Plastičara ide u raj
Bacam sve u smeće
Nekad puno dvorište sreće
Ah, kako uspomena peče

Starci umiru po praznom gradu
Toliko osmrtnica na panel ne stane
Mrtvi idu pod zemlju
Živi odlaze na sve strane

Sjedim u središtu pustoši
Na njenoj stolici za dvadeset kuna
U dvorištu opraštam se s kućom
Koja je nekad ljudi bila puna

Odjednom nešto šušne na prozoru
Viri u me glavica neka
Je li to pokojna mala baka
Još uvijek u kući nekog čeka?

I tamo u kutu iz pumpe
Odjednom voda zacuri
Pokojna njena snaha
Vatru za paprike kuri

Tu su se ispirale paprike
Izbacivali iz njih crvi
Djed bi došao sa žlicom
Kušati ajvar prvi

U šupi zabrenči bušilica
Vječno je bušio nešto
Zaplešu rđavi lanci i čavli
K'o da su šupu spopali đavli

Baka, njen sin i snajka
Odavno mrtvi al' tu su svi troje
U starom dvorištu i zidovima kuće
Uspomene davne k'o zrcala stoje

Zbogom dusi! Mahnem im sjetno
Još uvijek tu cvate starinsko cvijeće
Uzimam stolicu i njihove stvari
Bacam na hrpu, život je smeće.