Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
nedjelja, 04.11.2007.
...Lijepa li si...
…nisam baš ljubitelj glazbe kontroverznog hrvatskog pjevača MARKA PERKOVIĆA THOMPSONA…što se vidi jer ga na svom blogu osim u postu koji se bavi olujom nisam ni spomenuo…to naravno ne znači da imam nešto protiv njega..nemam..dapače…povod za ovaj moj post je markov nastup na sjeverno američkoj turneji…točnije napadi koji su tim povodom krenuli protiv marka sa svih strana..najprije od strane židovskih i srpskih organizacija u NEW YORKU…centra simon wisenthal…koje se inače bavi lovom na vještice već decenijama..i ako je u početku i imao svrhu time što je uvelike zaslužan što su neki od nestalih nacističkih zločinaca privedeni pravdi..danas je taj centar odavno nadživio svrhu svog postojanja šezdeset godina nakon drugog svjetskog rata…sa tolikom količinom mržnje kojom je marko bio izložen ovih dana teško se nositi..kao što rekoh razne nevladine udruge ućinile su sve da bi otkazale tu turneju…i ne treba uopće sumnjati da je to sve krenulo iz hrvatske..jer marko ovdje ima toliko svojih « obožavatelja « među nevladinim organizacijama da toliki fan club nema ni michael schumaher…no ovog puta nisu uspjeli…amerika je ipak na svu sreću demokratska zemlja sa dugom tradicijom..bez obzira što mi mislili o sumanutoj ratno- huškačkoj politici današnjeg američkog predsjednika…da bi takvo što dopustili…
…bez obzira na sva podmetanja američko-kanadska turneja ide dalje..na oduševljenje naših hrvata koji žive u dalekim preko oceanskim zemljama diljem dijaspore..upravo dok ovo pišem THOMPSON održava koncert u kanadskom gradu TORONTU…dok se završetak turneje predviđa za 18.ovog mjeseca na Floridi u San Franciscu…
..ovi neargumentirani napadi na marka nisu od jučer..sjećamo se samo što se dogodilo sa njegovim nesuđenim nastupom u glavnom gradu Bosne i Hercegovine Sarajevu u velikoj dvorani ZETRA...tada se na noge podigla sva bošnjačka javnost..nevladine udruge..udruge boraca..vjerske i kulturne organizacije…sve kako bi osujetili HUMANITARNI koncert u sarajevu dok na kraju nisu uspjeli u tome..sad zbog čega se thompsona toliko napada i zašto za sobom vuče takve prijepore…
..stavlja mu se na dušu veličanje fašizma..što kad bi bilo istina je ne samo za osudu već i za zatvorsku kaznu..no dali je baš tako…pjesma koja se prepisuje njemu ona STRAVIĆNA..grozomorna o Jasenovcu i Staroj Gradišci…diže kosu na glavi svakoj normalnoj osobi…i kad bi to thompson pjevao onda stvarno ne bi imali o čemu pričati…međutim marko je to demantirao u nekoliko navrata..a ne može biti odgovoran za nekoliko grupica provokatora koji dolaze na koncerte u neprimjerenoj odori…takve incidente treba osuditi…i odstraniti no to nije posao za marka već za policiju i državo odvjetništvo…
…kad vi pažljivo poslušate pjesme marka perkovića bez predrasuda i sa dobrom vjerom…to su sve prekrasne pjesme koje govore o ljubavi bilo prema domovini…bogu..ili rodnom kraju..ne poziva na mržnju već sasvim suprotno na ljubav prema vlastitom narodu..e sad druga je stvar što to nekome smeta..bilo da se radi o čistoj ljubomori ili o ideološkim razlozima thompsona oduvijek napadaju i nema sumnje da če tako nastaviti i u budućnosti..
…kao što rekoh nisam od onih koji slušaju thompsona..osim u nekim rijetkim trenucima..a pogotovo nisam od onih koji bi tolerirao da netko manipulira sa mnom i podmeće mi neke sumnjive pjesme..do sada sam bio na tek tri markova koncerta onaj velićanstveni splitski pred rekordnih 40.000 ljudi..neponovljiv događaj..stvarno spektakl i nikada prije i nikada poslije niti jedan naš pjevač neće uspjeti ponoviti takvu atmosferu..jedinstveno..
…zatim jedan u šibeniku ovog proljeća četvrti mjesec u prepunoj dvorani na BALDEKINU…
te onaj ovog ljeta na proslavi dana domovinske zahvalnosti u ČAVOGLAVIMA…kada se okupilo nekoliko desetaka tisuća ljudi na pučkoj svečanosti skupa sa markom i prijateljima…iskreno žalim što nisam bio na koncertu u maksimiru ovog ljeta iako je kiša odgodila predviđeni dan i pomaknula nastup za dvadeset i četiri sata od prijatelja saznajem da je bilo odlićno…
…što želim reći..niti na jednom od tih nastupa nisam čuo niti jednu pjesmu koja bi na bilo koji naćin vrijeđala nekoga…jer kad bi tome bilo tako istog trenutka bih se pokupio i otišao sa koncerta..ne bih pristao biti djelom nečega što se kosi sa mojim uvjerenjima…stoga ja smatram da se radi o čistom političkom podmetanju od strane ideološki ostraščenih i mržnjom naoružanih ljudi..koje treba ignorirati ma koliko to teško bilo…pjevač iz čavoglava rođen sad već davne 1966.godine karizmatična je osoba još od svoje prve pojave na splitskoj radio postaji sa svojom legendarnom pjesmom BOJNA ČAVOGLAVE…koja je mnogima u tim godinama bila putokaz..snaga i ohrabrenje u ratu…za goli opstanak…iako osobno najljepša pjesma mi je ona sa predzadnjeg njegovog albuma LIJEPA LI SI…stvarno odlićna stvar i među rijetkim njegovim pjesmama koje ja mogu slušati bilo gdje da se u tom trenutku nalazim…pjesma govori o svim hrvatskim regijama….na veoma osebujan i jedinstven naćin kao što je i sam glazbenik osebujna ličnost..zato Marko samo naprijed…dok imaš toliko brojnu publiku ti si mnogo jači od drugih..i podmetanja bilo koje vrste ne mogu tu ništa promijeniti..bilo od kuda dolazila…
