utorak, 05.01.2010.

Sanadera glave došli " njegovi "

Bivši premijer ekspresno je izbačen iz HDZ-a, baš onako kako je i aktualna predsjednica stranke " izabrana " na čelno mjesto te stranke.

Očekivano, bivši premijer, nekoć veliki ljubimac takozvane lijeve novinarske elite, dr. Ivo Sanader po kratkom postupku izbačen je iz stranke na čijem je čelu proveo dugih, i po mnogima uspješnih, devet godina.

Imao sve i sve izgubio

Ivo Sanader u samo nekoliko sati izgubio je karizmu, podršku i onog dijela stranke koja se potiho nadala njegovom povratku, čak i oni, koji se danas prave " izmanipulirani ", ograđuju se od njegovog postupka, svjesni težine Sanaderovih optužbi izrečenih ove nedjelje na izvanrednoj tiskovnoj konferenciji na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu.

Dakle, definitivno je jasno da Sanader odlazi, postoji vrlo mala mogućnost da u parlamentu, zahvaljujući Sanaderu, HDZ izgubi većinu. Međutim, bivši premijer, usprkos suicidalnom postupku, još uvijek nije potpuno izgubio " doticaj s realnošću ", naime, Ivo Sanader je čitavo desetljeće bio na čelu stranke koja je pod njegovim vodstvom ostvarila velike uspjehe, pod tim mislimo na dvostruku pobjedu na parlamentarnim izborima, stoga ne vjerujemo da bi bivši predsjednik HDZ-a išao toliko daleko i srušio svoju dojučerašnju stranku s vlasti, članstvo, koje se donedavno klelo u njega, mu to ne bi oprostilo.

Pokušaj obmane s ljevice

No, ono što je u ovom trenutku važnije i na što moramo odgovoriti, prije svega zbog javnosti, jer se ponovo stvara obmana u ekstremnom dijelu hrvatske političke scene kako je " Sanader desničar, kandidat desnice koji se želi vratiti u Sabor da bi se suprostavio reformistima ", to naprosto nije točno.

Ivo Sanader je sve, samo ne kandidat desnice, naime, hrvatska desnica odrekla se dr. Sanadera onoga trenutka kada se ovaj, uz obilatu pomoć onog dijela medija koji se sada brutalno obrušio na njega, obračunao na nedemokratski način sa kontroverznim Ivićem Pašalićem, Nemojmo se praviti " grbavi ", sjetimo se tih vremena, a prvenstveno sjetimo se apologetskih tekstova raznih kolumnista, od Davora Butkovića do Deane Knežević i Sanje Modrić, sjetimo se Miljenka Jergovića i profesora Banca, nemojmo zaboraviti ni " neovisnog " analitičara, Davora Gjenera, pa čak i Mirjane Krizmanić, dakle sjetimo se vremena nakon što je Sanader po prvi puta osvojio vlast.

Tada su rijetki Sanaderovi kritičari proglašavani desničarima, stigmatizirani kao ljudi Ivića Pašalića, uvijek dežurnog krivca za sve zlo u Hrvatskoj. Tada je heroj godine bio Branimir Glavaš sa svojim " Borbašima ", klasik hrvatske književnosti, Ivan Aralica proglašen je Tuđmanovim književnikom i anahronim nazadnjakom, dok je Sanader uživao nepodijeljenu simpatiju velikog dijela ekstremne hrvatske ljevice, poglavito novinara.

Butković u Sanaderovoj kuhinji, Jergović u knjižnici

Naravno radilo se o iluziji, svjesni poraza i snage HDZ-a ( podrška u narodu u prvih godinu dana Sanaderove vlasti HDZ-a kretala se redovito u svim relevantnim anketama između 45 i 50 posto, oporba je naprosto bila neutralizirana ), nisu Butković i ekipa odjednom postali zaljubljenici u HDZ, nije Sanja Modrić doživjela preobraćenje u stilu profesora Zdravka Tomca, naprotiv, radilo se, ponovimo opet, o iluziji, svjesni Sanaderove snage protivnici su čekali, čekali i dočekali.

Tašt kao i uvijek, Sanader je nasjeo na ovu igru, uživajući u hvalospjevima, nije razumio što se događa, nije shvatio da će mu glave doći upravo oni koji su od njega stvorili besmrtno božanstvo, da doista, u tom trenutku Sanader je izgubio doticaj sa stvarnošću.

Sanader je odbio poslušati upozorenja bivših HDZ-ovaca, okružio se ljudima koji su u HDZ-u pronašli priliku za vlastitu samopromociju, za vlastiti probitak, ljudima koji su bili spremni na sve samo da svoj cilj i ostvare, što se pokazalo sedam godina kasnije. Odbacio je izvorne HDZ-ovce, staru gardu, došli su neki novi momci, a mediji su bezrezervno podržali svaki Sanaderov potez. Utihnula je konzervativna Hrvatska, glas u pustinji bio je tek Milan Ivkošić i donekle Milan Jajčinović te Tihomir Dujmović.

Eminentni hrvatski kolumnista, čovjek koji je kreator lažnog intervjua sa " DRAGIM IVOM ", Davor Butković, tada je zaspisao: " I tako je Ivo Sanader u samo jedno popodne, ako već ne riješio, a onda barem sanirao trinaestogodišnji sukob  između IDS-a i HDZ-a te od uvjerenog političkog neprijatelja stvorio potencijalnog saveznika ili barem za razgovore raspoloženog partnera.

Sanader je u proteklih četrdesetak dana upravo multiplicirao svoj glavni politički talent, da što efikasnije, brže i bezbolnije, često govoreći ono što njegov sugovornik želi čuti, rješava najrazličitije probleme u svoju korist.

Iznimna učinkovitost i energičnost u eliminiranju političkih i komunikacijskih problema, uz veliki stupanj samouvjerenosti, glavna je Sanaderova političarska, a možda i osobna značajka, u koju sam se počeo uvjeravati još prije desetak godina, kada sam prvi put ozbiljno razgovarao s tim doktorom književnosti, koji često s ponosom govori kako može istodobno voditi konverzaciju na četiri svjetska jezika..."

Malo boljim poznavateljima situacije u medijma posve je jasno da je jedno duže vrijeme vladala svojevrsna idila između Butkovića i tadašnjeg premijera Ive Sanadera ( Butković je bio u sjajnim odnosima i s pokojnim Račanom ), uključujući i zajedničke ručkove, večere na jahtama. Kolumnist Jutarnjeg lista i sam se hvalio kako je svojedobno " kuhao za premijera ".

- Te me zimske subote Sanader me prvi put fascinirao energijom koju je bio kadar potrošiti da me uvjeri u određene teze u koje ni on sam, činilo mi se, nipošto nije vjerovao. No, kao zamjenik ministra vanjskih poslova, čovjek je nastojao što bolje obavljati svoju dužnost. Kasnije smo se Sanader i ja rijetko, ali razmjerno redovito nastavili viđati, pri čemu posebno izdvajam sastanak u zagrebačkom restoranu Lang. No, ono što je Sanader učinio poslije izbora još je značajnije. U samo četrdeset dana novi je premijer uspio pridobiti predstavnike manjina, a prije svega Srbe i Talijane; uspio je do te mjere šarmirati domaće medije da mu i uvjereni ljevičarski komentatori pišu apoteoze - napisao je, u to vrijeme vjerni fan Sanadera, Davor Butković.

Dakle, to nije napisao Ivan Aralica, autor ovog epa o Sanaderu niije prof. Tomac, drugim riječima, sasvim je razvidno čiji je igrač bio Ivo Sanader. Predstavnik desnice? Sasvim sigurno ne.

- Meni je Sanader super, intelektualac je, dolazi iz mog miljea, govori više jezika, baš je simpa - rekla je između ostaloga tadašnja kolumnistica Jutarnjeg lista, Sanja Modrić.

To nije rekla Maja Freundlich.

Ne treba zaboraviti ni političke analitičare, poput Gjenera, Šibera, Banca ( danas jednog od vodećih ljudi HHO-a, te žestokih kritičara komunizma ), radi se o dežurnim analitičarima podobnim svakim medijima, ne postoji kampanja u kojoj oni nisu glavne zvijezde, kao da Hrvatska, osim ostarjelih, istrošenih  političkih vidioca nema mlađih, ideologijom neopterećenih analitičara.

Svi oni u određenom trenutku, poglavito Gjenero i Banac, su u Sanaderu vidjeli svojevrsnog " Mesiju ", izbavitelja koji će Hrvatsku dovesti u okrilje Europske unije. Deset godina je prošlo od Tuđmanove smrti, Europa ne stanuje ovdje. Ni ovo nisu desničari, a osnovali su Sanaderov FAN CLUB.

O čemu mi onda govorimo? O čemu mi govorimo kada se Sanadera smatra predstavnikom desne Hrvatske dok istodobno lijevi novinari vode apologetske intervjue s tim istim Sanaderom nekoliko mjeseci prije posljednjih parlamentarnih izbora ( uoči izbora 2007. godine Deana Knežević, kroz intervju u Večernjem listu, ispjevala je odu Sanaderu, ni tadašnja kolumnistica Večernjeg nije desničarka, naprotiv, uz Jasminu Popović slovila je za " lijeve novinare " vodećeg hrvatskog dnevnog lista ).

Na tekstove podrške Miljenka Jergovića koji su do nebesa uzdizali Ivu Sanadera nećemo se ni osvrtati, s obzirom kako je javnost imala i više nego dovoljno vremena i prostora upoznati se s tom vrstom apologije.

Kao što možete vidjeti, prezentirali smo vam samo neke od činjenica koje nedvojbeno dokazuju da Ivo Sanader nikada nije bio kandidat desne Hrvatske, međutim nije to ni Jadranka Kosor, iako ona ovih dana radi istu pogrešku koju je njen prethodnik napravio prije mnogo godina.

Isti novinari, isti koalicijski saveznici, isti interesni lobiji podržavaju premijerku Kosor, sve do trenutka kada se počnu javljati prvi znakovi slabosti. Nakon toga, tko preživi, pričati će.

Da je tome tako mogli smo se uvjeriti na ovim predsjedničkim izborima, neki koalicijski partneri, toliko lojalni koaliciji, toliko solidarni sa svojim koalicijskim partnerom koji vodi Vladu, odlučili su podržati kandidata najjačeg rivala stranke s kojom su u koaliciji.

Doista, nakon Tuđmana samo kratkovidni političari opće prakse vode HDZ.

Ivić Pašalić? Ako postoji jedan čovjek koji se u ovom trenutku u Hrvatskoj osjeća zadovoljnim, koji osjeća određenu statisfakciju, onda je to " kontroverzni" doktor Pašalić, koji se na kraju od lovca brzo pretvorio u lovinu.

Dakle, Pašalić i eventualno Branimir Glavaš. Tko je slijedeći stanovnik Remetinca? U ovom trenutku ne bi se bili spremni okladiti.