RUPICE

Viknuo je iz fotelje „Gdje si?“
Idem prošetati
Po mraku lebdi kroz parkove i ulice
Cilj je besciljnost
Po noći je brzo na cilju
Visoke lampe kroz krošnje
Pletu tunele od crnih čipki
Djevojka se vraća noću sama kući
Kroz njene rupice
Vide se zvijezde i čempresi
I crveni odsjaji lampiona s groblja
Kao u Ulici ljubavi, pomisli
Prazna klupa u mraku na ulazu
U ovo doba, tu bi sad morao netko sjediti
Ako duhovi uopće postoje
Iako se jedna žena kune
Da joj se vraća svake noći
Zove ju a ona mu veli
Kaj 'oćeš, no, idi si legni u svoju sobu
Žena od rupica prilazi ogradi od žice
Spaja rupice na rupice
Kroz njihove rupice
Teče noć