Marketing
V U K O W A R
...Vukowar,taj simbol hrvatskoga otpora,sutra slavimo tužnu šesnaestgodišnjicu pada grada heroja...18.studenog davne 1991.godine nakon višemjesečnog obruča i sumantog bombardiranja..vukowar je pao...veliko srpske paravojne snage predvođene takozvanom jugoslavenskom narodnom armijuo ušle su u herojski grad i započele svoj krvavi pir... 
...iako je vukovar službeno pao 18.studenoga hrabri vukovarski branitelji odoljevali su još puna dva dana pružajući grčeviti otpor daleko nadmoćnijem neprijatelju..posebno se to odnosi na legendarnu MITNICU...stotinjak branitelja predvođena snagama HOS-a...odbili su predaju...kao da su naslutili kakav im kraj priprema zločinaćka okupatorska vojska...konačno 20.studenog u hladno jesensko predvečerje VUKOWAROM je zavladala na nekoliko sati sablasna tišina...i herojski grad utonuo je u višegodišnju tamu i mrak...dani koji su nakon toga usljedili mogu se usporediti samo sa danteovim devetim krugom pakla...
...ne želim ovdje podsjećati ljude što se nakon toga događalo...svima nam je to poznato..tko još nije čuo za OVČARU..to stratište hrvatskoga naroda..za HANGAR...i ostala gubilišta..koja su postala nijemi svjedoci hrvatskih stradanja...cijena koju je vukovar i hrvatska platila te ratne 91.bila je ogromna da bi mi danas dopustili nekima da se igra sa teško stečenom slobodom..tih godina hrvatska je krvarila od PREVLAKE do DUNAVA..i tog kobnog 18.studenog na nekoliko dana vukovar je bio hrvatska i hrvatska je bio vukovar..zašto sam sa postom krenuo od kraja...zato jer danas neki veliki i mali zapovjednici..veliki i mali jastrebovi..govore o izdaji herojskog grada..ali od koga...ne odgovaraju..kad brod tone uobićajno je da kapetan ostane sa brodom..međutim veliki jastreb mjesec dana prije napušta brod..a mali kradom probija obruč i nestaje iz grada dva dana prije pada..ostavljajući sam grad i branitelje praktički bez zapovjedništva..zato najveći heroji vukovara su oni koji su njemu ostali do kraja..i koji su podjelili svoju sudbinu sa razrušenim gradom..i ti mladići u tenisicama sa krunicom preko ramena...dolazili su iz svih djelova hrvatske,bosne,hercegovine,ali i cijelog svijeta..zajedno sa stanovništvom..najveći su heroji obrane hrvatskoga staljingrada i najveće tragedije u europi nakon drugog svjetskog rata...usput ta ista europa koju mi danas toliko obožavamo i kojoj mi danas toliko težimo nije ni prstom mrdnula da bi zaustavila pokolj u istočnoj slavoniji...sve je počelo još tamo u kolovozu vrućeg ljeta 1991.godine..veliko srpska agresorska vojska nadala se brzom prodoru prema VINKOVCIMA i OSIJEKU...međutim..ne više od tri tisuće branitelja...dobro organizirano ukopalo se i ostalo braniti svoje kuće..svoje ulice..svoj grad..predvođene legendarnim generalom i junakom trpinjske ceste BLAGOM ZADROM...ono što su srpski generali predviđali napraviti za samo tjedan dva pretvorilo se u njihov kraj...jer vukovar je pao tri mjeseca kasnije..ali JNA je tamo izgubila rat..a da toga tada to nije bila ni svjesna...listopada te godine blago zadro pogiba pogođen rafalom od strane neprijateljskog vojnika na trpinjskoj cesti...
...tih dana..tih mjeseci i tjedana..posebno su bili dramatićni izvještaji još jednog vukovarskog velikana...i reportera RADIO VUKOWARA...SINIŠE GLAVAŠEVIĆA...
...koji je zadnje svoje izvješće poslao hrvatskom radiju 17.studenog..samo nekoliko sati prije ulaska zloćnačke vojske u centar grada..u legendarnom posljednjem izvješću u kojem više nije bilo nade...vukovarski novinar - heroj optužio je sve one koji su vukowaru možda mogli pomoći a nisu..bilo je to najpotresnije novinarsko izvješće u povijesti modernog radija..jer siniša je bio živim svjedokom užasa koji se svakom sekundom približavao korak po korak potpuno srušenoj zgradi...radio vukowara...nakon što su četničke formacije ušle u grad siniša je dobro znao što može oćekivati od njih..više puta mu je poručeno peko zloglasne srpke televizije da mu se ne piše ništa dobro..znao je a ipak ostao sa svojim gradom..ono što su monstrumi predvođeni zloćinaćkom trojkom RADIĆ-ŠLJIVANĆANIN-MRKŠIĆ obećavali to su i ostvarili...siniša glavaševića pao je zajedno sa ostalim preživjelim braniteljima i ranjenicima iz vukovarske bolnice na stratištu ovčare..kako neki iz nepouzdanih ali jedino dostupnih informacija 22.studenog 1991...vukovarom je zavlado mrak...
...četiri godine kasnije pobjednička hrvatska vojska oslobodila je većinu okupiranih djelova republike hrvatske...u pobjedničkom govoru na splitskoj rivi kolovoza 1995.godine hrvatski predsjednik dr.FRANJO TUĐMAN..obećao je povratak vukovara i istočne slavonije matici zemlji..to se i počelo ostvarivati erdutskim sporazumom iz 1996.godine...sve je bilo spremno da hrvatska mirno reintegrira matici i herojski grad i cijelo istočnu slavoniju..vlak slobode...vlak mira...krenuo je za VUKOWAR 8.lipnja 1997.godine... 
...nisu svi bili skloni mirnom riješenju problema..ali gledajući iz današnje perspektive..bilo je to dobro riješenje ...
...treba samo zamisliti koliko bi žrtava bilo da se u oslobađanje krenulo vojnom silom iako je tada respektabilna hrvatska vojska to bila kadra ućiniti..no vlak mira donio je ipak napaćenom gradu mir i vratio je matici..nije to bilo savršeno i nije u potpunosti ispunilo očekivanja ali ipak...
...život se vratio u grad koji je više od šest godina bio zagrnut tamom i u kojoj su vladale sile zla...ni danas deset godina kasnije i šesnaest godina kasnije vukovar još uvijek ne diše onim punim plućima kao nekada..politićari raznih boja dolaze u grad na obljetnice ili samo ako trebaju uloviti koji besplatni predizborni poen..današnje hrvatsko vodstvo sjeti se grda tek kad im to treba iz politićkih razloga...a najveći zloćinci i krvnici sa ovčare i ostalih masovnih stratišt...šljivanćanin-radić-mrkšić...dobili su sramotno male ili pak nikakve kazne za svoj demonski pir davne i hladne jeseni 91. ...
...zato ne dopustite dragi prijatelji i kolege blogeri da se hrvatski grad heroj iponos naše zemlje nikad ne zaboravi...da se ne zaboravi ona kolona ljudi ...ono more izbjeglica sa vrećicama u rukama..starice...žene i djece..suze one male djevojćice..danas smještene u bjelovaru..brojne familije ostale bez svojih najmilijih..ne dopustite da se zaboravi..oprostiti možda..živjeti treba dalje u budućnosti..stvarati nove vrijednosti..svakako..ali zaboraviti nikako...ja naravno osobno sa oba svoja bloga kako sa TINOLOVKE tako i samog drugog bloga... izražavam svu moguću sućut stradalim hrvatskim herojima iz davne 1991.godine...KLIK 
...jer vukovar je tih dana krvario da bi hrvatska živjela...vukovar je pao da bi našoj mladoj domovini dao vremena...dao priliku da se obrani na drugim područjima i da krene u protiv napad...vukovar je hrvatskoj donio pobjedu...
Post je objavljen 17.11.2007. u 16:55 sati.