Déja-vu

Vani je sve bešumno
Bešumno prolijeće ptica još svijetlim
Oblačnim nebom
Bešumno prolazi čovjek u crnom kaputu
Dijagonalnom stazom
Kroz kvadraturu parka
Bešumno ulazi večer
U rđu i zlato
I nepomičnost krošnji
Bešumno levitira list
Boje vinjaka u mojoj ruci
Ne spuštajući se nikad
Sve je usporeno i kreću se
Bešumni i snovito crveni automobili
Ispod
A iza leđa
Jesen mi je dlanovima
Prekrila uši
I šapuće
Pssst…