Zanimljivo je kako o nekom stvorim visoko mišljenje, da je sofisticiran, visoko obrazovan, inteligentan, klasa, nevjerojatan tip, tako mudro zbori, tako dobro piše, takav stil, takvo znanje, takva izvrsnost i začudnost, božeeeee, pa ja to nikad ne bih mogla ni znala ni umjela tako stvarati i pisati i onda naglo otrežnjenje, tip je spustio pjesmu s You Tube koja se njemu sviđa. Svo divljenje pada u vodu pod prosjekom pjesme i izbora. Možda nas više od svega određuje naš glazbeni ukus, stvari koje slušamo za sebe, u samoći, pa oduševljeni podijelimo ih na društvenoj mreži, s namjerom kojom? Smijemo li očekivati da će netko slušati što mi slušamo, to mogu samo oni koji su zainteresirani osobno za spuštača s kanala i stranica, a to je tako rijetko, jer je ponuda se puno i puno veća nego potražnja. I kad i spusti to što voli i sluša, nastupa otrežnjenje, pa to je – ništa. Stoga, sa spuštanjem videa i glazbenih brojeva – oprezno! Od divljenja do smijanja kratak je put.

„You either have a great social life and shitty taste in music, or a fantastic taste in music with barely any social life.“
John Green