Marketing
" Popovi " su krivi za sve
Tijekom izborne kampanje za predsjedničke izbore naslušali smo se i načitali svakakvih gluposti, podmetalo se Bandiću, podmetalo se bogami i Josipoviću, međutim Crkvu nitko nije štedio.
Medijska balvan revolucija
Najprije se optužilo Bozanića da ja dao podršku nezavisnom predsjedničkom kandidatu, Milanu Bandiću, iako Crkva, kao ni sam Bozanić, nikada eksplicitno nije poručila za koga glasovati, naprotiv. Istina, Crkva je dala određene smjernice i naputke za vjernike kakvim oni vide budućeg predsjednika Hrvatske, međutim to nije odlučilo ove izbore. Naprotiv, dio ekstremno liberalnih medija podršku Crkve iskoristio JE protiv Bandića.
Kada malo bolje čovjek promisli, ovi izbori prošli su u demokratskoj atmosferi, možda čak više nego ikad do sada u povijesti mlade hrvatske države. Gradonačelnik Zagreba prividno je imao neograničena sredstva na raspolaganju, no zato je Josipović dobio neskrivenu podršku ogromne većine hrvatskih medija.
Kampanja je završila, u ovom trenutku vodi se " rat nakon rata ", sličan rat, samo oružanim sredstvima, vodili su " drumski razbojnici " nakon navodnog oslobođenja 1945. godine, ova bitka ipak se odvija sofisticiranijim sredstvima, kako bi vlasnik portala rekao, " podmuklo, kukavički, iza leđa ", drugim riječima, traje kampanja, nakon kampanje.
Protivnika nije dovoljno poraziti na demokratskim izborima, valja ga uništiti, valja partiji pripomoći da do kraja provede unutarstranačku čistku i odstrani " tumor " iz zdravog partijskog tkiva, jer neprijatelj nikada ne spava-rekli bi stari ideolozi, a oni su itekako dobro znali što govore.
Naravno, kako bi se postigao cilj ne biraju se sredstva, nije bitno koliko je novinar ( ma kakav novinar )pismen, bitno je da se drži crvene niti Jakova Blaževića, ideologija ispred svega, partija iznad svega, za Bandićevih 40 posto krivi su " popovi ".
Što su to " popovi " priznali?
Nedvojbeno treba istaknuti autora ( nalogodavac tom tekstu se zna, autor je tek marioneta, lutka na koncu ) teksta koji jezikom mržnje piše o stvarima o kojima ima malo ili nimalo saznanja, naime, portal za(je)grebancija optužuje kler za nezakonito pomaganje Milanu Bandiću u kampanji, u svom nadnaslovu stoji bombastična teza koja sliči udbaškoj optužnici: " popovi priznali ".
Kome su to " popovi " priznali? Josipu Manoliću? Josipu Boljkovcu? Što su to priznali i tko su " popovi " ?
Naime, izraz " pop " za svećenika se ne koristi u hrvatskom jeziku, pravoslavni vjernici u većem dijelu Hrvatske takav izraz koriste za svećenike u pravoslavnoj vjeri i to se ne smatra ničim pogrdnim, međutim u katoličkoj vjeri takav izraz za svećenika koristili su samo polupismeni komunistički komesari koji nisu razlikovali knjigu od konja, knjižnicu od birtije, dobro od zla, zato su na Bleiburgu likvidirali veliki broj nedužnih ljudi, između ostaloga i " popova ".
Kako bi se što više proskribirali " popovi " naslovu je dodano " šokantno priznanje ", međutim u samom tekstu, osim jeftinih floskula, nije obrazloženo što je tu sve šokantno i koga se htjelo šokirati.
Naime, autor teksta ( autorica ) na temelju razgovora sa jednim svećenikom, koji je priznao da se držao naputaka Crkve o vrijednostima koje treba predsjednik Hrvatske imati prema njihovom viđenju, insinuira Crkvi nezakonito ponašanje.
Ne postoji nezakonito ponašanje Crkve
Međutim, što je sporno, ako prihvatimo činjenicu da Crkva ima pravo braniti svoja stajališta, zagovarati svoja stajališta, pa čak se i oprijedijeliti na izborima, što, ponovimo to po tko zna koji puta, Crkva nije učinila?
Crkva kao institucija postoji preko 2000 godina, kroz taj ogroman vremenski period Crkva i " popovi " stvorili su i utemeljili čitav niz iznimno pozitivnih vrijednosti ( na stranu što se sama Crkva tih vrijednosti u mnogo slučajeva nije pridržavala, no to je ipak neka druga tema ), samim time Crlva ima pravo i obvezu da svojim vjernicima sugerira i pomogne pri izboru onog kandidata, za bilo koju važnu državu dužnost, koga smatra čovjekom koji će na najbolji mogući način provoditi te vrijednosti i koji ih simbolizira. Crkva na to ima pravo, i Crkva je to učinila. Međutim, ni Bozanić ni Crkva nisu eksplicitno poručili za koga glasovati, barem to nisu učinili imenom i prezimenom, a pogotovo to nisu uradili na nezakonit način, naime, na izborni dan dio svećenika sa svojih propovjedaonica govorio je o vrijednostima i načelima Crkve kompariravši te vrijednosti sa stajalištima koje zagovaraju predsjednički kandidati, međutim, svećenici imenom i prezimenom nisu sotonizirali kao ni glorificirali nikoga.
Hrvatska je demokratska zemlja, usprkos Mesiću, usprkos odlikovanim odličnicima zaslužnim za stvaranje hrvatske države, kao što meteorolog ima zasluge za ljetnu kišu nakon dugotrajne suše, te dojučer vjernim vojnicima i ideolozima Titovog režima, Hrvatska je demokratska zemlja unatoč pokušajima da se Hrvatska vrati tridesetak godina unatrag kroz usta raznih analitičara sumnjivih " vrednota " i životnog stila.
Josip Bozanić imao je pravo svakodnevno u zagrebačkoj katedrali poručivati, imenom i prezimenom, za koga bi vjernici trebali glasovati, imao je to pravo činiti devet puta na dan, ako želi, naravno jednim takvim postupkom Bozanić bi izgubio kredibilitet, vjerodostojnost, ogriješio bi se o moralna načela društva, a vjernici ga ionako ne bi poslušali, sve je to mogao a da opet ne bi došao pod udar zakonodavca.
Bozanić, svjestan svega toga, to ipak nije učnio, manje nego ikad Crkva se miješala u izborni proces ove države.
Naime,Crkva, ova ili ona, institucija, građani, grupe, u demokratskoj zemlji imaju pravo opredijeliti se, mogu to učiniti bez sankcija i bez straha od dežurnog cenzora, imaju pravo upravo stoga što je Hrvatska demokratska zemlja stvarana u vihoru rata, zemlja u kojoj je hrvatski narod opstao unatoč crvenom i crnom režimu, kroz stoljeća tuđinske vlasti, između ostaloga i zahvaljujući " popovima ".
Čak i da je sve istina...
Tijekom blagoslova kuća dio svećenika govorio je građanima, razgovarao s vjernicima, katkada na samo inzistiranje vjernika, ponekad na vlastitu inicijativu, razgovaralo se o predsjedničkim izborima, o vrijednostima koje vjera zagovara, ali se nisu dijelili leci, baš kao što se nisu spominjala konkretna imena.
Drugim riječima, ne samo da nije bilo nekorektnosti, a pogotovo kršenja zakona, već je Crkva kao malo kada ostala po strani tijekom predsjedničkih izbora, između ostaloga i zato što su svjesni mijaturnih ovlasti koje ima hrvatski predsjednik, ma tko god on bio.
Ukoliko bi prihvatili ( a nećemo to nikada prihvatiti jer poznajemo puno bolje situaciju u Crkvi i oko Crkve od nekih " stručnjaka " ) tezu iz Donje Dubrave , opet to nema veze sa ponašanjem čitave Crkve, a upravo se to u tekstu koji donosi portal za(je)grebancija predbacuje Crkvi ( " ...Tako je, uz nezakonitu pomoć Crkve, zagrebački gradonačelnik samo u Donjoj Dubravi uspio rezultate iz prvog kruga u drugom preokrenuti u svoju korist..." ).
Crkva kao što znamo, nije jedan svećenik, Crkva nije ni kler, Crkva čak nisu ni Bozanić ni Sveti otac, Crkva, prije svega, su vjernici, laici, obični građani diljem svijeta, oni čine srž i samo srce Crkve i zato je Crkva opstala 2000 godina. Takva Crkva nije se nikada miješala u izborne procese, osim što je vršila građansku dužnost te pristupila glasovanju.
Post je objavljen 17.01.2010. u 10:19 sati.