nedjelja, 27.09.2009.

Bozanić izbio adut iz rukava ekstremistima

Svojim nedvosmislenim porukama na tri velika stratišta, na mjestima gdje su tri različita režima ispisala krvavu priču istim rukopisom.



Stara Gradiška, Jasenovac, Petrinja, hodočašćem velikog broja svećenika zagrebačke nadbiskupije predvođenih kardinalom Josipom Bozanićem u samo jednom danu postala su simbolom crkvenoga otpora prema svim režimima koji su harali ovim prostorima unatrag posljednjih stotinjak godina.

Manipulacija žrtvama kao degradacija

Onog trenutka kada je kardinal Bozanić najavio svoj posjet Jasenovcu postalo je jasno kako će se mediji koncentrirati upravo na tu središnju točku velikog hodočašća mnogobrojnog svećenstva, te da će se pomno motriti svaki pokret, svaka izgovorena riječ prvog čelnog čovjeka Crkve u Hrvata koji je posjetio posljednje prebivalište oko osamdeset tisuća žrtava terorističkog režima tijekom Drugog svjetskog rata.

Svojom molitvom nedaleko Kamenog cvijeta Bozanić je poslao nedvosmislenu poruku ekstremistima svih boja: " zločin se ne isplati, bez obzira tko ga i u čije ime počinio ".

Radi se o povijesnom hodočašću, Crkva je godinama neargumentirano napadana zbog navodnog eskiviranja Jasenovca iako su tamo redovito odlazili predstavnici Katoličke crkve kako bi se molili za sve nevine žrtve jednog nesvakidašnjeg bezumlja. Godinama, desetljećima se manipuliralo Jasenovcem, brojni povijesničari i demagozi izgradili su karijere na hipotezi, “ najvećeg srpskog grada pod zemljom " , u jednom trenutku velikosrpska propaganda potpomognuta s hrvatskim komunistima, stvorila je mit o Jasenovcu, mit o milijun i pol žrtava, kako bi genocidnost i ustašoidnost hrvatskog naroda dodatno dobila na uvjerljivosti.

Što mislite zašto Josip Broz Tito nikada nije posjetio Jasenovac iako je upravo u njegovo vrijeme generiran mit koji se u nekim dijelovima Srbije održava i danas? Naravno, njegovi razlozi više su političke prirode, nego izraz moralnih dvojbi, naime, vođi komunističkog režima itekako je dobro došla teza o genocidnosti koja nastaje " kada se nacionalizam rasplamsa ", kako bi pod kontrolom, što je duže moguće, održavao umjetnu tvorevinu ( na okupu ) te na taj način upropastio bilo kakvu šansu da se republike bivše Jugoslavije na miran način raziđu kao što su to primjerice učinile nekadašnje sovjetske republike ili kao što se civilizirano razdružila Čehoslovačka.

Međutim vratimo se na temu, prvi se pravoj brojci Jasenovačkih žrtava približio pokojni predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman, kao povjesničar Tuđman je dobro znao koliki teret na leđima jednog naroda predstavlja zastrašujuća, ali srećom lažna, uveličana brojka stradalih u konc-logoru Jasenovac. Ukoliko bi stvarno povijest prihvatila izmišljotinu o preko milijun ubijenih žrtava, onda bi bilo jasno da takav zločin jedan režim bez pomoći naroda ili barem prešutne podrške tog istog naroda ne bi mogao počiniti, naime NDH je u to vrijeme imala formalno ( nikada nije u potpunosti kontrolirala svoj teritorij ) oko pet i pol milijuna stanovnika, drugim riječima, da bi se likvidiralo milijun i pol ljudi, trebalo bi puno više sudionika od 200.000 pristaša, što milom, što silom, privrženika režimu. Dakle, bez dvojbe radilo bi se o istrebljenju.

Srećom, povijest je pokazala koliko je Tuđman bio u pravu, danas je i službeno potvrđeno te poimenice navedeno - broj žrtava u Jasenovcu trenutno se zaustavio na 77 tisuća, što je dvadeset puta manje ( ali i dalje velika, zastrašujuća brojka ) nego li je prokomunistička, velikosrpska propaganda pokušavala nametnuti kroz svoj kvazi obrazovni program, školskoj djeci, studentima, ali i čitavom svijetu. Nažalost u tome su imali određenih uspjeha, nadajmo se samo kratkoročno ( " svaka sila za svog vremena " ).

Upravo manipulacija brojem žrtava glavni je razlog što Bozanić nije ranije pristigao u Jasenovac, teze o crkvenoj potpori ustaškom režimu odavno su izgubile na vjerodostojnosti, ne samo kroz rad i dijelovanje blaženog kardinala Alojzije Stepinca ( nazvaši Jasenovac " sramotnom ljagom " ), već i kroz nedvosmislene poruke koje su biskupi, kardinali, svećenici sa svojih govornica slali vjernicima o genocidnosti sustava koji se samo deklarativno pozivao na hrvatski narod.

Čije medije je naljutio Bozanić?


Srpski mediji osudili su Bozanićeve riječi u Jasenovcu, dok dio hrvatskih medija i dalje nastoji voditi svoj privatni rat protiv Crkve i to riječima kako " kardinal nije samo razljutio hrvatske nego i srpske medije ", što je naravno notorna neistina ( doslovno me u ovom trenutku ne zanima reakcija srpskih medija, ona je ionako irelevantna u čitavom ovom slučaju ), prisjetimo se reakcija vodećih kolumnista dva konkurentska dnevna lista u Hrvatskoj, naime, nekadašnji novinar Jutarnjeg lista, Darko Pavičić bez zadrške je pozdravio " povijesno hodočašće hrvatskih svećenika i biskupa u Jasenovac ", te nastavio " mislim da je Crkva na ovaj način izbila adute iz rukava svim svojim kritičarima, Crkva se godinama pripremala za ovaj dan, čekajući pravi trenutak, dok su Bozanićeve riječi i geste su bile nedvosmislene i jasne ".

S druge strane udarno pero EPH-a, te najpoznatji novinar među kuharima, odnosno kuhar među novinarima, Davor Butković konstatira kako je " Bozanić napravio najviše što je mogao ", doduše Butković već uobičajeno izvodi proizvoljne zaključke kada su u pitanju razlozi zašto crkveni vrh nije ranije posjetio Jasenovac, koji u ovom trenutku ne zaslužuju komentar, već samo konstataciju, Jasenovac je doista nakon Drugog svjetskog rata nastavio funkcionirati kao logor smrti, međutim to nije trajalo godinama, već dok se režim nije obračunao s " viškom " zaostalih nesretnika s Bleiburga, odnosno Križnog puta, koji su skretani prema Jasenovcu gdje im je po kratkom postupku presuđeno, usprkos brojnim eskapadama ideoloških obojenih povjesničara ( Jakovina, Goldstein ) radi se o nepobitnoj činjenici, za što još uvijek postoje živi svjedoci iz toga vremena.

Nema isprike za nešto za što ne postoji krivnja

Objektivni analitičari slažu se u jednome, Crkva nije mogla, niti se imala zašto ispričavati u Jasenovcu, eventualnom isprikom, Crkva bi automatski i sama priznala svoje pokroviteljstvo nad ustaškim režimom, što bi naravno bila povijesna krivotvorina. Upravo zato je kardinal Bozanić poslao nedvosmislenu poruku svima onima iz Katoličke crkve koji su eventualno sudjelovali u zločinu, kako " su to radili u vlastito ime ", koliko se Crkva ogradila od ustaške strahovlade najbolje je svojim životom svjedočio već spomenuti kardinal Alojzije Stepinac, kao jedna od rijetkih svjetlih točka u mračnom razdoblju Drugog svjetskog rata koji se baš na ovim prostorima ukazao u svom najgorem mogućem obliku, bila su to vremena kada se ljudski život vrednovao crveno-crnom idelogijom, vremena s čijim se protagonistima nažalost nismo obračunali do današnjih dana.

Možda je najbolji komentar povijesnog hodočašća dala sama ravnateljica Spomen područja Jasenovac, Nataša Jovičić: " Ovo je fantastično, zadržali smo se u muzeju umjesto deset planiranih minuta, preko pola sata, ovako veliki broj svećenika, ovako veliko izaslanstvo, doista crkva je anulirala sve prigovore koji su joj stavljani na teret. "

Bozanić protiv " udbaša " i " fašista "

Hrvatska je zemlja aspurda, dok se " demokratizirani " HDZ grčevito, rukama i nogama, bori protiv " ustaša i fašista " a " reformirani, pomlađeni " SDP nekonvencionalnim oružjem ratuje protiv udbaša, osebujni gradonačelnik Splita, Željko Kerum pokušava stvari nazvati pravim imenom, iako pomalo na nespretan način.

Naime, etiketirati nekoga " Jugoslavenom " ne znači brojiti mu " krvna zrnca ", drugim riječima, Jugoslaveni ( skup više naroda umjetno i prisilno spojenih u jednu državu, prema najnovijoj, znanstvenoj teoriji " pijanog filozofa ", radi se o istom plemenu, drugog " etnosa " ) nisu pripadnici jedne etničke grupe, naroda ili religije, prije bi se reklo kako u ova moderna vremena, Jugoslaveni sve više nalikuju " Arijevcima " , i jedni i drugi su umislili kako su neuništivi, međutim, budućnost je pokazala koliko su se prevarili, srećom, mi nesavršeni, mali ljudi, obični smrtnici, preživjeli smo jedne i druge.

Željko Kerum kao " obični seljak iz Ogorja " zna vrlo dobro prepoznati veće " seljake " ili primitivce oko sebe, neki od njih smatraju kako Hrvati nisu nacija ili su pak " dokazana činjenica ", možda su Hrvati sve to pa i malo više, recimo tek, možda su Hrvati oni koji uredno na Hrvatskoj televiziji primaju astronomsku plaću, honorar temeljen na tajnim ugovorima, dok im uvodnu špicu rade PR agencije susjednih država, možda je Kerum na takve mislio, ako je na njih ukazao prstom, u pravu je više nego što bi se danas netko usudio javno priznati. Bez obzira na sve " liblinge " i njihove međusobne " polemike " koje u pravilu završavaju patetičnim izljevima ljubavi, " poslije svega, mi smo ipak svi na istom putu ", odnosno blaženom stanju stvaralačke savršenosti, pojednostavljeno, radi se o pijanom stanju duha i tijela.

U takvim uvjetima kardinal zagrebački posjetio je Jasenovac, što je jedina svjetla točka koja je obogatila prošle dane, možda ipak ima nade za nas?