„Koja ste životinja?
Pet, 24 Travanj 2015
Kad sam 22-og travnja ritualno uz jutarnju kavu otvorila "windowse", na Googleovom pretraživaču pojavio se novi Doodle - vrtio se naš plavi planet. Okretalo se tamno plavetnilo mora i oceana i prepoznatljivi likovi kontinenata, zeleno obojani i posuti snijegom na sjevernom polu. Klikom na planet poslana sam na testiranje „Dan planeta Zemlje: koja ste životinja?“, i zadovoljna rezultatom testiranja (Vi ste sipa! Uz najbolji omjer veličine tijela i mozga u cijeloj skupini beskralježnjaka, kao i sposobnost mimikrije, vi ste pravo savršenstvo!), iako malkice podozriva prema svrstavanju u skupinu „beskralježnjaka", nastavila sam čitati ponuđeni Googleov tekst o Danu planeta Zemlje. Spoznaja da u svijetu postoje ljudi i organizacije sa snažnom misijom očuvanje okoliša i spašavanja života na Zemlji bila je utješna, iako svjedočimo da je borba protiv zagađivača koji bezobzirno žrtvuju ekosustave i zdravlje ljudi zbog osobnog profita često mukotrpna i dugotrajna.
Nije imalo smisla tako značajan datum za Zemljinu faunu i floru provesti u društvu s računalom i zatvorena u četiri zida, pa sam u trenu donijela odluku: Van, u prirodu! Spustila sam „prozore“, ugasila laptop, obukla prigodni uzorak na cvjetiće i obvezno provjerivši vanjsku temperaturu na zaslonu mobitela, nabacila laganu vesticu za na +19. Začas sam hodala stazom ispred zgrade, dok su se mace lijeno sklanjale s puta. Dan planeta Zemlje je bio zaista prekrasan. Zemlja nas je raskošno počastila rascvjetalim krošnjama i grmovima. Ljubičasti i bijeli jorgovani cvjetali su pored otmjenih magnolija, mamile su grane jarko ružičastih japanskih ruža i žutih forzicija, uz ceste i staze bijelili se tepisi veselih tratinčica, a u sjenovitim zakutcima njihali se u modrim valovima bokori nježnih zvončića. I vjetrić se cijelo vrijeme neumorno igrao s mladim lišćem, kosama i haljinama, donoseći iz vremena slike i mirise nekih drugih, zaboravljenih proljeća.
Na klupi u parku podijelila sam kifle s golubovima, u cvjećarni izabrala par afričkih ljubica, spatifilum i dva mlada bršljana za moju lođu - „zelenu barijeru“ za zaštitu od kontaminacije i zračenja obližnje HT-ove antene, i, naravno, napravila fotke za portal. I dok sam pisala o proteklom Danu, on je polako odlazio i gasio se u ružičastim i zlatnim tonovima i sve je utonulo u rumenilo sunca na zalasku, kao u onim Spyrinim opisima zalaska sunca nad netaknutim planinama i cvjetnim pašnjacima kojima je očarana trčala Hajdi sa svojim kozicama. U vrijeme dok još Zemlji nije prijetila opasnost od zagađivača i onečišćenja, a ekološki kredo 21.stoljeća -"njegovati ono što je od Zemlje ostalo i poticati njenu obnovu, naša je jedina šansa za opstanak", nije se slutio.“
