Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
ponedjeljak, 21.09.2009.
Bandić uzrokovao " potres " u SDP-u
Ljudi bliski aktualnom zagrebačkom gradonačelniku, Milanu Bandiću, danima nagovaraju potencijalnog kandidata da povuče konačni potez.
Moguća kandidatura zagrebačkog gradonačelnika na predstojećim predsjedničkim izborima izazvala je pravu pomutnju u SDP-u, Milanovićevi ljudi, predvođeni s Borisom Špremom u Gradskoj skupštini poslali su jasnu poruku gradonačelniku: " odluči se ", dok je vodstvo stranke nedvosimisleno najavilo kako Bandića čeka Vidoševićeva sudbina ( Nadan Vidošević nakon kandidature za predsjednika ekspresno je izbačen iz HDZ-a ) ukoliko se " drzne " kandidirati, s obzirom kako stranka ima svog kandidata, profesora, Ivu Josipovića.
Pokušaj marginalizacije gradonačelnika Zagreba
Međutim, Bandiću je neočekivano stigla podrška od njegove vječite kritičarke, Željke Antunović. Naime, Antunović smatra kako se predsjednički kandidat nije birao na transparentan način, već se radilo o svojevrsnoj manipulaciji vodstva stranke, odnosno Milanovića i ljudi bliskih trenutnom šefu najjače oporbene stranke. Nedvojbeno je nekoliko činjenica, naime, Milan Bandić ionako nije izabran za gradonačelnika Zagreba samo glasovima SDP-a, naprotiv, lijeva, ekstremistička struja unutar te stranke, predvođena Zoranom Milanovićem, koji je Bandiću iza leđa, na njegovo neskriveno nezadovoljstvo, ubacio svog čovjeka, Borisa Šprema, nastoji mjesecima marginalizirati utjecaj zagrebačkog gradonačelnika, stoga se ovaj nije ni usudio otvoreno suprotstaviti Ivi Josipoviću u borbi za stranačku, predsjedničku nominaciju, svjestan svojih mizernih šansi, poglavito što se Milanović gotovo u svim stranačkim tijelima okružio sebi odanim ljudima.
Za razliku od Ivice Račana, koji je mudrom politikom Bandića pokušavao držati na distanci kako bi izbjegao potencijalne unutarstranačke sukobe, svjestan da bez Bandića SDP ne može vladati metropolom, Zoran Milanović u startu je oštro krenuo na gradonačelnika Zagreba, sukob je kulminirao nakon što je Bandić osvojio na lokalnim izborima sedamnaest posto više glasova od domicilne stranke. Iako su stvari pometene pod tepih, radi mira u kući, bilo je jasno da se Bandić neće pomiriti s činjenicom kako je upravo Milanović natjerao svog potpredsjednika ( Bandić je između ostaloga i potpredsjednik SDP-a, bez velikog utjecaja u stranci ) da se odrekne sebi bliskog suradnika, nekadašnje alfe i omege, zagrebačkog " Holdinga " ( koji u posljednjih godinu dana kao na tekućoj vrpci generalizira aferu za aferom ), Slobodana Ljubičića, u dijelu medija ( ljevičarski mediji ) zvanog " Kikaš ", te postavio sebi blisku osobu, Ivu Čovića. Time je Milanović Bandića ostavio na brisanom prostoru, uskrativši mu višemilijunska sredstva, te " Holding " stavio pod direktan nadzor sebi odane zagrebačke Gradske skupštine, gdje Bandić ima daleko jaču opoziciju u ljudima iz vlastite stranke, nego što bi to prema svom nahođenju i nekakvom pravilu trebala biti stvarna oporba, koja to u biti nije, prije svega mislimo na HDZ.
Šansa za Hebranga i Vidoševića
Eventualnom kandidaturom Milan Bandić ne bi puno izgubio, čak i slučaju poraza, naime u svakom trenutku se aktualni gradonačelnik može vratiti u svoju fotelju iz koje ga SDP ne može otjerati ni " ognjem ni mačem ". Podsjetimo se, gradonačelnika je moguće smijeniti referendumom i to na način da za njegov odlazak glasuje više od 50 posto ukupnih birača, što je u ovakvoj konstelaciji snaga naprosto nemoguće. Bandićeva snaga izvire u Zagrebu te u činjenici što je on godinama gradio kult nadstrančkog gradonačelnika, dapače, brojni HDZ-ovci godina su podržavali glavnog gazdu ( usprkos pokušaju marginalizacije ) Zagreba, najnoviji primjer za to je i bezuvjetna podrška nekih braniteljskih udruga koje uvijek pristaju uz konzervativni HDZ, te činjenica što je HDZ-ov kandidat, za gradonačelnika osvojio tek 13 posto glasova na izborima, što samo potvrđuje za koga se odlučila trećina HDZ-ovaca na nedavnim lokalnim izborima. Isto tako, ljevičarski krugovi u Zagrebu, od intelektualaca, do novinara ( radio 101 ), naprosto ne mogu smisliti Bandićev stil vladanja ali ni njegovo koketiranje s Thompsonom, nešto slično doživljava i njegov splitski kolega, Željko Kerum.
Najnoviji slučaj " kravljeg ludila " u SDP-u izavala je nedavna promocija " Josipovićevog izbornog stožera " ( između ostaloga u tom stožeru se nalazi i Štefanija Balog, osoba koja je vodila kampanju u dva navrata Stjepana Mesića, te već spomenuti, Boris Šprem ), iako je najavljivao svoj dolazak, Bandić se očekivano nije pojavio na tom " skupu ". Što je Josipoviću poslalo vrlo jasnu poruku, čega je on više nego svjestan o čemu rječito govori nedavna njegova izjava na Hrvatskoj televiziji ( Otvoreno-nanovo " uskrsle " Hloverke Novak-Srzić ), " baš me briga za Bandića, vodim svoju kampanju i nemam vremena zamarati se s njim ".
Kolike su realne šanse Milana Bandića da postane trećim hrvatskim predsjednikom ? Odgovor na ovo pitanje u ovom trenutku nije lako definirati, ukoliko bi se oslanjali uglavnom na nevjerodostojna istraživanja javnog mijenja, nisu velike. Međutim, Bandić se još uvijek nije kandidirao, što je mudar potez, naime, zbog ovako preuranjene kampanje, mnogi kandidati koji sada neumorno krstare Hrvatskom će izgubiti dah, drugim riječima, " dosaditi će i narodu i Bogu ", Bandić čeka svojih pet minuta, budite uvjereni ukoliko Bandić obznani kandidaturu koncem listopada, ta vijest će odjeknuti kao prvorazredna medijska bomba, usprkos činjenici što se radi o očekivanom potezu, a novinari će se danima zabavljati " slučajem Bandić " i reakcijom SDP-a na njegovu i službenu objavu kandidature. U tom slučaju šanse Ive Josipovića nisu veće od onih koje ima glineni golub na streljani, međutim, sasvim neočekivano, uz Milana Bandića, taj potez bi itekako pozdravili u stožeru HDZ-a, odnosno Nadana Vidoševića, budući kako bi Hebrangove i Vidoševićeve političke dionice rapidno skočile. Vrlo dobro su toga svjesni u SDP-ovom stožeru, stoga još uvijek nema službene reakcije na Bandićevo koketiranje s predsjedničkom foteljom, no ukoliko Bandić nastavi ovim tempom hodočastiti Hrvatskom, ni reakcija neće izostati.
