MOJA SUSJEDA

Moja susjeda je ratna izbjeglica iz Bosne
Dugo živi sama
Umro joj je muž od raka
Nedugo nakon doseljenja
Bio je visok, crn atleta
Uvijek su zajedno šetali uz Savu
Pogleda uperenog na drugu stranu
Tu noć kad je umro
Bilo je puno stubište rodbine
Pred njihovim vratima
Ona nikad ne zvoni nego kuca
Dotjerana i uredna
S frizurom i kose obojane u
Kestenjasto
Blizu je osamdesetoj
Stan joj je „ko kutijica“
I svaki dan ide u crkvu
Nosi mi kolače
I ukiseljene glavice kupusa
Iz svog sela
Ovo ti je za sarmu
Kaže mi
I punu košaru paradajza i paprike i krastavaca
Iz Bosne
Znali su mi nositi
I hampere pune ogromnih bosanskih šljiva
Da je vozila traktor i obrađivala sama svoju zemlju
Pričala bi
Dok je on radio u Njemačkoj
U nedjelju je kucala
I pružila mi maslinove grančice
Za tebe rekla je
Posvećene
A već sam mislila da ih ove godine
Neću imati