srijeda, 30.09.2009.

FOTO TINO ( 88 ) - Svečano obilježen Dan policije

SVETI MIHOVIL

Svečanim polaganjem vijenaca brojnih izaslanstava, uključujući i predstavnike županijske vlasti predvođene s HSP-ovcem, Željkom Kardašom te čelnika Grada Petrinje na čelu s gradonačelnikom Željkom Nenadićem, zamjenikom gradonačelnika, Milanom Hercegom te predsjednikom Gradskog vijeća, Darkom Dumbovićem, obilježen je Dan policije i dan njihovog nebeskog zaštitnika, svetog Mihovila.

Vijenci su polagani na gradskom petrinjskom groblju sv. Benedikta. Počast poginulim i nestalim policajcima odala su i izaslanstva 1. i 2. mehanizirane bojne, te logističke pukovnije. Uz izaslanstva Grada i županije, vijence su položile i braniteljske udruge te domoborani, kao i stranačka izaslanstva, izaslanstvo HSP-a predvodio je kandidat Sisačko-moslovačke podružnice HSP-a, za predsjednika te stranke, Pejo Trgovčević.

Molitvu za sve pokojne policajce, pale u Domovinskom ratu, uz župnika Maria Miglesa, predvodio je Don Milenko Majić, Vojni kapelan Vojne kapelanije sveti Ilija Gromovnik. U kratkoj propovjedi rečeno je kako će se zauvijek pamtiti oni koji su pali za slobodnu Hrvatsku, " iako su mrtva tijela otišla, njih više nema, u našim srcima oni će i dalje živjeti ".

Hrvatski policajci s ovog područja prvi su se uključili u obranu Banovine i čitave Hrvatske, nerijetko protiv daleko bolje naotužanog te znatno brojnijeg neprijatelja, oni su bila udarna igla prvih postrojbi vojske mlade hrvatske države te su u tim presudnim danima iznijeli i najveći teret u zaustavljanju agresora u njegovom nemilosrdnom prodoru prema unutrašnjosti zemlje, stoga Dan policije ovaj grad od svog oslobođenja obilježava s dvojakim osjećajima, sa sjetom, tugom ali i sa ponosom.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

nedjelja, 27.09.2009.

Bozanić izbio adut iz rukava ekstremistima

Svojim nedvosmislenim porukama na tri velika stratišta, na mjestima gdje su tri različita režima ispisala krvavu priču istim rukopisom.



Stara Gradiška, Jasenovac, Petrinja, hodočašćem velikog broja svećenika zagrebačke nadbiskupije predvođenih kardinalom Josipom Bozanićem u samo jednom danu postala su simbolom crkvenoga otpora prema svim režimima koji su harali ovim prostorima unatrag posljednjih stotinjak godina.

Manipulacija žrtvama kao degradacija

Onog trenutka kada je kardinal Bozanić najavio svoj posjet Jasenovcu postalo je jasno kako će se mediji koncentrirati upravo na tu središnju točku velikog hodočašća mnogobrojnog svećenstva, te da će se pomno motriti svaki pokret, svaka izgovorena riječ prvog čelnog čovjeka Crkve u Hrvata koji je posjetio posljednje prebivalište oko osamdeset tisuća žrtava terorističkog režima tijekom Drugog svjetskog rata.

Svojom molitvom nedaleko Kamenog cvijeta Bozanić je poslao nedvosmislenu poruku ekstremistima svih boja: " zločin se ne isplati, bez obzira tko ga i u čije ime počinio ".

Radi se o povijesnom hodočašću, Crkva je godinama neargumentirano napadana zbog navodnog eskiviranja Jasenovca iako su tamo redovito odlazili predstavnici Katoličke crkve kako bi se molili za sve nevine žrtve jednog nesvakidašnjeg bezumlja. Godinama, desetljećima se manipuliralo Jasenovcem, brojni povijesničari i demagozi izgradili su karijere na hipotezi, “ najvećeg srpskog grada pod zemljom " , u jednom trenutku velikosrpska propaganda potpomognuta s hrvatskim komunistima, stvorila je mit o Jasenovcu, mit o milijun i pol žrtava, kako bi genocidnost i ustašoidnost hrvatskog naroda dodatno dobila na uvjerljivosti.

Što mislite zašto Josip Broz Tito nikada nije posjetio Jasenovac iako je upravo u njegovo vrijeme generiran mit koji se u nekim dijelovima Srbije održava i danas? Naravno, njegovi razlozi više su političke prirode, nego izraz moralnih dvojbi, naime, vođi komunističkog režima itekako je dobro došla teza o genocidnosti koja nastaje " kada se nacionalizam rasplamsa ", kako bi pod kontrolom, što je duže moguće, održavao umjetnu tvorevinu ( na okupu ) te na taj način upropastio bilo kakvu šansu da se republike bivše Jugoslavije na miran način raziđu kao što su to primjerice učinile nekadašnje sovjetske republike ili kao što se civilizirano razdružila Čehoslovačka.

Međutim vratimo se na temu, prvi se pravoj brojci Jasenovačkih žrtava približio pokojni predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman, kao povjesničar Tuđman je dobro znao koliki teret na leđima jednog naroda predstavlja zastrašujuća, ali srećom lažna, uveličana brojka stradalih u konc-logoru Jasenovac. Ukoliko bi stvarno povijest prihvatila izmišljotinu o preko milijun ubijenih žrtava, onda bi bilo jasno da takav zločin jedan režim bez pomoći naroda ili barem prešutne podrške tog istog naroda ne bi mogao počiniti, naime NDH je u to vrijeme imala formalno ( nikada nije u potpunosti kontrolirala svoj teritorij ) oko pet i pol milijuna stanovnika, drugim riječima, da bi se likvidiralo milijun i pol ljudi, trebalo bi puno više sudionika od 200.000 pristaša, što milom, što silom, privrženika režimu. Dakle, bez dvojbe radilo bi se o istrebljenju.

Srećom, povijest je pokazala koliko je Tuđman bio u pravu, danas je i službeno potvrđeno te poimenice navedeno - broj žrtava u Jasenovcu trenutno se zaustavio na 77 tisuća, što je dvadeset puta manje ( ali i dalje velika, zastrašujuća brojka ) nego li je prokomunistička, velikosrpska propaganda pokušavala nametnuti kroz svoj kvazi obrazovni program, školskoj djeci, studentima, ali i čitavom svijetu. Nažalost u tome su imali određenih uspjeha, nadajmo se samo kratkoročno ( " svaka sila za svog vremena " ).

Upravo manipulacija brojem žrtava glavni je razlog što Bozanić nije ranije pristigao u Jasenovac, teze o crkvenoj potpori ustaškom režimu odavno su izgubile na vjerodostojnosti, ne samo kroz rad i dijelovanje blaženog kardinala Alojzije Stepinca ( nazvaši Jasenovac " sramotnom ljagom " ), već i kroz nedvosmislene poruke koje su biskupi, kardinali, svećenici sa svojih govornica slali vjernicima o genocidnosti sustava koji se samo deklarativno pozivao na hrvatski narod.

Čije medije je naljutio Bozanić?


Srpski mediji osudili su Bozanićeve riječi u Jasenovcu, dok dio hrvatskih medija i dalje nastoji voditi svoj privatni rat protiv Crkve i to riječima kako " kardinal nije samo razljutio hrvatske nego i srpske medije ", što je naravno notorna neistina ( doslovno me u ovom trenutku ne zanima reakcija srpskih medija, ona je ionako irelevantna u čitavom ovom slučaju ), prisjetimo se reakcija vodećih kolumnista dva konkurentska dnevna lista u Hrvatskoj, naime, nekadašnji novinar Jutarnjeg lista, Darko Pavičić bez zadrške je pozdravio " povijesno hodočašće hrvatskih svećenika i biskupa u Jasenovac ", te nastavio " mislim da je Crkva na ovaj način izbila adute iz rukava svim svojim kritičarima, Crkva se godinama pripremala za ovaj dan, čekajući pravi trenutak, dok su Bozanićeve riječi i geste su bile nedvosmislene i jasne ".

S druge strane udarno pero EPH-a, te najpoznatji novinar među kuharima, odnosno kuhar među novinarima, Davor Butković konstatira kako je " Bozanić napravio najviše što je mogao ", doduše Butković već uobičajeno izvodi proizvoljne zaključke kada su u pitanju razlozi zašto crkveni vrh nije ranije posjetio Jasenovac, koji u ovom trenutku ne zaslužuju komentar, već samo konstataciju, Jasenovac je doista nakon Drugog svjetskog rata nastavio funkcionirati kao logor smrti, međutim to nije trajalo godinama, već dok se režim nije obračunao s " viškom " zaostalih nesretnika s Bleiburga, odnosno Križnog puta, koji su skretani prema Jasenovcu gdje im je po kratkom postupku presuđeno, usprkos brojnim eskapadama ideoloških obojenih povjesničara ( Jakovina, Goldstein ) radi se o nepobitnoj činjenici, za što još uvijek postoje živi svjedoci iz toga vremena.

Nema isprike za nešto za što ne postoji krivnja

Objektivni analitičari slažu se u jednome, Crkva nije mogla, niti se imala zašto ispričavati u Jasenovcu, eventualnom isprikom, Crkva bi automatski i sama priznala svoje pokroviteljstvo nad ustaškim režimom, što bi naravno bila povijesna krivotvorina. Upravo zato je kardinal Bozanić poslao nedvosmislenu poruku svima onima iz Katoličke crkve koji su eventualno sudjelovali u zločinu, kako " su to radili u vlastito ime ", koliko se Crkva ogradila od ustaške strahovlade najbolje je svojim životom svjedočio već spomenuti kardinal Alojzije Stepinac, kao jedna od rijetkih svjetlih točka u mračnom razdoblju Drugog svjetskog rata koji se baš na ovim prostorima ukazao u svom najgorem mogućem obliku, bila su to vremena kada se ljudski život vrednovao crveno-crnom idelogijom, vremena s čijim se protagonistima nažalost nismo obračunali do današnjih dana.

Možda je najbolji komentar povijesnog hodočašća dala sama ravnateljica Spomen područja Jasenovac, Nataša Jovičić: " Ovo je fantastično, zadržali smo se u muzeju umjesto deset planiranih minuta, preko pola sata, ovako veliki broj svećenika, ovako veliko izaslanstvo, doista crkva je anulirala sve prigovore koji su joj stavljani na teret. "

Bozanić protiv " udbaša " i " fašista "

Hrvatska je zemlja aspurda, dok se " demokratizirani " HDZ grčevito, rukama i nogama, bori protiv " ustaša i fašista " a " reformirani, pomlađeni " SDP nekonvencionalnim oružjem ratuje protiv udbaša, osebujni gradonačelnik Splita, Željko Kerum pokušava stvari nazvati pravim imenom, iako pomalo na nespretan način.

Naime, etiketirati nekoga " Jugoslavenom " ne znači brojiti mu " krvna zrnca ", drugim riječima, Jugoslaveni ( skup više naroda umjetno i prisilno spojenih u jednu državu, prema najnovijoj, znanstvenoj teoriji " pijanog filozofa ", radi se o istom plemenu, drugog " etnosa " ) nisu pripadnici jedne etničke grupe, naroda ili religije, prije bi se reklo kako u ova moderna vremena, Jugoslaveni sve više nalikuju " Arijevcima " , i jedni i drugi su umislili kako su neuništivi, međutim, budućnost je pokazala koliko su se prevarili, srećom, mi nesavršeni, mali ljudi, obični smrtnici, preživjeli smo jedne i druge.

Željko Kerum kao " obični seljak iz Ogorja " zna vrlo dobro prepoznati veće " seljake " ili primitivce oko sebe, neki od njih smatraju kako Hrvati nisu nacija ili su pak " dokazana činjenica ", možda su Hrvati sve to pa i malo više, recimo tek, možda su Hrvati oni koji uredno na Hrvatskoj televiziji primaju astronomsku plaću, honorar temeljen na tajnim ugovorima, dok im uvodnu špicu rade PR agencije susjednih država, možda je Kerum na takve mislio, ako je na njih ukazao prstom, u pravu je više nego što bi se danas netko usudio javno priznati. Bez obzira na sve " liblinge " i njihove međusobne " polemike " koje u pravilu završavaju patetičnim izljevima ljubavi, " poslije svega, mi smo ipak svi na istom putu ", odnosno blaženom stanju stvaralačke savršenosti, pojednostavljeno, radi se o pijanom stanju duha i tijela.

U takvim uvjetima kardinal zagrebački posjetio je Jasenovac, što je jedina svjetla točka koja je obogatila prošle dane, možda ipak ima nade za nas?

subota, 26.09.2009.

FOTO TINO ( 87 ) : Colonia na Bundeku

U sjajnoj atmosferi zagrebačkog umjetnog jezera i omiljenog okupljališta mnogih Zagrepčana popularna dance grupa održala još jedan koncert.

''Rujanfest 2009'' nije mogao proći bez najpopularnije dance grupe u Hrvatskoj - grupe Colonia. Raznolika ponuda piva oduševila je sve posjetitelje, kao i bogata gastronomska ponuda, a Colonia je upotpunila ''hrvatski Oktoberfest''.

Od Hrvatskog do belgijskog piva

Raznolikost šatora zaista je zanimljiva, od Slavonske hiže, preko Međimurske hiže, pa sve do Rock, DJ šatora, kao i Obrtničkog šatora, te mnogih drugih. Svaki od šatora u skladu sa svojim imenom nudi i gastronomsku ponudu, kao i prikladna pića, a ni ukrasi nisu nešto što se ne treba spomenuti.

U ovogodišnju ponudu svakako spada i nikad bogatiji lunapark, a ni štandovi nisu zaostajali za ostalim. Mirisi su ono što je posjetitelje mamilo, a i vrsta glazbe koja se u šatorima slušala svakako je pridonijela izboru tako da je odmah nakon centralnog šatora, u kojem je nastupila Colonia, najposjećeniji bio Rock šator.

Prije grupe Colonia na pozornici je nastupila grupa Plava noć, već poznata kao predgrupa s Karlovačkih dana piva, a nakon njih su se predstavile i tri mlade nade buduće hrvatske estrade: Anamarija, Patrik i Lucija.

Indira: ''Obukla sam gaćice''

- Obukla sam gaćice - riječi su to s kojima je Indira počela koncert i nasmijala publiku jer se puno puta pokušalo u medijima prikazati kako ona ispod haljina na koncertima ne nosi gaćice.

Sve je počelo sa starim hitom ''Budi mi zbogom'', a nastavilo se u isto tako dobrom ritmu. Svaka pauza između pjesama bila je ispunjena Indirinim šalama, zahvalama za svoje fanove, a kojih je bio pun šator i koji su pjevali sve pjesme kao jedno, kao i pohvalama za pojedince koji su joj se činili zanimljivima.

Svakako je iznenađujuće koliko toga Indira uspije primjetiti, a nije joj promakla niti malena djevojčica koja je cijeli koncert pjevala, te je znala sve pjesme iako ima oko tri godine, pa joj je poklonila CD. Nagrađeni su i oni najglasniji, bilo da su pjevali za CD ili da su znali koliko je Colonia dugo na hrvatskoj sceni.

Prepun šator odisao je odličnom atmosferom, a to je svakako najvažnije. Indira je ponovno ostvarila kontakt s vjernom publikom, a to je važna vrlina dobre pjevačice. Uz puno piva, dobru hranu i odličnu glazbu završila je još jedna večer ''hrvatskog Oktoberfesta'', a očekuju vas još dva dana vrhunske zabave.

FOTO ZAPIS:

četvrtak, 24.09.2009.

FOTO TINO ( 86 ) - Povijesni dan u Jasenovcu

Mnoštvo svećenika iz zagrebačke nadbiskupje predvođeno crkvenim poglavarom posjetilo Jasenovac, po prvi puta u tako visokom izaslanstvu.

Ogromno je zanimanje kolega bilo za ovaj povijesni događaj, po prvi puta sam vrh Katoličke crkve posjetio je mjesto stradanja mnoštva nedužnih žrtava tijekom fašističkog režima, sam kardinal zagrebački, Josip Bozanić često se susretao s brojnim prigovorima i savjetima, spočitavala mu se da su i Kuharić i on osobno bili na Bleiburgu, a da Jasenovac zaobilaze u širokom luku, naposljetku, došao je i taj dan.

" Crkva se nema zbog čega ispričavati "

Zagrebački kardinal odmah i u startu je rekao ono što smatra da crkva i treba reći: ''Dijelimo bol sa svim žrtvama koje su ovdje stradale, pogotovo ako su staradale od pripadnika hrvatskog naroda.''

- Crkva se nema za što ispričavati, Crkva nikada nije podupirala ustaški režim, ali ako netko iz Crkve sudjelovao u ubojstvima, to nije činio u ime Crkve, već u svoje vlastito ime - rekao je kardinal Josip Bozanić. 

Kardinal Bozanić u društvu ravnateljice Spomen područja Jasenovac, Nataše Jovičić obišao je Memorijalni muzej u Jasenovcu, te krenuo prema znamenitom Kamenom cvijetu, no do njega ipak nije stigao. Nadomak Kamenog cvijeta Bozanić je još jednom žestoko osudio ustaški režim, ali i naglasio da se Hrvatska mora suočiti sa ostacima komunističkom režima, i da žrtve koje su pale u ime komunizma također zaslužuju statisfakciju, a zločinci moraju biti osuđeni.

Možda su neki očekivali drugačiji govor, no Crkva je oduvijek bila nedvosmislena kada su u pitanju svi zločini, tako je Bozanić tijekom kratke molitve za sve žrtve Jasenovca spomenuo kako se mora prestati manipulirati brojem stradalih te kako se mora objaviti točan popis i brojka ubijenih u Jasenovcu, te još jednom dometnuo: " Svakom dobronamjernom čovjeku je jasno da ne može razumjeti, a kamoli prihvatiti tumačenje da su žrtve Bleiburga i 'križnih putova' posljedica onoga što je ustaški režim počinio u Jasenovcu ", na taj način Bozanić je opet oštro polemizirao sa stavovima aktualnog predsjednika, Stjepana Mesića, čije je razmišljanje dijametralno suprotno od crkvenog stajališta. Uoči posjeta Spomen području Jasenovac, zagrebački kardinal održao je kratku propovijed u župnoj crkvi u Jasenovcu.

Za kraj, umjesto zaključka, trebalo je biti tamo, da bi se shvatilo što Crkva želi poručiti, Crkva nije totalitarna organizacija, Crkva nije komunistička partija, da bi artikulirala svoje stavove kako to od nje traži dnevna politika. Možda će se nedvosmislene riječi, raznim kvazi povjesničarima, ideolozima ocvalog, Titovog režima činiti suviše " mekano " od strane zagrebačkog kardinala, no svi nazočni, kao i veliki dio dobronamjernih kolega novinara, uključujući i ravnateljicu Muzeja ( " ovim potezom Crkva je anulirala sva zlonamjerna naklapanja " ), slažu se u jednome, bio je ovo povijesni događaj i od ovog trenutka, nitko više nema monopol na Jasenovac, prema mojim, osobnim saznanjima, kardinal Bozanić u dogovoru s ravnateljicom, Natašom Jovičić, nije otišao do velebnog Kamenog cvijeta, samo iz razloga što se kroz povijest ( opet se vraćamo na kvazi povjesničare koji svagdje i na svakom mjestu vide " ustašoide " )itekako manipuliralo brojkom ubijenih, nedužnih žrtava zločinačkog režima, drugim riječima, žrtva je žrtva i kao što reče Bozanić, " zločin je zločin ".

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nakon Jasenovca, svečenici predvođeni kardinalom Josipom Bozanićem stigli su u Petrinju, kako bi održali misu za sve stradale u Domovinskom ratu, povodom petrinjskih Dana sjećanja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

srijeda, 23.09.2009.

Tito i Pavelić - Braća po zločinu

OŠTRIĆEV POUČAK



Ni trideset godina od smrti jugoslavenskog ratnog zločinca, odnosno gotovo 50 od smrti njegovog brata po zločinu, ne prestaju "natezanja".

Iduće godine navršiti će se trideset godina od smrti " najvećeg sina naših naroda i narodnosti ", Josipa Broza Tita, a u stvarnosti, jednog od najvećih koljača koje moderno čovječanstvo poznaje, s druge strane za nekoliko mjeseci obilježavamo drugu, jubilarnu ( 50 ), obljetnicu, odlazak još jednog " velikana " ovih prostora, brata po zločinu spomenutog neumrlog vođe revolucije, Ante Pavelića.


Jesu li ideolozi zla pobijedili?


Nije problem u tome jesu li oni mrtvi ili su njihova dijela nadživjela samu njihovu smrt, to uopće nije dvojbeno, naime, mnoga stratišta diljem bivše Jugoslavije zorno svjedoče o " veličanstvenim postignućima " što ih učini spomenuti dvojac. Gotovo da ne prođe mjesec a da odnekuda iz ormara prošlosti ne iskoči poneki leš, poneka nevina žrtva, koja je postala zalog sveopćeg ludila tih mračnih vremena dvadesetog vijeka. U tim ludim vremenima, razumije se, najbolje su plivali oni koji su ta vremena i slijed povijesnih zbivanja kreirali, ostavivši svoj krvavi trag duboko iza sebe, ali itekako vidljiv, čak i danas, toliko godina nakon njihove smrti. Nije toliko problem u žrtvama, ma koliko to bogohulno, klevetnički zvučalo ( žrtva je žrtva i svako zlo mora nestati sa lica zemlje te predvodnici toga zla moraju odgovarati zbog počinjenih nedjela ), najveći problem upravo je u nama, u ostavštini spomenutog dvojca bez kormilara, koji nam je u nasljeđe ostavio nezamislivu mržnju, podjelu zbog koje i danas mlade generacije lutaju iz ekstremizma u ekstremizam iz jednog zla u drugo, neznajući se postaviti u sveopćem kaosu koji vlada oko nas.


Iskrivljena povijest i nekažnjavanje nedjela koje je počinio režim pod vodstvom jednog od rijetkih zločinaca 20 stoljeća, koji se izvukao, bez da ga je povijest osudila ( barem za sada ), posljednjih dvadeset godina kao sizifov kamen opterećuje ovo društvo, te samo pridonosi ludilu koje se hrani upravo ovakvim budalaštinama, kao što su pisma odavno mrtvom, višestrukom ubojici, ili poklonstva ideologiji koja je unsrećila hrvatski narod, izdavši ga u trenucima kada je taj isti narod trebao najveću pomoć, pogotovo od svog vodstva. Zaista, dva diktatora, dva brata po zločinu, uspjela su u svom naumu, iako su njihove ideologije formalno poražene, a njihove vojske doživjele fijasko kod Vukovara, odnosno na tragičnim putevima smrti, od Bleiburga do Makedonije, njihova mržnja je ostala, ona živi, danas, možda više nego ikad. Živi u mentalnom sklopu onih ljudi, nedoraslih da prepoznaju, da razumiju, da shvate, kako je svako zlo, uvijek zlo, bez obzira kada i u ime čega ga netko počinio, " u ime naroda ", a da taj isti narod uglavnom s time veze nije imao, počinjena su monstruozna zvjerstva, ukoliko danas to netko ne razumije, 64 godine nakon završetka Drugog svjetskog rata, onda su Tito i Pavelić već sada pobjednici, a Hrvatska gubitnik, bez obzira na sve pobjede u oslobodilačkom, obrambenom, Domovinskom ratu.


Tko može opravdati zločin?


Vrijeme je da ljudi shvate, da se suoče sa stvarnošću, da odbace emisare zla, pogotovo one koji vam u ime antifašizma ili hrvatstva, pokušavaju podvaliti jeftinu demagogiju, trikove, kako bi ostali živjeti svoje promašene živote u " pedest i nekoj ", radi se uglavnom o izgubljenoj generaciji koja se ne može pomiriti sa činjenicom kako je proživjela život u iluziji, sanjajući san, koji se, kao i svi snovi, raspline čim vam danje svijetlo dotakne obraze. Mora li današnja Hrvatska potonuti zajedno sa zombijima, s avetim prošlosti? Treba li nova generacija prihvatiti monstruoznu ideologiju koja proklamira isti takav stav, " oko za oko, zub za zub " ? Što je sa drugim obrazom, što je s praštanjem? Gdje se u konačnici izgubila ljubav? Kako bi jedan glazbenik rekao, gdje je nestao čovjek? Zašto bi mi danas, toliko godina nakon rata, vodili ratove koji su donijeli samo nesreću hrvatskom narodu i hrvatskoj državi, zašto bi slijedili crveno-crne ideologe, zašto bi slavili braću po zločinu, ako smo normalni, ako nam je interes Hrvatske, vlastite obitelji, te naposljetku i vlastiti interes, najvažniji ?


Tko može i smije, bez grižnje savijesti, pokušati opravdati Jasenovac, Bleiburg, Staru Gradišku, Hudu Jamu, Jadovno, Macelj, Goli otok, ubojstva političkih neistomišljenika, tko to može opravdati, tko može i ima pravo opravdati zločin? Antifašizam nema baš nikakvih dodirnih točaka s komunizmom, kao što Hrvatstvo nema i ne smije imati veze s režimom u kojem je bilo moguće otvarati sabirne logore, logore smrti, to jednostavno normalan čovjek ne može i neće nikada prihvatiti. Nažalost, u ovom trenutku izbora nema, osim ukoliko se ne kazne oni, koje kazna još uvijek nije sustigla, budući kako je plašt pod kojim su našli utočište dosta veliki, ali ipak u konačnici će se slomiti. Moramo čekati biološku selekciju, priroda kao i uvijek, najbolje skrbi za čovjeka, kada biologija obračuna sa totalitarnim nasljeđem, i kada odu ljudi koji su zatrovali čitav jedan naraštaj, čitavu generaciju Hrvata, tek tada možda i to samo možda, pod uvjetom da kontaminacija nije kronična, moći ćemo reći, gospodo/dragi drugovi, dosta je bilo, vaše vrijeme je prošlo. Stigao je trenutak da pred sudom povijesti odgovarate za sve ono što ste " u ime naroda " a u ustvari radi vlastitog probitka, tom narodu učinili, kada već niste odgovarali pred ovozemaljskim sudovima, a ako narod bude sudio, onda će se vidjeti tko će sjediti na optuženičkoj klupi.

ponedjeljak, 21.09.2009.

FOTO TINO ( 85 ) - 42. Voloderske jeseni - Vidošević, Bandić...

U malom mjestu nedaleko Popovače održana je najstarija manifestacija Sisačko-moslavačke županije uz nazočnost predsjedničkih kandidata.

Voloder, malo mjesto nekoliko kilometara udaljeno od Popovače, odnosno tridesetak kilometara od središta Siska, po 42. puta domaćin je najstarijoj i najvećoj manifestaciji u Sisačko-moslavačkoj županiji, tradicionalnih Voloderskih jeseni. Ove godine Voloderske jeseni posjetili su, što službeni, što neslužbeni, predsjednički kandidati, zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić, kandidatkinja DC za predsjednicu, Vesna Škare Ožbolt te nezavisni kandidat, Nadan Vidošević.


Vidošević: " Samo će nas rad izvući iz krize "


Radi se o manifestaciji kojom na svečan način započinje berba grožđa u ovom kraju. Ovogodišnje Voloderske jeseni obogaćene su novim, dodatnim sadržajima, kojima Turistička zajednica Sisačko-moslavačke županije i grad Popovača nastoje ovu manifestaciju vratiti svojim tradicionalnim korijenima, promoviravši stare vrijednosti, koje su nekoć krasile ovo događanje, koje u dva dana posjeti veliki broj gostiju iz čitave županije ali i ostalih dijelova Hrvatske, uz nastup brojnih kulturno-umjetničkih društava, od Siska do Slavonije ( KUD " Brestovec ", KUD " Seljačka sloga ", KUD " Ivanić " iz Ivanić Grada... ).


Tijekom manifestacije Voloderom vozi turistički, atraktivni vlakić za najmlađe, " Voloder ekspres ". Svečanost berbe grožđa u ovom dijelu Hrvatske ima posebno značenje, najviše zbog činjenice što se u Moslavini vinova loza slavi još od rimskih vremena. Na središnjem trgu u Voloderu postavljena je pozornica na kojoj su svoj kulturno-umjetnički program izvela mnoga kulturno-umjetnička društva, te su svoje govore održali, načelnik općine Popovača, Josip Mišković, kao i gost, nezavisni kandidat, Nadan Vidošević, koji je u Voloder stigao u pratnji Vida Baloga, dramskog umjetnika i uvijek rado viđenog gosta, jer svojim performansom uveseljava posjetitelje, gotovo uvijek, gdje god se pojavi, tako je bilo i u Voloderu.


Nakon kratkih govora, gost Voloderskih jeseni obišao je štandove te porazgovarao sa građanima i posjetiteljima ove manifestacije, pokazavši da dobro barata ekonomskom tematikom, budući kako je s govornice poručio: " Uzdajte se u sebe, u svoj rad, jer samo tako ćemo izaći iz krize, drago mi je što sam danas među vama, dragi prijatelji, iako nisam prvi puta u Moslavini, po prvi puta posjetio sam Voloder te se osobno uvjerio koliko stanovnici ovog kraja cijene rad i žele živjeti od svog rada, što im treba omogućiti. Pozdravljam vas i želim vam da iduće godine vaš načelnik postane gradonačelnik, jer tako ćete na najbolji način moći zastupati vlastite interese. ".


Posebnu atrakciju ovoj manifestaciji dala je revija zaprežnih kola, te jahačka atrakcija, budući kako su se posjetitelji mogli naučiti jahanju, što je posebno oduševilo najmlađe jahače. Tradicionalna manifestacija, popularno nazvana, " Sajam mošta i vina ", završena je uz pečenu volovinu, a i nekoliko odojaka na ražnju se ispeklo, kako gosti ne bi ostali gladni, što u ovom kraju, naprosto nije moguće. Etno izložba bila je dominantna kroz oba dana koliko ova manifestacija inače traje, kojom se želi prije svega promovirati rad, kao najvažnija " sastavnica svakog čovjeka ".


FOTO ZAPIS:

Bandić uzrokovao " potres " u SDP-u

Ljudi bliski aktualnom zagrebačkom gradonačelniku, Milanu Bandiću, danima nagovaraju potencijalnog kandidata da povuče konačni potez.



Moguća kandidatura zagrebačkog gradonačelnika na predstojećim predsjedničkim izborima izazvala je pravu pomutnju u SDP-u, Milanovićevi ljudi, predvođeni s Borisom Špremom u Gradskoj skupštini poslali su jasnu poruku gradonačelniku: " odluči se ", dok je vodstvo stranke nedvosimisleno najavilo kako Bandića čeka Vidoševićeva sudbina ( Nadan Vidošević nakon kandidature za predsjednika ekspresno je izbačen iz HDZ-a ) ukoliko se " drzne " kandidirati, s obzirom kako stranka ima svog kandidata, profesora, Ivu Josipovića.


Pokušaj marginalizacije gradonačelnika Zagreba


Međutim, Bandiću je neočekivano stigla podrška od njegove vječite kritičarke, Željke Antunović. Naime, Antunović smatra kako se predsjednički kandidat nije birao na transparentan način, već se radilo o svojevrsnoj manipulaciji vodstva stranke, odnosno Milanovića i ljudi bliskih trenutnom šefu najjače oporbene stranke. Nedvojbeno je nekoliko činjenica, naime, Milan Bandić ionako nije izabran za gradonačelnika Zagreba samo glasovima SDP-a, naprotiv, lijeva, ekstremistička struja unutar te stranke, predvođena Zoranom Milanovićem, koji je Bandiću iza leđa, na njegovo neskriveno nezadovoljstvo, ubacio svog čovjeka, Borisa Šprema, nastoji mjesecima marginalizirati utjecaj zagrebačkog gradonačelnika, stoga se ovaj nije ni usudio otvoreno suprotstaviti Ivi Josipoviću u borbi za stranačku, predsjedničku nominaciju, svjestan svojih mizernih šansi, poglavito što se Milanović gotovo u svim stranačkim tijelima okružio sebi odanim ljudima.


Za razliku od Ivice Račana, koji je mudrom politikom Bandića pokušavao držati na distanci kako bi izbjegao potencijalne unutarstranačke sukobe, svjestan da bez Bandića SDP ne može vladati metropolom, Zoran Milanović u startu je oštro krenuo na gradonačelnika Zagreba, sukob je kulminirao nakon što je Bandić osvojio na lokalnim izborima sedamnaest posto više glasova od domicilne stranke. Iako su stvari pometene pod tepih, radi mira u kući, bilo je jasno da se Bandić neće pomiriti s činjenicom kako je upravo Milanović natjerao svog potpredsjednika ( Bandić je između ostaloga i potpredsjednik SDP-a, bez velikog utjecaja u stranci ) da se odrekne sebi bliskog suradnika, nekadašnje alfe i omege, zagrebačkog " Holdinga " ( koji u posljednjih godinu dana kao na tekućoj vrpci generalizira aferu za aferom ), Slobodana Ljubičića, u dijelu medija ( ljevičarski mediji ) zvanog " Kikaš ", te postavio sebi blisku osobu, Ivu Čovića. Time je Milanović Bandića ostavio na brisanom prostoru, uskrativši mu višemilijunska sredstva, te " Holding " stavio pod direktan nadzor sebi odane zagrebačke Gradske skupštine, gdje Bandić ima daleko jaču opoziciju u ljudima iz vlastite stranke, nego što bi to prema svom nahođenju i nekakvom pravilu trebala biti stvarna oporba, koja to u biti nije, prije svega mislimo na HDZ.


Šansa za Hebranga i Vidoševića


Eventualnom kandidaturom Milan Bandić ne bi puno izgubio, čak i slučaju poraza, naime u svakom trenutku se aktualni gradonačelnik može vratiti u svoju fotelju iz koje ga SDP ne može otjerati ni " ognjem ni mačem ". Podsjetimo se, gradonačelnika je moguće smijeniti referendumom i to na način da za njegov odlazak glasuje više od 50 posto ukupnih birača, što je u ovakvoj konstelaciji snaga naprosto nemoguće. Bandićeva snaga izvire u Zagrebu te u činjenici što je on godinama gradio kult nadstrančkog gradonačelnika, dapače, brojni HDZ-ovci godina su podržavali glavnog gazdu ( usprkos pokušaju marginalizacije ) Zagreba, najnoviji primjer za to je i bezuvjetna podrška nekih braniteljskih udruga koje uvijek pristaju uz konzervativni HDZ, te činjenica što je HDZ-ov kandidat, za gradonačelnika osvojio tek 13 posto glasova na izborima, što samo potvrđuje za koga se odlučila trećina HDZ-ovaca na nedavnim lokalnim izborima. Isto tako, ljevičarski krugovi u Zagrebu, od intelektualaca, do novinara ( radio 101 ), naprosto ne mogu smisliti Bandićev stil vladanja ali ni njegovo koketiranje s Thompsonom, nešto slično doživljava i njegov splitski kolega, Željko Kerum.


Najnoviji slučaj " kravljeg ludila " u SDP-u izavala je nedavna promocija " Josipovićevog izbornog stožera " ( između ostaloga u tom stožeru se nalazi i Štefanija Balog, osoba koja je vodila kampanju u dva navrata Stjepana Mesića, te već spomenuti, Boris Šprem ), iako je najavljivao svoj dolazak, Bandić se očekivano nije pojavio na tom " skupu ". Što je Josipoviću poslalo vrlo jasnu poruku, čega je on više nego svjestan o čemu rječito govori nedavna njegova izjava na Hrvatskoj televiziji ( Otvoreno-nanovo " uskrsle " Hloverke Novak-Srzić ), " baš me briga za Bandića, vodim svoju kampanju i nemam vremena zamarati se s njim ".


Kolike su realne šanse Milana Bandića da postane trećim hrvatskim predsjednikom ? Odgovor na ovo pitanje u ovom trenutku nije lako definirati, ukoliko bi se oslanjali uglavnom na nevjerodostojna istraživanja javnog mijenja, nisu velike. Međutim, Bandić se još uvijek nije kandidirao, što je mudar potez, naime, zbog ovako preuranjene kampanje, mnogi kandidati koji sada neumorno krstare Hrvatskom će izgubiti dah, drugim riječima, " dosaditi će i narodu i Bogu ", Bandić čeka svojih pet minuta, budite uvjereni ukoliko Bandić obznani kandidaturu koncem listopada, ta vijest će odjeknuti kao prvorazredna medijska bomba, usprkos činjenici što se radi o očekivanom potezu, a novinari će se danima zabavljati " slučajem Bandić " i reakcijom SDP-a na njegovu i službenu objavu kandidature. U tom slučaju šanse Ive Josipovića nisu veće od onih koje ima glineni golub na streljani, međutim, sasvim neočekivano, uz Milana Bandića, taj potez bi itekako pozdravili u stožeru HDZ-a, odnosno Nadana Vidoševića, budući kako bi Hebrangove i Vidoševićeve političke dionice rapidno skočile. Vrlo dobro su toga svjesni u SDP-ovom stožeru, stoga još uvijek nema službene reakcije na Bandićevo koketiranje s predsjedničkom foteljom, no ukoliko Bandić nastavi ovim tempom hodočastiti Hrvatskom, ni reakcija neće izostati.

subota, 19.09.2009.

( Veliko ) Srpska hodočašća

Hrvatska nažalost još uvijek nije u potpunosti raščistila s komunističkim režimom, pogotovo s metodama tog režima, podmetni, izmisli...



Koliko je godina potrebno da Hrvatska postane uljuđena demokratska zemlja koja odbacuje svaku totalitarnu misao? Dvadeset godina od sloma sustava koji je unazadio Hrvatsku i čitavu regiju svojim diletantskim sustavom vrijednosti koje nažalost i danas pojedinci baštine, uključujući i aktualnog, srećom još kratko vrijeme, šefa države.


Promidžba Goebbels - Ranković


Komunistički režim, što mu se mora priznati, do savršenstva je doveo propagandnu mašineriju i tu je jugoslavenski ratni zločinac, Josip Broz Tito, usvojio sve metode gebelsovskog načina propagande, čak je i dodao osobni pečat cenzuri medija, budimo objektivni, medijske slobode u bivšoj Jugoslaviji nisu postojale, a „ više puta ponovljena laž tako bi postajala istinom „. Ako je itko na ovim prostorima ( bilo ih je dosta ) bio neprijatelj demokracije ( o slobodi da ne govorimo ), onda je to bila Komunistička partija Jugoslavije, što je Tito i osobno u nekoliko navrata potvrdio. Takva ideologija diljem Europe, padom Berlinskog zida, doživjela je svoj fijasko, no protagonisti i tvorci jugoslavenskog sistema smrti preživjeli su poput ameba stresno političko razdoblje tijekom Domovinskog rata i infiltrirali se u sve pore novostvorene hrvatske države, od medija do vrha politike. Danas kada normalni, demokratski orijentirani građani s pravom spočitavaju veleizdjnički potez ustaškog režima koji se pod pritiskom ideoloških saveznika i nekih ranijih pogrešaka hrvatskih političara odrekao hrvatskih otoka i dobrog dijela Jadranskog mora, neki zaboravljaju tko je u stvari najviše teritorijalno osakatio Hrvatsku. Josip Broz Tito, Hrvat iz Kumrovca, nakon Drugog svjetskog rata desetkovao je ovu zemlju od Boke Kotorske i Herceg Novog na jugu, sve do istočnih nekadašnjih hrvatskih granica, uključujući Vojvodinu i dio Bosne i Hercegovine, to su vjekovima, sve do dolaska komunističkog ludila, bili hrvatski teritoriji, čak i za vrijeme monarhističkog, velikosrpskog režima.


Danas kao i u najmračnija jugoslavenska vremena, kada su nastajali Goli otoci, kada je punom parom radio Jasenovac, Lepoglava bila puna političkih neistomišljenika, a iseljena Hrvatska brojila žrtve podmuklih titostičkih ubilačkih pohoda, dio medija radi na principu nasljeđenom iz sustava koji je bio sve samo ne demokratski i koji sa slobodom veze nije imao, naime u zadnje vrijeme aktualna su srpska hodočašća.


Mediji danima bruje o „ desničarskom pohodu hrvatskih neoustaša na Ravnu goru „, gdje je tijekom Drugog svjetskog rata bila jazbina srpskog ratnog zločinca, Dragoljuba Draže Mihailovića, poznatijeg kao „ Čiča „. „ Čiča „ je u Srbiji rehabilitiran kao zakleti borac protiv fašizma, što samo govori o stupnju demokracije u toj zemlji i velikim problemima u kojima se nalazi Srbija, koja se i danas, deset godina nakon osvajačkih, agresivnih pohoda diljem bivše države, odbija suočiti sa svojom prošlošću, s takvom Srbijom Hrvatska ima „ izuzetno uspješnu regionalnu suradnju „, a hrvatski neokomunisti rade intenzivno na produbljivanju dobrosusjedskih odnosa, što je apsurd nad apsurdima, naime, pokušajte zamisliti kako bi reagirala Engleska da je kojim slučajem nakon završetka Drugog svjetskog rata na vlast u Njemačkoj došao neki zagovornik nacizma ili preživjeli protagonisti zločinačke nacističke ideologije.


Gospodarstvenici, SDP-ovci, Seve, desničari...


U pohode bratskom Beogradu ponajprije su odlazili hrvatski tajkuni uvijek gladni novca, bez obzira koliko on bio prljav i još mirisao na barut i krv, predvođeni s jednim predsjedničkim kandidatom ( Nadan Vidošević ), zatim su odlazili pjevači, popularna Severina, koju danas dobar dio političkih kvazi intelektualaca i ostrašćenih ljevičara doživljava kao lijevu ikonu hrvatske politike ( iako je Severina pragmatična osoba čiji je jedini interes novac, sjetimo se devedesetih i prisjetimo se Račanovog režima kada se „ Sevka „ promovirala s crnom majicom i likom predsjednika Tuđmana na toj istoj majici ), nedavno je zajedno sa suprugom ( Svetlana Ražnatović ) najvećeg krvnika ovih prostora ( Željko Ražnatović ), na jednom crnogorskom derneku zorno svjedočila o svojoj velikoj ljubavi prema Hrvatskoj i gradu Kninu, koji joj je srećom okrenuo leđa, da bi sve kulminiralo sa „ Srbijankom „.


Da ne govorimo o mladeži, vječito oporbenog SDP-a, čija delegacija godinama hodočasti na grob notornom jugoslavenskom ratnom zločincu koji i dalje stoluje ( leži ) u Kući cvijeća ( doduše oronuloj ), ta ista mladež na takozvani „ Dan mladosti „ redovito u Kumrovcu pokazuje stupanj demokratičnosti koji vlada u toj stranci, koju ni pokojni Ivica Račan nije uspio u potpunosti demokratizirati u uljuđenu stranku ljevice, koja bi bila prihvatljiva većini hrvatskog naroda. Ne samo što hodočaste u Beograd, već i urliču u gluho doba noći, iritirajući većinu mirnih građana ove zemlje, o Vardaru i Triglavu, veličajući, srećom, davno poropalu ideologiju, koja živi u glavama onih koji nikada u potpunosti nisu prihvatili Hrvatsku kao neovisnu državu.


Nakon svih tih putešestvija na istok, na red su došli i desničari, koji s istinskom, demokratskom hrvatskom desnicom nemaju ništa zajedničko. Međutim na tom primjeru smo se mogli uvjeriti koliko je „ UDBA još uvijek naša SUDBA „, naime, medijska podmetanja ( mediji se nisu bunili kada je u Zagreb dolazila Lepa Brena koja se u nekoliko navrata fotografirala u četničkoj odori i pjesmom podizala moral agresorskoj bandi ) kao po nekom ključu u isti koš svrstavaju desničare, šoviniste i hrvatske branitelje, naravno govorimo o hrvatskom generalu, koji je među prvima ušao u Knin ( zajedno sa svojim velikim prijateljem, generalom Rahimom Ademijem i ostalim kolegama ) te razvio zastavu slobode na legendarnoj Kninskoj tvrđavi o čemu svjedoči besmrtna fotografija na koj se nalazi čitav vojni vrh Hrvatske sa svojim vrhovnim zapovjednikom, te ministrom obrane , Ljubi Česiću Rojsu. Mediji su se raspisali o navodnom odlasku „ Tuđmanovog genarala „ u Srbiju, tu vijest su dobili, kao i uvijek u takvim slučajevima iz „ pouzdanog izvora „, iako je vjerojatnost Rojsovog odlaska na poklonstvo Mihailoviću jednaka vjerojatnosti SDP-ove pobjede na izborima, naime, budite uvjerni, Ljubo Česić Rojs neće sa opskurnom skupinom put Ravne Gore, koliko god to neki nastojali prikazati gotovom činjenicom, no on neće ni Kuću cvijeća, možda je u tome glavni problem i njegov najveći krimen u čitavoj ovoj apsurdnosti, ovom bunilu u kojem se nalazi Hrvatska.


Medijska peta kolona


Nažalost dok se Hrvatska borila za opstanak, a njeni gradovi i sela bili u ratnom plamenu, zapaljenom u stožeru Socijalističke partije Srbije, naša zemlja se na drugoj strani borila s pozadincima, petom kolonom koja je u jeku najžešće agresije sanjala o Jugoslaviji, vremenima kada se zaklinjalo najvećem sinu naših naroda i narodnosti, „ bez čijeg znanja „ Domovinski rat nikada ne bi bio dobijen, no pitanje je, ukoliko se ovako nastavi, je li Hrvatska zapravo pobjedila u ratu, odnosno, jesmo li prokockali sve što smo životima platili?


Drugim riječima, ako imate pola milijuna branitelja, od kojih barem trećina nikada u ruci nije držala ništa teže od petokrake, onda se odgovor na ranije postavljeno pitanje sam po sebi kristalizira. Glavni problem ove zemlje jesu oni koji su odavno i višestruko naplatili svoju hrabru i požrtvovanu ljubav prema Domovini, te u tisućama eura vrednovali svoj obol koji su dali u bitkama Domovinskog rata, uključujući i samoranjavanje kao isplativ oblik riješavanja vlastitog financijskog stanja, to je ponavljamo, glavni problem Hrvatske i većine hrvatskih branitelja, a ne idu li SDP-ovci ili kvazi desničari na poklonstvo ratnim zločincima u krilo nekadašnje zajedničke države.

petak, 18.09.2009.

FOTO TINO ( 84 ) - Omiljeno Titovo i Tuđmanovo odredište ( Brijuni )

Jedan od najljepših hrvatskih nacionalnih parkova, smješten nekoliko kilometara od istarske obale, podsjeća na afričke pejzaže.

Koloplet Iskonske ljepote i dašak misteriozne povijesti od Nacionalnog parka Brijuni, smještenog tek nekoliko kilometara od istarske obale, čini najpoželjniju turističku destinaciju u Hrvatskoj. Iako su Brijuni tek 1983. godine dobili status Nacionalnog parka, razna arheološka nalazišta budila su pozornost davno prije svim pustolovima, istraživačima i zaljubljenicima u stvarnu prirodnu ljepotu, te su Brijuni oduvijek bili predmetom tihe čežnje posjetiteljima iz čitavog svijeta.

U ljepoti iskonske prirode kovala se hrvatska pobjeda

Povijest čovjeka u ovom dijelu Hrvatske vuče još unazad pet tisuća godina kada se prema sada dostupnim podacima po prvi puta čovjek pojavio u ovom kutku koji je priroda obdarila posebnom ljepotom, no ipak, činjenica da su Brijuni godinama bili ljetna rezidencija bivšeg jugoslavenskog diktatora, Josipa Broza Tita, te isto tako i prvog hrvatskog predsjednika, doktora Franje Tuđmana, koji je upravo na tom mjestu održao pobjednički sastanak sa generalim hrvatske vojske, uoči konačnog oslobođenja zemlje od okupatora, 1995. godine, sastanak koji je postao poznat po stanovitim, „ Brijunskim transkriptima „.

No, vratimo se prirodi te ljepoti u kojoj svaki čovjek može beskrajno uživati bez obzira na ideološke preokupacije.Dva najveća otoka na ovom području su Veliki Brijun i Mali Brijun, uz naravno još pregršt otočića po kojima je i inače poznata čitava hrvatska obala kao jedna od najrazvedenijih u Europi. Kamenita i pjeskovita obala, zbog bezbroj, pomalo egzotičnih životinja i prave mediteranske klime, s puno sunca, pejzaž i okružje u jednom dijelu Nacionalnog parka podsjeća na afričke krajolike, poglavito zbog safarija koji je izuzetno privlačan na Brijunima.

Rezidencija jugoslavenskog diktatora

Nacionalni park, a pogotvo Veliki Brijun, zbog tisućljetnog prisustva čovjeka nastanjen je mnogim autohtonim životinjama ( jeleni, zečevi, čaplje..), ali i onima koji nisu iz ovog podneblja ( slonovi, žirafe, zebre...), antilope, Somalijske ovce, Lame, njih najbolje možete uočiti na safariju, s obzirom kako se nalaze u parku kojim safari prolazi, „ Safari park „ ) ali su se izuzetno aklimatizirale zbog idealne, mediteranske klime. Neke od njih dovedene su na ovo područje još za vrijeme vladavine Josipa Broza Tita, neke kao dar od stranih državnika, a neke kao predmet megalomanije bivšeg jugoslavenskog predsjednika, koji je i inače poznat po strastvenom obožavanju lijepih i skupih stvari, ispunjavajući si svaku želju koju si je zamislio.Diktatorova prisutnost još uvijek se osjeća na ovim prostorima i tridesetak godina od smrti, fotografije iz tog vremena, Titov automobil, Titov muzej ( Cijena ulaznice između 110-190 kuna, iako to ovisi o vremenu ), Tito, Castro i mnogi drugi likovi iz prohujalih vremena smješe vam se kao ikone muzeja, od prvog dolaska 1947. do posljednjeg boravka 1979., tijekom koje je otok bio rezidencija predsjednika te nedostupan javnosti, što pokazuje demokratičnost Josipa Broza Tita. Isto tako dvjesto preparata životinja nekoć poklonjenih Titu ili njihovih prinova rođenih na Brijunima, razmješteno je u 19 diorama s oslikanom pozadinom i biljem koji dočaravaju njihovo prirodno obitavalište. ) ili Titov papagaj (jedan od rijetkih primjeraka žuto - kukmastih kakadua koji žive i do 100 godina, kojeg je pokojni diktator darovao uniki, Aleksandri Broz ), doista na momente imate osjećaj kao da je vrijeme stalo. Znamenitost Brijuna je poznati i svim posjetiteljima privlačni Etno park, kojim je prezentirano istarsko seosko gospodarstvo prvenstveno autohtone životinjske vrste, Istarsko govedo, odnosno Boškarin, te Istarska ovca, magarci i koze. Veliki Brijun je poznat i po ptičjem rezervatu, Saline u kojem se nalaze tri jezerca, također omiljeno odrdište nekadašnjeg jgoslavenskog predsjednika, o čemu govori slamnata kućica gdje je Tito ponekada znao uživati u prirodnom okruženju i cvrkutu ptica iz rezervata.

Do Brijuna je zaista lako doći, budući kako udaljenost od Zagreba do Pule u kilometrima iznosi oko 240 kilometara, onda do obližnje Fažane, koja je redovitim brodskim linijama povezana s Brijunima, ste za petnaest minuta u Nacionalnom parku, koji je posjećen tijekom čitave godine, te se na njemu održavaju kazališne predstave ( Rade Šerbedžija i društvo ), kao i neke manifestacije u organizaciji uprave Nacionalnog parka ili Turističke zajednice Istrske županije. Za kraj ne treba zaboraviti spomenuti veliki broj ljudi iz čitavog svijeta, uključujući brojne poznate osobe iz društvenog, političkog života, posjetili su ovaj predivan dio Lijepe naše, glumci, državnici, sportaši, vojnici, glazbenici, obični građani, mogli su se uvjeriti u ljepote hrvatskog Jadrana, ljepote kakva se rijetko gdje može susresti.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

četvrtak, 17.09.2009.

FOTO TINO - ( 83 ) - Dan koji se pamti

POJAVIO SE I MILAN BANDIĆ

Pamti se težak ratni zločin iz tog razdoblja kada je kod Vile Gavrilović mučki ubijena zarobljena skupina Zbora narodne garde (a jedino je Stjepan Rožanković preživio ovaj masakr), hrvatski branitelji streljani su usprkos Ženevskoj konvenciji o postupanju prema ratnim zarobljenicima. U sjećanje na taj tragični događaj i na 268 hrvatskih branitelja, više od 600 civila i nekoliko desetaka koji se vode kao nestali, održani su Komemorativni skupovi na masovnim grobnicama kod Vile Gavrilović, Nove bolnice i na Marinki.

" Što se krvlju brani ne pušta se lako "

Molitvu za stradale hrvatske vitezove uz nazočnost velikog broja svećenika, kod mjesta stradanja, predvodio je petrinjski župnik, Mario Migles, a u čast poginulim braniteljima položeni su vijenci kod Vile Gavrilović, Marinke, te Nove bolnice ( spomenik identičan onome na Ovčari ). Brojna izaslanstva položila su vijence, izaslanstvo Hrvatskog Sabora, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva unutarnjih poslova, Glavnog stožera Oružanih snaga RH, Sisačko-moslavačke županije, Grada Zagreba, Grada Petrinje ( Darko Dumbović, predsjednik Gradskog vijeća Petrinje, Željko Nenadić gradonačelnik Petrinje, Milan Herceg, zamjenik gradonačelnika ) i brojnih udruga i stranaka.

Podsjetimo se još jednom 16. rujna 1991. godine, prijepodne je iz pravca zloglasne vojarne ''Vasilj Gaćeša'' počeo minobacački napad na Petrinju, Brest i Mošćenicu. U sisačku bolnicu dovezeno je 40-tak ranjenih gardista i civila, prisjetimo se stradalih branitelja Edo Remeta i Stjepan i Zlatko Žugaj. Za vrijeme drugog napada ubijeni su i Stjepan Komes, Ilija Dumbović, Tomislav Bursik....

Bandić obećao pomoć Petrinji

U sklopu gostovanja u Petrinji saborske zastupnice, Ivanka Roksandić ( HDZ ), Marijana Petir ( HSS ), gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić posjetili su i Prvu Osnovnu školu, jednu od najstarijih u Hrvatskoj, goste su dočekali gradonačelnik Petrinje, Željko Nenadić, te ravnateljica škole, Ana Bešlić, bilo je govora o obnovi škole, te se očekuje pomoć od Grada i Minisatarstva, čak je i saborska zastupnica HSS-a, Marijana Petir, obećala pomoći, ne treba ni sumnjati da je svoju pomoć najavio i zagrebački gradonačelnik.

Domaćin, Željko Nenadić organizirao je posebno primanje za goste, između ostalih na primanju su bili, Milan Bandić, županica Sisačko-moslavačke županije, Marina Lovrić, Željko Kardaš, saborska zastupnica Marjana Petir, županica Marina Lovrić, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, pomoćnik ministra Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti mr. Zoran Komar i mnogi drugi gosti koji su zajedno s Petrinjcima i članovima Udruga proisteklih iz Domovinskog rata iz cijele Hrvatske, biti na Komemoracijama na masovnim grobnicama.

Izaslanstvo Glavnog stožera Oružanih snaga HV predvodi brigadni general Drago Matanović, a Ministarstvo unutarnjih poslova Marko Rašić, načelnik Policijske uprave Sisačko-moslavačke županija. Središnju svetu misu u petrinjskoj crkvi svetog Lovre predvodio je Vlado Košić, koji se u svojoj propovjedi osvrnuo na znameniti 16. rujan, 1991. godine te naglasio kako se dobro sjeća tog dana, kada se neprijatelj svom žestinom sručio na grad, „ to je bilo teško vrijeme, molimo da se nikada ne zaboravi, ali isto tako ne smijemo zaboraviti žrtvu naših branitelja koji su pali za Domovinu'', rekao je pomoćni biskup zagrebački, Košić. Bio je ovo stvarno ispunjen dan u malom gradu na Banovini, dan sjećanja na sve pale u borbi za hrvatsku samostalnost, za slobodu „ jedine i vječne nam Hrvatske „.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

srijeda, 16.09.2009.

FOTO TINO ( 82. ) - Svečano otvorenje velesajma i sindikalni prosvjedi

MESIĆ OŠTRO KRITIZIRAO VLADU

Usprkos globalnoj ekonomskoj krizi, tradicionalni, međunarodni Jesenski
zagrebački velesajam, po 85. puta, ponovo okuplja veliki broj gospodarstvenika,
izlagača, znanstvenika, posjetitelja iz čitavog svijeta, nesumnjivo, zagrebački
velesajam jedan je od najpoznatijih zagrebačkih i hrvatskih brandova, poznat
diljem svijeta, zaštitni znaka hrvatske metropole.

Bandić ponosan zbog duge tradicije

Svake godine zagrebački velesajam se sve više transformira iz općeg sajma
u skup specijaliziranih sajmova s globalnim aktualnim temama kao što je
energetika, ekologija, inovacije, graditeljstvo, promet... Preko 1200 izlagača,
od toga skoro 500 inozemnih, na skoro 65.000 četvornih metara izlagačkog
prostora prezentirati će kroz pet dana svoje proizvode brojnim posjetiteljima iz
Zagreba i čitave Hrvatske, očekuje se veliki broj posjetitelja budući kako je
ulaz besplatan, što nije nevažno građanima s obzirom na gospodarsku krizu koja
je donekle utjecala i na sam Jesenski međunarodni zagrebački velesajam. Na samom
otvorenju direktorica Zagrebačkog velesajma Katja Luka Kovačić rekla je kako je
veliki uspjeh organiziranje Jesenskog međunarodnog zagrebačkog velesajma zbog
recesije i samim time problema oko organizacije.

- Ponosan sam jer je Zagreb uspio održati Zagrebački velesajam kao
najveće mjesto trgovanja na ovom području. Svi znamo kako je potrebno puno
raditi kako bi se nešto postiglo, a mi ćemo dati sve od sebe da Velesajam
postigne onaj status koji je imao i prije - rekao je gradonačelnik grada Zagreba
Milan Bandić.

Mesić oštro kritizirao ekonomsku politiku Vlade

Štandovi, Sajmovi hrane i pića i gurmanskih inovacija, Sajam zaštite
okoliša, ekotehnologije i komunalne opreme, Sajam robe široke potrošnje, te
cijeli niz ostalih specijaliziranih izlagačkih manifestacija. Isto tako po prvi
puta u jesenskom terminu održava se i Međunarodni obrtnički sajam.U planu je i "
Gospodarsko - obrtnički forum" na temu aktualne gospodarske situacije u državi i
potrebnih mjera za izlazak iz krize, međutim to je još uvijek neizvjesno.

- Ja ne dijelim optimizam onih u Hrvatskoj, ali i u svijetu koji tvrde
kako je na pomolu izlazak iz krize jer taj optimizam naprosto nema pokrića u
realnom životu - riječi su s kojima je predsjednik Stjepan Mesić započeo
otvorenje, te je u svom kritičnom govoru nekoliko puta napomenuo kako nismo
napustili politiku uništavanja vlastite prerađivačke industrije te kako je za
sve kriva politika koja se provodi već 16 godina. U svom podužem govoru Mesić
nije htio izravno favorizirati niti jednog predsjedničkog kandidata, no rekao je
kako će podržati onoga koji će dostojno slijediti njegovu politiku, odnosno
onoga koji će imati stavove slične njegovim.

Na svečanom otvorenju Jesenskog međunarodnog velesajma prusustvovao je
velik broj ljudi iz javnog i političkog života Hrvatske - predsjednik HGK-a
Nadan Vidošević, predsjednički kandidat HNS-a Vesna Pusići mnogi drugi.

Tradicionalan jesenski velesajam u Hrvatskoj metropoli ni ovaj puta nije
iznevjerio svoja očekivanja iako možda u nešto skromnijem izdanju nego prošlih
godina. Samom šetnjom izložbenim paviljonima vidjeli smo veliki broj inovacija i
proizvoda sa kojima se zemlje predstavljaju u Zagrebu, bogatstvo ponude i
raznolikost od folklora do tehnologije može impresionirati posjetitelja.

FOTO ZAPIS:

DEBAKL ANTIVLADINIH PROSVJEDA

Nekoliko stotina okupljenih sindikalista na zagrebačkom glavnom trgu potvrdilo je ono što su svi očekivali, razjedinjenost sindikata.

Na glavnom zagrebačkom trgu, Trgu bana Josipa Jelačića okupilo se prema slobodnoj procjeni šestotinjak prosvjednika, tako su pompozno najavljeni rujanski prosvjedi doživjeli totalni fijasko.

Da će se situacija odvijati na način kao što je to bilo u Zagrebu, mogli smo se uvjeriti u posljednjih nekoliko dana kada se u većim hrvatskim gradovima pozivu Hrvatske udruge sindikata, Ozrena Matijaševića odazvalo ukupno tek 5000 ljudi, što nezapamćeni debaklu u povijesti sindikalne borbe, ne samo u Hrvatskoj, nego i van granica Lijepe naše. Međutim, čelni čovjek HUS-a, Ozren Matijašević za sve optužuje medije i svoje kolega, čelnike preostalih sindikalnih središnjica ( pogledajte našu multimediju te izjavu Ozrena Matijaševića ).

- Mi nismo ni mislili zvati svoje članstvo da napuste svoja radna mjesta, već je ovo tek početak, nadajmo se veće akcije, buđenja građana. Mediji su uglavnom odgovorni za ovakav ishod, prije svega zato što su danima umanjivali broj prosvjednika koji se okupio u drugim hrvatskim gradovima, po meni, broj okupljenih prosvjednika u posljednjih nekoliko dana daleko je prešao brojku od 20.000 sudionika. Što se tiče naših kolega iz ostalih sindikata, usprkos svemu, usprkos negativnoj i prljavoj kampanji protiv mene, mi smo i dalje otvoreni za razgovore, ako oni žele organizirati neke slične prosvjede, uvjeravam vas da će imati moju punu podršku. Iako su me danima optuživali da sam vladin „ Trojanski konj „ – rekao je, ogorčenim glasom, čelni čovjek HUS-a, Ozren Matijašević, optužujući čelnike nekih sindikata da su „ sluge poslodavaca „.

Najavljeni masovni prosvjedi, usprkos fijasku ( više je građana bilo u slučajnom prolazu, nego samih prosvjednika ), ipak su privukli zanimljiv koloplet ljudi na središnji gradski trg, između ostalih, bio je tamo i Mario Iveković, u prolazu je tek navratio nekadašnji HNS-ovac, Dragutin Lesar, no ubrzo se sklonio od očiju javnosti kada je uvidio kako odaziv nije na očekivanoj razini., te Zdenko Mučnjak iz HUS-a, od osoba iz političkog života Hrvatske nismo nikoga uspjeli zapaziti, osim ukoliko se netko nije savršeno „ kamuflirao „.

Čitav prosvjedni skup bio prožet izrazitim domoljubnim nabojem, čak je i osječki reper „ Prika „otpjevao pjesmu o Matiji Gubcu i Velom Joži „koja neodoljivo podsjeća na pjesme popularnog Marka Perkovića Thompsona, dok je nekima bila zanimljivija bila „ skladba „, „ Kuja iz pakla „, ne treba previše pogađati na koga se asociralo tom „ pjesmom''. U nekoliko navrata sa pozornice se upozoravalo na bogaćenje tajkuna tijekom rata, a spomenuti su i hrvatski generali, „ kojima se sudi u stranoj zemlji zato što su branili Hrvatsku dok su se drugi bogatili „.

Ipak, oni prosvjednici koji su navratili do trga nosili su već uobičajene transparente, u kojim su tražili veća prava radnika, te poručivali Vladi HDZ-a svoj stav, izdvojimo neke od poruka :

'' Oj, to moja 'zemljo znanja' kom si novac za moje znanje uplatila!!!''

'' Pojedini 'veliki domoljubi' postali su još veći rodoljubi jer su sve od svoga roda debelo uhljebili i opskrbili..''

'' Sve dok vlada HDZ dresirat će nas kao pse!''

'' Vlada ne vlada već čini zlo svom narodu i državi!''

Građani uglavnom za ovakvu situaciju krive razjedinjenost sindikata, ali ih i optužuju da su sami odgovorni za uvođenje „ harača „, budući kako je to „ bio njihov prijedlog Vladi „.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

nedjelja, 13.09.2009.

Zločesta HDZ-ova vlast hapsi " narkodilere "?

FOTO: Pixsell, dnevnik.hr

Svatko je nedužan dok ga sud pravomoćno ne proglasi krivim

Zamislite policijske države, internetom se pronijela vijest, najveći " jebač " na blogu dolijao s heroinom u pretincu? Javnost se zgraža, " promotori " čude. Što se to dovraga dogodilo? Kako je moguće da čovjek koji je kupio pet studentskih ispita odjednom se promovira ( ovog puta bez pomoći " redatelja ", ukoliko ne računamo institucije ove zemlje ) u „ narkodilera „? Otužne li i neočekivane situacije, čovjek „ koji ne bi ni mrava zgazio „ i koji je svojim postovima oduševljavao inteligentnu blogersku elitu i to čak van granica Hrvatske ( Srbija, BiH, Slovenija ), odjednom je zaglavio iza brave, sudac mu dosudio jednomjesečni pritvor.



Naravno, uslijedila je masovna histerija ( još jedan marketinški trik osobnog " promotora " našeg svršenog studenta ), a skupna samoubojstva obožavateljica najvećeg " blogerskog jebača ", koji se može pohvaliti monumentalnim fotografijama nikakve rezolucije i još gore iNformacijske važnosti, tek se očekuju. Račan bi lijepo na to rekao, šeretski se nasmijavši, " ajte molim vas ".

Niti je hybrid žrtva hdzeove zločeste vlasti, iako je svatko nedužan dok mu se pravomoćnom presudom ne dokaže krivnja ( u Hrvatskoj ovakva definicija ne vrijedi kada su u pitanju hrvatski generali, oni su automatizmom krivi, poglavito ukoliko su bili bliski prvom hrvatskom predsjedniku ), niti je većinu " inozemne " javnosti, jednako kao i domaće, briga za nekoga tko je " pao " s heroinom u džepu.
Mnogi će sada reći – " žutilo " , naravno, radi se o hrvatskom nakaradnom mentalnom sklopu koji ne može detektirati ili još bolje, ne želi, pogreške nekoga tko je blizak, bilo politički, bilo interesno, bilo svjetonazorski, određenom društvenom krugu. Zaboravljajući pri tome jednu i nedvojbenu činjenicu. Spomenuti bloger uhićen je s heroinom uza sebe, a heroin je sve, samo ne " laka droga ", koju bi trebalo " dekriminalizirati ". Dakle, hybrid nije uhićen s Katekizmom ili Komunističkim manifestom u rukama, već sa izuzetno teškom drogom, koja je u Hrvatskoj zabranjena. Tu se mora staviti točka i tu priča počinje, no tu priča ne završava. Još jedna glupost koja se proteže javnim prostorom, a koju potežu oni koji po svaku cijenu žele stvoriti alibi za razne nepodopštine ili izvući trenutnu, financijsku korist za sebe, jeste kako je " bloger uhićen zbog teksta na svom blogu ", što je apsolutna glupost, naime, spomenuti bloger uhićen je zato što je kriminalistički obrađivan, praćen danima, tjednima, moguće mjesecima, te kao takav " pao " u idealnom trenutku, naime tako policijske službe rade svoj posao, svugdje, pa i u Hrvatskoj, što ne znači kako je netko kriv, već samo kako postoji opravdana sumnja za krivicu.

Poruka rasistima - nećete proći

Zlobnici bi rekli, " jednom lopov, vazda lopov ", no nećemo o zlobnicima, u ovom trenutku najvažnije je postaviti jedno pitanje koje se nameće samo po sebi, tko je i u čijem interesu besplatno( !? ) promovirao osobu koja se baš ne može pohvaliti uzornim životopisom i najvažnije, zašto? Ako smo već rekli da na Blog.hr servisu postoji preko 200.00 blogera od kojih svaki u datom trenutku i s malo inspiracije može biti i jeste, daleko interesantniji od " najvećeg blogerskog jebača " u Hrvata. Mislim da bi institucije ove zemlje, ponajprije u tome trebale tražiti razloge, zašto se sve dogodilo, kako se i dogodilo.

Nažalost, pojavili su se neki likovi, sablasti prošlosti, koji osuđuju blogera zbog " boje kože ", zamjerajući mu čak i ime, koje nije " dovoljno hrvatsko ", takvima treba poručiti, nećete proći, čovjek je uvijek čovjek, bez obzira na nacionalnost, na boju kože, na svjetonazor ili podrijetlo, jedino što je u svemu tome bitno zapravo je to, kakav je čovjek, dobar ili loš. Ikona 20 stoljeća, Martin Luther-King, jednom je izrekao besrmtnu misao, " I have a dream " ! Taj san izgleda još čekamo, iako ga svi imamo ili bi ga barem trebali imati.

Da se vratimo na početak priče s konstatacijom, " zločesta HDZ-ova vlast hapsi narkodilere ", neka je i to vrijeme došlo, mnogi će reći-napokon, a neki će i odahnuti, svjesni da heroin ili neka druga " supstanca ", možda upravo i zbog toga, danas-sutra neće nauditi i vašem djetetu.

FOTO TINO ( 81 ) - Colonia, Tuđman, Bandić... u Krapini

44. TJEDAN KAJKAVSKE KULTURE - KRAPINA 2009.


Završna večer tradicionalnog Tjedna kajkavske kulture završena je koncertom popularne dance grupe, u šatoru kraj Osnovne škole.

Tradicionalna i za ovaj dio Lijepe naše najvažnija kulturno - glazbena manifestacija, Tjedan kajkavske kulture, Krapina 2009., koja se održala pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, odnosno ministra Bože Biškupića, dok je pokrovitelj krapinskog festivala bio predsjednik Hrvatskog sabora, Luka Bebić, završena je nastupom popularne hrvatske dance grupe Colonia, koji se održao u šatoru nedaleko krapinske Osnovne škole, ulaz je bio besplatan.


Ira ugrijala atmosferu završne večeri


Kao i uvijek, popularna Indira razveselila je domaćine svojim nesputanim nastupom te ugrijala atmosferu u prohladnoj ranojesenskoj večeri, izvodeći svoje hitove, sa novog albuma, ali i onih starijih albuma, hitove koji su svima već dobro poznati i to ne samo onima koji redovito odaze na koncerte Ire, Kamenog....


Na glavnom gradskom Trgu nastupio je Gradski puhački orkestar Krapina, čitav program imao je poprilično indikativan naziv, " Purgerska Krapina ",voditelja Trpimira Vickovića s nastupima stand up komičara Siniše Ružića i Tria Anima, tamburaškog sastava Lampaši i Rajka Suhodolčana u glazbenom dijelu. Završna večer nastavila se u glavnoj Festivalskoj dvorani i drugom koncertnom večeri, 44. po redu, na kojoj smo mogli čuti 22 nove " popevke " u izvedbi eminentnih hrvatskih glazbenika, pod voditeljskom palicom Petke Coner i Maria Sedmaka.


Krajnji cilj ove manifestacije je u konačnici prerasti u nešto više, u manifestaciju koja bi obuhvatila čitav prostor Hrvatske, gdje je prepoznatljivi izraz " KAJ " u uporabi, gdje se govori kajkavski, što ne bi trebalo predstavljati ozbiljniji problem, pogotovo zato što je Tjedan kajkavske kulture nadaleko poznata manifestacija koja je postala prepoznatljiv i neizbježan opus toga kraja, na sjeverozapadu naše Domovine.


Tuđman, Bandić, Škare-Ožbolt...


Ovakvu manifestaciju nisu mogli zaobići niti naši predsjednički kandidati, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, profesor Miroslav Tuđman, Vesna Škare-Ožbolt kao i mnoge druge osobe iz javnog života Hrvatske - Davor Dretar Drele, Maro Srezović, voditelj ''Istrage'' NOVE TV - Robert Valdec...


FOTO ZAPIS:

četvrtak, 10.09.2009.

FOTO TINO ( 80 ) - Bandić otvorio SP u Baseballu

Svjetsko prvenstvo u Baseballu započelo je nešto ranije,a nastavljenom svečanim otvorenjem i utakmicom naše reprezentacije, u D skupini.

Zagreb je domaćin SP u Baseballu, od 9.-12. rujna, točnije skupine D, koja je započela utakmicom Velika Britanija-Japan ( Japan je dobio Britance sa 9-7 ). Međutim svečano otvorenje održalo se 10. rujna uoči prve utakmice Hrvatske reprezentacije koja je za prvog protivnika imala snažnu ekipu Nikaragve, stoga je poraz od 10-1 sasvim očekivan, s time kako su naši dečki pokazali određeni napredak u ovom, za Hrvate, ipak egzotičnom sportu.

Bandić zaigrao, Nikaragva bolja od Hrvatske

Svjetsko prvenstvo otvorio je zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić, koji je u jednom trenutku čak i zaigrao Baseball, doduše simbolično, no ipak..

- Zavoljeli smo ovaj sport kao jednog od najmlađih članova velike obitelji sportova koji se igraju u Zagrebu. Želim vam da postignete rezultate kakve i želite - kratak je bio Bandićev govor otvorenja.

U skupini D inače se nalaze, Hrvatska, Japan, Nikaragva i Velika Britanija, naša reperezentacija, s obzirom na domaćinstvo u zagrebačkom naselju Središće ( kod jezera Bundek ), ima ambiciju prolaska u sljedeći krug natjecanja ( bez velikog imperatriva ), međutim, Nikaragva nas je ipak prizemljila, svi posjetitelji i zaljubljenici Baseballa, kod nas nešto manje medijski atraktivnog sporta ( za razliku od primjerice SAD-a gdje Baseball ima kultni status ), imati će priliku u idućih dva dana uživati u vrhunskom Baseballu po cijeni ulaznice od 40 kuna.

Kolika je zainteresiranost za ovaj događaj pokazuje i činjenica što je u jednom trenutku ponestalo novinarskih akreditacija, pa su neke kolege bile prisiljene pričekati određeno vrijeme, međutim, to im nije smetalo u obavljanju njihovog posla.


FOTO ZAPIS:

utorak, 08.09.2009.

Pismo ratnom zločincu

Internetom kruži blogersko pismo ( koje ima namjeru biti duhovito ) najvećem ekonomskom stručnjaku ovih prostora, neumrlom Maršalu, izdvojimo tri ključne reforme, njegovog vremena.



" Druže Tito pomozi napaćenom narodu ", ukratko glasi " apel " upućen davno pokojnom jugoslavenskom diktatoru, odmah na početku treba reći kako je apel očajnog, napaćenog naroda ovog puta upućen na pravu adresu. U trenucima globalne ekonomske krize, recesije ( koja je mnogima povod da rade što god im padne na pamet, uključujući i medije ), Hrvatska treba vrsnog ekonomskog stručnjaka, nesvršenog bravara, da joj pomogne pronaći svjetlo na kraju tunela ( " u tunelu u sred mraka, sija zvijezda, sija svaka, a najviše petokraka " ), makar on bio i desetljećima mrtav.


Prve reforme dale najbolje rezultate


Treba pošteno priznati da je Maršal propale jugoslavenske vojske te doživotni predsjednik države koja se u krvi raspala, ponajprije njegovom zaslugom i njegovih nasljednika, proveo nekoliko ključnih reformi koje su dale itekako vidljive rezultate. Gospodarska reforma iz 1945. godine briljantno provedena i majstorski osmišljena, odnosi se naravno na Bleiburg. Vrsni ekonomski stručnjak na Bleiburgu je doktorirao ekonomske znanosti, zajedno sa svojim poslušnicima čitavom svijetu je zorno dokazao na koji način se riješiti viška stanovništva, te je time direktno smanjio siromaštvo ( što je manje naroda, manje je i gladnih usta koje treba nahraniti ), nekoliko desetaka tisuća, uglavnom hrvatske sirotinje, jednostavnom gospodarskom reformom na humani način je preseljeno na neko drugo, na neko bolje mjesto, osim ekonomske stručnosti, Maršal Tito ( tada već doktor ekonomije ) ovom reformom pokazao je svoju poslovičnu humanu, ljudsku crtu, naime, sa ove sumorne planete, milosrdnim aktom najvećeg sina naših naroda i narodnosti, stotinjak tisuća sunarodnjaka poslao je na mjesto gdje se prema religijskim tumačenjima znatno bolje živi.


Nakon ekonomskog čuda na Bleiburgu, nanovo uskrslo jugoslavensko gospodarstvo zadesila je nova reforma, koja je ujedno bila uvod u Goli otok ( Sveučilište za ekonomiste u Sjevernoj Dalmaciji ), sa skupinom svojih ekonomskih stručnjaka predsjednik ( doživotni ) Tito organizirao je ZADRUGE, sve provedeno po uzoru na šervudskog junaka Robina Hooda, naime, seljacima koji su uspjevali preživjeti blagodati novog režima, oduzeta je zemlja, te dodjeljena državi ( čitaj predsjedniku i ostalim ekonomistima njegova okruženja ), bila je to reforma koju je pozdravio čitav slobodarski svijet, od demokratske Kine ( nešto slično tijekom svoje vladavine učino je „ Sin sunca „, Mao Ze Tung, provevši nekoliko kulturnih revolucija u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta ) do slobodno mislećeg Sovjetskog Saveza, posljedice te reforme osjećamo i danas.


Studenti ekonomije na Sveučilištu Golog otoka


Nakon što se doživotni šef države ( tko je vidio organizirati izbore svako malo ) uspješno okušao u ekonomiji, uvjeren u svoju nepogrešivost, otvorio je Institut, točnije Obrazovni centar za talentirane ekonomiste na Golom otoku. Pitoreskna priroda, pravo Božje remek djelo ( isprika čitateljstvu: Boga u to vrijeme nije bilo ), savršenstvo Stvoritelja, pretvorena je u kamp gdje su marljivi studenti danonoćno proučavali svjetsku ekonomiju te se pripremali to primjeniti po nešto modificiranijim uzusima i kod nas.


Josip Broz na ovom primjeru dokazao je nešto, što je malo tko zdravog razuma smatrao mogućim, naime, uz ekonomsko obrazovanje, ovdje su se studenti učili štednji, glavna misao vodilja ovog fakulteta bila je kako preživjeti na kruhu i vodi, naravno, nevjernici su umirali, no to je tek mala cijena svekolikog napretka svih naših naroda i narodnosti. Jednom ovako preodgojeni, obrazovani studenti, prilikom završetka školovanja bili su od velike koristi čitavoj zajednici, što je jugoslavenska ekonomija osjetila koje desetljeće kasnije, kada se jugoslavensko gospodarstvo pripremalo za nove okolnosti te uvelo BONOVE, kao novo sredstvo plaćanja, u to vrijeme jedinstveno u čitavom razvijenom svijetu.


Već dokazani doktor, štoviše, profesor ekonomije, započeo je novu, završnu fazu ekonomskog razvoja Jugoslavije, organizirani su ekonomsko-gospodarski timovi koji su diljem svijeta kirurškom preciznošću odstranjivali balast koja je opterećivala jugoskavensku ekonomiju. Sjetimo se samo Brune Bušića, Stjepana Đurekovića i ostalih znanih i neznanih ljudi koji su kočili razvoj moderne Jugoslavije, bila je to posljednja, nažalost najdugovječnija reforma koju je uspostavio prekaljeni ekonomski stručnjak iz Kumrovca.


Na sreću ( ogromne manjine štovatelja lika i dijela J. B. T. ) mnogi ekonomisti te idejni tvorci, stratezi te reforme, preživjeli su do današnjih dana, neki čak i u ova, nešto drugačija, demokratska vremena, nastavljaju propovijedati svoju viziju gospodarskog razvoja Hrvatske, upravo zato nam je tako, kako nam je. Koliko je to dobro, procijenite sami. Zašto onda na kraju ne ponoviti riječi novokomponirane pjesmice, " Ovo pismo moje srce ti piše, ostani gdje si ( mrtav ) druže i ne vraćaj se više "...

nedjelja, 06.09.2009.

Simbol hrvatstva u mračnim vremenima

ZLATNA GENERACIJA 67.

Prije 42. godine kultni zagrebački nogometni klub, Dinamo, ostvario je najveći klupski uspjeh u hrvatskoj nogometnoj povijesti.



Daleko najpopularniji zagrebački sportski klub, NK Dinamo, od svog osnutka davne 1945. do današnjih dana nikada nije imao slavniju generaciju, nikada tako velika momčad nije gazila travnjak podno maksimirske šume, od one slavne generacije 1967., a igrao se desetljećima odličan nogomet u Maksimiru.


Umjesto u CK, Ćiro odveo momčad u katedralu


Kultnim zagrebačkim klubom prodefilirala su najveća nogometna imena ovog podneblja, bio je tu jedan domaći dečko, legendarni kapetan " modrih " FRANJO MARA WOLF, sjajni strijelac Građanskog, zatim i Dinama, nasljednika tog starog zagrebačkog kluba, rasformiranog nakon Drugog svjetskog rata. Pored Maksimirske šume za loptom su trčali Boban i Šuker, za plave je igrao i " Veliki Žuti " ( Prosinečki ) kao i mnoge generacije, pomalo zaboravljene koje žive tek u sjećanjima onih starijih navijača, generacije koje su bile doslovno dobri duh starog Zagreba, srasle sa ovim gradom, kao što je to legendarna generacija iz 1982. godine sa Mlinarićem, Deverićem, Kranjčarom, Cerinom, Vlakom, predvođena " bijelim šalom " neuništivog Ćire Blaževića. Svi oni oduševljavali su svojim nogometom, svojim rezultatima.


Uzmimo na primjer generaciju iz 82., uvjerljivo, nakon četvrt stoljeća, donesen je naslov prvaka u Zagreb, ispred tog proljeća nemoćne ( ali igrački i logistički snažne ) Crvene Zvezde, u jednoj igri, u jednom zanosu i euforiji koju su igrači skupa sa trenerom i navijačima napravili ( tih dana umjesto na poklonstvo u Centralni komitet, Ćiro Blažević svoju momčad odveo je u KATEDRALU ), stvorena je velika nogometna priča, za sve almanahe, bilo je nezaboravno " modro " proljeće, ali nažalost priča samo za domaću uporabu. Europa je vječito prokletstvo kultnog zagrebačkog kluba, sjajni igrači, veliki treneri, od Martina Bukowya do " malog Napoleona ",Tomislava Ivića i Miroslava Blaževića izmijenili su se na modroj klupi, svojedobno učinili dosta, ali u Europi sreće nisu imali.


Generacija 1967.


Jedna generacija ipak je napisala najljepšu nogometnu priču, uspjela je ono što hrvatski klupski nogomet nije nikad prije i nikad poslije učinio, zlatna generacija 1967. i danas 42. godine nakon svega, nakon što su sjećanja izblijedila, nakon što mnogi nisu više s nama, nakon što su požutjele stare fotografije, a uspjeh pamte tek najzagriženiji i oni najstariji navijači modrih, ostvarila je do današnjeg dana neponovljiv sportski uspjeh i najveći uspjeh klupskog hrvatskog nogometa uopće. Finalnom utakmicom protiv tada moćnog i slavnog engleskog LEEDS UNITEDA, 6. rujna na gostujućem terenu neriješenim rezultatom 0-0, Dinamo se u Zagreb vratio s pokalom pobjednika KUPA VELESAJAMSKIH GRADOVA, to natjecanje danas nazivamo KUPOM UEFA, no i ono polako odlazi u povijest, naime, odnedavno se umjesto Kupa Uefa, te Kupa pobjednika kupova, igra Liga Uefe ( nešto slabija inačica Lige Prvaka, utješna nagrada klubovima koji ne uspiju izboriti ulazak u najglamuroznije svjetsko klupsko natjecanje ).


Slavodobitnike pri povratku u Zagreb dočekalo je mnoštvo razdraganih navijača, kao da su i oni tada osjetili kako je to možda posljednji i jedini europski trofej koji će plava momčad osvojiti za njihova života, iako, kako je Dinamo tada igrao, nitko se ne bi kladio u takvo što. Međutim život piše romane, one najljepše, ali katkad i one sa tužnim završetkom. Generacija koja je puno obećavala, koja je pune dvije sezone dominirala kupom velesajamskih gradova, raspala se preko noći, nastradao je po mnogima dobri duh te ekipe, STJEPAN ŠTEF LAMZA, bio je to početak kraja, nagovještaj tmurnih sedamdesetih, životarenja u sredini ljestvice i ispadanja u prvim kolima europskih kupova postala su Dinamova svakodnevica, sve do pojave " BIJELOG ŠALA ".


Bizarnosti jugo-lige


Nažalost čak i toj zlatnoj, europskoj generaciji naslov prvaka tadašnje države ostao je nedosanjani san, iako je nesumnjivo da se tada najljepši nogomet igrao upravo u Maksimu, no neki drugi bili su očigledno predodređeni za trofeje bivše nam države, kako je jedan legendarni igrač modrih davno rekao. " mi bismo morali biti trideset posto jači od njih, da bi nam dozvolili da pobijedimo " , da je tome bilo tako, svjedoči nam bizaran slučaj iz 1947. godine sa samog početka jugo-lige, Dinamo je u tadašnjem Titogradu pobijedio domaću Budućnost 3-2 golom u posljednjim minutama utakmice, slavlje je bilo veliko, jer ovom pobjedom " modri " bi uzeli šampionsku titulu, međutim kad su se vratili u Zagreb saznali su " pravi " rezultat iz Titograda, naime, konačan rezultat bio je 2-2.


Takvih sumanutih bizarnosti u bivšoj državi bilo je na pretek, o njima razglabati nema smisla, posebno danas, kad Dinamo i Zagreb slave jednu lijepu nogometnu priču, kad slave svoju zlatnu generaciju, dečke odrasle na vrućem zagrebačkom asfaltu, gospodskih manira i viteškog srca.


Kako je sve počelo, zlatna ruka Slavena Zambate?


Dominirajući SREDNJEEUROPSKIM ( SE CUP, NATJECANJE PO KVALITETI ISPOD Kupa UEFA, ovo natjecanje odavno se ugasilo ) kupom u kojem je pobijeđen i veliki AC MILAN te budući europski prvak CELTIC plavi su najavili svoje ambicije, potvrdili svoje velike mogućnosti. Međutim nije išlo sve tako glatko, u prvom kolu poslije dvije po mnogima najčuvenije utakmice koje je Dinamo ikad odigrao, protiv SPARTAKA iz Brna, 2-0, 0-2, pobjednika kako je tada bio običaj odlučila kocka, za Dinamo sretne ruke bio je kapetan modrih Slaven Zambata, nije ni slutio da je ovo bio tek uvod u legendarnu seriju. Legenda kaže da se Zambata smijao još dok je kovanica bila u zraku, da je veliki zagrebački frajer nadmudrio suca sa lažnim novčićem, no ta priča tek je mit, kakvi se uvijek javljaju nakon velikih uspjeha, sasvim je jasno da takvo što nikad ne bi bilo moguće. Od tog trenutka je fortuna očito okrenula leđa modrima jer od „ Zambatine kovanice " do danas " modri nisu prezimili u Europi, sve što je fortuna te jeseni, davne 1966. ( jesen kada su " modri " krenuli pobjedničkom europskom stazom ) godine darovala plavima, obilato im je tijekom kasnijih desetljeća naplatila.


U drugom kolu mučili su se i sa škotskim Dunfermlineom (2:4 i 2:0), a u trećem strepili i protiv rumunjskog Dinama (1:0 u Pitestiju i 0:0 u Maksimiru). U četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova Stara dama se jedina izvukla, u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva pogotka Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Poraz Juventusa od 3:0 u Zagrebu bio je najveći europski poraz u tri sezone što ga je doživio talijanski velikan. Golove su zabili Novak, Mesić i Belin. U polufinalu je njemački Eintracht Frankfurt dolazio u Zagreb s ogromnom prednosti od 3 gola iz prve utakmice. Ipak veličanstvenom predstavom pred punim Maksimirom Dinamo je pobijedio 4:0. Briljantno je odigrao Stjepan Lamza, a golove su postigli Slaven Zambata u 14. minuti, Marijan Novak u 16., Josip Gucmirtl u 87. te napokon nakon 102 minute igre iz jedanaesterca, koji je iznudio Lamza, gol postiže Rudi Belin. Dinamo je opet stigao do finala, ovog puta iskusniji i odlučniji napokon uzeti taj trofej u svoje ruke. Snažna engleska momčad predvođena velikim imenima tog vremena Grayem, 0'Gradyjem, Jackijem Charltonom, stigla je u Zagreb samouvjereno i kao favorit, međutim tog 30. kolovoza plavi su odigrali jednu od najboljih utakmica u svoj povijesti, potpuno nemoćni Englezi nisu mogli parirati nadahnutoj modroj momčadi, konačnih 2-0, tek simboličan odnos snaga na terenu, golovima KRASNODARA RORE i MARJANA ČERČEKA , plavi su otišli na miran uzvrat u Englesku. Pokazalo se to i u drugoj utakmici, iako dominantan domaćin nije uspijevao postići pogodak pokraj odlične modre obrane i sjajnog vratara ZLATKA ŠKORIĆA, velikom pobjedom Dinamovci su svojim navijačima priuštili nezaboravno veselje, a sebi odlazak u besmrtnost.


Generacija u kojoj su uglavnom igrali domaći dečki, zablistala je na europskom nebu ostavivši neizbrisiv trag, trijumf neponovljiv do današnjih dana. Imena koja su proslavila zagrebački i hrvatski nogomet: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri: Branko Zebec ( do finala ) i Ivica Horvat.


Što je ostalo?


Danas je drugo vrijeme, Dinamo ni izbliza ne podsjeća ni igrom, ni rezultatima, ni ponašanjem svojih čelnika na zlatnu generaciju iz 67., čiji trofeji tako ponosno rese plavu trofejnu dvoranu. Iako Dinamo danas ima jednog gazdu, koji svojim istupima zabavlja javnost, koji doduše u domaćim okvirima osvaja sve što se osvojiti dade, ali koji u Europi ne predstavlja ništa, gazdu koji svojim manirima ni izbliza nije ono što je Dinamo zaslužio, ono što je Dinamo nekoć bio, gospodski klub, sa europskim štihom, kojeg vole navijači, na kojeg su Zagrepčani ponosni, Dinamo nažalost danas od toga svega ima malo ili nimalo, ponoviti uspjeh iz 1967. danas izgleda nemoguća misija.


Stari dečki su zaboravljeni, sjetimo ih se tek uz obljetnice, kad iznenađeni shvatimo da ih iznova, uvijek svake godine sve manje ima među nama, odlaze, vrijeme neumitno leti, vrijeme oduvijek uzima one najbolje, vrijeme ne bira, međutim dijela ostaju, dijela utkana u ovaj klub, kao što su i klub sam ovi zlatni dečki generacije šezdesetsedme. Možda nisu zaradili toliki novac kao današnje zvijezde, možda nisu bili na toliko naslovnica kao današnji modri puleni, možda nisu bili toliko opijeni lažnom slavom, možda ih nisu salijetale tolike starlete i manekenke gladne brze zarade, možda u medijima nisu imali status ostarjelog Dikana Radeljaka i Dolores Lambaše, ali oni su bili nešto više, puno više, oni su bilo ono što ove zvijezde nikad neće biti, oni su bili Dinamo, pojam koji je danas nepoznat mnogim maksimirskim bogatašima, zvijezdama lažnog sjaja.

subota, 05.09.2009.

FOTO TINO ( 79 ) - Razmjena i kupovina rabljenih udžbenika

Kupovinom rabljenih udžbenika i razmjenom može se puno uštedjeti, a da se pritom ništa ne gubi jer je u njima isto, samo su malo oštećeni.

Polako se bliži početak školske godine i osnovnoškolci, kao i srednjoškolci odbrajaju dane do polaska u škole i početka novih đačkih izazova. Ove godine će polazak biti malo teži i njima i roditeljima jer su i izdvajanja veća zbog kupnje udžbenika, naime nakon dvije godine uspješnog projekta jednog od najuspješnijih ministara poslijeratne Hrvatske, ministra Dragana Primorca, zbog recesije privremeno su besplatni udžbenici ukinuti, iako naravno ostaje mogućnost da najsiromašniji sloj građana ipak u konačnici dobije svoje besplatne udžbenike. No, ako odemo samo nekoliko godina unatrag sjetit ćemo se kako smo i prije živjeli uz kupovanje udžbenika i nitko se bunio nije ( tijekom komunističke diktature kupovali smo udžbenike, za vrijeme Račanovog režima udžbenici također nisu bili besplatni, dapače, stoga zaista moramo konstatirati, sram bilo HDZ-ovu Vladu koja je omogućila SVIM učenicima da dvije godine imaju besplatne udžbenike, ministar Primorac je očito zbog srama otišao za Ameriku ) , no sad se " narod " diže na noge ( kao i uvijek, zapitajmo se, koji je to " narod " i kakve motive taj " narod " ima ) iako su nekoliko godina bili pošteđeni kupovine udžbenika.

Organiziranje na ''jeftiniji'' način

Kako udžbenici koštaju, a kupiti se moraju, većina se okrenula starim načinima nabave, a to je kupovina rabljenih udžbenika ili pak razmjeni. Srednja škola Petrinja se pobrinula da ni oni učenici koji su bili na moru tijekom ''gradskih'' razmjena udžbenika ( javljali smo u nekoliko navrata o tim događanjima ) ne ostaju bez njih. Održani su upisi u novu školsku godinu, a u istu dvoranu smještena je bila i razmjena knjiga, tako da učenici nisu morali lutati i dalje tražit mjesto gdje se ona održava.

Mnoštvo učenika donijelo je svoje udžbenike i prodavalo ih je po cijeni od 20 i 30 kuna, što je sasvim prihvatljivo s obzirom na to da su u istoj dvorani svi mogli nabaviti i udžbenike za sebe po istoj cijeni. Iako bi se razmjena prije mogla nazvati sajmom protekla je i više nego uspješno, tako da je većina učenika pronašla ono što im je bilo potrebno, te se riješila nepotrebnih udžbenika, a uz to su dosta uštedjeli i sebi i roditeljima. Roditelji su već najavili čitav niz sličnih aktivnosti i za iduću godinu ukoliko se ne ukine ovogodišnja suspenzija besplatnih udžbenika, iako kriza jenjava, valja se pripremiti na vrijeme.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

četvrtak, 03.09.2009.

FOTO TINO ( 78 ) - Colonia oduševila Karlovac

23. DANI PIVA

Tradicionalna manifestacija u Karlovcu ove godine raskošnija no ikad, već uobičajeno svoj nastup imala i popularna dance grupa, Colonia.

Karlovački Dani piva tradicionalno se održavaju krajem kolovoza, odnosno početkom rujna, radi se o najvećoj manifestaciji ove županije na kojoj nastupaju i najpoznatije zvijezde hrvatske estrade, najprije Severina, a dan kasnije svoj koncert pred velikim brojem posjetitelja imala je i popularna hrvatska dance grupa, Colonia.


Ira: ''Ja sam seljačko dijete''

Indira Vladić-Mujkić sa svojom grupom Colonijom, rado je viđen gost Karlovčana, naime unatrag nekoliko godina Dani piva u Karlovcu nisi prošli bez nastupa Ire i ostalih članova ovog kultnog dance sastava. Popularni Slavonci i ove godine su svojom izvedbom oduševili sve posjetitelje, a neuništiva Ira bila je rasplesanija nego ikada, izvodeći svoje stare i svima dobro poznate hitove kao i pjesme sa posljednjeg Colonijinog albuma. U scensku izvedbu i atraktivnost plesačica i plesača uopće nije ni trebalo sumnjati, bilo je ovo nešto sasvim drugačije od zadnjeg, pomalo preforsiranog nastupa u Donjem Zemuniku kraj Zadra, očito Colonia voli Karlovac, a građani grada na četiri rijeke uzvratili su istom ljubavlju prema Coloniji.

Uz koncert koji je počeo nešto poslije 22 sata, no prije njih kao predgrupa nastupila je ''Plava noć'' otpjevavši nekoliko hitova naših poznatih estradnih zvijezda, mnoštvo događanja moglo se vidjeti u Karlovcu, brojni štandovi, vrtuljci za najmlađe, na kojima su uživali i oni nešto stariji, privlačili su građane željne dobre zabave i što je još bolje, dobrog piva, Karlovac je između ostaloga, nadaleko poznat upravo po svom Karlovačkom pivu. Ukoliko vas put nanese u Karlovac moći ćete uživati u jahanju ( po relativno prihvatljivoj cijeni ), dobroj kapljici, kao i kvalitetnoj hrani, ako uzmemo u obzir ekonomsku krizu, ovogodišnja karlovačka manifestacija opravdala je sva očekivanja - budući kako se za svakoga nađe ponešto. Više od 5000 ljudi našlo se pored Korane, a kako nam domaćini kažu, ''ovako ispunjeno je gotovo svaki dan s obzirom kako smo tek na sredini Dana piva, više smo nego zadovoljni posjetom građana'' rekao nam je gospodin u srednjim godinama koji drži jedan od najvećih štandova i koji je vidljivo zadovoljan ovogodišnjim odzivom,ali i kupovnom moći gostiju, što je ipak za ljude koji žive od ovakvih manifestacija ujedno i najvažnije. Za pedeset kuna mogli ste se fotografirati sa zmijom opasnog izgleda oko vrta, kao što se se besplatno mogli fotografirati u odori hrvatskog kralja Petra Svačića, što su gostima omogućile Hrvatske šume, fotografiju vam pošalju na vašu mail adresu kroz nekoliko dana. Dani piva završavaju šestog rujna a nakon Colonije još su svoj nastup u Karlovcu potvrdili Jole, Jasmin Stavros, Maja Šuput...


FOTO ZAPIS:

srijeda, 02.09.2009.

FOTO TINO ( 77 ) - Blanka Vlašić dotaknula zvijezde

U Zagrebu je održan tradicionalni Atletski Grand Prix miting po 58 puta, u do sada neviđenoj atmosferi briljirala svjetska prvakinja.

Kraljica hrvatskog sporta, splitska atletičarka, Blanka Vališć sa preskočenih ( i to iz prve ) 208 centimetara ostvarila je drugi rezultat u skoku u vis svih vremena, ispred nje je, za sada, još samo Bugarka Stefka Kostadinova iz davnoga Rima 1987. godine, no samo je pitanje trenukta kada će Blanka dostići i tu visinu. Naime, već na Svjetskom atletskom prvenstvu u Berlinu prije nekoliko dana vidjelo se kako Blanka Vlašić ima taj skok, ima predispozicije da ugrozi bugarski svjetski rekord, samo su se trebale posložiti sve okolnosti, to se i dogodilo na sjajnoj atletskoj predstavi u veličanstvenom ambijentu maksimirskog stadiona, u ovom trenutku super spličanku samo centimetar dijeli od obaranja 22 godine starog svjetskog rekorda.

Prekrasna zagrebačka noć za trijumf atletike

Po mnogo čemu 58. Atletski Grand Prix mitnig, Memorijal Borisa Hanžekovića, popularni zagrebački „ Hanžek „ bio je povijesni dan ne samo hrvatske, već i svjetske atletike. Rezultat koji je ostvarila Blanka Vlašić dugo će odzvanjati u sportskim, poglavito atletskim krugovima. Sasvim sigurno da treba izdvojiti i ostala velika postignuća magične zagrebačke ljetne večeri. Primjerice, na ovogodišnjem mitingu po prvi puta u povijesti " Hanžeka "sprinteri su trčali jednu utrku na sto metara ispod 10 sekundi i to ne jedan, već dvojica sprintera. U memorijalnoj trci Borisa Hanžekovića na 110 m s preponama, publika koja zna atmosferom popratiti centralnu utrku mitinga je imala priliku vidjeti pobjedu svjetskog prvaka Ryana Brathwaitea, što je novi pomak za „ Hanžek „, ali i za Zagreb.

Zahvaljujući ovakvim rezultatima, zahvaljujući ovakvoj atmosferi, svijet će na najbolji mogući način saznati nešto novo o Hrvatskoj ili samo potvrditi svoje dojmove, o „ maloj zemlji sa velikim sportskim srcem „. Iako se radi o mitingu sa dugogodišnjom tradicijom, ipak je ovo tek šesti puta da Hanžekovićev memorijal ima status IAAF Grand Prixa ( nešto kao razlika u tenisu između Challenger turnira i ATP turnira ), no zato je ovo bio najspektakularniji atletski događaj u Zagrebu unatrag 58 godina, bez obzira na Univerzijadu 97., koja se dogodila u hrvatskoj metropoli.

Bilo bi nepravedno ne spoimenuti veličanstvenu publiku, te veliki broj ljudi iz javnog života koji je nazočio ovom spektaklu, od gradonačelnika Milana Bandića, do mnoštva drugih osoba hrvatske javne scene, zapravo svatko tko u sportskom, društvenom životu grada Zagreba nešto značio okupio se zadnjeg dana kolovoza na tribinama dinamovog stadiona, ulaznice su razgrabljene već na samom početku puštanja u prodaju, iako ih se ( kao za koncert U2 ) moglo nabaviti na sam dan mitinga, naravno po znatno višoj cijeni. Ovaj sportski događaj u glavnom hrvatskom gradu pokazao je pravo lice hrvatske sportske publike, te još jednom potvrdio kako se sportski navija za sve sportaše, bez obzira odakle dolazili (Bodrili su Zagrepčani Anu Čičerovu koja je trebala biti najljuća protivnica Blanki Vlašić ), no, isto tako je pokazao na koji način se bodre domaći sportaši, sa srcem, strastveno, ali i dostojanstveno, Blanka je to zaslužila, Zagreb je to zaslužio.

FOTO ZAPIS: