Pismo nepotpisanog slušatelja: (poslano iz Zagreba, 8. veljače 1993.)

lako je kasna noć, ja ne spavam, jer ste me uzrujali svim tim prljavštinama, pa sam sjeo da vam napišem protest. Čuo sam vas već i ranije, a otkrio sam već i te vaše seksualne članke poslije ponoći, jer taj seks emitirate već nekoliko puta, i to svaki put nove prostote. Pa zar nam u ova teška vremena još i toga treba? I tko u našoj socijalnoj bijedi na to da misli i da može platiti te vaše perverzije? Samo vi s debelim državnim plaćama, ti vaši neukusni pisci i valjda one spikerice, koje se toliko naslađuju dok čitaju, da mi bude neugodno. Ma što vi pričali, mi pravi hrvatski intelektualci nikada nećemo kupovati u seks-shopovima i to ćemo sve raditi samo sa svojim ženama, i to samo sprijeda. Vaš nas seks ne zanima! Vi sigurno mislite da ste veliki intelektualci zato što govorite o tome, ali ja vam, kao profesor i intelektualac, mogu reći da ste zapravo obične gnjide. Kako se ne stidite pred Bogom, pred Predsjednikom i pred narodom!

Neka, samo da znate, da vas svaki put slušam i pamtim, jer vas svaki put proklinjem kad me tako uzbudite, i da znam tko radi te emisije, a i da te nemoralne spikerice pamtim.