Na livadu na kojoj je malena prohodala
pod ogromnim divljim kestenom uz Džekija
mala curica, kesten pred kućom i crno vučjakovo krzno
za koje se čvrsto drži još nesigurna na nogama
padaju malenini prvi sutoni
pale se starinski fenjeri u šumarku tankih bagremova
sve je tako ogromno kad izađeš iz kolijevke
u svijet iz kojeg dopiru do malenog uha
zvuci šlagera iz Gradske kavane saznat će kasnije ime
donoseći slutnju ljubavnih jada odraslih
i cilik tramvaja s moćnog Trga Republike koji se s livade vidi
nosi joj ljubičasti večernji lahor
pod krošnju pod kojom stoji tek uspravljena s psom vučjakom
dok nasmijani divovi prolaze okolo dobacujući si glasno
pale se svjetiljke i reklame u gradu potočkanom
zlatnim kvadratićima bezbrojnih prozora i
sve vrvi zamahom nade, prosperiteta i entuzijazma
u znaku Liberté, égalité, fraternité epohe
u kojoj njeni koraci su sve sigurniji
dok gleda opčinjeno kaleidoskop socijalističkog Zagreba
i sluša radosnu buku bratstva i jedinstva na ulicama -
svijet radničkih divova i ravnopravnih drugarica i drugova
garantira sigurnost i sretno djetinjstvo
tek prohodaloj djevojčici
i ona to jasno pod kestenom osjeća.