Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
srijeda, 14.11.2007.
...Stop nasilju nad djecom...
..u posljednje vrijeme svjedoci smo sve većem broju zlostavljanja djece od strane raznih poremećenih ili psihopatski nastrojenih osoba..bilo da je to putem mobilnih uređaja ...uživo..ili na žalost sve više putem interneta..takvo ponašanje zovemo PEDOFILIJOM..a takve ljude ukoliko ih se uopće ljudima može zvati zovemo PEDOFILIMA..zašto sam se odlućio napisati post posvećen ovoj temi...sam sebi odgovaram..iz razloga što mi se ćini kako nitko ili gotovo nitko o tome u dovoljnoj mjeri ne vodi računa..što je tužno...
..djeca su naše najveće bogatstvo i tu se vjerujem svi slažu i stoga mislim da bi mi mladi morali više podići glas protiv tog izopačenog ponašanja koje naprosto luduje suvremenim društvom kako kod nas tako i u svijetu..ponajprije želim rasčlaniti pedofiliju na onu koja to jeste i na onaj dio koji to možda nije..stoga sam malo pretražio na netu i našao razmišljanja i živote nekih slavnih i onih manje poznatih osoba..vlasnik index portala...Matija Babić..na kojem btw i sam imam blog TINO...na primjer kaže ovako : " od šesnaest pa nadalje ne odbijam i smatram da to nije pedofilija..ali pedofilija jeste kad razni psihopati šalju slike pornografskog sadržaja djeci i maloljetnim osobama..."na neki naćin slažem se s njim naime imamo čitav niz primjera iz života...kako su recimo mlada djevojka i osobe u tridesetim godinama ne samo bili ljubavni parovi već i veoma uspješni..uzmimo za primjer bivšeg nogometaša dinama Roberta Prosinečkog koji se oženio u svojoj tridesetoj godini sa sedamnaestogodišnjom djevojkom i imaju lijep i uspješan brak naravno sa djecom...drugi je primjer a koji je bio u mnogim dnevnim novinama onaj iz petrinje...naime obrnuta situacija..vjenčali su se šesnaestgodišnji mladić i tridesetdvogodišnja djevojka...imali smo i primjer prije koju godinu i slučaj u jednoj školi kada je tridesetčetvorogodišnja profesorica..imala odnos sa četrnaest godišnjim mladićem..također bilo u svim novinama..i što se dogodilo..ništa..pojeo vuk magare..za razliku od prva dva slučaja..ovaj smatram krajnje da budem blag skandaloznim..naime ja imam četrnaestgodišnju sestru i neznam kako bi to podnio...istina jeste da je po našem zakonu...osobama kad napune 14.godina dozvoljen odnos sa osobom bilo kojeg godišta uz naravno njen pristanak..ali osobno to smatram tragićnim...jer netko sa četrnaest nikako ne može biti dovoljno zreo da bi mogao odlućivati o tome na takav naćin....imam primjer iz bližeg susjedstva...par ima četvero djece zajedno su dugi niz godina..i ona je petnaestak godina mlađa od njega...vjenčali su se kad je ona imala nepunih 17.godina i svi o njima govore kao o pravoj ljubavnoj idili...recimo moja bivša bila je u vezi i sa osobama koji su stariji od nje i po dvadesetak godina ..dakle više i od njenog oca..osobno to ne smatram pedofilijom iz razlog što je ona bila šesnaestak godina stara i radilo se o ljubavnoj vezi..a ne o niskim strastima...sve ovisi kada se tko osjeća dovoljno zrelim i dovoljno spremnim za ozbiljniju vezu..ali ponavljam to nikako NE SMIJE biti ispod šesnaest godina..to je po meni najniža granica tolerancije..iako zakon kaže drugaćije...granica koja se ne smije proći...stoga ako netko maltretira djecu ispod 16. godina...bilo porukama sumnjivog tipa djevojčice i dječake ili ih zove pogrdnim imenima ili ih iskorištava na ovaj ili onaj naćin...to je zloćin protiv čovjećnosti...protiv zdravog razuma...to je pedofilija.. ..
...zato dragi moji prijatelji i kolege blogeri ako takvo što primjetite.ne čekajte ni časa prijavite nasilnika.odmah i bez dvoumljenja....zaštitimo svoje mlađe prijatelje...
P.S. ...na ovaj dodatak potaknuo me anonimni komentator pod nickom PRLJAVI HARRY...naime ostavio je nekoliko odlićnih i smislenih komentara pa sam odlućio ovo dodati PRAVA LJUBAV..doista ne poznaje granice i ja ove neke primjere koje sam naveo ućinio sam upravo zbog toga da to dokžem..kao što HARRY kaže prava ljubav ne poznaje granice pa ni godine..ali nemojmo pretjerivati u smislu da ODLUČNO smatram kako osoba da bi bila u vezi sa nekim tko ima naprimjer tridesetak godina NIKAKO nebi smjela imati manje od 16,godina..ali ako ima toliko i više to NE mora biti i neprikladno sve ovisi o ponašanju ljudi i koliko su normalni i koliko imaju čiste i iskrene osjećaje...neke granice ipak moramo poštovati..
