JESENJA SAMOĆA
(VRANA)

Vjetar je kovitlao lišće s grana
Šetala je perivojem tužna&sama
Drveće mokro, jesen i tuga
Dobro bi joj došla sad neka cuga
„Ne voli te“ graknula je najednom ptica
Zastala je i zaustavila za plac kolica
To njoj se obratila mokra vrana
K'o gavran „nikad više“ s Poeovih strana
Sve je to još više povećalo joj tugu
Pojačalo želju da popije cugu
„Druga ima zelene oči“
Grakne ptica i nestane u
Noći

Starry Night, 28.9.2024., 17:59