subota, 19.09.2009.

( Veliko ) Srpska hodočašća

Hrvatska nažalost još uvijek nije u potpunosti raščistila s komunističkim režimom, pogotovo s metodama tog režima, podmetni, izmisli...



Koliko je godina potrebno da Hrvatska postane uljuđena demokratska zemlja koja odbacuje svaku totalitarnu misao? Dvadeset godina od sloma sustava koji je unazadio Hrvatsku i čitavu regiju svojim diletantskim sustavom vrijednosti koje nažalost i danas pojedinci baštine, uključujući i aktualnog, srećom još kratko vrijeme, šefa države.


Promidžba Goebbels - Ranković


Komunistički režim, što mu se mora priznati, do savršenstva je doveo propagandnu mašineriju i tu je jugoslavenski ratni zločinac, Josip Broz Tito, usvojio sve metode gebelsovskog načina propagande, čak je i dodao osobni pečat cenzuri medija, budimo objektivni, medijske slobode u bivšoj Jugoslaviji nisu postojale, a „ više puta ponovljena laž tako bi postajala istinom „. Ako je itko na ovim prostorima ( bilo ih je dosta ) bio neprijatelj demokracije ( o slobodi da ne govorimo ), onda je to bila Komunistička partija Jugoslavije, što je Tito i osobno u nekoliko navrata potvrdio. Takva ideologija diljem Europe, padom Berlinskog zida, doživjela je svoj fijasko, no protagonisti i tvorci jugoslavenskog sistema smrti preživjeli su poput ameba stresno političko razdoblje tijekom Domovinskog rata i infiltrirali se u sve pore novostvorene hrvatske države, od medija do vrha politike. Danas kada normalni, demokratski orijentirani građani s pravom spočitavaju veleizdjnički potez ustaškog režima koji se pod pritiskom ideoloških saveznika i nekih ranijih pogrešaka hrvatskih političara odrekao hrvatskih otoka i dobrog dijela Jadranskog mora, neki zaboravljaju tko je u stvari najviše teritorijalno osakatio Hrvatsku. Josip Broz Tito, Hrvat iz Kumrovca, nakon Drugog svjetskog rata desetkovao je ovu zemlju od Boke Kotorske i Herceg Novog na jugu, sve do istočnih nekadašnjih hrvatskih granica, uključujući Vojvodinu i dio Bosne i Hercegovine, to su vjekovima, sve do dolaska komunističkog ludila, bili hrvatski teritoriji, čak i za vrijeme monarhističkog, velikosrpskog režima.


Danas kao i u najmračnija jugoslavenska vremena, kada su nastajali Goli otoci, kada je punom parom radio Jasenovac, Lepoglava bila puna političkih neistomišljenika, a iseljena Hrvatska brojila žrtve podmuklih titostičkih ubilačkih pohoda, dio medija radi na principu nasljeđenom iz sustava koji je bio sve samo ne demokratski i koji sa slobodom veze nije imao, naime u zadnje vrijeme aktualna su srpska hodočašća.


Mediji danima bruje o „ desničarskom pohodu hrvatskih neoustaša na Ravnu goru „, gdje je tijekom Drugog svjetskog rata bila jazbina srpskog ratnog zločinca, Dragoljuba Draže Mihailovića, poznatijeg kao „ Čiča „. „ Čiča „ je u Srbiji rehabilitiran kao zakleti borac protiv fašizma, što samo govori o stupnju demokracije u toj zemlji i velikim problemima u kojima se nalazi Srbija, koja se i danas, deset godina nakon osvajačkih, agresivnih pohoda diljem bivše države, odbija suočiti sa svojom prošlošću, s takvom Srbijom Hrvatska ima „ izuzetno uspješnu regionalnu suradnju „, a hrvatski neokomunisti rade intenzivno na produbljivanju dobrosusjedskih odnosa, što je apsurd nad apsurdima, naime, pokušajte zamisliti kako bi reagirala Engleska da je kojim slučajem nakon završetka Drugog svjetskog rata na vlast u Njemačkoj došao neki zagovornik nacizma ili preživjeli protagonisti zločinačke nacističke ideologije.


Gospodarstvenici, SDP-ovci, Seve, desničari...


U pohode bratskom Beogradu ponajprije su odlazili hrvatski tajkuni uvijek gladni novca, bez obzira koliko on bio prljav i još mirisao na barut i krv, predvođeni s jednim predsjedničkim kandidatom ( Nadan Vidošević ), zatim su odlazili pjevači, popularna Severina, koju danas dobar dio političkih kvazi intelektualaca i ostrašćenih ljevičara doživljava kao lijevu ikonu hrvatske politike ( iako je Severina pragmatična osoba čiji je jedini interes novac, sjetimo se devedesetih i prisjetimo se Račanovog režima kada se „ Sevka „ promovirala s crnom majicom i likom predsjednika Tuđmana na toj istoj majici ), nedavno je zajedno sa suprugom ( Svetlana Ražnatović ) najvećeg krvnika ovih prostora ( Željko Ražnatović ), na jednom crnogorskom derneku zorno svjedočila o svojoj velikoj ljubavi prema Hrvatskoj i gradu Kninu, koji joj je srećom okrenuo leđa, da bi sve kulminiralo sa „ Srbijankom „.


Da ne govorimo o mladeži, vječito oporbenog SDP-a, čija delegacija godinama hodočasti na grob notornom jugoslavenskom ratnom zločincu koji i dalje stoluje ( leži ) u Kući cvijeća ( doduše oronuloj ), ta ista mladež na takozvani „ Dan mladosti „ redovito u Kumrovcu pokazuje stupanj demokratičnosti koji vlada u toj stranci, koju ni pokojni Ivica Račan nije uspio u potpunosti demokratizirati u uljuđenu stranku ljevice, koja bi bila prihvatljiva većini hrvatskog naroda. Ne samo što hodočaste u Beograd, već i urliču u gluho doba noći, iritirajući većinu mirnih građana ove zemlje, o Vardaru i Triglavu, veličajući, srećom, davno poropalu ideologiju, koja živi u glavama onih koji nikada u potpunosti nisu prihvatili Hrvatsku kao neovisnu državu.


Nakon svih tih putešestvija na istok, na red su došli i desničari, koji s istinskom, demokratskom hrvatskom desnicom nemaju ništa zajedničko. Međutim na tom primjeru smo se mogli uvjeriti koliko je „ UDBA još uvijek naša SUDBA „, naime, medijska podmetanja ( mediji se nisu bunili kada je u Zagreb dolazila Lepa Brena koja se u nekoliko navrata fotografirala u četničkoj odori i pjesmom podizala moral agresorskoj bandi ) kao po nekom ključu u isti koš svrstavaju desničare, šoviniste i hrvatske branitelje, naravno govorimo o hrvatskom generalu, koji je među prvima ušao u Knin ( zajedno sa svojim velikim prijateljem, generalom Rahimom Ademijem i ostalim kolegama ) te razvio zastavu slobode na legendarnoj Kninskoj tvrđavi o čemu svjedoči besmrtna fotografija na koj se nalazi čitav vojni vrh Hrvatske sa svojim vrhovnim zapovjednikom, te ministrom obrane , Ljubi Česiću Rojsu. Mediji su se raspisali o navodnom odlasku „ Tuđmanovog genarala „ u Srbiju, tu vijest su dobili, kao i uvijek u takvim slučajevima iz „ pouzdanog izvora „, iako je vjerojatnost Rojsovog odlaska na poklonstvo Mihailoviću jednaka vjerojatnosti SDP-ove pobjede na izborima, naime, budite uvjerni, Ljubo Česić Rojs neće sa opskurnom skupinom put Ravne Gore, koliko god to neki nastojali prikazati gotovom činjenicom, no on neće ni Kuću cvijeća, možda je u tome glavni problem i njegov najveći krimen u čitavoj ovoj apsurdnosti, ovom bunilu u kojem se nalazi Hrvatska.


Medijska peta kolona


Nažalost dok se Hrvatska borila za opstanak, a njeni gradovi i sela bili u ratnom plamenu, zapaljenom u stožeru Socijalističke partije Srbije, naša zemlja se na drugoj strani borila s pozadincima, petom kolonom koja je u jeku najžešće agresije sanjala o Jugoslaviji, vremenima kada se zaklinjalo najvećem sinu naših naroda i narodnosti, „ bez čijeg znanja „ Domovinski rat nikada ne bi bio dobijen, no pitanje je, ukoliko se ovako nastavi, je li Hrvatska zapravo pobjedila u ratu, odnosno, jesmo li prokockali sve što smo životima platili?


Drugim riječima, ako imate pola milijuna branitelja, od kojih barem trećina nikada u ruci nije držala ništa teže od petokrake, onda se odgovor na ranije postavljeno pitanje sam po sebi kristalizira. Glavni problem ove zemlje jesu oni koji su odavno i višestruko naplatili svoju hrabru i požrtvovanu ljubav prema Domovini, te u tisućama eura vrednovali svoj obol koji su dali u bitkama Domovinskog rata, uključujući i samoranjavanje kao isplativ oblik riješavanja vlastitog financijskog stanja, to je ponavljamo, glavni problem Hrvatske i većine hrvatskih branitelja, a ne idu li SDP-ovci ili kvazi desničari na poklonstvo ratnim zločincima u krilo nekadašnje zajedničke države.