Ravenna

Fran Galović

I.
Pineta

Gle, pinije se tužno izdigoše tuda
I gledaju put neba, i teško im se čini:
U zaprašenom suncu, u tjeskobnoj vedrini
Već nema davnih dana, nema davnih čuda.

Zar sve je bila bajka, nestašna i luda,
I priviđenje raja i groznog pakla čîni,
Što lutaju i danas po zelenoj dubini,
A zelen otrov oka zuri iz dna svuda?

Nije bio san! I danas pjesnik šeta
Stazom prognanika ćuteć staru tugu,
Ali obnoć samo, jer je šutnja sveta.

Pa kad slazi mjesec, možda u tom lugu
Što se mrakom bola i tišine ljeska,
Lebdi s valom noćnim čarobna Francesca!

Povećana sličica 17 X 24 mm iz moje knjige


Pa kad slazi mjesec...


Lebdi s valom noćnim čarobna Francesca! (AI generirana ilustracija pjesme)