„Fotografija

Ta je fotografija, brižljivo prilijepljena na šperploču, preplavljivala čitav zid, a prikazivala je jezero, uostalom prilično banalno, sve u svemu ne osobito slikovito.
Na jezeru se nazirao čamac, negdje u daljini, sićušan.
Dugo je trebalo da se čovjeku jasno ukaže: čamac se, iz tjedna u tjedan, povećavao.
Tako je bilo. Neumoljivo, krećući se u nekom neodredivom prostor-vremenu, čamac se povećavao jer se primicao po jezeru, stižući s tko zna kakve daleke obale, usmjeren prema vanjskom rubu fotografije.
Jednog dana, čovjek je uspio nazrijeti da su u čamcu dvije osobe. Jedna je veslala, druga je čekala.
A mjesec kasnije, razabrao je druge pojedinosti. Onaj koji je veslao bio je golih ruku, što nije bilo nimalo iznenađujuće. No onaj koji je čekao, taj kao da je napasno gledao prema sobi, i na koljenima mu je bila puška čija je cijev također gledala sobu.“

Jacques Sternberg