"Kako bi bilo moguće učiniti institucije manje glupima?

Pa, ovisi koja je institucija. Spomenuo sam dva: jedan je vlada koja kontrolira nuklearni kapacitet; drugi je privatni sektor, koji je prilično kontroliran prilično uskom koncentracijom kapitala. Oni zahtijevaju različite pristupe. S obzirom na stanje vlade, to zahtijeva razvoj funkcionalnog demokratskog društva, u kojem bi informirano građanstvo imalo središnju ulogu u određivanju politike. Javnost nije za suočavanje sa smrću i uništenjem od nuklearnog oružja, au ovom slučaju načelno znamo kako otkloniti prijetnju. Kad bi se javnost uključila u kreiranje sigurnosne politike, mislim da bi se ta institucionalna glupost mogla prevladati.

U teoriji međunarodnih odnosa postoji teza da je prva briga država sigurnost. Ali to ostavlja otvorenim pitanje: Sigurnost za koga? Ako bolje pogledate, ispada da to nije sigurnost stanovništva, već sigurnost za privilegirane sektore unutar društva – sektore koji drže državnu vlast. Za to postoje brojni dokazi, koje nažalost nemam vremena pregledati. Dakle, jedna stvar koju treba učiniti je doći do razumijevanja čiju sigurnost država zapravo štiti: to nije vaša sigurnost. Može se riješiti izgradnjom funkcionalnog demokratskog društva.

Što se tiče pitanja koncentracije privatne moći, u osnovi postoji i problem demokratizacije. Korporacija je tiranija. To je najčišći primjer tiranije koji možete zamisliti: moć se nalazi na vrhu, narudžbe se šalju dolje stupanj po stupanj, a na samom dnu imate mogućnost kupnje onoga što proizvede. Stanovništvo, tzv. dionici u zajednici, nema gotovo nikakvu ulogu u odlučivanju o tome što ovaj entitet radi. I tim entitetima su dodijeljene izvanredne ovlasti i prava, koja daleko nadilaze one pojedinca. Ali ništa od toga nije uklesano u kamenu. Ništa od toga ne leži u ekonomskoj teoriji. Ova situacija je rezultat, u osnovi, klasne borbe, koju su dugo vremena vodile visoko klasno svjesne poslovne klase, koje su sada uspostavile svoju efektivnu dominaciju nad društvom u različitim oblicima. Ali ne mora postojati, može se promijeniti. Opet, to je pitanje demokratizacije institucija društvenog, političkog i ekonomskog života. Lako je reći, teško učiniti, ali mislim da je bitno."

Ja opet mislim da bi se institucije mogle učiniti manje glupima mičući iz njih glupe ljude, a filteri bi bili vjerodostojni testovi inteligencije i osobnosti, odnosno upitnici ličnosti, koje bi morali polagati političari i javni i državni službenici da ne dobijemo glupe i destruktivne i po društvo štetne i razorne a skupe institucije, gledajući ih oko sebe i posljedice njihovog djelovanja u vidu masovnog iseljavanja i propasti i siromaštva stanovništva, i stranog preuzimanja tržišta i platnog prometa. Dakle, testovi inteligencije i upitnici ličnosti prije preuzimanja bilo koje funkcije kako bi se izbjegla glupa institucija i reket i pljačka umjesto servisa.

Noam Chomsky on Institutional Stupidity
Noam Chomsky received the Philosophy Now Award for fighting stupidity.
https://philosophynow.org/issues/107/Noam_Chomsky_on_Institutional_Stupidity