LETI LI TO TVOJ SINOVAC

Sinovac ste se i ti zatekli na cesti što prolazi kroz gustu šumu. S obje strane te bijele, kamene ceste mrače se stabla, tako gusta da bi teško mogla proletjeti i ptica.
Zagledaš se u taj mrak i samo natren pustiš iz ruke svoga sinovca. On trkom u tu gustu šumu. Učas si ga izgubio iz vida. Ustrašiš se. Vičeš mu:
„Izađi! Idemo!“
„Striče, ja letim!“ dovikuje ti sinovac iz šume.
Vidjeti ga ne možeš, od granja i lišća.
„Pa kako možeš letjeti kad je šuma neprohodna?“
„Mogu, mogu!“ odgovori ti kao da gubi dah.
„Izađi kad ti kažem!“
„Našao sam i pčelinje sače! Jedem med!“ dovikuje ti ne baš oduševljeno. Kao da ga netko sili na to.
Uznemiriš se, jer si pomislio da će ga divlje pčele izujedati, a padne ti na pamet - ondje gdje ima meda, tu mora biti i medvjeda. Zato i dovikuješ sinovcu:
„Izlazi iz šume!“
„Striče, ništa se ne boj, ja ću još letjeti!“
A tebi se učini kao da govori s tla, a ne iz zraka. Riječi oduševljenja mu se miješaju s jecajem. Valjda ga je netko pritisnuo nogom na prsi i naređuje mu.
»Što li ću sada? Ući u šumu i zalutati u njoj, ili čekati na ovoj cesti da sinovca udobrovoljim mlbama?« razmišljaš, pa zatim vikneš:
„Izlazi iz šume, idemo doma!“
„Striče, divno mi je, divno...!“ dovikuje ti nekim glasom koji se sve više udaljava.
„Mater te i ćaća čekaju!“ upućuješ mu zadnju molbu.
„Striče, ja ću ostati, ostati...!“ jedva izgovara te riječi kao da mu je netko stavio nož pod grlo.

TOMA PODRUG
(1931 - 2022)