Listam jutros u krevetu fb news i stranicu prilgođenu meni, mojim interesima i sadržajima koje lajkam i čitam, tu su rabljeni automobili, umjetnost i lijepe slike, božićna idila, prozori sa cvijećem, iz zatamnjene sobe pogled na starinski suncem okupani prozor pod čijim svakim krilom u glinenom loncu cvjeta lončanica, rustikalni prizor koji razgaljuje dušu i budi uspomene na bake i bajke. Zatim vijesti, crna kronika, horoskopi i savjeti. Pa tako piše savjet, gotovo znanstvenom manirom, mo'š misliti, pa zar i to pišu novinari & novinarke, takve gluposti i tričarije, kojima nas uredno preplavljuju kao tete savjetima djecu u vrtiću, kako treba prati rukice i brisati si guzu, na tom nivou tekstovi. Dakle, veli neka novinarka, da nikada ne smijemo prati skupa kuhinjske krpe i gaće jerbo će se gaće inficirati bakterijama od trljanja s kuhinjskim krpama, i tako je autorica iz zadanih premisa izvela obrnutu konkluziju, da kuh. krpe zajedničkim pranjem prljaju gaće, a ne gaće kuh. krpe, i nije jedina glupost koje pišu kojekakvi zaglupljivači medijskog prostora unajmljeni srozavati intelektualni i svaki drugi nivo čitateljstva svojim pisanjem, potrebni smo im glupi. Autorica o enigmi pranja gaća zatim dalje u detalje razrađuje temu kako treba skupljati prljave kuh. krpe i prosušivati ih, ne, mi volimo kad se upljesnive pa nam ona treba reći za sušenje, koja debilka! Dokaz: „Bilo da ste krpom pokupili proliveno vino, vodu sa pulta oko sudopera, ili obrisali masne mrlje sa stola, VELIKA JE VJEROJATNOST da će kuhinjska krpa vrlo brzo biti VLAŽNA (užas , koja debilana) ... U tom slučaju važno je ostaviti ih da se dobro osuše na zraku prije nego što ih bacite u perilicu... Jednostavno ih objesite na kukicu, ručku štednjaka ili raširite na pultu, prije nego što ćete ih staviti u košaru za pranje...“ Điz, ak' obrišem nešto mokro, velika je vjerojatnost da će brisalo biti mokro , a sušim krpu tako da ju „jednostavno objesim na kukicu...“, je li to moguće da ona piše o kak se suši krpetina, ovu treba poslati na psihijatriju.

Onda surfam dalje, crkva baca tisuće ružinih latica na Mariju Bistricu iz zrakomlata, u čast nekog svog sveca. To mi je živi oksimoron, ružine latice iz zrakomlata, sveci i ratni chopperi u zagrljaju, parada crkvenog kiča, showa i nasilja. Ako ta tisućljetna institucija propovijedanja čuda i mistike nije mogla za svog sveca i za bacanje latica nad Marijom Bistricom naći nijednog anđela nego je angažirala zrakomlat, onda je sumnjivo sve što nam pod križevima i crkvenom ikonografijom u javnom prostoru prodaje i priča, i po školama, o čudima, anđelima, krilima, bilokacijama, letenju i levitacijama, jer, zar joj baš nijedan anđeo nije htio dragovoljno bacati iz njedara latice šireći krila nad Marijom Bistricom, nego ih je bacao iz vreća neki popa, iz zvrndavog crkvenog zrakomlata, pogonjenom na benzin umjesto na čudo?

Sjećam se intelektualnog nivoa nekadašnjih glasila, uništenog Zareza i Ferala, kvalitete nekadašnjih dnevnih novina i kulturnih magazina, i pitam se za koga rade plaćenička piskarala, tko ih plaća u misiji općeg zaglupljivanja i srozavanja nacionalne inteligencije na tupost, glupost i prankove čudesima.