BUNTIĆ, ALILOVIĆ, ČILIĆ...
Vjerojatno čak i oni koji manje prate sport prepoznaju tri mušketira, trenutno tri ponajveće zvijezde hrvatskog sporta.
Kako je Hrvatska, s obzirom na broj stanovnika, sportska velesila, pomalo bi smiješno bilo izdvajati nekoga ponaosob, da se ne radi o Hercegovcima.
Naime, Denis Buntić, Mirko Alilović te Marin Čilić, vodeći sportski trojac u Hrvata, svoje porijeklo vuče sa kamenog hercegovačkog krša.
Iako se radi o " čobanima iz Herccegovine ", čak i notorni primitivci, " zlostavljači s Facebooka ", kao i štovano ( Bože sačuvaj ) uredništvo blog.hr servisa predvođeno sa svojim, jedva pismenim, sljedbenicima, teško nalaze riječi zamjerke spomenutoj trojici, a nije da se nisu trudili.
" Odgojen sam u katoličkom duhu "
Možda im tek za trenutak zasmeta pomalo euforična izjava desetog tenisača svijeta i polufinaliste Australien Opena, Marina Čilića, koji se javno drznuo izjaviti kako je Hrvat, a k tome i katolik, da stvar bude još gora, on je Hercegovac odgojen u katoličkom duhu koji se ni jednog trenutka nije dvoumio nastupiti za reprezentativnu vrstu Hrvatske.
Težak je to krimen, neoprostiv grijeh kod notorne i mržnjom zadojene primitivne balkanske manjine koju je eto, sasvim neočekivano, na samom startu iznevjerio i novoizabrani predsjednik države, koji se neprimjereno " ulizuje desnici ".
Normalno da je to prema njihovom mentalnom sklopu ogromna pogeška, očekivalo se da bi Josipović samim svojim izborom u startu organizirao masovna vješanja na trgu, međutim to se izjalovilo, pa sada očajni balkanci nemaju prevelikog izbora, osim da uživaju u pornografiji te međusobnom dodvoravanju.
Usprkos svemu, ogroman pomak je napravljen, nitko nesavladivom vrataru rukometne reprezentacije ne prigovara, dapače nitko se čak i ne usudi spomenuti mu pogrešno mjesto rođenja, za Denisa Buntića važe ista pravila.
Što mislite tko će se u prvim redovima slikati prilikom dočeka naših rukometaša nakon što se medaljom ovjenčani vrate u domovinu? Što mislite koga ćemo mi svojim foto aparatima zabilježiti u prvim redovima i tko će najglasnije " derati glasnice ", " jaaaavi se ", kao iz bunara zaurlati će povampirene seljačine, koje ni danas ne mogu prežaliti spektakularne dvoboje takozvane velike nogometne četvorke.
Neosnovana mržnja prema svemu i svakome tko ne pripada mentalnom sklopu određene grupe ljudi rezultat je kolektivne svijesti, srećom manjinske, unutar te kancerogene grupacije, njihov svijet se srušio usporedo s padom komunističke Jugoslavije.
U međuvremenu neka pišu peticije, a mogu zajedno i u krčmu
Njima ne smetaju Hercegovci koji donose medalje, koji sa sobom donose spektakl, glamur, zabavu, ne smetaju im Hercegovci koji predstavljaju onaj uspješni, ponosni dio Hrvatske, makar bili odgojeni u katoličkom duhu. Njih naravno smetaju prosječni ljudi koji trbuhom za kruhom iz Ljubuškog, Tomislav grada ili Gruda potraže svoju sreću u hrvatskoj metropoli, takve naime nazivaju " čobanima ". Nema većeg " čobana " i nema goreg nasilnika koji svoju frustraciju, svoju mržnju i svoj neuspjeh ispoljava prema drugoj osobi, ma otkuda god ona dolazila.
Srećom malo ih je, da bi, kao neonacisti Dresdenom, marširali Zagrebom, stoga svoj bijes, svoju nemoć liječe u virtualnom prostoru, olakotna okolnost po njih je što su tu pronašili itekako dobrog saveznika, " jednom primitivac, vazda primitivac ".
Koliko god njihov intelektualni sklop bio ograničen, ipak su se pokazali dovoljno pamentim da se u jednom takvom nacionalnom zanosu povuku na rezervne položaje te se brže bolje asimiliraju, točnije prilagode situaciji, baš kao i devedesetih, čekajući naravno bolja vremena i neku novu prigodu kako bi se opet istakli svojim primitivizmom na užas velike većine hrvatskoga naroda.
Ako se prilagodio jedan notorni " newseditor " te već dva dana nije artikulirao svoju mržnju prema Crkvi i predmetu svoje opsesije, Zlatku Sudcu, onda to samo pokazuje kako i za njih ima nade, nakon što okaju grijehe, nakon što prođu stanovitu psihoterapiju i naravno nakon što kroz institucije ove zemlje odgovaraju za sve ono što su napravili u svom sumanutom rušilačkom pohodu.
No, budimo darežljivi, budimo milostivi, ipak je između " nas " i uvjetno rečeno, " njih " ogromna civilizacijska razlika, pustimo ih da malo tuguju, Hrvatska je demokratska zemlja, imaju na sve pravo, pa i na tugu.
Hrvatska je u novom finalu, nakon Danske, pala je i Poljska, sasvim dovoljan razlog za jedan miran te više nego lijep vikend.
Kada se sve malo smiri, ako i ne dođe njihovo vrijeme, uvijek im ostaje hodočašće u " Republiku Srpsku ", Milorad Dodik ih željno očekuje. U međuvremenu neka se posvete onome što im najbolje ide, potpisivanju peticije, jednom su uspjeli, " zlostavljač sa Facebooka " rado prima dobronamjerne savjete, " ima tko je u ovoj zemlji zadužen za istinu ", rekao bi jedan od njih.
Post je objavljen 30.01.2010. u 18:57 sati.