fotografska poezija labuda u prozoru kontemplira mitove i simboliku labuda - prizor prozora s porculanskim labudom koji plovi u modrini proljetnog neba doziva čarobne zvukove Čajkovskovog Labuđeg jezera, priziva prizore krhkih balerina zatočenih zauvijek na Degasovim slikama i u teškim baršunima zavjesa raskošnih pozornica, to su oni jungovski arhetipski simboli koje nosimo u kolektivnoj svijesti i manifestiraju se u deja vu-ima i u snovima, praslike, sjećanje na Raj kakav je bio i u koji đavo još nije ušao i instalirao banku, bandu, pljačku, bijedu, eksploataciju, mučenje i zločin, kojima nasuprot plovi nebeskim modrinama bijeli porculanski labud