Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
ponedjeljak, 18.01.2010.
Aco Stanković i " pedofil na Madagaskaru "
U Hrvatskoj, osim možda Ace Stankovića, vjerojatno nema osobe koja toliko voli sebe samoga, kao što je to Matija Babić, široj javnosti poznat kao priučeni novinar ( on doista nema ni pravi fakultet završen ( ne mislim pri tome na studij novinarstva, to je manje-više nevažno, novinar ili ima ono nešto ili nema ), više je Đapić magistar, nego je Babić diplomirao na fakultetu ) i " pedofil na Madagaskaru " ( «…Ja se recimo palim na starije maloljetnice, to i nije neka tajna. 16+ ne odbijam. Neki će reći da je to skroz ok, neki će reći da je to gnjusno i da graniči s pedofilijom ili je čista pedofilija. Neki će reći da sto posto imam mali kurac…» ), te naravno vlasnik « Crvenog portala «, koji usprkos sveukupnoj krizi bilježi « rekordne uspjehe «, kao nekoć Gorbačov sa petoljetkom, godinu dana prije sloma komunističkog sustava.
Primitivci i " četničko uredništvo "
Da na Indexu rade « najveći jebači « mogli smo se uvjeriti i na vlastitoj koži ( do kraja ljeta objaviti ćemo sva imena i prezimena, svih naslovničara ( što je najvažnije urednika ) na blogeru, te poruke istih, koje će na najbolji način razotkriti kako to « jebači « « jebu druge «, makar imali i « mali kurac «, te čime se i inače hvali « četničko uredništvo blogera « ( ovo su doslovno prenesene riječi urednika bloger.hr servisa a koje je uputio na nekoliko adresa preko PP, tamo se funkcionira na principu kloniranja, uzmimo na primjer najljepši dio dana, « sumrak «, ili nešto slično, on u principu djeluje kao pristojna osoba, dok ne otkrijete pravu pozadinu priče, blogovi nestaju nasljedeći način: « počinju međusobne konzultacije «...jel oćemo danas malo zajebavati ustaše...«, nakon takve « signalizacije «, slijedi nevjerojatna tortura iz svih oružja, nakon koje slijedi drugi dio akcije i poruka uredništvu « okini ovog ustašu «, što je bio signal za eutanaziju, tako se vrtjelo iz dana u dan, doista « nemresbelivit « ), međutim, njihova potencija izuzetno je porasla u posljednjih nekoliko dana i to bez viagre, globalnoj krizi usprkos, barem ako je vjerovati ( a nije mu za vjerovati ) Matiji plemenitom ( «…tko u Argentini jebe 13-godišnjakinje bit kvartovski frajer…» ).
Naime, plemeniti nije izdržao ne pohvaliti se svojim seksualnim mogućnostima, «…Jedina grupa koja je jača od Indexa je Styria (815,188 posjetitelja), no tu treba uzeti u obzir da tu grupu sačinjavaju čak četiri različita web sitea, pa smo i od njih neusporedivo veći jebači….», drugim riječima, « pedofil sa Madagaskara « koristi potpuno nepouzdane informacije kao činjenicu, što naravno nije problem, svatko kao argument vlastitog uspjeha uvijek barata podacima koji mu odgovaraju, zaboravivši pri tome spomenuti kako se ti podaci suštinski ne mijenjaju već nekoliko godina, analogno tome i napredak nije veliki, dapače on je manji od Babićevog « penisa «, ukoliko je to uopće moguće. Ne zabrinjava ni retorika spomenutog novinara, osebujan stil balkanskog primitivca koji se jednako dobro snalazi u beogradskim birtijama i predsjedničkim dvorima je nešto što možemo prihvatiti sa odobravanjem ili žaljenjem, stvar osobnog izbora i afiniteta.
Nasilni " jebači "
Ne bi nas trebalo smetati ( ukoliko se ne želimo spustiti na njihovu razinu ) ako je Matija Babić "uspješan" u životu, što vozi dobar auto i što je, vrlo vjerojatno po njegovim izjavama, jako dobar "jebač", već nas je zasmetalo to što na njegovom portalu stoji video isječak ubojstva puna dva dana, a da nitko u medijima okom nije trepnuo. Naime radi se o video isječku koji de facto promovira nasilje, budući da video « RAM – Killing in te name – official video « nije neka namještaljka isprepletena specijalnim efektima, već se doista radi o ubojstvu, budući kako je osoba pogođena strijelom u tom video uistinu i mrtva ( komentar sa youtube – « Dimitri Rastov is meant to be the name of the dead guy...Apparently it's been in the Moscow newpapers .» ).
Ovakav eklatantan primjer promoviranja mržnje, zla, odnosno nasilja, zaista vam može pomoći da u jednom trenutku postanete « bolji jebač «, no u konačnici vodi ka totalnoj impotenciji. Slični trikovi nisu rijetka pojava kod hrvatskog, medijskog Robina Hooda ( sjetimo se kako je procijenio ljudski život na 50.000 kuna, zaista plemenito ), nakon pornografske epizode sa voajerskim prizvukom, odnosno Severinine promocije malog kućnog videa, na redu je druga vrsta ideologije, ideologije nasilja. I taj bi branio jednu nedužnu žrtvu, poput mladog maturanta, Zagrepčana, Luke Ritza, « ajte molim vas « - rekao bi Račan, a čak i on je ponekada znao biti u pravu. Stvarnu namjeru Matije plemenitog možemo prozreti ako samo izvadimo najvažnije činjenice iz njegova obraćanja svojim poslušnicima: « Naš cilj je zauzeti prvo mjesto na obje ljestvice, smijeniti Sanadera i suditi Todoriću.
Bit će zajebano jer na svakih 100,000 kuna koje mi ulažemo, neprijatelji mogu uložiti najmanje 1,000,000. Ali nema prodaje, nema predaje, idemo u dobrom smjeru «
Pozadina ove priče vuče svoje korijene u dubokoj frustraciji, odnosno kompleksu i osjećaju manje vrijednosti spomenutog vlasnika « Crvenog portala «, naime, kako « plemeniti « nije novinar, a većina kolega ga ne doživljava previše ozbiljno, on je ispred sebe postavio megalomanske ciljeve, sa minimalnim učinkom, niti je premijer otišao zbog « madagaskarskog pedofila «, niti će netko suditi Todoriću, a ponajmanje će to biti « najveći jebač « ovih prostora, Matija « plemeniti «.
Razlika između " porno dilera " s Crvenog portala i Ace Stankovića, " notornog primitivca ", koga nažalost iz nekih nedokučivih razloga plačaju svi hrvatski građani putem mjesečnog harača u vidu TV pretplate, gotovo da ne postoji, naime i jedan i drugi imaju iste sklonosti te istovjetne interese. Naime, Aco Stanković putem tajnih i " ortačkih ugovora " ima mjesečni prihod kao savjetnik u firmi Billa Gatesa, što je opasno i nemoralno, poglavito u vrijeme globalne recesije koja nije dotaknula očito samo glavešine na HTV-u i kolumniste pojedinih dnevnih novina koji majstorskim akrobacijama kupuju elitne vile iznad Zagreba usprkos sasvim prosječnoj plači koja nije dostatna ni za dvodnevni izlet u Sloveniju.
Što to o nama kao društvu govori? Možda upravo to da potencijalni kriminalci drmaju zemljom, drugim riječima i dalje preživljavaju dobri i loši kriminalci, iako je kriminalac, kriminalac, ma kakav god on bio, " naš " ili " njihov ".
Pitate se je li Stanković upitao Babićevog namjesnika, stidi ( iako je " Plemeniti " u pravu ako surovo tumačimo zakone ove zemlje, međutim radi se o vlasniku nekakvog medija, te je na taj način i dužan poštovati pravila igre koja postoje u takvom svijetu, tim prije što se u ovakvim slučajevima zakoni ne mogu primjenjivati neselektivno, već se radi od slučaja do slučaja, svaki zaseban za sebe ) li se raditi za " pedofila na Madagaskaru " i " kvartovskog jebača " u Argentini? Odgovor je naravno očekivan, nije, naime, nema razlike između Stankovića i Babića i jedan i drugi koriste rupe u zakonu kada god je to moguće, samo što je Stanković malo inteligentniji, otprilike koliko je Kerum ( stoga je Kerum na vlasti a Mosor je vječiti " grintavac " ) inteligentniji od Mosora, pa se svojim kvartovskim podvizima javno ne hvali, zato mu i građani putem harača svaki mjesec redovito plačaju odgovorajuću rentu.
Jedna poprilično trošna prostorija sa neuglednim šankom i skučenim prostorom. Očito da je preseljenje iz Novog Zagreba na Zavrtnicu bio pad sa konja na skakavca. Na samom ulazu stepenice vas vode(ne u nebo) do index-ove prostorije.