POZNANSTVO

Kada je poznah, nebo beše mutno,
vrti su mreli s bolnim nestrpljenjem;
Jesenje vode šumile zloslutno,
i sve očajno žurilo za mrenjem.

I mladost moja nije više znala
za dane strasti i trzanja njina:
U moju dušu njena sen je pala,
bleda i hladna, kao mesečina,

Il ko svetlost što u katedrali,
Po zidovima s kojih kaplje voda,
Kroz raznobojna okna kao vali,
prospe se hladna sa jesenjeg svoda.

Glas njezin beše kô muzika tuge:
i zato mišljah, u slušanju mnogom,
samo na prošlost, na jeseni duge,
na hladna neba, i na tužna zbogom.

Poljubac njezin beše tih i ledan,
mramorni poljub; A kosa joj plava
odisala je setan miris jedan
bokora ruža koji docvetava.

I mnogo puta, u jutra, bez moći,
prenem se kao iz olovnih uza:
Ja ne znam šta sam snevao te noći,
ali mi oči mutne, pune suza.

Jovan Dučić

Jer je Dučiću maknuta, previdom ili namjerno, iz pjesme Poznanstvo prekrasna strofa

"Il ko svetlost što u katedrali,
Po zidovima s kojih kaplje voda,
Kroz raznobojna okna kao vali,
prospe se hladna sa jesenjeg svoda."

nema je na cijelom internetu, ovim postom vraćam kiticu u pjesmu.