ONA ŠALJE BRŠLJANE

Bršljan voli memlu i sve staro
Zidove stare tišinu praznih veža
Dugačke krpe paukovih mreža
Kad dugo nikog u sobama nema
A dronjavu zavjesu jedino diže
Vjetar kad noću se provuče
Kroz okna i pukotine napuštene kuće
Dignuti veo

Sama na suncu ruina kunja
Zavonja mirisom gnjilih dunja
U prolazu strancu

Kišom joj mutni prozori plaču
Nit sjene više iz kuta ne skaču
Plesat po zidu - crne druge
Sjećanja više nema nit' tuge

A ona još diše i sluša
Kako Vrijeme perom škripi
I – Kraj u svoju teku im piše
I sve je svejedno i što će biti
Povratka nema nit' će ga biti

I tada iz zemlje izlazi gost
Vriježama plete apotropejski most
Runjave zidove bršljan čvrsti
Stotinu vriježa njegovi prsti
Ispleću zagrljaj žilavi gusti
Bubice hitre i život se vraća
Žute oči i zelena drača
Gušterice što sunčat se vole gole na zidu
Kraljuju svuda i leptirice sitne
U oblačićima kroz sobu lete
Bršljanom Ona zavjesu plete
I iz dubine mrtva okna pokriva životom
Od razbojnika jača i kuge -
Onkraj tuge