nedjelja, 23.11.2008.

MAMIĆ PROTIV MAMIĆA

Zdravko Mamić blago rečeno kontroverzna je osoba našeg sporta, čovjek koji je odavno izašao iz sportskih okvira...



Voljeli ga mi ili ne, Zdravko Mamić nikoga ne ostavlja ravnodušnim, bez obzira govori li o " svom " Dinamu prema kojem se ponaša krajnje posesivno kao da je njegov stoljetni vladar a ne jedan od mnogih prolaznika kroz Maksimir, jedan u nizu koji je bio i otišao, ili će otići, kojeg se plavi navijači sjećaju po dobrom ili lošem, sve kao i uvijek ovisi od percepcije, ovisno iz kojeg kuta promatrate najnovije eskapade, najkontroverznije osobe Hrvatskog sporta u ovom trenutku.

Odraz Zdravka Mamića

No Zdravko Mamić zasigurno nije jedno, nije čovjek dugog fitilja, često kod njega prevladava stara deviza, " što na umu to na drumu " ,i ne samo to, istinski gazda najpopularnijeg Hrvatskog kluba u suštini nije " intelektualac ", oskudno obrazovanje nadomjestio je ogromnom količinom novca koji je stekao nizom mešetarskih poslova, ali i vlastitom snalažljivošću u sredini koja je oduvijek trpjela ljude spremne da love i u mutnom ako ne može drugačije. Stvvarni proizvod " trenera svih trenera " Miroslava Ćire Blaževića . Davnih osamdesetih sprijateljio se sa " Bijelim šalom ", nakon po mnogima najuspješnijeg plavog proljeća svih vremena, 1982. godine, naslov nakon četvrt stoljeća apstinencije, zbližio je tada mladog Zdravka Mamića i Ćiru Blaževića, Mamiću je u to vrijeme tek jedan od običnih navijača zagrebačkog Dinama, bila je to ljubav na prvi pogled, ta ljubav kasnije urodila je kumstvom i od tada do danas Mamić i Ćiro nerazdvojni su, bilo da ratuju jedan protiv drugoga, bilo da zajedno ruše " zajedničkog neprijatelja " ( slučaj Šoić ). Zdravko Mamić u međuvremenu se socijalizirao, u partnerstvu sa svojim kumom zaradio gomilu novaca i kako to biva odmetnuo se te postao samostalni strijelac, pravi primjer kad učenik nadmaši učitelja, jasno govorimo u kontekstu najnovijih primitivnih i ishitrenih juriša na medije popularnog Maminja, naravno po sportskim rezultatima Ćiro je za svog kuma ostao nedostižan, rivalstvo koje je kod Mamića s vremenom preraslo u patologiju, u opsesiju. Devedesetih su bili na istim strana, pa malo nisu, pa opet jesu, klasična priča o ljubavi i mržnji zamotana u interese. Mamić je bio jedan od onih koji su rušili svemoćnog predsjednika Gradske skupštine i predsjednika tadašnje Croatie Zlatka Canjugu, no on je vraćao ime Dinamo, ime zbog kojeg su navijači Dinama bili na ratnoj nozi sa tadašnjom vlašću do njenog kraja, no jedinstvo BBB i Zdravka Mamića ovih dana potpuno je razbijeno, usprkos mnogim pogodnostima kojim gazda maksimirskog kluba kupuje naklonost navijača, ti isti navijači pokazali su mu palac dolje, traže ostavku iako svjesni da Mamića iz Dinama može otjerati samo Mamić i eventualno Bandić, a odnos u skupštini Dinama kao i u nadzornom odboru kluba kristalno je jasan, sve odreda Mamićevi su ljudi, drugim riječima, " uzalud Vam trud svirači " . Oštro i na nož dočekan je potez od prije nekoliko mjesci, kad je uglavnom na prijedlog Zdravka Mamić cjelokupni Dinamo izašao sa skandaloznim oglasom, oglasom u kojem jedan nadasve nadstranački klub, javno i otvoreno daje političku podršku tada i danas vladajućem HDZ-u, kakve god mi bili političke opcije moramo konstatirati jasnu činjenicu, politika još uvijek ne može bez sporta, to važi naravno i obrnuto, no toliko politiziranje kad-tad se autoru obije o glavu. Nije uopće sporno da izvršni dopredsjednik Dinama ima pravo na svoju političku opciju, ona je legitimna, i više nego jasna, ta opcija zasigurno mnogo je radikalnija nego opcija koju zastupa sadašnja vladajuća nomenklatura, barem na deklarativnoj razini, njegovo prijateljstvo sa Markom Perkovićem i odbačenim sinom Branimirom Glavašem jasno potvrđuju tu činjenicu, no politika nije hladna prema stvarnoj moći koju Mamić kao jedan od čelnih ljudi našeg nogometa ima, za ilustraciju tome može poslužiti činjenica kako se vladajuća stranka nikada nije javno ogradila od primitivnih eskapada najmoćnijeg Dinamovca, o Milanu Bandiću da i ne govorimo. Čak i vrapci na gani bruje o pustim milijunima koje redovito svake godine zagrebački gradonačelnik ubrizgava u plave vene maksimirskog Dinama, nekih prema većinskoj procjeni skromnih 50 milijuna kuna redovita su donacija milosrdnog Milana, no kakva korist od toga ako će i dalje Dinamo ispadati sa prvim pahuljama snijega iz Europe, ako će svoje frustracije i igrači i navijači i uprava liječit na siromašnim Hrvatskim klubovima od Šibenika do Vinkovaca, koristi dakle nema, samo su očaj i bijes svakom novom sezonom sve veća prijetnja našem nogometu u ionako slabašnoj Hrvatskoj nogometnoj ligi. Ukoliko ne pobjedi Spartak Mamić nije uspio, on je toga svjestan, on to dobro zna, naime od te činjenice proizlazi i sva frustracija apsolutnog vladara Maksimirske 128. Dinamo ne može egzistirati od prodaje ulaznica, to je minoran prihod za jedan tako veliki pogon koji godišnje proždere na desetke milijuna kuna, samo za status quo. Jedini spas je dugotrajni boravak u Europi, liga prvaka, nedosanjani san za vrijeme njegove vladavine, proljeće u Europi u ovom trenutku nerealna je opcija, to plaši dopredsjednika Dinama i on traži opravdanja u svima osim u sebi, za još jedan krah njegovog projekta VELIKOG DINAMA, po starom dobrom običaju, napad je najbolja obrana.

Nije jednostrana priča

Neosporno da je Zdravko Mamić veliki Dinamovac, to je dokazao, dobrim djelom na pogrešan način, pokazujući mišiće na novinarima, sucima, suparnicima. Najnoviji slučaj sa sucem Svilokosom iz Siska tek je jedan u nizu, društvo nije reagiralo ni kad je izveo krajnje necivilizacijski striptiz u zagrebačkoj zračnoj luci, nije reagiralo ni nakon napada na kolegicu novinarku Romanu Ejbl, ni nakon primitivnih ispada podno maksimirskih tribina, zašto bi to onda sada, pa u pitanju je tek jedan običan sudac, a Mamić ionako i sam " potkupljuje i podmićuje suce ", znači napao je svoga, gotovo poslovnog partnera, nije tako davno bilo da su Zdravko Mamić i Vlado Svilokos živjeli u velikoj ljubavi, no vremena se mijenjaju, ljudi nažalost ne. Najveći neprijatelj Zdravka Mamića je Zdravko Mamić, ako će mu itko " doći glave " bit će to on sam, naime vidljivo je da se ne može kontrolirati, no isto tako za razliku od mnogih sumnjivih tajkuna u ovoj zemlji, uglađenih, civiliziranih, koji su odavno svoj prvi milijun tisuću puta okrenuli kako bi zatrli tragove, Zdravko Mamić ima dušu, ima srce, kad su u pitanju humanitarne akcije, one konkretne sa stvarnim učinkom, nema mu ravna, to je činjenica i ako zbog ničega drugoga, onda zbog toga priča o Zdravku Mamiću ne može biti jednostrana, uostalom dok god Mamić ima " svoje " novinare, dok god " on prodaje " novine, imat će i prostor u medijima, i to ogroman prostor o kakvom jedan Radman može samo sanjati. Kako shvatiti njegove prijetnje Sisačkom sucu? Vjerojatno ne ozbiljno i ne doslovno, upravo iz svih ovih navedenih razloga, naime ne treba se bojati psa koji laje, u pravilu ne grize, za razliku od recimo jednog uglađenog profesora, Milorada Pupovca, on malo laje, ali kad zalaje ujeda, što se ovih dana jasno pokazuje na čitavom nizu primjera u kojima uvaženi profesor i koalicijski Sanaderov partner ne radi ništa drugo nego ponavlja neprihvatljive teze notornog srpskog ministra " spoljnih " poslova Vuka Jeremića, na to nitko ne reagira, dok cijela Vlada skače na fašistoidne besjede " prolupalog " Vuka, dotle im nekažnjeno ispred nosa koalicijski partner nesmetano lamentira gluposti. No to je neka druga priča, koja sa Zdravkom Mamićem ima samo jednu dodirnu točku, a ona je toliko puta ponovljena sa naše strane, kod nas još uvijek nažalost ne postoji odgovornost za izgovorenu riječ, bilo da se radi o prijetnjama, bilo da se radi o klevetama, ili govoru mržnje, čiji predvodnici uglavnom sjede na državnoj dalekovidnici predvođeni Denisom Latinom i Aleksandrom Stankovićem. čiji su honorari čak i iznad Mamićevih. Dok je tome tako Hrvatska će imati Mamiće, njima slične, ili još puno gore od njih, opet ovisno o percepciji i iz kojeg kuta tko promatra zbivanja na našoj totalno devastiranoj javnoj sceni.