Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
nedjelja, 02.08.2009.
FOTO TINO ( 65 ) - " Kalmeta nije kriv i ne treba dati ostavku "
Građani su podijeljeni, iako odlučno traže kažnjavanje krivaca za tragičnu nesreću, još uvijek nisu sigurni što učiniti s ministrom.
Velika željeznička nesreća nedavno je šokirala Hrvatsku. Naime, takvo što ne pamte čak niti najstariji građani, a istraga je pokazala da je mnogo faktora koji su doveli do nesreće. Nekoliko dana nakon sablasne nesreće uslijedila su uhićenja, nekoliko " krupnih " riba je došlo pod udar policije te se protiv njih provodi istraga, ipak upitali smo građane Hrvatske što misle o željezničkoj nesreći te treba li ministar Božidar Kalmeta odstupiti, nakon što premijerka Jadranka Kosor nije prihvatila ponuđenu ostavku samog ministra. Anketa je provedena na velikom broju građana, Siska i okolice, a provodila se u sklopu velike ankete uoči Dana pobjede i Domovinske Zahvalnosti u raznim hrvatskim gradovima.
Sisak - '' Kriva je Vlada koja štiti one koji kradu''
Nada Hodak (68), umirovljenica:
'' Smatram da je vozač vlaka ( vlakovođa ) odgovoran za željezničku nesreću. Ipak, smatram i da je istraga potrebna, tako da nisam sigurna da bi ministar Kalmeta trebao dati ostavku, ipak je on podnio ostavku sam, kao moralan čin, iako nije prihvaćena''
Janja Slijepčević (44), stjuardesa i kuharica:
'' Za željezničku nesreću su odgovorne osobe koje su poslale taj takozvani hibricid kojim su se špricale tračnice jer je bilo previše sklisko, pa je povuklo vlak unatrag. Upravo te osobe trebaju snositi odgovornost, a koliko sam upoznata, osam ih je privedeno i moraju hitno odgovarati za stradale osobe, to su ljudski životi. Ministar Kalmeta ne bi trebao dati ostavku jer on osobno nije niti naredio da se to šprica, jer se to radi godinama. Upoznata sam s tim jer sam iz obitelji željezničara, a znam da se šprica i protiv trave. Ministar nikako nije kriv, kriv je onaj koji je taj hibricid naručio, a koliko sam upoznata on je čak nabavljen na divlji način. Koliko znam tračnice znaju i same izbaciti vlak, ukoliko je temperatura viša od 38 stupnjeva, a u kombinaciji s tim hibricidom bile su preskliske.''
Katica Bobinac (53), geodetski tehničar:
'' Ne znam tko bi mogao biti odgovoran za željezničku nesreću jer to nisam detaljno pratila, niti razmišljala o tome. Ipak, mislim da bi ministar Kalmeta možda trebao dati ostavku.''
Stanka Valla (21), primalja:
'' Mislim da su odgovorni ljudi u HŽ-u koji su naredili premazivanje tračnica. Tekućinu je trebalo prvo provjeriti kako ne bi došlo do ovakvih stvari. Ministar Kalmeta nije odgovoran za nesreću stoga ne bi trebao dati ostavku.''
Maja Vlajinić (21), medicinska sestra:
'' Krivi su ljudi koji su naručili krivu tekućinu i samim time njih treba kazniti, a ne ministra Kalmetu jer on nije odgovoran za to.''
Barica Silaj (69), umirovljenica:
'' Odgovorni su oni koji su naredili da se špricaju tračnice, a ne jadan radnik koji je to napravio. Ne može se mazati nešto što nije čak niti namijenjeno mazanju tračnica. Krivi su nadređeni jer su sve pokrali, oni samo razmišljaju kako što ukrasti. Kriva je i Vlada jer gura naprijed one koji kradu. I ministar Kalmeta i svi ostali bi trebali dati ostavku.''
Ivan Matijašević (77), umirovljenik:
'' Definitivno je odgovoran ljudski faktor koji je u cijeloj Hrvatskoj neodgovoran. Svi od političara pa do normalnog svijeta su aljkavi, a da ne kažem kako je kupovanje krivih stvari uobičajeno, to je balkanska ruta, balkanski način ponašanja. Sramota je to i čisti primitivizam koji ovdje teško prolazi te se ukorijenio. Jedino je možda Bliski Istok gori od nas, jer se tamo više ratovalo i ljudi su postajali sve gori. Ministar Kalmeta bi trebao dati ostavku jer sve dok se tako ne bude radilo neće biti niti reda ni poretka.''
Luka Radić (67), umirovljenik:
'' Mislim da je neodgovornost ljudi najveći krivac za nesreću, nema nikakvog morala niti odgovornosti. Da imamo čvrstu pravnu državu i pravu vlast do toga bi dolazilo samo u izuzetnim slučajevima. Ovdje se vidi da je uključen čitav lanac, više ljudi je suodgovorno. Istraga će pokazati da je tu bilo šverca raznih stvari. Ministar Kalmeta ne bi trebao dati ostavku jer ne može on kontrolirati ono što rade oni koji su neposredno odgovorni.''
Petrinja - '' Krivi su osobni interesi i korupcija''
Mijo Bišćan (73), umirovljenik:
'' Odgovoran je onaj koji nije kontrolirao tekućinu, njezinu kvalitetu. Mislim da bi ministar Kalmeta trebao dati ostavku jer bi to trebao imati pod kontrolom.''
Nikola Juzbašić (67), umirovljenik:
'' Vozač vlaka bi morao odgovarati zbog nesreće. Nije tu kriva nikakva tekućina jer vozač je trebao smanjiti brzinu. Jedino njega treba likvidirati, a nikako ne dirati ministra.''
Boško Raškov (62), umirovljenik, bivši policijski inspektor:
'' Odgovorne su ovlaštene osobe koje primaju plaću za to i znaju kako moraju raditi. Radi se samo radi svoga interesa, svaki brine samo za sebe, a nikako ne koriste što bi trebalo. To se ne smije dogoditi nikada. Nikada u svom životu nisam čuo za ovakvu nesreću. Ako netko ne zna napraviti što treba onda on ne smije niti raditi. To su osobni interesi i korupcija. Ministar Kalmeta nije kriv, ali bi radi moralnih razloga trebao dati ostavku. On to neće napraviti jer živi u takvom sistemu i tako radi.''
Stana Bijelić (75), umirovljenica:
'' Krivi su rukovodioci koji vode računa o željeznici. Oni moraju voditi računa kako treba špricati pruge kad je vruće. Vlakovođa nikako nije kriv, a ministar Kalmeta bi trebao dati ostavku radi ljudi koji su nastradali.''
Lucija Bjelan (84),umirovljenica:
'' Nisam niti čula za tu nesreću jer mi u domu nemamo niti televizije niti novina.''
Zlatko Veljačić (50), umirovljenik:
'' Godinama se u HŽ-u rade poslovi koji se ne bi trebali raditi. Uzeli su najskupljeg proizvođača koji nije imao kvalitetnu robu. Oni koji su imali kvalitetnu tekućinu i povoljnu cijenu odbijeni su. Kakva bi korist bila od toga da ministar da ostavku? Nitko nikome ne može vratiti dijete, oca ili majku koji su poginuli.''
Anđelko Čuntić (55),umirovljenik:
'' Za nesreću je odgovoran onaj koji je prodao krivu tekućinu za tračnice. Ministar Kalmeta ne bi trebao dati ostavku jer se negdje nije muljalo.''
Na ovaj način rade se ankete, a nekim sumnjivim metodama, anonimno s primjesom namještanja. Drugim riječima, razgovor s ljudima, face to face, otkriva svu muljažu FACEBOOKA, s obzirom kako tamo pojedici imaju i do deset profila, što ih drži aspolutno nevjerodostojnim, što su pokazali neuspjeli prosvjedi iz prošle zime. Anketa za Dan Domovinske Zajvalnosti biti će još uvjerljivija i anketirati će se građani iz svih gradova središnje Hrvatske, plus Zagreb ( daleko više ljudi ).
