Internetom kruži blogersko pismo ( koje ima namjeru biti duhovito ) najvećem ekonomskom stručnjaku ovih prostora, neumrlom Maršalu, izdvojimo tri ključne reforme, njegovog vremena.
" Druže Tito pomozi napaćenom narodu ", ukratko glasi " apel " upućen davno pokojnom jugoslavenskom diktatoru, odmah na početku treba reći kako je apel očajnog, napaćenog naroda ovog puta upućen na pravu adresu. U trenucima globalne ekonomske krize, recesije ( koja je mnogima povod da rade što god im padne na pamet, uključujući i medije ), Hrvatska treba vrsnog ekonomskog stručnjaka, nesvršenog bravara, da joj pomogne pronaći svjetlo na kraju tunela ( " u tunelu u sred mraka, sija zvijezda, sija svaka, a najviše petokraka " ), makar on bio i desetljećima mrtav.
Prve reforme dale najbolje rezultate
Treba pošteno priznati da je Maršal propale jugoslavenske vojske te doživotni predsjednik države koja se u krvi raspala, ponajprije njegovom zaslugom i njegovih nasljednika, proveo nekoliko ključnih reformi koje su dale itekako vidljive rezultate. Gospodarska reforma iz 1945. godine briljantno provedena i majstorski osmišljena, odnosi se naravno na Bleiburg. Vrsni ekonomski stručnjak na Bleiburgu je doktorirao ekonomske znanosti, zajedno sa svojim poslušnicima čitavom svijetu je zorno dokazao na koji način se riješiti viška stanovništva, te je time direktno smanjio siromaštvo ( što je manje naroda, manje je i gladnih usta koje treba nahraniti ), nekoliko desetaka tisuća, uglavnom hrvatske sirotinje, jednostavnom gospodarskom reformom na humani način je preseljeno na neko drugo, na neko bolje mjesto, osim ekonomske stručnosti, Maršal Tito ( tada već doktor ekonomije ) ovom reformom pokazao je svoju poslovičnu humanu, ljudsku crtu, naime, sa ove sumorne planete, milosrdnim aktom najvećeg sina naših naroda i narodnosti, stotinjak tisuća sunarodnjaka poslao je na mjesto gdje se prema religijskim tumačenjima znatno bolje živi.
Nakon ekonomskog čuda na Bleiburgu, nanovo uskrslo jugoslavensko gospodarstvo zadesila je nova reforma, koja je ujedno bila uvod u Goli otok ( Sveučilište za ekonomiste u Sjevernoj Dalmaciji ), sa skupinom svojih ekonomskih stručnjaka predsjednik ( doživotni ) Tito organizirao je ZADRUGE, sve provedeno po uzoru na šervudskog junaka Robina Hooda, naime, seljacima koji su uspjevali preživjeti blagodati novog režima, oduzeta je zemlja, te dodjeljena državi ( čitaj predsjedniku i ostalim ekonomistima njegova okruženja ), bila je to reforma koju je pozdravio čitav slobodarski svijet, od demokratske Kine ( nešto slično tijekom svoje vladavine učino je „ Sin sunca „, Mao Ze Tung, provevši nekoliko kulturnih revolucija u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta ) do slobodno mislećeg Sovjetskog Saveza, posljedice te reforme osjećamo i danas.
Studenti ekonomije na Sveučilištu Golog otoka
Nakon što se doživotni šef države ( tko je vidio organizirati izbore svako malo ) uspješno okušao u ekonomiji, uvjeren u svoju nepogrešivost, otvorio je Institut, točnije Obrazovni centar za talentirane ekonomiste na Golom otoku. Pitoreskna priroda, pravo Božje remek djelo ( isprika čitateljstvu: Boga u to vrijeme nije bilo ), savršenstvo Stvoritelja, pretvorena je u kamp gdje su marljivi studenti danonoćno proučavali svjetsku ekonomiju te se pripremali to primjeniti po nešto modificiranijim uzusima i kod nas.
Josip Broz na ovom primjeru dokazao je nešto, što je malo tko zdravog razuma smatrao mogućim, naime, uz ekonomsko obrazovanje, ovdje su se studenti učili štednji, glavna misao vodilja ovog fakulteta bila je kako preživjeti na kruhu i vodi, naravno, nevjernici su umirali, no to je tek mala cijena svekolikog napretka svih naših naroda i narodnosti. Jednom ovako preodgojeni, obrazovani studenti, prilikom završetka školovanja bili su od velike koristi čitavoj zajednici, što je jugoslavenska ekonomija osjetila koje desetljeće kasnije, kada se jugoslavensko gospodarstvo pripremalo za nove okolnosti te uvelo BONOVE, kao novo sredstvo plaćanja, u to vrijeme jedinstveno u čitavom razvijenom svijetu.
Već dokazani doktor, štoviše, profesor ekonomije, započeo je novu, završnu fazu ekonomskog razvoja Jugoslavije, organizirani su ekonomsko-gospodarski timovi koji su diljem svijeta kirurškom preciznošću odstranjivali balast koja je opterećivala jugoskavensku ekonomiju. Sjetimo se samo Brune Bušića, Stjepana Đurekovića i ostalih znanih i neznanih ljudi koji su kočili razvoj moderne Jugoslavije, bila je to posljednja, nažalost najdugovječnija reforma koju je uspostavio prekaljeni ekonomski stručnjak iz Kumrovca.
Na sreću ( ogromne manjine štovatelja lika i dijela J. B. T. ) mnogi ekonomisti te idejni tvorci, stratezi te reforme, preživjeli su do današnjih dana, neki čak i u ova, nešto drugačija, demokratska vremena, nastavljaju propovijedati svoju viziju gospodarskog razvoja Hrvatske, upravo zato nam je tako, kako nam je. Koliko je to dobro, procijenite sami. Zašto onda na kraju ne ponoviti riječi novokomponirane pjesmice, " Ovo pismo moje srce ti piše, ostani gdje si ( mrtav ) druže i ne vraćaj se više "...
Post je objavljen 08.09.2009. u 11:32 sati.