ponedjeljak, 11.01.2010.

Razlozi Bandićevog poraza leže u HDZ-u

Nekoiliko minuta nakon predsjedničkih izbora i nakon relativno uvjerljive pobjede predsjedničkog kandidata SDP-a, Ive Josipovića, unaprijed pripremljeni komentari ( samo naivni su smatrali da Bandić može nadoknaditi 20 posto razlike iz prvog kruga nakon onakve akrobacije Sanadera, suzdržanosti Jadranke Kosor i ukazanja Tomislava Merčepa ) preplavili su hrvatski medijski prostor u potrazi za razlozima Bandićeva poraza.




Činjenica je ipak jedna, profesor Josipović intelektualno je nadomćan nezavisnom predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću, što god to značilo. No, to ne znači kako je Milan Bandić manje vrijedan, već se radi o perrecepciji koja je itekako utjecala na ove izbore.

Referendum nemoguć, Bandić ostaje gradonačelnik

No prije svega treba reći kako su priče o nekakvom referedumu koji bi išao na Bandićev opoziv u Zagrebu prijetnje praznom puškom kojom mogu mlatarati samo
totalno neupućene osobe ili osobe koje ispred sebe imaju neki određeni cilj, bilo da se radi o osobnom ili ideološkom obračunu. Naime, da biste smijenili gradonačelnika bilo kojeg grada vi biste morali na referendum izvući ogroman broj birača, gledajući odaziv na predsjedničkim izborima, radi se o nemogućoj misiji.

Profesor Ivo Josipović održao je jedan zanimljiv, za mnoge SDP-ovce, što se vidjelo prema zvižduku u Novinarskom domu, govor, u kojem je pružio ruku i onima koji za njega nisu glasovali. Koliko se radi o iskrenoj ponudi, a koliko na takav govor ima utjecaj atmosfera, euforično stanje nakon izborne pobjede, pod koji može potpasti čak i hladnokrvna osoba kao što jer profesor Josipović, ostaje da se vidi. Sve ovisi koliki će utjecaj na Josipovića imati predsjednik u odlasku, Stjepan Mesić.

Sukob zbog ankete, odnosno novaca



Vratimo se na početak priče, glavni razlozi Bandićevom porazu ne leže u hrvatskim medijima, bez obzira koliko portal, koji mu je donedavno bio vjeran poput Ćire Blaževića Tuđmanu, nekontrolirano stao na stranu oficijelnog SDP-ovog kandidata, Ive Josipovića. Naime, nije teško analizom tekstova, pogotovo takozvanih analitičkih komentara, a uglavnom neprofesionalno intoniranih optužnica protiv Bandića, utvrditi ovu našu nedvosimslenu konstataciju.

Uostalom pogledajte portal zagrebacjia.com i biti će vam jasno o čemu govorimo. Prema nekim našim izvorima, oba portala u vlasništvu jedne osobe pod direktnom su kontrolom zagrebačkog SDP-a.
No, tu čak i nije ništa sporno, sporni su razlozi obračuna s Duškom Ljuštinom, nesuđenim predstojnikom predsjedničkog ureda na Pantovčaku.


Negdje u prvoj polovici netom završene godine, a uoči lokalnih izbora, preko Duška Ljuštine, tadašnji kandidat SDP-a za gradonačelnika, Milan Bandić naručuje za potrebe svoje kampanje anketu na velikom broju ispitanika ( u svim kvartovima grada Zagreba ), na kojoj je najviše insistrirala u to vrijeme zamjenica glavnog urednika, portala javno.hr " bliska " ( više od toga ) suradnica Tomislava Galovića, Nataša Zečević, tom prilikom Duško Ljuština obećaje portalu za " uslugu " milijun kuna, izbori su otišli u drugi krug, Bandić je 31. svibnja postao novi-stari gradonačelnik i novac nikada nije uplaćen.

Jednu ovakvu anketu Bandiću je predložio Duško Ljuština, što je ovaj prihvatio, iako nije bio oduševljen tim prijedlogom, međutim, kako novac nije isplaćen, a u međuvremenu je došlo do sukoba nekada neraskidivih partnera, Galović-Majher, " kolovoškom revolucijom " promijenila se i urednička politika portala ali i vlasnička struktura portala.

Tko je tu kome "maznuo lovu", odnosno tko je u pravu u čitavom sukobu znog novaca, vrijeme će pokazati, činjenica jeste da neki korisnici portala nisu isplaćeni i da su dolaskom nove uprave degradirani, da ne kažemo poniženi, iako nova uprava nije dovela niti jednog novinara ( izuzev nedavno Deane Knežević ) koji bi se na bilo koji način mogao mjeriti s nekim od Građana novinara iz rubrike javno.info.


Dakle, u ovom trenutku potpuno je jasno zašto Galović ide direktno na Ljuštinu, indirektno na Bandića. Što se donekle može razumijeti, poglavito iz perspektive da Ljuština nije ispunio svoj dio pogodbe. Međutim, s moralne i profesionalne točke gledišta za ovakvo ponašanje, nekoć etabliranog hrvatskog portala, tijekom predizborne kampanje opravdanja nema, niti ga može biti.

Vidoševićeva kandidatura smanjila šanse gradonačelnika metropole



Više je razloga što je Milan Bandić izgubio ove izbore, ali Bandić zasigurno nije najveći gubitnik predsjedničkih izbora, usprkos trenutnoj popularnosti, najviše razloga za zabrinutost ima premijerka Jadranka Kosor.

Milan Bandić doslovno je razorio najveću i neosvojivu HDZ-ovu tvrđavu, zagospodario je dijasporom.


Za ovakav jedan rasplet izričitu odgovornost snose Jadranka Kosor i Ivo Sanader, još jedan, nekoć neraskidiv, dvojac, koji je svojim amaterskim poimanjem politike doveo do toga da HDZ, kao najjača hrvatska politička stranka, nije imao predstavnika u drugom krugu predsjedničkih izbora



Tijekom drugog kruga predsjedničkih izbora sam Bandić učinio je nekoliko strateških pogrešaka koje su ga koštale manjka glasova, ali ne i predsjedničke fotelje, ona je izgubljena onog trenutka kada se za šefa države kandidirao nezavisni predsjednički kandidat Nadan Vidošević i odnio Bandiću glasove na koje je gradonačelnik Zagreba itekako računao. Naime, upravo zbog kandidature Nadana Vidoševića Milan Bandić odugovlačio je sa svojom kandidaturom, u jednom trenutku Bandić je bio vrlo blizu odustajanju od ulaska u utrku, što se najbolje vidjelo u Hrvatskoj Kostajnici. Potez Nadana Vidoševića primorao je Bandića da se okrene ekstremnoj desnici koju nedvojbeno simbolizira Tomislav Merčep.. Bandiću je svakog novog dana postalo jasnije da na ljevici više ne može profitirati.





Fantomski pokušaj puča bivšeg premijera Sanadera uništio je i ono malo nade koju su gajili još samo najoptimističniji poklonici Milana Bandića, iako ni Duško Ljuština, objektivno govoreći, više nije vjerovao u preokret.

Desnica nije dobila predsjednika, ali je " osvojila " gradonačelnika

. Usprkos dugogodišnjem prijateljstvu Milan Bandić izgubio je podršku Stipe Mesića, a završni udarac njegovoj kampanji zadala je predsjednica HDZ-a, Jadranka Kosor, kada je zaprijetila sankcijama onim HDZ-ovcima koji su svoj glas najavili za Milana Bandića.


Drugim riječima, Josipović je imao podršku čitave ljevice, Milan Bandić ni oslabljenog HDZ-a s popularnom predsjednicom na čelu, čiji se glas i savjet u ovom trenutku itekako respektirao kod građana.

Dakle, nevidljivo, ali nedvojbeno, HDZ, preko Jadranke Kosor i profesora Hebranga, podržao je Ivu Josipovića. Iako je naravno većina glasača HDZ-a svoj glas ipak dala Bandiću.

Zašto je Kosor tako rezervirano išla prema kandidatu koji je svjetonazorski bliži HDZ-u?

Odgovor je veoma jednostavan, naime, predsjednica HDZ pokušala je spriječiti Bandića da duboko uđe u prostor kojim HDZ godinama suvereno dominira.
Rezultat takve politike je katastrofalan, niti je Kosor sasvim onemogućila Bandića u toj namjeri, niti je Bandić uspio nadmašiti Josipovića.

Zaključno, Duško Ljuština apsolutno je pravu kada kritizira dio medija ( naslovi: " građani odahnuli zato što nije izabran Bandić ", su naslovi na ksenofobičnoj razini, toliko stupidni da čovjek teško može povjerovati kako se radi o novinaru profesionalcu, takvi naslovi de facto omalovažavaju 40 posto onog dijela Hrvatske koja ipak nije glasovala za Ivu Josipovića, što je nedopustivo ).

Usprkos tome, kada politički lider, ali ne samo osoba iz svijeta politike, izgubi povjerenje birača, onda mu nitko ne može biti više kriv, nego on sam. Naime, Hrvatska se mora riješiti totalitarnog, boljševičkog načina razmišljanja " o bezgrešnosti vođe ". To nas neće daleko odvesti.

Međutim, kao što smo već napisali, desnica nije dobila " svog " predsjednika, ali je zato dobila gradonačelnika metropole. Sve donedavno to je bila utopija. Drugo je pitanje kakve desnice je predstavnik Milan Bandić?