ROMANCA O HLADOM VRELU

Fonte-frida, fonte-frida

Hladno vrelo, hladno vrelo,
hladno vrelo ljuveno,
gdje ptičice sve dolaze
da bi našle spokoj svoj,
a grlica udovica
ona sama neće doć.
Tu prolazi slavuj ptica,
taj nevjerni drski soj,
podmukle su njemu riječi,
on podmuklo kaže njoj:
»Ako hoćeš, gospo moja,
ja ću biti sluga tvoj.«
»Id odavde, dušmanine,
izdajniče srca mog,
nit sjedam na zelen-granu,
nit sred polja procvalog,
ako nađem bistru vodu,
mutnu pije kljun je moj,
ja neću da imam muža,
nit poroda hoću svog,
neću s djecom zadovoljstva,
nit utjehe s njima, no.
Idi, crni dušmanine,
izdajniče srca mog,
neću biti ljubav tvoja,
niti hoću u tvoj rod.«

Romancero

ROMANCERO [Romansero], zbornik španjolskih narodnih pjesama, najstarija i jedna od najznačajnijih zbirki narodne poezije uopće. Romance su se kao samostalan pučki epsko-lirski žanr počele razvijati vjerojatno koncem 13. st., u doba odumiranja velikih epskih spjevova, najveći procvat doživjele su u 15. st., a prvi put se u zbirkama objavljuju oko 1550 (Cancionero de romances, Silva de varios romances). Razlikuju se po tematici (povijesne, viteške, maurske, ljubavne itd.) i po dužini, ali većinom su to ipak kraće pjesme pretežno ljubavnog sadržaja, pjevane uz instrumentalnu pratnju. Ispjevane su u osmercima, s asonancama u parnim stihovima, što će ostati formalnim obilježjem žanra sve do danas. Sam Romancero smatra se jednim od najvećih spomenika španjolske književnosti, a izvršio je velik utjecaj ne samo na španjolsku poeziju, gdje je niz pjesnika prigrlio tu formu (Gongora, García Lorca), već i na cjelokupnu europsku liriku, osobito u doba romantizma.