On me zove i ja brzo ostavljam sve i prihvaćam poziv. Na zaslonu velike plave oči, svijetlo plave, jednom sam surfala sve o plavim očima, svi plavooki potječu od istog europskog pretka kod kojeg se pojavila prva mutacija smeđih očiju, znanstveno istraživanje provedeno među djecom školske dobi pokazuje veću zastupljenost plavih očiju u skupini najinteligentnijih. U njegovoj sobi vidi se prozor, sivi oblaci nadvijeni nad Dublinom. Kod nas je nebo plavo i vedro, ujednačena plava prozirnost bez ijednog oblačka, počinje se samo lagano žutiti iznad zgrada približavanjem večeri. Kod njega je sat manje. Kažem mu da je kod nas nebo plavo i vedro. Priča mi kako je riješio šefu komplicirani informatički problem, radi u IT sektoru, Four Courts se zove zgrada u kojoj radi. Bila je velika reorganizacija i razmještanje službenika, njega su šefovi zadržali u svojoj ekipi. Cvatem. Priča mi detalje, koristi kompliciranu informatičku terminologiju, kimam glavom i smješkam se, ne razumijem ništa. Da ga pitam, strpljivo bi mi sve tumačio, staložen je, strpljiv i susretljiv. Prelazim na privatne teme, sve je ok, kaže mi. Doći će za Božić. Gledamo se preko stakla zaslona. Da je indigo dijete, govorila sam mu kad je bio mali. Veselo bi mi rekao s vrata da je dobio u školi dobar, s torbicom na leđima, nasmijan i uvijek dobre volje. Pa kako, pitala bih ga, očekujući same petice. Mama, mi imamo u školi razne ocjene, ne može se uvijek dobiti pet, ozbiljno bi mi tumačio sedmogodišnjak svoju teoriju ocjenjivanja. Smijala sam se tome, razoružana logikom. Ostali smo jako bliski. Osjeti se kad odu, on nije. Čekira me redovno, jesam li dobro, treba li mi što, kupuje darove, šalje novac. Nikad prvi ne prekida poziv, ajde ti prekini, kažem mu, on se smije, prekidam ja. Razgovor je trajao 44:18 minuta, piše na zaslonu. A kao da je prošlo pet.





https://www.courts.ie/four-courts