Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
ponedjeljak, 11.01.2010.
Razlozi Bandićevog poraza leže u HDZ-u
Nekoiliko minuta nakon predsjedničkih izbora i nakon relativno uvjerljive pobjede predsjedničkog kandidata SDP-a, Ive Josipovića, unaprijed pripremljeni komentari ( samo naivni su smatrali da Bandić može nadoknaditi 20 posto razlike iz prvog kruga nakon onakve akrobacije Sanadera, suzdržanosti Jadranke Kosor i ukazanja Tomislava Merčepa ) preplavili su hrvatski medijski prostor u potrazi za razlozima Bandićeva poraza.
Činjenica je ipak jedna, profesor Josipović intelektualno je nadomćan nezavisnom predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću, što god to značilo. No, to ne znači kako je Milan Bandić manje vrijedan, već se radi o perrecepciji koja je itekako utjecala na ove izbore.
Referendum nemoguć, Bandić ostaje gradonačelnik
No prije svega treba reći kako su priče o nekakvom referedumu koji bi išao na Bandićev opoziv u Zagrebu prijetnje praznom puškom kojom mogu mlatarati samo
totalno neupućene osobe ili osobe koje ispred sebe imaju neki određeni cilj, bilo da se radi o osobnom ili ideološkom obračunu. Naime, da biste smijenili gradonačelnika bilo kojeg grada vi biste morali na referendum izvući ogroman broj birača, gledajući odaziv na predsjedničkim izborima, radi se o nemogućoj misiji.
Profesor Ivo Josipović održao je jedan zanimljiv, za mnoge SDP-ovce, što se vidjelo prema zvižduku u Novinarskom domu, govor, u kojem je pružio ruku i onima koji za njega nisu glasovali. Koliko se radi o iskrenoj ponudi, a koliko na takav govor ima utjecaj atmosfera, euforično stanje nakon izborne pobjede, pod koji može potpasti čak i hladnokrvna osoba kao što jer profesor Josipović, ostaje da se vidi. Sve ovisi koliki će utjecaj na Josipovića imati predsjednik u odlasku, Stjepan Mesić.
Sukob zbog ankete, odnosno novaca
Vratimo se na početak priče, glavni razlozi Bandićevom porazu ne leže u hrvatskim medijima, bez obzira koliko portal, koji mu je donedavno bio vjeran poput Ćire Blaževića Tuđmanu, nekontrolirano stao na stranu oficijelnog SDP-ovog kandidata, Ive Josipovića. Naime, nije teško analizom tekstova, pogotovo takozvanih analitičkih komentara, a uglavnom neprofesionalno intoniranih optužnica protiv Bandića, utvrditi ovu našu nedvosimslenu konstataciju.
Uostalom pogledajte portal zagrebacjia.com i biti će vam jasno o čemu govorimo. Prema nekim našim izvorima, oba portala u vlasništvu jedne osobe pod direktnom su kontrolom zagrebačkog SDP-a.
No, tu čak i nije ništa sporno, sporni su razlozi obračuna s Duškom Ljuštinom, nesuđenim predstojnikom predsjedničkog ureda na Pantovčaku.
Negdje u prvoj polovici netom završene godine, a uoči lokalnih izbora, preko Duška Ljuštine, tadašnji kandidat SDP-a za gradonačelnika, Milan Bandić naručuje za potrebe svoje kampanje anketu na velikom broju ispitanika ( u svim kvartovima grada Zagreba ), na kojoj je najviše insistrirala u to vrijeme zamjenica glavnog urednika, portala javno.hr " bliska " ( više od toga ) suradnica Tomislava Galovića, Nataša Zečević, tom prilikom Duško Ljuština obećaje portalu za " uslugu " milijun kuna, izbori su otišli u drugi krug, Bandić je 31. svibnja postao novi-stari gradonačelnik i novac nikada nije uplaćen.
Jednu ovakvu anketu Bandiću je predložio Duško Ljuština, što je ovaj prihvatio, iako nije bio oduševljen tim prijedlogom, međutim, kako novac nije isplaćen, a u međuvremenu je došlo do sukoba nekada neraskidivih partnera, Galović-Majher, " kolovoškom revolucijom " promijenila se i urednička politika portala ali i vlasnička struktura portala.
Tko je tu kome "maznuo lovu", odnosno tko je u pravu u čitavom sukobu znog novaca, vrijeme će pokazati, činjenica jeste da neki korisnici portala nisu isplaćeni i da su dolaskom nove uprave degradirani, da ne kažemo poniženi, iako nova uprava nije dovela niti jednog novinara ( izuzev nedavno Deane Knežević ) koji bi se na bilo koji način mogao mjeriti s nekim od Građana novinara iz rubrike javno.info.
Dakle, u ovom trenutku potpuno je jasno zašto Galović ide direktno na Ljuštinu, indirektno na Bandića. Što se donekle može razumijeti, poglavito iz perspektive da Ljuština nije ispunio svoj dio pogodbe. Međutim, s moralne i profesionalne točke gledišta za ovakvo ponašanje, nekoć etabliranog hrvatskog portala, tijekom predizborne kampanje opravdanja nema, niti ga može biti.
Više je razloga što je Milan Bandić izgubio ove izbore, ali Bandić zasigurno nije najveći gubitnik predsjedničkih izbora, usprkos trenutnoj popularnosti, najviše razloga za zabrinutost ima premijerka Jadranka Kosor.
Milan Bandić doslovno je razorio najveću i neosvojivu HDZ-ovu tvrđavu, zagospodario je dijasporom.
Za ovakav jedan rasplet izričitu odgovornost snose Jadranka Kosor i Ivo Sanader, još jedan, nekoć neraskidiv, dvojac, koji je svojim amaterskim poimanjem politike doveo do toga da HDZ, kao najjača hrvatska politička stranka, nije imao predstavnika u drugom krugu predsjedničkih izbora
Tijekom drugog kruga predsjedničkih izbora sam Bandić učinio je nekoliko strateških pogrešaka koje su ga koštale manjka glasova, ali ne i predsjedničke fotelje, ona je izgubljena onog trenutka kada se za šefa države kandidirao nezavisni predsjednički kandidat Nadan Vidošević i odnio Bandiću glasove na koje je gradonačelnik Zagreba itekako računao. Naime, upravo zbog kandidature Nadana Vidoševića Milan Bandić odugovlačio je sa svojom kandidaturom, u jednom trenutku Bandić je bio vrlo blizu odustajanju od ulaska u utrku, što se najbolje vidjelo u Hrvatskoj Kostajnici. Potez Nadana Vidoševića primorao je Bandića da se okrene ekstremnoj desnici koju nedvojbeno simbolizira Tomislav Merčep.. Bandiću je svakog novog dana postalo jasnije da na ljevici više ne može profitirati.
Fantomski pokušaj puča bivšeg premijera Sanadera uništio je i ono malo nade koju su gajili još samo najoptimističniji poklonici Milana Bandića, iako ni Duško Ljuština, objektivno govoreći, više nije vjerovao u preokret.
Desnica nije dobila predsjednika, ali je " osvojila " gradonačelnika
. Usprkos dugogodišnjem prijateljstvu Milan Bandić izgubio je podršku Stipe Mesića, a završni udarac njegovoj kampanji zadala je predsjednica HDZ-a, Jadranka Kosor, kada je zaprijetila sankcijama onim HDZ-ovcima koji su svoj glas najavili za Milana Bandića.
Drugim riječima, Josipović je imao podršku čitave ljevice, Milan Bandić ni oslabljenog HDZ-a s popularnom predsjednicom na čelu, čiji se glas i savjet u ovom trenutku itekako respektirao kod građana.
Dakle, nevidljivo, ali nedvojbeno, HDZ, preko Jadranke Kosor i profesora Hebranga, podržao je Ivu Josipovića. Iako je naravno većina glasača HDZ-a svoj glas ipak dala Bandiću.
Zašto je Kosor tako rezervirano išla prema kandidatu koji je svjetonazorski bliži HDZ-u?
Odgovor je veoma jednostavan, naime, predsjednica HDZ pokušala je spriječiti Bandića da duboko uđe u prostor kojim HDZ godinama suvereno dominira.
Rezultat takve politike je katastrofalan, niti je Kosor sasvim onemogućila Bandića u toj namjeri, niti je Bandić uspio nadmašiti Josipovića.
Zaključno, Duško Ljuština apsolutno je pravu kada kritizira dio medija ( naslovi: " građani odahnuli zato što nije izabran Bandić ", su naslovi na ksenofobičnoj razini, toliko stupidni da čovjek teško može povjerovati kako se radi o novinaru profesionalcu, takvi naslovi de facto omalovažavaju 40 posto onog dijela Hrvatske koja ipak nije glasovala za Ivu Josipovića, što je nedopustivo ).
Usprkos tome, kada politički lider, ali ne samo osoba iz svijeta politike, izgubi povjerenje birača, onda mu nitko ne može biti više kriv, nego on sam. Naime, Hrvatska se mora riješiti totalitarnog, boljševičkog načina razmišljanja " o bezgrešnosti vođe ". To nas neće daleko odvesti.
Međutim, kao što smo već napisali, desnica nije dobila " svog " predsjednika, ali je zato dobila gradonačelnika metropole. Sve donedavno to je bila utopija. Drugo je pitanje kakve desnice je predstavnik Milan Bandić?
