četvrtak, 28.01.2010.

INTERNET JE ZADNJE I NAJSNAŽNIJE UTOČIŠTE SMEĆA ?

Surfam ja tako internetom ( uz poruku zlostavljačima s Facebooka da svoju ljubav ne traže u virtualnom svijetu ), crveni se stranica " pedofilčine s Madagaskara ", više nego obraz spomenutog " kvartovskog jebača ".



Idem dalje, već poslovično, kava, light Marlboro i blog.hr, naslovnica, sama po sebi prepoznatljiva, trideset osmi post koji hvali Crkvu na sva zvona, hvali postupke i humanitarne napore Caritasa koji pomaže unesrećenom stanovništvu Haitija. Vrlo vjerojatno stoga, što naslovničar, urednik blog.hr servisa, humanitarac kakav jeste te osjetljiva duša i sam voli pomoći drugima. Pogotovo ako im je ta pomoć potrebna prilikom nabavke raznih opojnih sredstava ili pak ako im je " potrebita " za kupovinu ispita.

" Kupus od države " i kupus na internetu

Veliki naslov o " domoljubima " i domoljubima, jedni bez navodnika, drugi naravno s navodnicima, nemam uopće problema s time, sa takvim " člankom ", koji je u pravom smislu riječi artikulirani govor mržnje, zar Hrvatska za razliku od Jugoslavije nije demokratska zemlja?

Za takvo što se srećom u ovoj državi ne ide u zatvor, ne sazivaju se komunistički plenumi i ne montiraju se unaprijed presuđena suđenja. Problem nastaje onog trenutka kada se ne sudi " kvartovskim jebačima " odnosno Facebook zlostavljačima, možda smo samo i isključivo zbog toga " kupus od države ", iako naravno nismo zaduženi poput prijestolnice europskog turizma, Grčke, zapravo danas je Grčka dužna vrtoglavih 300 milijardi eura.

Međutim ono što može smetati jeste navika već spomenutog urednika blog.hr servisa da ima tu ubojitu crtu, taj instinkt kakav i inače imaju zlostavljači s Facebooka, a to je instinkt samopromotora i s neizbježnom crtom totalitarnog uma.

Već navikli na razne smicalice na internetu, u virtualnom prostoru koji je svoju pravu ekspanziju počeo doživljavati početkom ovog stoljeća kada su dvojica pionira virtualnih avantura krenuli u osvajački pohod, jedan je naravno " pedofil s Madagaskara ", alias Matija Babić, dok je drugi Dario Markuš, javnost zaista malo zna o čovjeku koji je kao " teeneger " zajedno s Krešimirom Drvarom krenuo u pustolovinu, doduše kasnije se to neraskidivo prijateljstvo raspuklo kao balon od sapunice.

Markuš je svoju ljubav pronašao također u virtualnom svijetu ( jedna blogerica ), malo bolji poznavatelji situacije na internetu, a ja si " utvaram " ( kako bi rekao Ćiro Blažević ) da sam jedan od takvih, smatraju da Markuš još uvijek traži " vječnu ljubav ", samo ovog puta na Facebooku.

Kaže Markuš kako je jadan nekoliko puta pozivan na obavijesni razgovor u policiju upravo zbog korisnika blog.hr servisa, servisa koji je nekoć bio u njegovom većinskom vlasništvu ( kao što rekoh prevrnuti ću nebo i zemlju, razgovarati sa svakim i sa svime, bez obzira kako se zove da otkrijem postoje li kakvi sakriveni marifetluci u potezima osobe koja je navodno otac blog.hr servisa ), uglavnom radi pornografije koju on ne podržava te je takav sadržaj na blogu zabranjen.

Međutim je li baš tako kako Markuš kaže ( između ostaloga današnji urednik dnevnik.hr portala dao je intervju i za portal javno prije tri godine )?

Naravno da nije, kako svatko traži što mu fali, tako i Markuš redovito obitava na prostoru gdje se neprestano " svekoliko čitateljstvo " izlaže eksplicitnim, doduše nepismenim, čak i anatomski netočnim, pornografskim sadržajima ( pogledajte samo naslovnice blog.hr servisa i dnevnik.hr portala ).

Vrlo vjerojano je to vrsta domoljublja na način kakav je prihvatljiv virtualnim zlostavljačima koji nažalost predstavljaju sasvim realnu prijetnju.

Imaju li Hercegovci " šiljaste uši " i " kockaste glave " ?

Neki nisu imali sreću da su zbrisali tijekom velikosrpske agresije u razne egzotične i one manje egzotične zemlje Europe ili su pak odmaglili preko oceana.

Danas se takvi vraćaju i naravno pretvaraju Hrvatsku u " kupus od države ", iako je zapravo Hrvatska fenomen, naime, Hrvatskoj je 18 godina, u tih 18 godina Hrvatska je obranila svoj teritorij, oslobodila ga i krenula put Euroatlantskih integracija, koliko god to patetično zvučalo, radi se o velikim postignućima.
Gdje je Jugoslavija bila 1963. ? Bila je mračna zemlja zabačenog Balkana u kojoj je carevala diktatura i u kojoj su ljudi ostajali bez glave zbog drugog i drugačijeg mišljenja.

Nije za zamjeriti pojedincima kada zadojeni mržnjom šire ksenofobične poruke o Hercegovcima " šiljastih ušiju i kockaste glave ", " neobrazovanim dinaroidima ", misleći pritom vjerojatno na Marina Čilića koji engleskim jezikom barata puno bolje od izvorne predstavnice hrvatske malograđanštine, profesorice Vesne Pusić, nije im za zamjeriti između ostaloga jer oni ne razumiju demokraciju, oni ne shvačaju da je jedan Feral Tribune, neumrla, srećom propala tiskovna, o pokojnom predsjedniku Tuđmanu pisao znatno više " bedastoća ", nego bi to " neradnici " iz Hrvatskog slova bili u stanju sve da do stoljeća tridesetog " pljuju " po Josipoviću, a i Tuđman je bio demokratski izabrani predsjednik, i to dva puta, oba puta u prvom krugu.

Kažu neki kako rade za nas, ovog puta sasvim osobno treba odgovoriti " virtualnom šljamu ", dok smo mi ( u prenesenom značenju, ja sam ipak bio premlad, no moja familija nije ) ginuli za " vas ", vi ste s roditeljima i jugo-oficirskom bandom, predvođeni Mirom Furlan i Radom Šerbedžijom zbrisali preko granice ili snajperima s prozora kuća ubijali vlastite susjede.

Zaista, Hrvatska jeste " kupus od države ", ali ponajprije stoga jer u zatvoru nisu ( dapače oni su nositelji medijske Hrvatske ) " pedofilčne s Madagaskara ", " zlostavljači s Facebooka " ili pak " ubojica dječjeg lica ", Ratko Čačić, koji je skrivio prometnu nezgodu u kojoj su smrtno stradale dvije osobe?

Čačić čak nije ni ponudio ostavku na mjesto predsjednika slabašne strančice kao što je HNS, međutim, kako Mađarska nije " kupus od države ", tako se treba nadati da Ratko neće umaći mađarskom pravosuđu, tim prije što, srećom, nema saborski imunitet.

Kažu neki kako " čobani iz Hercegovine " ( što je to ako ne eklatantni govor mžnje koji uporno forsira uredništvo blog.hr servisa ) tu i tamo " mlatnu ženu " iz hobja valjda, zaboravljajući koliko " intelektualna Hrvatska " ima tešku " pesnicu ".

Naime, sjetimo se nesuđenog ministra pravosuđa, Ante Nobila, koji svako malo nekoga premlati, uključujući i djecu od petnaestak godina, da stvar bude zanimljivija, on to čini javno, a da za takvo što nije kažnjen.
Prisjetimo se cirkusa koji je priredio Srećko Jurdana svojoj familiji i malodobnom sinu.

Još jedan intelektualac, a nije Hercegovac, već Petrinjac, Ljubomir Čučić također bi mogao ispričati svoju priču, od Francuske do Hrvatske.

Nemojmo zaboraviti rasistički spot Dalibora Matanića, " Očistimo Zagreb ", snimljen početkom ovog stoljeća, radi se o spotu kakvog se ni nacistički zločinac Goebbels ne bi posramio, i on bi iz toga mogao ponešto naučiti.

" Ubojicu dječjeg lica " već smo apsolvirali. " Pedofil iz Madagaskara " djelomično je postao legenda, a Facebook zlostavljač tek odnedavno je na tom tragu, samo zbog toga što tek, od jučer praktički, neki njegovi marifetluci sada izlaze na površinu.

Hrvatska neće biiti " kupus od države " ako prmjerice oni koji su pozivani na obavijesne razgovore napokon tamo i ostanu.