Marketing
Kad igra Hrvatska - Forza Lino
Raduje se Hrvatska, raduju se ljubitelji sporta u našoj zemlji, slavi svaki normalni Hrvat, međutim ima ih koji tuguju, neka im je, neka tuguju...
Večeras tuguje " stoka sitnog zuba ", čuju se jadikovke iz Butkovićeva podruma koji u jeftinom vinu utapa novu Červarovu pobjedu, ne bi nas začudilo da ekipa s Indexa izvrši kolektivno samoubojstvo, mada nismo mi te sreće, rekli bi neki.
Deset Červarovih godina
Međutim, Hrvatska slavi, koliko god patetično zvučalo, ovo je desetljeće omalenog trenerskog diva iz najvećeg hrvatskog polutoka, iz hrvatske Istre. " Mago di Umago " odnio je novu, možda najveću trenersku pobjedu u karijeri, naime, Hrvatska je na ovom prvenstvu izvršila apsolutnu smjenu generacije a ujedno ostala u vrhu.
Još jednom ponovimo, samo Hrvatska i Francuska. Sve se mijenja, režimi dolaze i prolaze, predsjednici poput pokislih kopriva nestaju pod stampedom vremena, ali hrvatski rukomet nastavlja pobjedničkom stazom, utabanom stazom slave i tako već deset godina, deset Červarovih zlatnih godina. Ponovimo još jednom i tako po sto puta, Hrvatska je uvjerljivo najmlađa reorezentacija europskog prvenstva u Austriji koja je izborila plasman u završnicu.
Budućnost je već počela
Kako mladi reprezentativac, Jakov Lavljeg srca, Jakov Gojun kaže, " ponosan sam što sam Hrvat "!
Doista, Hrvatska, sportska Hrvatska, građanska, istinski demokratska Hrvatska, oslobođena malograđanske mitomanije, sasvim sigurno može biti ponosna na svoje mladiće, koji će, uvjerni smo, predvođeni Linom Červarom već na Olimpijskim igrama u maglovitom Londonu ponovo razveseliti hrvatski sportski puk.
Navijači? Sjajni, pravi, pravcati hrvatski navijači u najboljem svijetlu, rukomet je pokazao i dokazao kako se može bez nasilja, bez huligana ali sa ogromnim srcem, hrvatskim srcem, besprijekorno predstavljati zemlju, rukomet je pokazao put i ostalim sportovima, samo je pitanje koliko su razni Mamići, Filipovići spremni kročiti putem za odabrane, putem kojim idu samo najbolji. Teško je ići stazama Šole, Balića, Gojuna, Buntića, Alilovića, Duvnjaka, Štrleka...Ćervara. Mnogi su pokušali, rijetkima je to uspjelo.
Kad sportaš da sve od sebe, ostavi srce na terenu, nema razloga da si bilo što prigovori. Naša rukometna reprezentacija uoči ovog europskog prvenstva nije ispraćena sa prevelikim optimizmom, naravno navijači su iznimka, oni uvijek s pravom očekuju najviše.
Međutim razni stručnjaci i dušebrižnici pokušali su utjecati na stabilnost momčadi, destabilizirati Linu Červara i dečke, Červar je proglašen bivšim, stručnjak kome igrači sastavljaju ekipu a asistenti vode treninge. Ipak kao u životu, tako i u sportu rad se isplati i dobro se dobrim vrati.
Ne bojimo se za budućnost, za rezultat u polufinalu, ako odigraju kao večeras, ako ostave srce na parketu nitko neće imati ni riječi prigovara, ni krivi pogled se vidjeti neće.
Nitko, jer to je sport, na putu do vrha, neophodna je doza sreće, a mi ćemo i dalje navijati za njih, živjeti sa njima, po " hajdučki ", i kad " gube i kad tuku ", jer, kao što sam nekoć zapisao, tako je to kad igra Hrvatska...
Post je objavljen 29.01.2010. u 00:05 sati.