JUSTIFIKACIJA ALIJE ALIAGIĆA

Jutros je u dvorištu zgrade kr. sudbenog stola izvršena smrtna osuda na Aliji Aliagiću. U praskozorje počeli su nebište zastirati olovnasti oblaci. U 4 sata i 45 č. rasvijetljene su prostorije predsjedništva kr. sudbenog stola u prvom katu, a kasnije prostorije kr. državnog odvjetništva u drugom katu. U 5 sati nastala je žurba pred sudbenom zgradom. Redarstvo je zaposjelo s jedne i s druge strane sudbenu palaču, pa je općinstvo dirigirano ravno sa Zrinjevca prema glavnom ulazu, gdje su redarstveni činovnici oko 5 sati i 15 č. pojedince propuštali one muške, odrasle osobe, koje su imale posebnu ulaznicu, izdanu po odvjetništvu kr. sudbenog stola.

Na ulazu u malo dvorište sudbenog stola bila je ponovo kontrola ulaznica. U spomenutom dvorištu bio je namješten dugi stol, sastavljen od triju manjih stolova, te potreban broj stolica za sudbeni senat. Nasuprot ovomu stolu u distanci od kakovih 20 koraka, zakopan je stup, na kojega je plosnatom vrhu zabita kvaka, namijenjena za krvničko uže. Desno od senatskoga stola razmještena je četa oružnika ovdješnje četvrte oružničke brigade pod zapovjedništvom kapetana Milutinovića i Icića. Iza senatskog stola, iza dvoreda oružnika te lijevo od senatskog stola razmještene su civilne osobe. Bilo je i više znanaca Alije Aliagića. Medju spomenutim i oko njih veliki broj detektiva.

Pet časaka prije šest sati počela je škopiti kiša. Predsjednik senata dr. Vaić došao je točno u 6 sati sa članovima senata, državnim odvjetnikom drom. Körblerom, imamom Muftićem te sudbeno-liječničkim vještacima u svečanom crnom odijelu i cilindru. Imam je imao fes, što je razumljivo. Novinski izvjestitelji zagrebačkih dnevnika zauzeli su mjesta kraj senatskog stola. Kad se je senat ponamjestio za dugim stolom, pozvao je predsjednik dr. Vaić tamničara sudbenih uza, koji je nedaleko stola takodjer u svečanom crnom odijelu i cilindru čekao, pa mu je sonornim glasom naložio:
- Gospodine tamničaru! Dovedite Aliju Algića!
Na dvorištu nastala je taj čas grobna tišina. Čule su se tek krupne kaplje kiše, koje su padale na senatski stol.
Kad je tamničar najavio Aliagiću, da valja ići, jer senat čeka, izljubio se Aliagić sa mladjanim bratom, koji je gorko plakao, pa zatim sa braniteljem drom. Politeom i nekim u ćeliji tada prisutnim drugovima, te ih sve zamolio za oproštenje (pače i tamničara) i stavio se oružnicima na raspoloženje. Brzo je Aliagić po oružnicima, koji su imali nataknute bodove, sa prvoga sprata dopraćen na dvorište pred senatski stol.
Aliagić bio je blijed. Stajao je čvrsto pred senatom. Oružnici ga nisu ispustili.
Predsjednik dr. Vaić pročitao je na to jakim glasom kratku osudu, kojom je Alija Aliagić radi zločina protiv otečestva, vladatelja i ustava, te radi zločina potajnog umorstva, osuđen na kaznu smrti na vješalima, koja će se odmah izvršiti, naglasivši podjedno, da je pomilovanje po ministarskom savjetu odbijeno.
Predsjednik poziva zatim krvnika Seyfrida koji je u blizini stupa u svečanom odijelu stajao, pa mu dovikuje:
- Krvniče, neka se izvrši pravda!
Alija Aliagić saslušao je mirno predsjednikovo proglašenje smrtne osude. Nakon poziva krvniku, kad su ga oružnici bili ispustili, progovorio je Aliagić običnim glasom:
- Gospodine predsjedniče! Smijem li se s vama oprostiti?
Fascinirajući pogled Aliagićev bio je direktno uprt u lice predsjednika dra. Vaića, koji takvo pitanje nije očekivao, jer je kao u neprilici odvratio Aliagiću:
- Šta? Kako?
Aliagić nastavi nekim toplim tonom, pružajući ruku prema senatskom stolu:
- Gospodine predsjedniče! Htio sam vam reći, htio sam se s vama oprostiti... (al' u grlu kao da mu nešto zape)...
Predsjednik: Ja vam praštam!
Aliagić: I ja vama!
Na to su krvnikovi pomoćnici preuzeli od oružnika Aliagića, koji je mirno pošao do krvničkog stupa. Krvnikovi pomoćnici svezali su mu ruke na ledja, poveli ga k stupu, pridigli ga gore, a krvnik - koji se medjutim popeo na improviziranoj penjalici s protivne strane. stavio je uže Aliagiću oko vrata i pričvrstio ga za kvaku. Taj čas pokrito je lice Aliagićevo bijelom maramom (maskom). Tijelo se naglo nešto spustilo, a krvnikovi pomoćnici neopaženo su rukama tijelo natezali. Glava se nagnula pod maramom na desno. Noge su mirno visjele.

Procedura krvnikova započela je u 6 sati i 4 č. U 6 sati 11 č. došao je krvnik pred senatski stol i javio njemački:

»Bitte, Herr Präsident, das Gericht ist vollzogen!« Njegovi su pomoćnici istodobno otstupili. Na to su prisutna dva sudbeno-liječnička vještaka pošli do stupa. U 6 sati 19 č. javili su ovi sudbeno-liječnički vještaci, da je nastupila smrt, jer je Aliagićevo srce prestalo raditi.

Zapovjednik redarstvene straže pozvao je na to sve prisutne prema dobivenom nalogu predsjednika dra. Vaića neka ostave dvorište. Ujedno je predsjednik naložio, da respektira sve odredbe imama Muftića, koje će ovaj glede Aliagićevog mrtvog tijela prema muslimanskom vjerskom obredu htjeti provesti.

U 7 i pol sati skinuto je Aliagićevo mrtvo tijelo sa krvničkog stupa, pa je otpremljeno u mrtvačnicu na Mirogoju, gdje će biti po rodbini uz asistenciju redarstva sahranjeno na muslimanskom grobIju.

Prošlu noć sproveo je Alija Aliagić u svojoj ćeliji sa mladjanim bratom i nekim znancima. Branitelj bio je kod njega do 10 sati, a posjetio ga je jutros u 5 sati. Aliagić bio je dobro raspoložen. Pjevao je muslimanske pjesme. Pričao razne vesele zgode; govorio o vjeri i kulturi muslimana; o komunizmu kao svomu idealu, koji ne će propasti. Proplakao je, kad se je jutros ponovno opraštao s bratom i sa svima u ćeliji. O pomilovanju nije ništa pitao. Interesirao se je i za umiranje. Pitao je svoga branitelja: »Bože moj, je li čovjek, kad umire, imade svijest da umire?« Branitelj je odvratio, da se kod justifikacije ne osjeća nikakva bol, jer nastaje odmah kljenut mozga. Aliagić je na to odvratio: »Dobro je, pa sve kad bih osjećao kakvu bol, ja sam na to pripravljen odavna!«
Nakon ovršenja smrtne kazne dijeljena je medju općinstvu kratka osuda, koja je priredjena na strojopisu.

„Večer“, 8. III 1922. br. 388. str. 2
MIROSLAV KRLEŽA, DNEVNIK 1918-22