MOĆ

Iza zavjese noć
Sad bih lunjala
Ne bih nikako
Pred TV-om kunjala

Sjela bih u tramvaj
I vozila se do kraja
Gdje nebo sa zemljom
Na horizontu se spaja

Gdje crveni oblaci
U plamenu gore
Dok noć se spušta
I crno guta ih more

I sve u mrak tone
I traje kratko
Taj ružičasti oblačić
Što minutu prije

Smiješio se slatko
A sad mu ni traga
S mjesecom žezlom
Kraljica vlada

Tu bih izašla i hodala i hodala
Dok tramvaj odlazi cin cin cin
I gležnjeve mi na stazi obavija noć
Zbrisat, otić, napustit – je moć!