreb mjesec dana prije napušta brod..a mali kradom probija obruč i nestaje iz grada dva dana prije pada..ostavljajući sam grad i branitelje praktički bez zapovjedništva..zato najveći heroji vukovara su oni koji su njemu ostali do kraja..i koji su podjelili svoju sudbinu sa razrušenim gradom..i ti mladići u tenisicama sa krunicom preko ramena...dolazili su iz svih djelova hrvatske,bosne,hercegovine,ali i cijelog svijeta..zajedno sa stanovništvom..najveći su heroji obrane hrvatskoga staljingrada i najveće tragedije u europi nakon drugog svjetskog rata...usput ta ista europa koju mi danas toliko obožavamo i kojoj mi danas toliko težimo nije ni prstom mrdnula da bi zaustavila pokolj u istočnoj slavoniji...sve je počelo još tamo u kolovozu vrućeg ljeta 1991.godine..veliko srpska agresorska vojska nadala se brzom prodoru prema VINKOVCIMA i OSIJEKU...međutim..ne više od tri tisuće branitelja...dobro organizirano ukopalo se i ostalo braniti svoje kuće..svoje ulice..svoj grad..predvođene legendarnim generalom i junakom trpinjske ceste BLAGOM ZADROM...ono što su srpski generali predviđali napraviti za samo tjedan dva pretvorilo se u njihov kraj...jer vukovar je pao tri mjeseca kasnije..ali JNA je tamo izgubila rat..a da toga tada to nije bila ni svjesna...listopada te godine blago zadro pogiba pogođen rafalom od strane neprijateljskog vojnika na trpinjskoj cesti...

...tih dana..tih mjeseci i tjedana..posebno su bili dramatićni izvještaji još jednog vukovarskog velikana...i reportera RADIO VUKOWARA...SINIŠE GLAVAŠEVIĆA...

...koji je zadnje svoje izvješće poslao hrvatskom radiju 17.studenog..samo nekoliko sati prije ulaska zloćnačke vojske u centar grada..u legendarnom posljednjem izvješću u kojem više nije bilo nade...vukovarski novinar - heroj optužio je sve one koji su vukowaru možda mogli pomoći a nisu..bilo je to najpotresnije novinarsko izvješće u povijesti modernog radija..jer siniša je bio živim svjedokom užasa koji se svakom sekundom približavao korak po korak potpuno srušenoj zgradi...radio vukowara...nakon što su četničke formacije ušle u grad siniša je dobro znao što može oćekivati od njih..više puta mu je poručeno peko zloglasne srpke televizije da mu se ne piše ništa dobro..znao je a ipak ostao sa svojim gradom..ono što su monstrumi predvođeni zloćinaćkom trojkom RADIĆ-ŠLJIVANĆANIN-MRKŠIĆ obećavali to su i ostvarili...siniša glavaševića pao je zajedno sa ostalim preživjelim braniteljima i ranjenicima iz vukovarske bolnice na stratištu ovčare..kako neki iz nepouzdanih ali jedino dostupnih informacija 22.studenog 1991...vukovarom je zavlado mrak...

...četiri godine kasnije pobjednička hrvatska vojska oslobodila je većinu okupiranih djelova republike hrvatske...u pobjedničkom govoru na splitskoj rivi kolovoza 1995.godine hrvatski predsjednik dr.FRANJO TUĐMAN..obećao je povratak vukovara i istočne slavonije matici zemlji..to se i počelo ostvarivati erdutskim sporazumom iz 1996.godine...sve je bilo spremno da hrvatska mirno reintegrira matici i herojski grad i cijelo istočnu slavoniju..vlak slobode...vlak mira...krenuo je za VUKOWAR 8.lipnja 1997.godine...
...nisu svi bili skloni mirnom riješenju problema..ali gledajući iz današnje perspektive..bilo je to dobro riješenje ...

...treba samo zamisliti koliko bi žrtava bilo da se u oslobađanje krenulo vojnom silom iako je tada respektabilna hrvatska vojska to bila kadra ućiniti..no vlak mira donio je ipak napaćenom gradu mir i vratio je matici..nije to bilo savršeno i nije u potpunosti ispunilo očekivanja ali ipak...

...život se vratio u grad koji je više od šest godina bio zagrnut tamom i u kojoj su vladale sile zla...ni danas deset godina kasnije i šesnaest godina kasnije vukovar još uvijek ne diše onim punim plućima kao nekada..politićari raznih boja dolaze u grad na obljetnice ili samo ako trebaju uloviti koji besplatni predizborni poen..današnje hrvatsko vodstvo sjeti se grda tek kad im to treba iz politićkih razloga...a najveći zloćinci i krvnici sa ovčare i ostalih masovnih stratišt...šljivanćanin-radić-mrkšić...dobili su sramotno male ili pak nikakve kazne za svoj demonski pir davne i hladne jeseni 91. ...

...zato ne dopustite dragi prijatelji i kolege blogeri da se hrvatski grad heroj iponos naše zemlje nikad ne zaboravi...da se ne zaboravi ona kolona ljudi ...ono more izbjeglica sa vrećicama u rukama..starice...žene i djece..suze one male djevojćice..danas smještene u bjelovaru..brojne familije ostale bez svojih najmilijih..ne dopustite da se zaboravi..oprostiti možda..živjeti treba dalje u budućnosti..stvarati nove vrijednosti..svakako..ali zaboraviti nikako...ja naravno osobno sa oba svoja bloga kako sa TINOLOVKE tako i samog drugog bloga... izražavam svu moguću sućut stradalim hrvatskim herojima iz davne 1991.godine...KLIK
...jer vukovar je tih dana krvario da bi hrvatska živjela...vukovar je pao da bi našoj mladoj domovini dao vremena...dao priliku da se obrani na drugim područjima i da krene u protiv napad...vukovar je hrvatskoj donio pobjedu...

srijeda, 14.11.2007.

...Stop nasilju nad djecom...

..u posljednje vrijeme svjedoci smo sve većem broju zlostavljanja djece od strane raznih poremećenih ili psihopatski nastrojenih osoba..bilo da je to putem mobilnih uređaja ...uživo..ili na žalost sve više putem interneta..takvo ponašanje zovemo PEDOFILIJOM..a takve ljude ukoliko ih se uopće ljudima može zvati zovemo PEDOFILIMA..zašto sam se odlućio napisati post posvećen ovoj temi...sam sebi odgovaram..iz razloga što mi se ćini kako nitko ili gotovo nitko o tome u dovoljnoj mjeri ne vodi računa..što je tužno...
..djeca su naše najveće bogatstvo i tu se vjerujem svi slažu i stoga mislim da bi mi mladi morali više podići glas protiv tog izopačenog ponašanja koje naprosto luduje suvremenim društvom kako kod nas tako i u svijetu..ponajprije želim rasčlaniti pedofiliju na onu koja to jeste i na onaj dio koji to možda nije..stoga sam malo pretražio na netu i našao razmišljanja i živote nekih slavnih i onih manje poznatih osoba..vlasnik index portala...Matija Babić..na kojem btw i sam imam blog TINO...na primjer kaže ovako : " od šesnaest pa nadalje ne odbijam i smatram da to nije pedofilija..ali pedofilija jeste kad razni psihopati šalju slike pornografskog sadržaja djeci i maloljetnim osobama..."na neki naćin slažem se s njim naime imamo čitav niz primjera iz života...kako su recimo mlada djevojka i osobe u tridesetim godinama ne samo bili ljubavni parovi već i veoma uspješni..uzmimo za primjer bivšeg nogometaša dinama Roberta Prosinečkog koji se oženio u svojoj tridesetoj godini sa sedamnaestogodišnjom djevojkom i imaju lijep i uspješan brak naravno sa djecom...drugi je primjer a koji je bio u mnogim dnevnim novinama onaj iz petrinje...naime obrnuta situacija..vjenčali su se šesnaestgodišnji mladić i tridesetdvogodišnja djevojka...imali smo i primjer prije koju godinu i slučaj u jednoj školi kada je tridesetčetvorogodišnja profesorica..imala odnos sa četrnaest godišnjim mladićem..također bilo u svim novinama..i što se dogodilo..ništa..pojeo vuk magare..za razliku od prva dva slučaja..ovaj smatram krajnje da budem blag skandaloznim..naime ja imam četrnaestgodišnju sestru i neznam kako bi to podnio...istina jeste da je po našem zakonu...osobama kad napune 14.godina dozvoljen odnos sa osobom bilo kojeg godišta uz naravno njen pristanak..ali osobno to smatram tragićnim...jer netko sa četrnaest nikako ne može biti dovoljno zreo da bi mogao odlućivati o tome na takav naćin....imam primjer iz bližeg susjedstva...par ima četvero djece zajedno su dugi niz godina..i ona je petnaestak godina mlađa od njega...vjenčali su se kad je ona imala nepunih 17.godina i svi o njima govore kao o pravoj ljubavnoj idili...recimo moja bivša bila je u vezi i sa osobama koji su stariji od nje i po dvadesetak godina ..dakle više i od njenog oca..osobno to ne smatram pedofilijom iz razlog što je ona bila šesnaestak godina stara i radilo se o ljubavnoj vezi..a ne o niskim strastima...sve ovisi kada se tko osjeća dovoljno zrelim i dovoljno spremnim za ozbiljniju vezu..ali ponavljam to nikako NE SMIJE biti ispod šesnaest godina..to je po meni najniža granica tolerancije..iako zakon kaže drugaćije...granica koja se ne smije proći...stoga ako netko maltretira djecu ispod 16. godina...bilo porukama sumnjivog tipa djevojčice i dječake ili ih zove pogrdnim imenima ili ih iskorištava na ovaj ili onaj naćin...to je zloćin protiv čovjećnosti...protiv zdravog razuma...to je pedofilija..
..
...zato dragi moji prijatelji i kolege blogeri ako takvo što primjetite.ne čekajte ni časa prijavite nasilnika.odmah i bez dvoumljenja....zaštitimo svoje mlađe prijatelje...

P.S. ...na ovaj dodatak potaknuo me anonimni komentator pod nickom PRLJAVI HARRY...naime ostavio je nekoliko odlićnih i smislenih komentara pa sam odlućio ovo dodati PRAVA LJUBAV..doista ne poznaje granice i ja ove neke primjere koje sam naveo ućinio sam upravo zbog toga da to dokžem..kao što HARRY kaže prava ljubav ne poznaje granice pa ni godine..ali nemojmo pretjerivati u smislu da ODLUČNO smatram kako osoba da bi bila u vezi sa nekim tko ima naprimjer tridesetak godina NIKAKO nebi smjela imati manje od 16,godina..ali ako ima toliko i više to NE mora biti i neprikladno sve ovisi o ponašanju ljudi i koliko su normalni i koliko imaju čiste i iskrene osjećaje...neke granice ipak moramo poštovati..

petak, 09.11.2007.

...Ptice umiru pjevajući...

...postoji jedna stara australska legenda...zapravo od domrodaca australije aboriđana..o jednoj sasvim rijetkoj ptici lijepog izgleda...koja cijeli svoj vijek nikada ne zapjeva..a kad osjeti da joj se primiče kraj leti naokolo sve dok ne pronađe trn i tu se zaleti te joj srce probode trnje i tada ispušta najlijepšiu pjesmu koju možemo ćuti na zemlji..
...od te legende i kod nas pomalo neduhovita izreka...slavuj najljepše krikne onda kad rikne..iako ta ptica zapravo i nema nikakve veze sa slavujem...prije kojih tjedan dva rtl televizija emitirala je reprizu televizijske seije PTICE UMIRU PJEVAJUĆI.. snimljne daleke 1983.godine po romanu poznate australske spisatejice Colleen McCullough...besmrtna je to priča o zabranjenoj ljubavi svećenika i dvadeset godina mlađe njegove štićenice...radnja obuhvaća 60.godina dvadesetog stoljeća prateći život jedne australske obitelji i njihovog familijkog svećenika Ralpha Di Bricasart...uspio sam pogledati dvije od sad neznam koliko točno epizoda jer se serija prikazivala u vrijeme ručka a tada sam po obićaju doma...osobno sviđa mi se...ukoliko ima netko nešto protiv toga to je njegov problem i nimalo me ne zanima jer o ukusima se ne raspravlja...
..ali to ono što sam ja želio reći ovim postom...dok je vani jesen već odavno obojila zagrebačke parkove raznim žuto-zlatnim bojama... vratila
me prošlost...sad već dvije i pola godine untrag...

* * * *

...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA..
...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINA KĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom..
...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( fgurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta ali ne zaboravlja....



* * * *

...zašto ptice umiru pjevajući...zato jer je televizijska kuća rtl i tih vrućih dana toga ljeta prikazivala tu seriju i kad je pogledam često se sjetim tih vremena...makar ne više sa sjetom...već sa tugom...sad hvala bogu imam PRAVU ivanu..na ćiju ljubav mogu raćunati...zauvijek..pa i duže....

nedjelja, 04.11.2007.

...Lijepa li si...

…nisam baš ljubitelj glazbe kontroverznog hrvatskog pjevača MARKA PERKOVIĆA THOMPSONA…što se vidi jer ga na svom blogu osim u postu koji se bavi olujom nisam ni spomenuo…to naravno ne znači da imam nešto protiv njega..nemam..dapače…povod za ovaj moj post je markov nastup na sjeverno američkoj turneji…točnije napadi koji su tim povodom krenuli protiv marka sa svih strana..najprije od strane židovskih i srpskih organizacija u NEW YORKU…centra simon wisenthal…koje se inače bavi lovom na vještice već decenijama..i ako je u početku i imao svrhu time što je uvelike zaslužan što su neki od nestalih nacističkih zločinaca privedeni pravdi..danas je taj centar odavno nadživio svrhu svog postojanja šezdeset godina nakon drugog svjetskog rata…sa tolikom količinom mržnje kojom je marko bio izložen ovih dana teško se nositi..kao što rekoh razne nevladine udruge ućinile su sve da bi otkazale tu turneju…i ne treba uopće sumnjati da je to sve krenulo iz hrvatske..jer marko ovdje ima toliko svojih « obožavatelja « među nevladinim organizacijama da toliki fan club nema ni michael schumaher…no ovog puta nisu uspjeli…amerika je ipak na svu sreću demokratska zemlja sa dugom tradicijom..bez obzira što mi mislili o sumanutoj ratno- huškačkoj politici današnjeg američkog predsjednika…da bi takvo što dopustili…

…bez obzira na sva podmetanja američko-kanadska turneja ide dalje..na oduševljenje naših hrvata koji žive u dalekim preko oceanskim zemljama diljem dijaspore..upravo dok ovo pišem THOMPSON održava koncert u kanadskom gradu TORONTU…dok se završetak turneje predviđa za 18.ovog mjeseca na Floridi u San Franciscu…

..ovi neargumentirani napadi na marka nisu od jučer..sjećamo se samo što se dogodilo sa njegovim nesuđenim nastupom u glavnom gradu Bosne i Hercegovine Sarajevu u velikoj dvorani ZETRA...tada se na noge podigla sva bošnjačka javnost..nevladine udruge..udruge boraca..vjerske i kulturne organizacije…sve kako bi osujetili HUMANITARNI koncert u sarajevu dok na kraju nisu uspjeli u tome..sad zbog čega se thompsona toliko napada i zašto za sobom vuče takve prijepore…


..stavlja mu se na dušu veličanje fašizma..što kad bi bilo istina je ne samo za osudu već i za zatvorsku kaznu..no dali je baš tako…pjesma koja se prepisuje njemu ona STRAVIĆNA..grozomorna o Jasenovcu i Staroj Gradišci…diže kosu na glavi svakoj normalnoj osobi…i kad bi to thompson pjevao onda stvarno ne bi imali o čemu pričati…međutim marko je to demantirao u nekoliko navrata..a ne može biti odgovoran za nekoliko grupica provokatora koji dolaze na koncerte u neprimjerenoj odori…takve incidente treba osuditi…i odstraniti no to nije posao za marka već za policiju i državo odvjetništvo…


…kad vi pažljivo poslušate pjesme marka perkovića bez predrasuda i sa dobrom vjerom…to su sve prekrasne pjesme koje govore o ljubavi bilo prema domovini…bogu..ili rodnom kraju..ne poziva na mržnju već sasvim suprotno na ljubav prema vlastitom narodu..e sad druga je stvar što to nekome smeta..bilo da se radi o čistoj ljubomori ili o ideološkim razlozima thompsona oduvijek napadaju i nema sumnje da če tako nastaviti i u budućnosti..

…kao što rekoh nisam od onih koji slušaju thompsona..osim u nekim rijetkim trenucima..a pogotovo nisam od onih koji bi tolerirao da netko manipulira sa mnom i podmeće mi neke sumnjive pjesme..do sada sam bio na tek tri markova koncerta onaj velićanstveni splitski pred rekordnih 40.000 ljudi..neponovljiv događaj..stvarno spektakl i nikada prije i nikada poslije niti jedan naš pjevač neće uspjeti ponoviti takvu atmosferu..jedinstveno..

…zatim jedan u šibeniku ovog proljeća četvrti mjesec u prepunoj dvorani na BALDEKINU…
te onaj ovog ljeta na proslavi dana domovinske zahvalnosti u ČAVOGLAVIMA…kada se okupilo nekoliko desetaka tisuća ljudi na pučkoj svečanosti skupa sa markom i prijateljima…iskreno žalim što nisam bio na koncertu u maksimiru ovog ljeta iako je kiša odgodila predviđeni dan i pomaknula nastup za dvadeset i četiri sata od prijatelja saznajem da je bilo odlićno…
…što želim reći..niti na jednom od tih nastupa nisam čuo niti jednu pjesmu koja bi na bilo koji naćin vrijeđala nekoga…jer kad bi tome bilo tako istog trenutka bih se pokupio i otišao sa koncerta..ne bih pristao biti djelom nečega što se kosi sa mojim uvjerenjima…stoga ja smatram da se radi o čistom političkom podmetanju od strane ideološki ostraščenih i mržnjom naoružanih ljudi..koje treba ignorirati ma koliko to teško bilo…pjevač iz čavoglava rođen sad već davne 1966.godine karizmatična je osoba još od svoje prve pojave na splitskoj radio postaji sa svojom legendarnom pjesmom BOJNA ČAVOGLAVE…koja je mnogima u tim godinama bila putokaz..snaga i ohrabrenje u ratu…za goli opstanak…iako osobno najljepša pjesma mi je ona sa predzadnjeg njegovog albuma LIJEPA LI SI…stvarno odlićna stvar i među rijetkim njegovim pjesmama koje ja mogu slušati bilo gdje da se u tom trenutku nalazim…pjesma govori o svim hrvatskim regijama….na veoma osebujan i jedinstven naćin kao što je i sam glazbenik osebujna ličnost..zato Marko samo naprijed…dok imaš toliko brojnu publiku ti si mnogo jači od drugih..i podmetanja bilo koje vrste ne mogu tu ništa promijeniti..bilo od kuda dolazila…